Marketing
Uzbrdo-nizbrdo
Nakon dva pokušaja odrađivanja ovog terena, danas je bila treća sreća. Prethodna dva treninga na tom terenu otkazali smo zbog odustajanja dijela boraca što zbog ozljeda. što zbog viroza. Inače odličan teren, koji u ovom ćelavom dijelu godine nudi odlično prikrivanje zahvaljujući gustišima i manevarskom brežuljkastom zemljištu ispresjecanim sa brojnim vododerinama, jarcima, usjecima i rupama. Uz malo mudrije nastupanje po terenu, moguće je privući se neprijatelju na relativno blisku udaljenost. Jer naši airsoft treninzi imaju smisla tek ako je vidljivost jednaka dometu replike. Naravno to nije problem u zelenom dijelu godine, ali zimi takve terene treba tražiti sa svijećom.
Što se ostalog rezimea tiče, tijekom neka četiri i pol sata odradili smo pet borbi na ispadanje. Prve dvije borbe odrađujemo u sastavu tri tate plus pet potomaka protiv sedmorice preostalih. Prvu borbu gubimo, ali zato drugu dobijamo. Nakon toga se ponovno mješamo na principu dva najmlađa biraju i odrađujemo još tri kvalitetna boja. Interesantno je primjetiti kako treću borbu Manga rješava gotovo sam eliminirajući četvoricu neprijatelja. Četvrtu borbu rješava sam Brada, izbacivši nas čak šestoricu iz igre. Peta borba je Dedina, koji svojim nastupom po boku mete skoro cijelu neprijateljsku liniju. Zaključak se opet sam nameće. Iako je linija ono što gura po terenu i ostvaruje pobjedu u konačnici... i tu liniju netko treba vući tj. predvoditi. Stariji i životno iskusniji igrači su ti koji najčešće vuku po terenu. Naravno svaka čast mladićima koji imaju snage za trčanje, ali u ovom sportu najjači mišić je ipak mozak. Jer tek oni koji imaju dovoljno životnih utakmica u nogama, odnosno stvarne životne odgovornosti, mogu sagledati kompletnu sliku kako na terenu, tako i van njega.
foto Dedo
Za kraj ovaj trening treba izdvojiti zbog združene hranidbe boraca neposredno pred trening, ali i na terenu. Pa smo tako prije mješanja za treći fajt, još malo zamezili na terenu. Jer mladost nam je u prve dvije borbe sagorila sve što su unijeli niti tri sata prije. To najbolje pokazuje intezitet borbi, ali isto tako i njihov kapacitet za veće fizičke napore. Naravno obrok je bio u duhu naših vjekovnih hranidbenih navika. Pa je "naša vojska" umjesto nekakvih imperijalnih i speedom natopljenih MRE-a, dobila hranu koja je othranila brojne generacije ovdašnjih ratnika. A to je kruh, sušeno meso (kobase, slanina) i luk. A sve dok bude toga, bit će i nas...
Post je objavljen 12.01.2014. u 19:51 sati.