Sama sam i polako gubim snagu za sebe, smeta mi, sve mi smeta, miris hrane, miris cvijeta, glazba koja na malom radiju svira, ulazna vrata u koja stalno gledam jer mislim da ćeš se pojaviti, da ćeš me zagrliti i reći mi da sam do sada samo sanjala, da si ovdje pored mene. Zašto si otišao tog jutra brz pozdrava, bez blagog osmjeha, kuda si se žurio?
Znam radovao si se što ti je konačno nakon razvoda dozvolila da tvoja Sara provede s nama vikend i na sudu i u svim relevantnim ustanovama znali su da sam ti polusestra, da su uvjeti stanovanja adekvatni za boravak djeteta vikendom kod oca koji je svojoj princezi ostavio mali dvosobni stančić kako bi kada odraste znala za oca. Jedino ona, ona se nije mogla pomiriti s činjenicom da si odlučio sudom ići do kraja i boriti se za skrbništvo jer ona se brinula samo za sebe, a Saru ostavila kod svoje majke jer ona je trebala slobodu.
Sada se sama borim sa svima jer sam ti obećala nad tijelom da ću nastaviti tamo gdje si ti stao zbog tebe brate moj.
Post je objavljen 06.11.2017. u 17:31 sati.