U Novom Zagrebu najezda vrana koje napadaju i prolaznike jer se osjećaju ugrožene. Naravno moramo hodati i mahati rukama po zraku jer tada vrane neće napasti. Bilo bi vrana u Novom Zagrebu puno manje kada bi čistoća praznila kante za smeće jer Vrane navodno tamo nalaze dovoljno hrane. Dok netko te kante ne počne prazniti do tada mi koji živimo na području Novog Zagreba moramo mlatarati rukama po zraku kako nas vrane napadale ne bi.

Sretna sam što se moja prijateljica snašla tamo gdje je otišla jer kada se čujemo po njezinom glasu osjećam da je sretna i zadovoljna i to mi je drago zbog nje i njezine kćeri jer zaslužila je to puno s obzirom na to kako je živjela sa svojim bivšim suprugom koji je više bio tuđi no njen, koji je provodio više vremena u tuđem krevetu, ali on je takav pa ga ništa nije moglo zaustaviti da nju obasipa svojim lažnim pričama. Želi doći k meni za blagdane ali neće moći jer tada ima najviše posla ali čut ćemo se mailom kao i do sada a možda kada dođe toplije ja otputujem do njih na nekoliko dana.
Kćerkica njena uživa s novim prijateljima i sa sretnom majkom a to je ono što su obje zaslužile nakon nekoliko godina tuge zbog nevjere njezinog bivšeg muža koji je tek sada uvidio svoju grešku ali povratka nema niti će ga biti jer sada nije potreban ni ženi s kojom je varao zakonitu suprugu.

Mislim, razmišljam, a misli mi stvaraju sad jednu sad drugu sliku od kojih naravno želim stvoriti jednu sliku, ali ništa se os slika povezati ne može, jednostavno su sve slike razbacane a nemam volje ponovno prevrtati slike u svojim mislima. Razmišljam o danas, o sutra, o prekosutra jer ne želim razmišljati o danima, mjesecima i godinama što su prošle. Sada kada tipkam slova po tipkovnici na bijeloj podlozi uviđam da mi ta bjelina odgovara ali slike i misli su tu pored mene i tišine koja vlada u mom stanu jer ne ja danas ne mogu slušati glasove koji inače dopiru s radija koji upalim po dizanju iz tople postelje ja samo mogu slušati tišinu oko sebe i pokušati se osjećati bolje no večer prije ali...
Misli i razmišljanje me tjeraju da riješim dio nečega što se još uvijek riješiti ne može.
Zastala sam malo s pisanjem i uzimam u ruku dvije plave kuverte kako bih pročitala sadržaj koji se nalazi, te sada samu sebe tjeram da otvorim fascikl u kojem se nalaze svi dokumenti i dopisi vezani za sadržaj tih dviju plavih kuverti. Znam da ću tijekom današnjeg dana (nemam volje izaći) uzeti nekoliko papira i olovku te ponovno pisati očitovanje na sadržaj koji se nalazi u tim kuvertama jer moram pripremiti samu sebe za pobijanje neistinitih činjenica koje je odvjetnik moje maćehe iznio u dopisima upućenim na dva suda. Da,dobro ste pročitali dva suda jer moja maćeha se ne može pomiriti s činjenicom da je moj otac godinama iako me nije imao u blizini razmišljao o meni i meni ostavio sve pa čak i dugotrajnu sudsku borbu s osobom koja ima osamdeset godina, vlastitu kuću, naravno nema djece ali ima pohlepu kojoj sve mi se čini nema kraja.
Ta trakavica traje od 2014 i tko zna koliko će trajati jer pravosuđe je takvo kakvo je iako je predmet jednostavan i svi dokumenti su u spisu te ih samo treba pročitati i donijeti odluku o konačnosti jednostavnog postupka.

Počele su reklame za najljepši blagdan u godini i uvijek sam kada sam bila dijete voljela taj blagdan jer stan je mirisao po finim kolačima koje je baka pripremala u velikim količinama jer moja biološka obitelj bila je u velikom broju a svi su voljeli slatko. Razni kiflići, rolade, kuglice, kremasti kolači, puslice, breskvice a najviše kolača u kojem su bili orasi. Sve to počela je pripremati petnaestak dana prije divnog blagdana jer voljela je provoditi dane u kuhinji i uvijek je pazila da ima dovoljno namjernica jer svi su morali biti zadovoljni s odličnim slasticama na blagdanskom stolu. Stan je bio pun ukrasa šarenih lampica u svakom kutku, grančica bora okićenih svilenim bombonima i orasima i naravno vijenac s četiri svijeće i svi smo morali biti prisutni kada ih je palila.
Uvijek je spremila jednu limenu kutiju punu tih slastica i vrećicu crvenih jabuka za čestitare koji su došli da joj čestitaju najljepši blagdan u godini s obzirom na to da bila osoba koja je voljela ljude ali nigdje nije izlazila.
Slušajući reklame naviru mi sjećanja jer znam da ja ništa neću pripremati, da ću prespavati najljepši dan u godini jer više mi taj blagdan ne znači ništa već dugi niz godina s obzirom na to da mi tih dana naviru i tužna sjećanja uz moju samoću.

Ne, ja nisam nikakav psihoterapeut ja sam samo svakodnevno okružena osobama raznih karaktera zbog onoga što radim da bih mogla normalno živjeti iz mjeseca u mjesec s obzirom na to da mi je i stariji sin bolestan (ima sklonosti suicidu) liječi se i u bolnici je, mlađi je godinama u bolnici jer je nepokretan i potrebna mu je medicinska njega 24 sata. Godinama susrećem osobe raznih karakternih osobina, materijalnog statusa, starosne dobi i veselim se kada nekoga sretnem i nakon nekog vremena a ta osoba me pita da li je se sjećam - da naravno da se sjećam jer pamtim lica i iako se osobe godinama mijenjaju uvijek nešto isto ostaje (oči) a da ne zaboravim većini njih sam dala nadimak pa tako postoji "ero s onoga svijeta" jer me je pitao gdje i kako bi mogao nabaviti LP a ja sam spomenula Croatia Records. "grof" jer ima držanje kao da je iz nekog drugog doba, "slikar" jer ima bradu kao što su imali slikari nekoliko stoljeća prije; "filozof" jer je pametan i još bezbroj takvih nadimaka.
Godinama sam razvila osjećaj kome se smijem nasmiješiti kome ne, koga smijem pozdraviti koga ne, a uistinu sam magistrirala životnu školu koju je teško pohađati a ne samo proći.

Od uvijek mi je iskrenost bila na prvom mjestu jer tako me je učila baka kada sam bila mala "istina sva vrata otvara i imaš čistu savjest" da to je istina potpuno je u pravu bila moja baka samo mi je zaboravila reći da ću se mnogima svojom iskrenošću zamjeriti jer rijeko tko voli i podnosi iskrene osobe.
Ako otvoriš sebe u potpunosti prema drugima u svom okruženju i ako im kažeš gledajući u oči sve što uistinu misliš tada te dio njih počne izbjegavati jer ne ti nisi javno ni njima a ni onima koji su u njegovoj blizini izreći istinu jer otvorio si "Pandorinu kutiju" te je zbog tvoje izrečene istine nastao kaos i sada se i oni koje si smatrao iskrenima nalaze u začaranom krugu jer nisu bili u potpunosti iskreni ni prema sebi, a ni prema tebi.
Masu puta sam zbog iskrenosti bila izložena napadima pojedinaca ali ne nisam se i neću se promijeniti uvijek ću stajati na strani iskrenosti ma koliko pojedincima iskrenost bila smetnja i povod za napad jer kada si iskren znaš se i obraniti s obzirom na to da iskrenost nanosi pojedincima neopisivu bol i baš zbog te boli izbjegavaju iskrenost u širokom luku nastojeći ubjediti drugu stranu da s njihovog gledišta istina ima drugačiju sliku od one koju im iskren čovjek pokazuje zajedno sa dokazima koji pojedinci nikako ne žele prihvatiti samo zato što su se našli u "začaranom krugu" samo zato što su zatvoreni prema sebi a i prema drugima koje susreću u svom okruženju.

Znam da će mi sada većina reći da griješim u pogledu iskrenosti ali samo iskrena osoba ma koliko ju god zbog iskrenosti ne podnosili može mirne savjesti svakog ogledati u oči i ne skretati pogled u bilo koju stranu samo zato što ne skriva ništa niti od sebe niti od okoline koja je okružuje.

Moja draga blog sestra tražila je istinu i sada jedan dio blogera iznosi svoje mišljenje ali nitko konkretno ne postavlja pitanje niti zna odgovor na pitanje koje je ona postavila jer većina koliko primjećujem čitajući boji se istine, boji se napisati što uistinu misle. Vjerojatno se boje zamjeriti većini a ni ne razmišljaju da su i oni dio većine koja jednom mora saznati istinu.
Svi smo mi tu radi komunikacije u kojoj ne bi po mom mišljenju trebalo biti zajedljivosti ta komunikacija bi trebala biti iskrena ako ne prema sebi samima onda barem prema osobi čiji tekst pročitamo ali jedan dio nas koji pokušavamo biti iskreni ispadamo po drugima budale (jer tko je normalan u vortali mora biti iskren i kulturan).
Ribafish se bio jedno vrijeme trudio da poboljša nešto kako bi svi bili zadovoljniju s najboljim blog servisom po mišljenju onih koji prate blogove ali nije uspio, jedan bloger Siniša organizirao je i skupio dio blogera te je napravljena prva blogerska knjiga ali bilo je i tu poteškoća.
Svjesna sam da veći dio blogera želi ostati anoniman i to je ok ali zar svi mi nismo samo osobe koji pišemo i tako se družimo jer i elektronska komunikacija je odraz nas samih.
Žalosno je što egoizam svugdje pa i u virtualnom svijetu ima bolji prolaz od iskrenosti.
Iskrena osoba ispada budala i to je užasno, to smeta jer takovo ponašanje i odnos nikuda ne vodi osim u debatu koja nema kraja.

Iskrene osobe svoju iskrenost moraju skrivati jer rijetko tko podnosi istinu, a postoje osobe koje se boje i svoje iskrenosti i bježe od nje kao što bježe od iskrenih osoba u blizini. JER ISTINA BOLI

Osjećam se TOP, COOL i FRESH jer ja sam sve to od jednom sama za sebe, a najbolje se osjećam FRESH jer usprkos godinama koje imam uvijek sam svježa i djetinjasta i takva ću biti stalno. TOP sam sama sebi jer sam sama sebi jako simpatična ovakvog izgleda kao buhtla, COOL jer ne bježim od istine, FRESH jer sam stara a uistinu dijete i dijete ću ostati jer je lijepo biti dijete uvijek.
Uistinu uživam biti TOP, COOL, FRESH u isto vrijeme, a takvih kao ja ovdje ima dosta.

Ovim tekstom nije mi se namjera nikome zamjeriti, niti ikoga povrijediti ali pokušat ću nešto da vas zamolim kao što je jednom pokušao Ribafish organizirajući druženje na Bundeku, naravno nije ništa uspio promijeniti ali smo se (nas 15-ak) lijepo uz roštilj družili do ponoći. Napravite u mojim komentarima svoju listu želja i sigurna sam da će te tada primijetiti da se većina blogera podudara.
Ovo postavljeno pitanje na naslovnoj strani potaklo je većinu da se otvore i komuniciraju pa tako će (bar se nadam potaknuti i moj post)
POKUŠAJMO KOMUNICIRATI BEZ PREPIRKI

Znam da si odlučila prestati pisati na blogu jer ne voliš nepravdu i žao mi je zbog tvoje odluke ali to je tvoje pravo. Svojim tekstom željela si saznati neke stvari vezane uz kriterije bloga ali odgovor kakav si željela nisi dobila. Imala si i imaš svoju čitalačku publiku te je šteta što ćeš nas uskratiti za tvoju lijepo pisanu riječ.
Iskrenost je nešto najdivnije što postoji i zbog svoje iskrenosti sam dosta puta na vlastitoj koži osjetila sve udarce koje iskren čovjek dobije ali ne nisam i neću odustati od ničega što volim i što mi daje poticaj da idem onim putem koji sam odabrala ma koliko god bilo kome moja iskrenost smetala.
Na blogu kao i u stvarnom životu imaš različite tipove osoba i okušavaš sebe prilagoditi tome jer u toj skupini ljudi ima osoba koje su tebi kao pojedincu posebne te s njima komuniciraš i družiš se s njima iako su oni s pojedincima koji tebi nisu po volji. Na blogu pišući tekst prvenstveno se družiš sam sa sobom jer iznosiš svoje misli onako kako ti dolaze u određenom trenu dok gledaš slova na tipkovnici. Pišući tako razmišljaš prvenstveno o osobama koje će nakon što pročitaju tvoj objavljeni tekst iznijeti svoje mišljenje i komentirati ga bilo pozitivno ili negativno.
Zasmetali su te kriteriji liste blogera ali neka te to ne odvlači od osoba kojima si posebna, kojima si draga i kojima si iako te nisu susreli postala član obitelji. Svugdje ima nepravde ali se treba prilagoditi i odabrati ljude za koje osjetiš da su slični tebi, tada i samo tada nepravda izgubi.

tvoja blogerska sestra Andrea

Jučer je na blogu bilo parlamentarno kao u Saboru vodila se polemika oko značenja bloga i dali smo došli do zaključka što to uistinu znači sigurno nismo jer svako od nas iznio je svoje viđenje istog pa je nastala i dobra komunikacija blogera što je meni uistinu bit bloganja. Blog je mjesto gdje možeš izraziti sebe, gdje možeš upoznati druge preko njihovih pisanih riječi, gdje možeš komunicirati s osobama koje nisu u tvojoj blizini ali su sa svojim blogovima u tvojoj blizini.
Svi se mi izražavamo na svoj način onako kako najbolje umijemo jer većina nas nismo ni profesionalni novinari ni pisci ali smo pismeni i znamo pisati. U stvarnom životu biramo s kime ćemo komunicirati i popiti kavu, pa tako i na blogu u virtualnom svijetu biramo što ćemo čitati i koje ćemo osobe pratiti te komentirati i uspostaviti komunikaciju.
Mislim da je blog mjesto gdje upoznajemo sebe, gdje se prvenstveno otvaramo prema sebi i prema drugima. Svi mi nešto volimo nešto ne volimo, neko piše pametno netko glupo (kao naprimjer ja) ali pišem jer volim se putem pisanja izraziti iznijeti sama sebi nešto da si olakšam upoznati sebe. Naravno nadam se da će moj tekst netko pročitati i da ću putem komentara ako ga bude razgovarati s osobom koja je ostavila komentar onakav kakav ona smatra da moj tekst to zaslužuje.
Svi se mi ne moramo podnositi jer ne podnosimo baš ni u stvarnom životu ali diskriminirati bilo koga ili mu uporno nametati svoje mišljenje nije u redu, teks koji ste pročitali ako ne želite ne morate komentirati jer za iznijeti svoj bijes prema nekoj osobi možete jednostavnije preko papira i tada kada ćete nakon nekog vremena pročitati tako napisan tekst shvatiti svoju grešku a ne grešku osobe na koju ste u jednom trenu bili bijesni.

Blog je mjesto gdje upoznaješ sam sebe, mjesto zdrave komunikacije jer svi mi imamo razloge zašto svoje mišljenje dijelimo s drugima ne očekujući da će se isto svidjeti većini čitalačke publike.

voli vas Andrea.

U potrazi za dobrim tekstovima i komunikacijom (ja ne volim biti sama) prije nekoliko godina pronašla sam blog hr u samom početku sam čitala tekstove i nisam ih komentirala jer nisam bila tehnički pismena. Punih mjesec dana sam razmišljala kako bi bilo lijepo da se ulogiram i postanem dio te zanimljive zajednice pišući javno svoje misli.
Sjela sam i odlučila pisati svoje misli koje mi naviru kada na tipkovnici vidim slova, te sam a i sada isto tako iznosila riječ o riječ iz sebe nadajući se da ću na taj način upoznati osobe ije sam tekstove čitala bez komunikacije... i dogodilo se jedan moj tekst privukao je pozornost te sam postavljena na cool listu s koje sam brzo skinuta jer to jednoj osobi nije odgovaralo, nisam se ni nadala da će moja istina nekoga toliko zasmetati.
Zavoljela sam neke blogere jako i s njima komunicirala svakodnevno preko njihovih komentara, neke sam i osobno upoznala i točno su onakvi kakvim sam ih zamišljala čitajući njihove tekstove. Stvarno su posebni. Neke imam želju upoznati i nadam se da hoću naravno kada oni budu imali vremena.

Osoba sam koja volim komunicirati, koja se voli družiti, a to sve mi omogućava blog jer pored bloga kod kuće nisam sama. Znam da će sada jedan dio reći da virtualna komunikacija je samo virtualna i da postoje i drugi načini ali meni pisanje pomaže da upoznam sebe i da sam sretna kada mogu i nepoznatoj osobi zahvaliti na lijepoj utješnoj riječi.

voli vas Andrea

Da, Zagrebački Dekameron ima pravo da sam nekada bila cool bloger ali sam zbog svoje istine maknuta ste liste, a on je solidarno tražio da se i njegov blog makne s te liste na fresh listu, ali i nakon toga sam ostala na blogu jer volim pisati i volim pisanu riječ, nije mi bitno biti cool jer sam cool sama za sebe a imam i drage blogere koji su mi posebno dragi i koji rado sa mnom komuniciraju.