| < | rujan, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
|
Eto i nebo nam je proplakalo u međuvremenu, pa nije bilo treninga ovaj vikend. Pošto bi ipak trebalo nešto napisati, rekoh sam sebi, podsjetimo se nekih stvari na koje sam upozoravao još davnih dana, a danas su na žalost opet postale aktualne. A rješenje problema je i dalje isto. Stoga ću ovaj post iskoristit samo za izražavanje žalosti za zadnjim gubitkom, te u znak sjećanja na dvije gromovite ptice, koje više nikada neće parati naše nebo... MiG-21bis našeg evidencijskog broja 108, rodio se 16.12.1972. godine pod imenom (serijskim brojem) 75002150, a broj 120, rođen je 26.12.1979. i ponio ime 75079157. Neka im je vječna slava i hvala...   |
|
Krenulo se u četvrtak s autom u 14:21 od željezničkog kolodvora preko Mađarske i Slovačke do Praga. Uzimamo sobu, šetnja centrom i odlazimo na spavanje oko 03:00h. Ujutro kupovina, doručak, utovar i oko 11h nastavljamo prema sjeveru. Na teren stižemo popodne, registriramo se, oblačimo, uzimamo opremu i razdvajamo.  Bilić odlazi u Kartel, a nas dva Plaćenika u bazu Washington u kojoj je zapovjedništvo gerile. Javljam se zapovjedniku Jurchiku na svoju dužnost (Guerrilla Intelligence Officer), nalazim mjesto za spavanje blizu zapovjedništva (HQ) i raspremam se. Oko 23:30h u HQ na brifing dolaze ostali zapovjednici baza i viši časnici gerile. Slijedi razmjena informacija, dogovor i plan za sutra, a pritom zapovjednik prihvaća sve moje sugestije. Iza ponoći se razilazimo, zapovjednik ubrzo odlazi na spavanje, a ja još jednom obilazim bazu i stražu, te pritom ukazujem na jedan propust (loženje vatre), što dečki iz Njemačke relativno brzo shvaćaju i gase je s pijeskom.  Ujutro se budim oko 6h, odrađujem konzervu i čekam zakazani jutarnji birifing. Opet dolaze zapovjednici baza i kreće se s planom potrage za Kartelom, što je po scenariju naša primarna zadaća. Javljam se za misiju uspostave veze sa Kartelom, ali budući naša baza ima samo 30 ljudi dodijeljuju me bazi Sofia s 60 gerilaca, pošto će jedna njihova desetina (Mađari) u 08:30 krenuti u izviđanje prema selu. Ujedno, zapovjednik mi daje pobunjenički radio-odašiljač za postaviti blizu sela, propagandni materijal (letke), veći svežanj novca za kupovinu naklonosti seljana (posebice njihovog vođe), te ogledne "loše" kekse koje je TF213 dijelio seljanima. Kako bi ih odgovorio od budućeg uzimanja tih keksa, vođi sela sam kasnije pričao da su ti keksi natopljeni s mind-control drogom.  Od baze Sofia do sela stižemo za nekih sat vremena opreznog kretanja i pritom izbjegavamo dvije patrole. Dok čekamo, u šumu ulaze dva seljaka po drva i ja im pristupam. Pričam im o ispravnosti naše borbe protiv okupatora, izvlačim podatke o broju vojnika u selu, te im dajem nešto novaca za njihove obitelji. Jednog od Mađara oblačimo u njihovu odjeću, te ga s njima šaljemo u izviđanje sela. Uskoro se vraćaju sa podacima, ali Mađari bi nazad u bazu. Pokušavam ih odgovoriti, jer imamo odličnu priliku za zasjedu, te da pošalju samo jednog kurira, ali bezuspješno. Ostajem sam, pa puzanjem kroz travu i raslinje dolazim nadomak sela. Od tamo javljam zapovjedniku svoj položaj i opisujem situaciju. On mi kaže uleti u selo i odradi ih što više. Pošto ih ne mogu odraditi svih desetak, protivim se i tražim pojačanje. Baš tada, jedan seljak ulazi u šumu obaviti nuždu i ugleda me. Ja mu signaliziram da šuti, a on klima i povlači se. Uskoro se vraća i kaže mi da je Brujo - zapovjednik TF213 upravo u selu. Odmah krećem za njim i ulećem u prvi šator. Da skratim... dovode mi vođu sela, odrađujem sve zadaće, spajam ga mobitelno sa zapovjednikom gerile i sad bi u lov na Bruju. No dok smo mi pričali, on je napustio selo. Razočaran, odlučujem odraditi što se odraditi može. Oblačim pončo i šešir preko odore, te sa samokresom ulazim u selo te odrađujem sedmoricu, a zatim me jedan "mrtvi" zaustavlja pričom - kako nema "rata" u vrijeme ručka. Slijedi nekakvo verbalno natezanje s njim, pa razgovor sa organizatorima, koji se također čude tom tumačenju Francuza, da bi na kraju radi mira u kući rekli - 'ajd svi su mrtvi i idemo iz početka.  U Safe Zone dobivam intel, kako je zbog moje akcije zapovjednik TF htio potamaniti cijelo selo, a kad mu organizatori to nisu dozvolili, ulazi s vojskom i otima im sve novce. Zbog šikaniranja koje je potom uslijedilo, seljani sve više naginju našoj revoluciji. U zoni dobivam i podatak, da se na jugu nalazi Kartelov labos, pa krećem u novu potragu. Izbjegavam više TF patrola, da bi nakon duge i bezuspješne potrage sjeo odmoriti se i javiti Jurchiku što namjeravam dalje. U tom trenutku, sa ceste u šumu ulazi jedan Njemački TF vojnik i ugledavši me kako podižem RPK, bježi u rikverc urlajući - ALARM!!! Pucam za njim i vidim kako se kuglice odbijaju od njega, ali lik ne staje. Njegovih 5-6 suboraca uzvraća paljbu, tako da se moram povući dublje u šumu. Zbog toga mijenjam plan potrage za Kartelom i krećem u kontra smjeru. Usput izbjegavam više patrola koje me traže i jedan njihov jeep sa strojnicom, a potom krećem put sjevera. Ulaskom u šumu čujem u daljini glasove i pucnjeve, pa krećem prema njima. No kako sam im se približavao sa svoje lijeve strane, čujem i drugu dernjavu. Uvjeren kako se radi o isturenijoj bazi neprijatelja, krećem prema njima. Da skratim, nađem ih, čekam sumrak, ugmižem im u krug baze, nožem odradim radio-operatora i zapucam na jednu skupinu koja je stajala na otvorenom uz povik - Viva la revolution!!! Dva padnu, ostali se razbježe, rafalamo se nekih dobrih par minuta i tek onda jedan od njih vikne našu lozinku... Hrkljuš, zbog svoje galame odvukli su me od baze TF213, a ja sam u biti napao našu treću bazu Berlin sa 70 plaćenika/gerilaca. Meni bed, a dečki me tješe, baš smo pričali kako nas nitko ne napada... kad si nam dao dobre akcije. E *ebiga ljudi... em se derete ko..., em nemate straže, em vam operater priča njemački (a trebao bi engleski), - znam da sve stoji, ali ipak mi krivo ko psu...  Vraćam se u bazu oko 21:30, pričam Jurchiku što je bilo i nemam snage više za ništa nego u prnje. E taman se uvučem u vreću, kad čujem - ALARM!!! od "naših" Nijemaca. Ne da mi se ustajat, ali pomažem sa par sugestija tipa - pali agregat, pali reflektore, jedan svijetli, a drugi gađa... i za čas je sve gotovo. Izvidnica nas je našla očito. Sutra će biti dan konačnog obračuna - mislim dok tonem u san... Budim se, a u bazi pet ljudi. Oko ponoći stigla kći vođe sela, a baze Berlin i Washington su otišle branit Sofiju. Neprijatelju je raspawn skraćen sa 1h na 30 minuta, a mi u svakoj bazi možemo poginut samo jednom tj. nemamo respawna. Dok pristižu prvi poginuli iz Sofije, ja oblačim digitalnu odoru nalik neprijateljskoj i napuštam bazu. Plan je udariti s leđa kada krenu na bazu. Odem dva brijega dalje, složim čeku, kad eto ti neki civili sa oružjem. Pretpostavljam - to su seljani došli pomoći TF213 "oslobodit" kćer od starješine. I ko za kua, lik točno krene prema mojoj čeki. Kad je došao na dva metra, opalim mu rafal iznad glave. Lik se sagne i viče - Gerila! We are for gerila! Nitko nam ne javi da su seljaci stali uz nas. A *ebala vas distribucija informacija i organizacija. Ništa, raspoređujem seljake po vanjskom perimetru baze, a ja krećem još dublje u šumu. Odjednom kontakt, pa im se povlačim s puta napredovanja bočno. Nalazim odličnu poziciju, s koje vidim tri šumske ceste. Po njima očekujem dolazak zapovjednika TF-a iz pravca osvojene baze Sofije. Odjednom po cesti iz kontra strane dolazi nekoliko TF vojnika, te stoje ispod moje čuke. Računam neka prethodnica, pošto ne nose prsluke. Gmižem polako po otpalim granama i dok sam došao na poziciju da ih vidim i potamanim sve... ovi nestali. To su bili pogođeni. Pogledam na sat, a ono 5 do podne. Pičim prema bazi kad začujem odbrojavanje, a potom urlik i slavljeničke rafale mojih. Ajd pobijedili smo, ali... meni opet malo bed što danas nisam učinio malo više. Dobra škola za drugi put...  Dođem u bazu, a tamo Jurchik upravo Bruji pokazuje naše položaje. A to je taj što mi je izmakao dva puta. Jbg treba imat i malo sreće. Pozdravljam ga, a on kaže - A ti si taj Manga! Naime dok sam ja kao samoproglašeni komesar gerile, nudio nagradu za njegovu glavu i sam sam bio No.2 na TF213 "Wanted" listi...  Ukratko, odlično iskustvo, pohvale svima, a neke sitne propuste treba ispravljati u hodu. Osim nas 160 gerilaca, 200 kartelovaca i 250 TF-ovaca, susretu je nazočilo i oko 100 LARP-ovaca koji su igrali seljane, novinare, UN-ovce itd. Znači preko 700 ljudi, pa naravno nismo stigli upoznati ni pola. No kako bilo, svi su čuli za nas na BorderWar-u. Ne samo da smo bili jedini Hrvati, nego smo tamo bili jedina ekipa izvan EU. Ostvarili smo puno kontakata, pa nas uskoro mogu očekivati po cijeloj Europi. Jer kao do sada nebrojeno puta kroz povijest, izgleda kako Europa opet treba usluge naših Plaćenika. Bez stijega, bez gospodara!!! |
      Copyright Memex |
|
U dva dana - dva treninga je mačji kašalj za okorjele Plaćenike. Subotu navečer odrađen je specijalni noćni trening u sklopu priprema za jedan skorašnji 48-satni susret. Ideja vodilja je bila da ljudi osjete malo noći i specifičnost bojnog djelovanja u uvjetima minimalne vidljivosti. Ljudi nisu noćne životinje i noć specifično djeluje na naša osjetila i psihu. Posebice u uvjetima "životne ugroženosti", naša osjetila se znaju poigrati sa nama. Sluh postaje glavno osjetilo, a zbog smanjene vidljivosti mozak počinje vidjeti stvari kojih nema. Stoga borci moraju osjetiti odnosno iskusiti kako se noć može poigrati sa njihovom percepcijom. Sam rezultat fajta nije bio bitan, koliko stjecanje iskustva iz noćnog djelovanja. Djelovanja koje je dodatno bilo začinjeno sa kišom koja je dodatno prigušivala zvukove i navodila nas na krive zaključke. Jer kao što jedan plaćenik nakon treninga uz Velebitsko reče - *ebote bio sam uvjeren da me opkoljavaju petorica...  Sve u svemu, još jedno obogaćujuće iskustvo koje će nam pomoći u boljem odrađivanju skore zadaće. Zadaće koja će Plaćenike uskoro predstaviti na međunarodnom planu. Gdje ćemo neupitno utvrditi koliko smo teški tj. potvrditi koliko vrijedimo na terenu. Jer na žalost, zbog prljave propagande koja se mjesecima vodi protiv nas, na domaćoj sceni se samoprozvani "veliki" klubovi ne usude stati pred nas. Srećom kako vrijeme odmiče, ljudi postepeno uviđaju pravu istinu o nama i krug plaćeničkih prika se iz dana u dan širi. Isto tako, skoro svaki trening na teren s nama izađe i netko novi. Tako danas, osam starih i dva nova plaćenika odrađuju standardni trening na jednom od "naša" tri terena. Zbog privatnih obveza tamo nisam nazočio, ali znam da je bilo dobro. Ako ništa drugo, jer nam ovaj put nitko nije završio sa rukom ili nogom u gipsu. Srećom ono što nas ne ubije, čini nas jačim... a mi jačamo iz dana u dan. I to u svakom pogledu ;)  |
