Noćima sjedim na krevetu i razmišljam kada će prestati agonija ostavinske rasprave iza mog oca jer jedino tako mogu okrenuti novu stranicu svog života i živjeti život dostojan čovjeka. Dosta mi je traženja pomoći od ljudi (koje već godinama smatram svojom obitelji) a da njihove pomoći nema ja ne bih mogla ni platiti režije a o kupnji hrane i potrebnih mjesečnih stvari da i ne pišem. Godinama pišem dopise sa svim dokazima ali još uvijek sve stoji a sada se za istu stvar vodi još jedan proces na nekom drugom sudu i ni onoj službenici u kancelu nije jasno što se to dešava i kada ju pitaš kome se treba obratiti za objašnjenje ona isto kao ni ti nema pojma.
Moja maćeha je maćeha u pravom smislu te riječi jer nikada me nije podnosila u svojoj blizini pa je tako i mog pokojnog oca okrenula protiv mene i ne nije me vidio godinama ali me je imao u srcu jer ostavio mi je da se borim s maćehom za sve što je on stekao s mojom pokojnom majkom koju bi da je bio u mogućnosti stavio u vitrinu da mu bude blizu kao uramljena slika koju nikada iako je živio s drugom ženom nije skinuo sa zida. Maćeha ima 80 godina i nikako ne želi prihvatiti ono što joj nudim čak mi je i jednom prilikom kod bilježnika rekla "žalosno je da si njegova kćer" a pritom je zaboravila da mi ne biramo roditelje". Sutkinja je traži dokaze koji bi išli u njezinu korist ali za sada ni jednog dokaza nema (u četiri godine sudskog procesa). Ja maćehi ne osporavam ništa a ona meni odugovlačenjem pokušava osporiti sve ali postoje dokumenti koji nju zatvaraju u njezinom postupku koji istina budi rečeno nema smisla.
Nadam se da će pravomoćno rješenje u cijelosti konačno postati izvršno jer sa svim tim okrećem novu stranicu u životu.