| < | listopad, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
|
...a s njom kiše, blato i pad temperatura. Znali smo mi igrat po šumi i u takvim uvjetima, ali kažu stručnjaci da voda nije zdrava za replike. Uostalom većini njih (kako sama skraćenica AEG kaže) je pogon upravo struja, pa čemu silovat i močiti navedeno. Međutim u ova recesijska da ne kažem depresijska vremena, iz dana u dan nam propadaju tvornice i poslovni subjekti, pa se uz malo truda u gradovima može naći raznih napuštenih zdanja i tvorničkih hala. Naravno neka znamo od ranije, neka otkrivamo u hodu... ali poanta priče je - uvijek treba imati rezervu. Kako inače u životu, tako i za nepovoljne meteo-uvjete. Zato danas odrađujemo jedan takav teren koji nam nudi optimalnu kombinaciju klasičnog CQC i uobičajenog šumskog treninga. Jer jedino što na tom terenu može polučiti rezultate je koordinirani nastup borbene linije. Naime nedostatak vegetacije tj. teren na kojem se vidi gotovo svaki pokret, vas upravo prisiljava na to. Svaka čast svakome, ali tu vam nikakva Rambo *ranja ne prolaze. Mora se nastupat zajedno, stalno izvještavat suborce o pokretima i prebacivanjima sa kontra strane, paljbeno štiti suborce prilikom njihovog prebacivanja i stalno čuvat jedan drugom bokove i leđa. Jer oni koji po terenu nastupaju pojedinačno, tamo jako kratko traju.  Naravno sva ta teoretska razmatranja smo danas utvrdili i u praksi. Pa je konačni rezultat pet odrađenih borbi bio 4:1 za ekipu koja je koordiniranije nastupala po terenu. Prve četiri borbe odradili smo u sastavu 6:5, a zadnju zbog ozljede jednog "neprijateljskog" borca u pojačanje šaljemo jednog našeg "solistu". Naravno, ni od toga im nije bilo puno pomoći. Tako da tu zadnju borbu dobivamo bez gubitaka s naše strane. Čime je u praksi tj. eksperimentalno potvrđena teorija iz prvog dijela ovog posta. Razlog toga je u biti vrlo jednostavan. Naime kako je borba odmicala mi smo bili sve uigraniji, dok suprotna strana nije izvlačila odgovarajuće pouke iz svojih poraza. Zadnji fajt je bio najočitiji dokaz toga. Naravno mogli smo mi igrat još, ali umjesto toga produžili smo na pivu ili kako to u jednoj (od mnogih propalih državnih) tvrtci zovu - raščlambu bojnog djelovanja. Jer sama teorija bez prakse vam ne vrijedi puno, a isto tako ni trening bez odgovarajuće raščlambe odrađenog. Jer općenito sve što čovjek radi i uvježbava, može se uvijek dodatno unaprijediti uz pravilnu analitiku. Jer tek sa pravilno detektiranim negativnim uzročnicima, može doći do njihovog uklanjanja i samim time poboljšavanja proizvodnog i/ili vježbovnog procesa. Zato je naša postfajtovska piva često važnija i od same provedbe treninga... |
