| < | prosinac, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
|
Nakon zadnja dva treninga u gostima, ovu nedjelju odlučili smo se posvetiti našem Plaćeničkom podmlatku. Unatoč nekim prethodnim najavama na kraju nas samo 11 izlazi na teren. Neki su odustali doslovce jutros, ali tako je to biva i u pravom ratu. No kako naša izreka kaže - koga nema, bez njih se mora... prilagođavamo se tome u hodu, biramo bliži teren i provodimo našu redovnu nedjeljnu obuku. U konačnici tijekom skoro četiri sata odrađujemo čak pet borbi na ispadanje. Prve dvije borbe igramo u eksperimentalnom modu - očevi protiv potomaka. Na jednu stranu staje četvorka očeva, dok s druge strane staje sedmoro naše vlastite i tuđe djece. Na strani očeva imamo ukupno 159 godina životnog iskustva (i devet potomaka). Na strani potomaka imamo četiri vlastita potomka i još tri "posuđena". Ta strana zajedno broji 120 godina tj. 39 godina manje. No unatoč našem opsežnijem životnom iskustvu i mudrosti, princip - two bad = milosh dead - dokazao se i ovaj put u praksi.  foto Dedo Pomeli su nas potomci ne jednom, već dva puta. Nakon toga nema nam druge nego izmješat se sa potomcima. Dijelimo se pet prema šest, a borimo se tako da brojnija strana napada. Treću borbu dijelimo se na principu dva najmlađa Plaćenika biraju. Kad kažemo najmlađa ne misli se na godine, već na broj odrađenih treninga. Tu borbu opet pobjeđuje brojnija ekipa. Četvrtu borbu se dijelimo na principu dame biraju. Naše princeze ratnice Xena i Bonnie biraju još četvoricu. Preostala petorka se brani, ali brojnija ekipa opet pobjeđuje. Zadnju borbu isto tako. Ponata priče je vrlo jednostavna. Kugla vas 'bije neovisno o tome tko drži repliku. Naravno sve to još jednom analiziramo uz fermetirani pripravak, te zaključujemo radno ovu godinu. Ujedno svim Plaćenicima i ljudima dobre volje želimo sve najbolje u predstojećoj. Vidimo se ponovno u Novoj 2014. godini. |
 foto AUPS Na krajnjem istoku bivše naše danas se okuplja odabrano društvo kako bi radno proslavili kraj još jedne godine za nama. Pedesetak airsoftera dijeli se na principu pola-pola, te jedna strana dobiva prekrasne ružičaste trakice, dok je druga strana neobilježena. Neobilježeni su branitelji tj. osobna garda Kazahstanskog predsjednika Nurtaja. Scenarij je u biti vrlo jednostavan. Branitelji po šumi postavljaju pet bijelih listova A4 koji se lijepe po stablima, a predstavljaju očekivane lokacije predsjednika. Cilj napadača ili ti ga "ružićastih" je pronaći te listove odnosno potvrditi njihov pronalazak ispaljenjem bibija u istog. Naravno posao Nurtajeve garde je spriječiti ih u navedenom. Kako bi se išlo na ruku napadačima oni se oživljavaju nakon proteka 5 minuta na mjestu pogađanja, dok se branitelji oživljavaju iza svojih linija odnosno u bazi. Na taj način iako su napadači više ginuli, ipak su postupno osvajali prostor. Na kraju se borbe vode u urbanom dijelu terena, ali pošto je po scenariju ta borba bila vremenski ograničena, "rozi" ne uspijevaju zauzeti Kazahstansku bazu u predviđenom vremenu. Nakon kraćeg dogovora, dogovorena su dva života za branitelje, a napadači i dalje imaju neograničen broj oživljavanja. Postupno kako tko pogiba, odlazi prema mjestu središnjeg zbivanja, a to je kod kazana i gajbi. Nakon cijelog dana međusobnog "ubijanja" na kraju se ubijamo sa grahom, još malo družimo i razilazimo zadovoljni odrađenim treningom u ugodnom okruženju. Istodobno ostatak naše Zagrebačke podružnice pokušava organizirati na svom terenu zajednički trening sa Zazovcima, ali iz nekog razloga do navedenog nije došlo. Stoga dvadeset Zazovaca odrađuje svoj trening negdje u Zagorju, dok deset naših odrađuje trening na domaćem terenu. Pritom su igrali na ispadanje i odradili čak sedam borbi. Odlično se natrčali i ispuhali, što je i glavni cilj svega ovoga...  foto Dedo |
|
Nekadašnja vojarna 350. diverzantskog odreda Glavnog stožera, koji je svojedobno bio nositelj ustroja današnje Vojno-obavještajne bojne OSRH, danas biva poprište airsoft boja. Na spomenutom terenu koji koristi Airsoft klub Fox, Zagrebačka airsoft zajednica organizirala je trening. Taj slobodno možemo reći mini-susret, bio je podijeljen u četiri zadaće/misije koje su se trebale odvijati u ukupnom trajanju od pet sati. Naravno u praksi to nikad nije onako kako je zamišljeno. Pa zbog kašnjenja određenih pojedninaca susret kasni pola sata, ali i završava sat ranije zbog nesporazuma tj. korištenja objekta u kojem se nije smjelo igrati. Vremenski gledano, bio je to u konačnici tri i pol satni trening, ko i većina naših.  Crvena strana okuplja 25 boraca (od čega 9 Plaćenika), dok suprotna žuta strana ima četiri borca više, te tri Plaćenika u svojim redovima. Prva borba bila je zamišljena kroz osvajanje kutija sa streljivom. Iako smo u nekoliko navrata uspjevali prodrijeti u bazu, do naše kutije sa streljivom nismo došli. No žuta strana je uspjela doći do svoje, pa se postavlja pitanje -jesmo li trebali toliko napadati ili bi bilo bolje više braniti pristup njihovom streljivu? Posebice jer mi nismo znali gdje je naša, ali smo znali gdje je njihova kutija. Kako god... organizatori nam malo kasnije izlaze u susret, te nam radi dizanja dinamike borbe dozvoljavaju preuzeti naš sanduk sa streljivom. Sljedeća zadaća bila je zauzimanje nekakvog minobacača, ali pošto se prva odužila više od planiranog od nje se odustalo. Stoga odmah nastavljamo na treću zadaću, a to je borba za raskrižje. U toj borbi su najviše do izražaja došle nekakve tenzije, a kojima iskreni budimo u ovom zbivanju nije bilo mjesta. No mi često u svom anarho-okružju kažemo - svak za se travu pase, pa to nek ide na dušu njima. Nama je savjest bila i ostala čista.  Zadnja borba bila je napad žutih na bazu crvenih. Dobar raspored s naše strane, pa čak u jednom trenutku i protudar po lijevom krilu onemogućio je špicu njihovog napada. Do tad su se ranije spomenute tenzije malo smanjile, pa je bilo puno ugodnije igrati. Osobno na tom krilu riješavam sedmoricu žutih, ali pošto smo bili brojčano slabiji ipak nas probijaju u konačnici. Povlačimo se do objekta A, oko kojeg se nalazi relativno brisani prostor. Taj dio teško da bi realizirali, pa tome pokušavaju doskočiti korištenjem susjednog objekta zvanog "tržnica". Logičan odabir, ali nedozvoljen po sceanriju. Susret se prekida, slijedi debrifing organizatora i grupna slika Plaćenika. Naša osmorka, koja je igrala sa crvene strane, zatim odrađuje svoj debrifing. Uz pivu u lokalnom bistrou. A već sljedeću nedjelju smo u Slavoniji na susretu Axeman 5.1 "All King's Men"... |
|
Došlo je vrijeme da i ja napišem jedno izvješće. Kao i svake nedjelje odradili smo dobar trening. Dan je bio sunčan, sa sedam stupnjeva, a trening smo odradili u novoj šumi. Bilo nas je šesnaest. Podjelivši se u dvije ekipe po osam ljudi, odradili smo pet borbi. Prve dvije borbe radili smo po scenariju "osvoji ruksak". Ruksak je bio u jarku, a budući da je teren bio nepravilan i brežuljkast, bilo ga je teško osvojiti. Prvu borbu smo izgubili, a drugu dobili zahvaljujući odabiru dobre taktike i dobroj suradnji naše strane. Treću borbu smo igrali na istrebljenje. Penjući se po jarku, Markan, Drone i ja rješavamo dvoje protivnika, Taso na lijevom boku rješava jednog, dok je Manga bočnim upadom u njihovu liniju pomeo još petoricu "neprijatelja". Nakon te borbe, otkrili smo mali potok koji se nalazi dublje u šumi, pa tamo odrađujemo četvrtu borbu. To je bila najduža borba, ali je ostala neriješena zbog brisanog prostora oko potoka. Tu smo zapeli, pa budući nitko nije mogao krenuti naprijed, prekidamo borbu. Nakon toga dio ljudi mora ići, pa zadnju petu borbu odrađujemo penjući se prema vozilima. Nju smo izgubili jer je igralo samo troje naših. Iako ih je bilo skoro trostruko više, kod nas nema predaje. Povlačimo se uzbrdo, ali na kraju svi ginemo. Do tad smo im iz borbe izbacili trojicu. Trening je bio naporan, ali odličan.  Tekst: Xena, Foto: Manga |
|
Naš bojkot potpuno nebitnog izjašnjavanja naroda po pitanju potpuno nebitne stvari u šumu izvodi Plaćeničku desetinu. Ostatak je bio zabavljen klanjem po kućama ili ti ga po narodski rečeno svinjokoljom. Kažu statističari kako je do sada, samo u Slavoniji glavom platilo oko pola milijuna svinja. No prave razmjere tog svinjskog genocida još ne možemo sagledati. Kao ni bacanja 50 milijuna kuna u vjetar zbog ranije spomenutog izjašnjavanja po pitanju posvemašnje gluposti. Dok je ne tako davno, jedan puno bitniji referendum vrlo elegantno zaobiđen. No tu smo gdje smo i tako nam je kako je. Naš utjecaj na takve stvari je uglavnom potpuno nebitan. Stoga je bolje odrađivati nešto od čega imamo konkretne koristi. Boravak na čistom zraku, sport, tjelovježba, ventiliranje moždanih uvojaka, antistres terapija, ali ujedno proces učenja i edukacije. Prijenos znanja i vještina sa koljena na koljeno.  U skladu s navedenim u periodu od neka tri sata i kusur odrađujemo smo čak sedam borbi na ispadanje. Konačni rezultat bio je 4:3 za domaćine. Kad kažemo domaćine mislimo na one Plaćenike koji su nam tu novu šumu donijeli u miraz. No kao lokalno lovište, šuma je dosta prorijeđena oko čeke. Iako smo se skoncentrirali u relativno gušćem dijelu iste, svaki pokret sa kontra strane se vidio. Kao posljedica moralo se raditi na timskom nastupu, uz puno trčanja, puno prebacivanja uz zaprečnu paljbu i za posljedicu imali smo veliku potrošnju bb-ija. Naravno pritom su nijanse odlučivale, a ono što je tu najbitnije je proces učenja utemeljen na procesu pokušaja i pogreški. Naime i najbolja teorija je potpuno šuplja stvar, sve dok se ne ispita u praksi. A ono što na terenu daje konkretni rezultat odnosno drži vodu, zatim usvajamo i uvježbavamo. I to vam je to... |
