| < | listopad, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
|
Nakon prošlonedjeljnog susreta na kojem smo pokazali i dokazali uspješnost dosadašnje provedbe naše taktičke izobrazbe, ovu nedjelju je odrađen domaći ili ti ga interni Plaćenički trening. Po običaju bilo je onako domaće žestoko i oštro. Iako nas na vanjskim susretima i treninzima uvijek vodi misao - sa štitom ili na njemu - ni interno odmjeravanje snaga nikada nije za baciti. Jer upravo tu se gradi ona prirodna hijerarhija u našem anarho okruženju. Nije to hijerahija u zapovjednom, već hijerahija u provedbenom smislu. Nakon par treninga točno znaš što od koga možeš očekivati na terenu, tko je za što nadaren, odnosno što kome najbolje leži. Jer džaba ti izmišljena titula koječega i nacrtani čvarak na epoletama ili grudima, ako iza toga ne stoji istinsko primjenjeno znanje, umijeće i iskustvo. Nešto vrlo konkretno i opipljivo tj. nešto što se može vidjeti i osjetiti na terenu. Puno je to sitnih detalja uvezanih u ukupnu sliku, od kretanja, prebacivanja, paljbe, komunikacije, koordinacije do osjećaja za prostor i ljudstva u njemu. Puno od toga se može naučiti i uvježbati, ali jedan dio je urođen. I upravo taj urođeni dio čini te sitne nijanse zbog čega netko ima žicu za nešto, a netko nema. Naravno da bi se spoznao vlastiti maksimum, treba zaći u crveno i testirati vlastite sposobnosti do krajnjih granica. A to se može spoznati samo u borbi na život i smrt, odnosno u odgovarajućoj simulaciji takvih uvjeta. Konkretno u situaciji gdje sa druge strane cijevi imaš osobu otprilike iste inteligencije i taktičko-tehničkih osobina. Mano e mano. Čovjek na čovjeka...  Što se same provedbe današnjeg treninga tiče, izlazi nas 18 i dijelimo se osam starih protiv 10 mlađih Plaćenika. Kad kažemo starih ne misli se na godine, već na broj odrađenih treninga. No kao što jedan naš "stariji" suborac primjeti, ti "mlađi" Plaćenici mogu puno više trčati od nas "starih", a i replike su im obično nove sa puno boljim dometom od naših. Ukratko prednost "starije" strane je vrlo dvojbena. No upravo to, trening u lagano nepovoljnijim uvjetima, na kraju je ono nešto što vas tjera izvući maksimum iz najvažnijeg "mišića" tj. našeg mozga. Predviditi kretanje i postupke neprijatelja je upravo ono nešto što omogućava prevagu u borbi. Jer ako znaš što će oni napraviti, možeš im parirati sa odgovarajućim protumjerama i postupcima. Što smo u konačnici danas i radili puna tri sata i nešto sitno. Tijekom kojih smo taktizirali, grizli, zaletali se i povlačili, a sve u cilju kako bi izvukli maksimum iz svake, pa čak i taktički nepovoljne situacije. Stoga mogu reći kako na kraju rezultat te dvije poduže borbe uopće i nije bitan. Ono što je uistinu bitno je pouka i iskustvo koje je svatko od nas nakon današnjeg fajta ponio kući. Naravno uz neizostavnu raščlambu koja je uslijedila nakon današnjeg treninga. U opuštenoj atmosferi uz lagano fermentirani osvježavajući napitak... |
|
Današnji susret u organizaciji AT Munje okupio je 25 Kazaka (pobunjenika) i njima protivničkih 38 Kazahstanskih i NATO vojnika. Naravno pobunjenike po običaju utjelovljuju Plaćenička podružnica 10 (12 boraca) i podružnica 32 (8 boraca) plus ASK Fox (5 boraca). Scenarij naše strane imao je šest zadaća, od čega uspješno odrađujemo tri čime osvajamo čak 42 boda od maksimalno mogućih 69 (ako smo dobro zbrojili). Kao rezultat neprijateljska strana unatoč brojčanoj nadmoći glatko gubi fajt. Ukratko zauzeli smo bazu Kazahstanskih sigurnosnih snaga (10 bodova), uhvatili njihovog odmetnutog agenta (10 bodova), pronašli sanduke sa naoružanjem i oružjem masovnog uništenja (25 bodova), te jedan minobacač (2 boda). Od ostalih prebrojavanja možemo reći kako je Hrvatska unija airsofta danas izvela 20 boraca na teren, dok je Hrvatski airsoft savez izveo 12 svojih članova. Ostatak su bili "nesvrstani".  Toliko o statistici, a sad ćemo malo o provedbi bojnog djelovanja. Teren je odličan, manevarski, brežuljkast, sa mnoštvom vododerina i kanala koji su nam omogućavali prikriveno kretanje. Šuma je bjelogorična sa dovoljno gustiša, ali i rijeđih dijelova. Kad objedinimo sve to, zaista se trebalo znati kretati po vrlo strmim kosinama, paljbeno potpomagati i ponajviše koordinirano napredovati ili braniti. Kuorizitet pobunjenika je bio taj što smo mi sve to odrađivali u hodu bez imenovanog zapovjednika. Čime smo jednostavno pokazali kako se sa zajedničkim nastojanjem, pozitivnom motivacijom boraca, te združenim olujanjem mozgova na terenu uvijek dolazi do najboljih odluka i rezultata. Pošto smo bili brojčano dosta slabiji (čak 13 boraca), nismo mogli imati napadnu inicijativu. No unatoč tome nekoliko sati konstantno smo potiskivali neprijatelje po terenu. Sa takvim pritiskom omogućili smo jednoj manjoj diverzanstskoj skupini ulazak u neprijateljsku pozadinu i odrađivanje posla iza njihovih linija. Oni su nam skupili presudne bodove koji su nam na kraju donijeli pobjedu. Naravno sve to je odrađeno bez ikakve zapovjedi ili koordinacije među nama. Čim se ukazala prilika, braća Plaćenici su jednostavno odradili ono što je trebalo. Stoga nije bilo nikakve dvojbe kome dodijeliti MarPat odoru proizvođača SwissArms koju nam je donirao Tom's Airsoft Dućan kao prigodnu nagradu za taj susret. Zasluženo ga je dobio vođa diverzanta koji je upao u Kazahstansku bazu i pritom odradio čak osam silent-killova.  Prikupivši dovoljan broj bodova za pobjedu, nismo više mi morali biti ti koji guraju, pa se prebacujemo u obrambenu ulogu. NATO-vci i KSS-ovci prelaze u napad, dok se mi mudro branimo i povlačimo. Uslijedio je njihov sveopći napad na našu bazu, ali iskreno nisu imali šanse. Prestrm brijeg i dobro raspoređeni prsteni obrane zaustavljali su ih na svakom pravcu napada. Organizatori zatim završavaju susret nakon punih šest sati igre. Selimo se u restoran na zasluženi ručak i par piva. Pohvala orgnizatoru, sponzoru, našim pobunjenicima, ali i svim fer igračima sa pro-zapadne strane. Naravno bilo je svega u žaru borbe, pa čak i nekih naših nužnih pritužbi moderatorima, ali to je boljka na većini susreta, pa ni ovaj nije mogao biti izuzetak. Za kraj mogu reći samo onu našu plaćeničku - onaj tko ne priznaje, ne laže onog koji ga je pogodio, nego laže sebe. Ovo sa čim se mi igramo su najčešće 0,25 gramske kuglice koje zaustavi ili skrene maltene svaki list. Onaj tko zaista želi naučiti nešto iz ove simulacije situacijskog gađanja, mora biti svjestan kako "prava stvar" prolazi kroz štošta toga. Stoga... trenirajmo, ali uvijek izvlačimo ispravne pouke iz tih treninga. Huuuaaa!!! |
 Mokri, skoro tropsko-prašumski uvjeti dočekali su nas na današnjem šumskom treningu. Uvjeti su to, kojima kad se pridruži magla, daje vidljivost u skladu s dometom replika. Znači skoro pa potpuno realističan trening. Dijelimo se u sastavu tim protiv tima i do kraja tro i pol satnog treninga odrađujemo punih pet borbi na ispadanje. Konačni rezultat je 2:2, a posljednju borbu proglašavamo neriješenom iako je inicijativa bila na strani neprijatelja. Zbog brzog manevriranja po terenu i miješanja linija, odmah moramo odustati od prethodnog plana sa dva oživljavanja i jednostavno prijeći na borbu na ispadanje. Kao rezultat borbe su se rastegnule jer je ljudstvo puno bolje čuvalo svoj jedini život. Nije se žurilo, pažljivo se napredalo i taktiziralo. Iako nas je danas zbog lošeg vremena i Plaćeničkih angažmana na drugim bojišnicama bilo manje nego što smo navikli, borbe sa manjim brojem ljudi pokazale su se kao pun zgoditak po pitanju taktičke izobrazbe. Jer borbe sa većim brojem sudionika često zađu u teoriju kaosa, koji nam onemogućava razvitak koordinacije i uvježbavanje taktičkih radnji na razini tima. Nasuprot tome, manji broj sudionika omogućava nam uvježbavanje upravo na toj prevažnoj timskoj razini, koja je kao takva temeljna ustrojbeno-borbena formacija. Sve formacije ili ustrojbene cjeline iznad toga su samo nadogradnja timskog ustroja. Tako recimo desetinu čine dva tima plus zapovjednik/koordinator. Vod čine tri desetine plus zapovjedni i eventualno potporni dio i tako dalje preko satnije, bojne, brigade... Na kraju trening još jednom analiziramo uz pivo, te dogovaramo detalje za angažman sljedeću nedjelju... |
|
Unatoč više različitih meteo najava kroz tjedan, na kraju nas je poslužilo vrijeme. Jer točno u "prozoru" u kojem smo odlučili odigrat, nije pala ni kap kiše. Padalo je prije, padalo je poslije, no dok smo mi igrali vrijeme je bilo točno onakvo kakvo treba biti. Što reći na to? Jedino što se na to može reći jest: ...i šef svemira je na našoj strani.  Nakon dulje pauze odlučili smo posjetit šumu u kojoj nismo bili mjesecima. Zadnji put konkretno 23. lipnja ove godine. No tako je to kod nas. Ima se terena i terena za igru, pa dok ista šuma opet dođe na red, prođu mjeseci, pa čak i godine. Zato nam je fascinantno kako neke druge airsoft ekipe mogu stalno igrati na istom terenu? I još povrh toga plaćat nekome koncesiju na isti. No ne kaže se uzalud - Svakoj budali njegovo veselje - pa tako tome treba pristupiti i po ovom pitanju. Koga veseli plaćati porez na budale, neka plaća. Mi ćemo i nadalje inventivno izbjegavat taj porez. Naravno koristeći pritom relativno dobru pošumljenost Bivše naše.  Rezime današnjeg treninga ukratko bi bio - 22 Plaćenika odradila tri borbe u trajanu od 4 sata. Prvu borbu pobjeđuje strana sa dva borca manje. Razlog je pravodobno popunjavanje rupa u obrani i prebacivanje težišta iste sukladno ugrozi. Istodobno, kontra strana cijelo vrijeme nije uspjela formirati i održati međusobno uvezanu paljbenu crtu. Naravno drugu borbu mijenjamo uloge, pa je malobrojnija strana prešla u napad. Međutim, sporo raspoređivanje napadača i izlazak branitelja prema naprijed odmah je uzeo danak. Ionako malobrojniji, time smo stavljeni u potpuno pasivnu poziciju. Što brzo koristi "neprijatelj" i prelazi u otvoreni napad. Na kraju dolazi do miješanja linija tj. naši se više nisu imali gdje oživljavat. Nema druge nego prekinuti borbu. Iako su "neprijatelji" krivo protumačili pojam obrana, ova borba je ipak zasluženo njihova. Pred treću borbu dio ljudstva nam odlazi zbog otkaza baterija i replika, ali ima nas dovoljno za treću rundu. Usprkos stanovitoj preraspodjeli ljudstva, recimo kako je i treća borba bila u korist malo brojnijeg "neprijatelja". Sve u svemu, vrlo dobro proveden dan na čistom zraku. Pritom su novi Plaćenici zasigurno naučili nešto novo, dok su stari ponovili i utvrdili gradivo. Do sljedeće nedjelje... |
|
...a s njom kiše, blato i pad temperatura. Znali smo mi igrat po šumi i u takvim uvjetima, ali kažu stručnjaci da voda nije zdrava za replike. Uostalom većini njih (kako sama skraćenica AEG kaže) je pogon upravo struja, pa čemu silovat i močiti navedeno. Međutim u ova recesijska da ne kažem depresijska vremena, iz dana u dan nam propadaju tvornice i poslovni subjekti, pa se uz malo truda u gradovima može naći raznih napuštenih zdanja i tvorničkih hala. Naravno neka znamo od ranije, neka otkrivamo u hodu... ali poanta priče je - uvijek treba imati rezervu. Kako inače u životu, tako i za nepovoljne meteo-uvjete. Zato danas odrađujemo jedan takav teren koji nam nudi optimalnu kombinaciju klasičnog CQC i uobičajenog šumskog treninga. Jer jedino što na tom terenu može polučiti rezultate je koordinirani nastup borbene linije. Naime nedostatak vegetacije tj. teren na kojem se vidi gotovo svaki pokret, vas upravo prisiljava na to. Svaka čast svakome, ali tu vam nikakva Rambo *ranja ne prolaze. Mora se nastupat zajedno, stalno izvještavat suborce o pokretima i prebacivanjima sa kontra strane, paljbeno štiti suborce prilikom njihovog prebacivanja i stalno čuvat jedan drugom bokove i leđa. Jer oni koji po terenu nastupaju pojedinačno, tamo jako kratko traju.  Naravno sva ta teoretska razmatranja smo danas utvrdili i u praksi. Pa je konačni rezultat pet odrađenih borbi bio 4:1 za ekipu koja je koordiniranije nastupala po terenu. Prve četiri borbe odradili smo u sastavu 6:5, a zadnju zbog ozljede jednog "neprijateljskog" borca u pojačanje šaljemo jednog našeg "solistu". Naravno, ni od toga im nije bilo puno pomoći. Tako da tu zadnju borbu dobivamo bez gubitaka s naše strane. Čime je u praksi tj. eksperimentalno potvrđena teorija iz prvog dijela ovog posta. Razlog toga je u biti vrlo jednostavan. Naime kako je borba odmicala mi smo bili sve uigraniji, dok suprotna strana nije izvlačila odgovarajuće pouke iz svojih poraza. Zadnji fajt je bio najočitiji dokaz toga. Naravno mogli smo mi igrat još, ali umjesto toga produžili smo na pivu ili kako to u jednoj (od mnogih propalih državnih) tvrtci zovu - raščlambu bojnog djelovanja. Jer sama teorija bez prakse vam ne vrijedi puno, a isto tako ni trening bez odgovarajuće raščlambe odrađenog. Jer općenito sve što čovjek radi i uvježbava, može se uvijek dodatno unaprijediti uz pravilnu analitiku. Jer tek sa pravilno detektiranim negativnim uzročnicima, može doći do njihovog uklanjanja i samim time poboljšavanja proizvodnog i/ili vježbovnog procesa. Zato je naša postfajtovska piva često važnija i od same provedbe treninga... |
