Zlatna ribica navodno svakome tko je pusti da živi ispunjava tri želje a ja samo imam jednu jedinu koju pokušavam ispuniti sama jer tu zlatnu ribicu moja želja ne privlači s toga vama poklanjam ovu ribicu zlatnu jer vaše želje su ostvarive i za ribicu zlatnu to nije problem.
Neostvarivu želju moju nikada zlatna ribica neće ostariti jer ni ona moju želju ne razumije ali zato razumije vaše želje i svaku će ispuniti.

idem sada za sat vremena malo do rada u svoj omiljeni caffe na kavu jer me tamo oko 11 čekaju mamine kolege a kasnije ću malo provozati kolica po trgu pa ću sigurno sresti nekoliko dragih osoba jer divno je kada možeš nekoga zagrliti i poželjeti mu sreću a on tebi uzvrati zagrljaj i osmijeh.
Moram i neku sitnicu kupiti sinu jer zaslužio je, zaslužio puno više ali on zna da mu ja mogu pružiti samo puno majčinske ljubavi i nikada se ne buni.

Nadala sam se ali i ona me napustila jer ove još malo pa gotove 2017 ništa mi nije išlo za rukom a koliko primjećujem ni nova mi neće krenuti kako treba zato ću jednostavno prespavati doček 2018 jer dok spavam ni sreća ni nada me ne napuštaju.

Svima na blogu želim što si sami žele u ovoj dolazećoj novoj 2018

Hitno što hitnije brojeve za loto 7 i loto 6 jer ako ne dobijem barem pet istih u jednoj koloni tada ću dočekati Novu Godinu samo sa prežganom juhom a razlog tome je što me je Općinski sud blokirao za troškove vođenja postupka i sada baš sada ove dane ne mogu poduzeti ništa drugo no da odigram listić lota kako bih sa dobitkom mogla kupiti hranu i podmiriti taj dug koji mi je odredio sud.
S toga vas molim pomozite mi da sa vašim brojevima odigram listić lota jer su vaši brojevi sigurno kombinacija koja dobila.

Danas sam posebno sretna jer ću sa svojim sinom dočekati Novu Godinu. svjesna sam da ću morati sakupiti malo više novaca ali to mi nije nimalo teško jer za njega mora biti sve lijepo i ukusno pripremljeno. Sada još spava jer ipak je ponovno u svom krevetu nakon dužeg vremena.

čestitka Hanžekovića uljepšala mi divan blagdan, jadničak Hanžeković nema dovoljno za skijanje ni blagdanski stol pa nama šalje čestitku kako bi nam uljepšao i ulazak u iduću godinu.

ps ne znam u koju kategoriju to pripada pa sam postavila pod tv

Spis je spojen u jedan predmet i neću morati čekati do petog mjeseca iduće godine nego samo do zadnjeg dana drugog mjeseca ali spor će se odužiti s obzirom da moja maćeha ne želi dogovor iako zna da je stara i da gubi. Sretna sam jer imam svjedoke koji godinama znaju sve tako da će sada biti jednostavnije čekati konačni ishod dugotrajnog postupka.

Danas točno u podne imam okršaj s maćehom na drugom sudu i moram vam priznati da mi je već dosta a još nije ni krenulo. Nemam snage ponovno slušati istu priču koju slušam skoro tri i po godine ali moram jer to mi je jedini način da živim život dostojan čovjeka. Svjesna sam da su takve parnice dugotrajne a isto tako da ja imam sve valjane dokumente koji se ni na jednom ročištu suda od prije neki dan nisu uzeli u obzir jer ni je sutkinji jednostavni spor riješiti u kratkom roku nego u nekoliko zadnjih ročišta ponavlja isto i stalno dobiva isti odgovor nakon kojeg naravno zaključi raspravu i zakaže za sljedeću za pola godine.
Osjećam laganu nervozu koja mi je znak da će i danas sudac postupiti isto kao i sutkinja te da toj trakavici koju inzistira moja maćeha zadugo nema kraja.
Trebali bi samo pročitati dokumentaciju koja im se nalazi u spisu ali oni nemaju vremena jer nije taj spis jedini i nije ni u cilju suda da se jednostavan postupak riješi u kratkom roku cca dva ročišta.

Kažu da smo po treći puta dobili titulu najboljeg Adventskog grada zahvaljujući glasanju. Da istina je da smo nakićeni u središtu grada, kućice s kobasicama, kuhanim vinom, suhomesnatim proizvodima dominiraju centrom i to privlači prolaznike ali cijene tih proizvoda su napuhane i jednostavno su samo turistima privlačne. Jedino što mi se sviđa kod adventa je uređeni Zrinjevac, kazalište, i klizalište na putu prema kolodvoru a sadržaj u na samom trgu postao mi je dosadnjikav. Silni mirisi kobasica i kuhanog vina na svakih pola metra je previše na jednom mjestu. Zagreb ima još divnih lokacija koje ni jedne godine u doba ADVENTA nisu uređene a trebale bi biti jer turistima treba pokazati i drugi dio grada jer i taj drugi dio neokićen isto mami ljepotom kao i centar najljepšeg adventskog grada po treći puta.
Trebalo bi kuhano vino zamirisati i u Dubravi, Novom Zagrebu, Sesvetama, Črnomercu i da ne na brojim dalje jer Zagreb nije samo strogi centar ima on i drugih lijepih lokacija koje bi turisti rado vidjeli a ovako se već treću godinu stišću u samom jednom djelu grada.

Gospodine Todorić, Štimac, Blažević, Jandroković, Mamić. Gospođe Kosor, Pavić-Vukičević, Švaljek, te još poneki čijeg se prezimena momentalno ne mogu sjetiti bilo bi lijepo i humano od vas da mi pomognete barem s četrdesetak kuna kako bih si mogla kupiti sitnice i pripremiti blagdanski stol jer Vama da baš Vama tih četrdesetak kuna neće nedostajati a meni ćete pomoći da si kupim osnovno za pripremu blagdanskog stola.
S vaših tristotinjak kuna ja bih imala sve ono što je potrebno da pripremim skroman blagdanski stol jer i mala pomoć svakoga veseli a pogotovo na najljepši blagdan.

Znam da Vi blogove ne čitate jer za takvo što nemate vremena ali misli mi govore da vas ovako zamolim za Vašu humanost jer ovo je ipak mjesec darivanja i kao i mnogi i ja sam od Vas zaslužila barem malo humanosti kako bih pripremila skroman blagdanski stol.

Danas ću provozati sebe po trgu jer moram pronaći kućicu u kojoj se prodaje Međimurski šampanjac a razlog pronalaska te kućice nije zbog šampanjca nego mi teta Monika preko njih šalje moje omiljene kolače za predstojeći blagdan iako zna da sam odustala os slavlja bilo čega teta zna da obožavam slatko pogotovo kolače. S toga ću danas obići kućice na trgu kako bi se sa dečkima koji prodaju svoje proizvode i njezinu gibanicu dogovorila oko dostave jer oni to od nje moraju preuzeti u Čakovcu.

cijeli dan se osjećam kao da me pregazio traktor, sve mi je teško, ništa mi se ne da, umorna sam a san mi ne dolazi, glava mi puca

Kao što znate iz jutrašnjeg posta išla sam na ročište koje se održalo ali je sutkinja odlučila staviti spis u kalendar do maja iduće godine jer čeka ishod ročišta koje se mora održati za pet dana na drugom sudu po mjestu stanovanja mačehin odvjetnik traži da dvije nekretnine budu njezina bračno stečena imovina iza smrti moga oca ali ona je izgleda zaboravila da su te dvije nekretnine postojale kada je ona došla i te nekretnine su obje od moje pokojne majke. I na ovom ročištu danas sutkinja mi nije dala da govorim kao ni ovih tri i pola godine te sam odlučila da idući tjedan odem do suda i tražim njezino izuzeće jer na ljeto mi je rečeno da je današnje ročište konačno a danas opet ništa ponovno se produžuje moja agonija i nadam se da ću izdržati dalje.

Za samo par sati idem na ročište i hvata me lagana nervoza, znam da ne bi trebala ali toliko sam napeta i mogla bih iskočiti iz kože jer nemam ni volje ni želje gledati odvjetnika moje maćehe koji misli da moja majka nije ni postojala u očevom životu.
Trebaju mi pozitivne misli.

Godinama živim kako živim i sretna sam jer sam upoznala ljude, ljude s dušom i naravno ljude bez duše, zadovoljna sam s malim sitnicama i nikada nisam tražila niti tražim nešto iznad nečijih mogućnosti. "Uzdaj se u se i u svoje kljuse".
Kada sam bila zdrava pomagala sam srcem i nikada nisam provjeravala kakva je osoba kojoj sam dala jer dala sam srcem te nikada tada nisam razmišljala da će moj život krenuti putem traženja tuđe pomoći, nisam se nadala da ću doživjeti nesreću, da ću imati djecu kojoj je potrebna liječnička pomoć ali sve to imam i volim život, volim ljude sa srcem i dušom, volim i one koji ni srca ni duše nemaju jer oni zbog toga nisu krivi, ljude bez srca i duše treba znati prihvatiti jer oni su takvi kakvi su.
Živim za sinove i samo njima želim omogućiti sitnicu koju žele a ni jedan ni drugi ne žele puno.
Prije nekoliko dana dobila sam paket te sam dio poslala jednom a dio drugom sinu sebi sam samo ostavila naranče, limun i jednu čokoladu. Ja sam sretna i s čašom vode, ali ni vodu čini mi se neću smjeti popiti a da me zbog te čaše osoba bez duše ne napada.
Napad je najbolja obrana, imati srce i dušu za nekoga to nešto treba nije dobro pokazati ali prihvatiti ono što piše osoba bez srca i duše je u redu jer istina prava istina se mora sakriti od drugih, treba se lagati i tada te ljudi bez srca i duše totalno razumiju jer za takvo ponašanje imaju shvaćanja.

Hvala svima koji su mi htjeli pomoći za PlayStation i nekoliko igrica i s toga su čitali anonimne komentare na svojim blogovima od osobe koja nema ni srca ni duše ali ta osoba i sama zna da sve jednom dođe na naplatu, ja sam davno platila svoje i sada živim kako živim, borim se i borit ću se kako znam i umijem i jednom ću uspjeti i dalje ću tada biti ista i nadat ću se da će osobe bez duše dobiti dušu.

kod pojedinih meni dragih blogera pojavljuju se anonimni komentari uvezani uz mene i mojeg sina i sada ću ja napisati dosadni post i nadam se da ćete prestati vjerovati anonimnom komentatoru ali prije no što počnem imam samo jednu poruku za Pusicu
"da si pismena i da znaš čitati vidjela bih da nigdje u svom tekst pod nazivom zamolba ja od nikoga ne tražim da mi da novac"

Moj sin Kristijan se godinama liječi zbog ADHD a prije nekoliko godina ustanovljeno je od strane liječnika da ima paranoičnu šizofremiju, da istina je da je konzumirao travu ali to sam spriječila odlaskom u centar za odvikavanje ali kako su mu svi bivši prijatelji narkomani a on povodljiva osoba, te ima sklonost samoozljeđivanju tako je i smješten na liječenje dugotrajno i naravno zbog boljeg stanja njegov liječnik ga pušta i na terapijske vikende te smo tada zajedno i kuda ide idem ja s njim jer sam dobila skrbništvo s obzirom na njegovu dijagnozu.

Ako vas još nešto interesira u vezi moga sina pitajte me ja ću vam rado odgovoriti a za PS ćemo Kristijan i ja skupljati plastičnu ambalažu i uspjeti ću ga razveseliti kako bi imao zanimaciju kada je doma na vikendima.

PS. žao mi je sada što sam molila da mi to netko pokloni jer anonimac vam neće dati mira nego će me pljuvati bez prestanka.

Znam da postoje zajedljive osobe, osobe koje su totalno pune sebe, egoistične a to si ti, osoba si koja voliš provocirati koja nisi ni svjesna da imaš dovoljno svojeg smeća u životu, ali draže ti je zabadati nos u tuđi život jer ti se gadi vlastiti i nudi zadovoljna i sretna što si fizički zdrava osoba, što imaš sretan brak i zdravu djecu ako ih imaš te supruga i ljubavnika jer ti si za to sposobna a ja po tebi nisam sposobna za ništa ali ja ipak znam koliko vrijedim i da podcjenjivati bilo koga nije u redu, da klevetati nekoga i iznositi ne provjerene stvari nije u redu jer kad tada sve to dolazi na naplatu a ta naplata može biti teža i teža je od svega što radiš prema bilo kome a ne samo prema meni koju ne možeš podnijeti.
Što se tiče osobe koju ti spominješ da je proslavila tridesetu godišnjicu braka ja mu želim da proslavi i doživi još trideset sa istom ženom kojoj se divim da ga trpi tolike godine.
Zapamti samo "pusice" sve se vrati i duplo plati pa bi i tvoje blaćenje jednom moglo doći na naplatu ja sam svoje otplatila a tebe naplata čeka.

Evo vidiš ja sam sretna nakon 35 godina čekanja konačno sam sretna jer uskoro ću dobiti ono što je moje i otac iako nisam živjela s njim od moje 23 godine života nije me zaboravio jer nitko ne zaboravlja dijete iako živi s nekim drugim i moraš znati da sam sretna jer imam djecu koju volim i za njih živim, živim sama već godinama i ne pada mi na pamet bilo tko pa ni taj koje ti spominješ u tuđim komentarima, a ja tebi padnem na pamet kada god se približavaju blagdani jer čini mi se da nemaš pametnijeg posla od provociranja i izlaganja onoga što tebi odgovara. Misli što god ti drago ali pogledaj se u ogledalo i priznaj sam/sama sebi koliko puta si u životu napravio/napravila grešku pa onda kritiziraj i pljuj po drugim osobama.
Ti misliš da znaš istinu a u stvari samo nagađaš jer istina je drugačija, da drugačija je od one koju znaš ti i nemoj se zamarati sa mojom istinom, zamaraj se sa svojom istinom jer znaš da je tvoja istina gora od moje.

Kristijan me zamolio da mu kupim playstation sa nekoliko igrica koje nisu agresivne kao poklon za Božić i Novu godinu. Gledala sam na njuškalu ali nemam toliko novaca s toga Vas molim ako imate playstation sa nekoliko igrica te vam nije potreban da mi javite u komentarima jer voljela bih poklonom razveseliti svog sina.
može biti dvojka

hvala vam u naprijed

Približava se dan ročišta i znam ne bih trebala biti napeta ali istinu rečeno jesam jer znam da će se opet odgoditi s obzirom na to da su takvi dani pa se ni njima koji bi trebali raditi uistinu ne radi ništa jer su mislima u pripremama za skorašnji blagdan. Kod mene već dugi niz godina ni jedan dan nije dosadan i svaki ima svoju težinu a ja se smijem sama sebi jer ne mogu više gutati gluposti koje mi se događaju i nema im kraja još zadugo.

Kao djetetu pokojna majka mi je pod okićeni bor stavila knjigu "Najljepše bajke svijeta" i tada sam mislila da život može i mora biti bajkovit, ali samo nakon nekoliko godina shvatila sam da život ni malo ne sliči na život likova iz bajki i da nikada neću biti princeza jer ne postoje ni prinčevi. Ali ipak se mogu i osjećam se kao jedan lik iz bajke ... ne nije ni Pepeljuga, ni Trnoružica, ni Snjeguljica, ni Princeza na zrnu graška... ja sam Djevojčica sa šibicama.
Živjeti život treba znati, treba se postaviti u smjeru suprotnom no što vjetar puše, treba znati sebi reći da se može dalje i tada samo tada shvatiš da si ti vrijedan samog sebe i života kojeg živiš iako se osjećaš kao lik iz bajke koju si davno pročitao a taj lik je duša koju ti očekuješ imati i koja te vodi kroz život koji je težak ali ima svoju ljepotu.

Ulicama i trgovinama hodaju ljudi na čijim licima ako ih promatrate nema osmjeha jer brige su im oduzele ono što se naziva radost, sve miriše po kuhanom vinu, kobasicama i ostalim delicijama koje se nude po napuhanim cijenama u interesantno okićenim drvenim kućicama. Sve to lijepo izgleda i daje ugođaj nadolazećih blagdana ali sve to što vidim dok sam u gradu meni ne budi ni sreću ni radost ni nikakvu nadu jer ni jedno ni drugo ni treće barem kod mene ne postoji već duži niz godina.
Ovi dani za mene su obični dani i neće biti drugačije jer drugačije neće biti. Sve to što u gradu gledam ni malo mi nije zanimljivo jer ovi dani prije blagdana uništavaju u meni blagdan koji je najljepši blagdan u godini.

Znam da vam ovo što slijedi neće ispasti lijepo ali često poželim da me nema, da se nikada nisam ni rodila jer što god radim i što god poželim nije dobro, u jednom djelu svog života napravila sam nekoliko krivih poteza, ne znajući da te poteze ne smijem raditi, ti potezi mi se godinama naplaćuju i ja više to izdržati ne mogu. Želim otići što dalje otići od tih krivih poteza i krenuti novim putem ali to što ja želim nije ostvarivo.
Ne mogu ovako dalje, nemam ni volje ni snage. Znam neki će mi reći imaš djecu, da imam ali ja njima ništa ne mogu pružiti osim ljubavi koju naravno pružam samo jednom sinu jer drugi je daleko, previše daleko.

Stigao mi lijepi paket tokom današnjeg dana

Pokušaj i uspjeh pomirenja su odlike osobe koja ima dobro razmišljanje koja ima izvrsnu percepciju zdrave logike jer svi smo mi ljudi koji komuniciramo onako kako znamo. Često smo iziritirani osobnim razlozima pa nam i poneka krivo protumačena riječ ili rečenica zasmetaju jer znamo da smo u pravu i ne odustajemo od onoga što smo izrekli ili napisali. Iznesemo svoje viđenje jer se u nama probudi obrambeni sistem (bolje napisati) revolt i jedno vrijeme ne odustajemo od svojih izrečenih misli jer znamo da smo barem polovično u pravu i ne, nećemo odustati od istine ma koliko ta istina nekome zasmetala u datom trenutku.
Svi mi imamo prag tolerancije i znamo što znamo, možemo jednostavno okrenuti novi list i krenuti ponovno nadajući se da zadugo neće biti nerazumijevanja u komunikaciji sa sugovornikom koji je temperamentan i dobronamjeran na sebi svojstven način koji možemo ili ne moramo prihvatiti ali moramo pokušati komunikaciju jer ipak jedni od drugih možemo puno naučiti.

Svojim izražavanjem u pisanom obliku i postavljanjem teksta u editor našeg elektroničkog dnevnika svakom svojom rečenicom pokazujemo sebe sebi i drugima koji naš tekst čitaju. Svaka ispisana rečenica je jedan dio nas samih i tako pišući i čitajući napisane tekstove upoznajemo sami sebe i druge osobe koje ne poznajemo drugačije nego samo preko njihovih tekstova koje smo pročitali.
Tako čitajući drugo tu osobu prihvatimo ili ne, ovisi o tome kako pojedina osoba piše tekst koji smo pročitali jer nas je naslov privukao tom tekstu. Kada i ako napisani tekst pročitamo od početaka do kraja možemo shvatiti kakva je osoba koja je taj tekst ispisala tipkajući po tastaturi nekoliko minuta. Stvorimo sebi sliku osobe koja je autor teksta i tada napišemo komentar kakav ta osoba zaslužuje.
Pokušavamo izbjeći konflikt ali i on je dio komunikacije samo što postoje osobe koje ne podnose da ih se kritizira i ukaže na njihove greške i tada ih samo jednostavno čitaš a tvoj komentar ostaje samo tvoj jer ne želiš ulaziti u konflikt nego ostaviš toj osobi pravo da se u svom tekstu izrazi kako ona smatra da treba.

Toliko toga u gradu se ima za vidjeti, a ja nikako da se priberem i shvatim da je krenulo blagdansko ludilo jer još malo, samo malo vremena je ostalo do odlaska na ročišta (dva) i za jedno (ono prvo) znam da će sutkinja odgoditi jer u četiri godine suda više je ročišta bilo odgođeno no održano. Odgodit će ga sigurno do iduće godine jer trebam još malo strepiti, trebam još živjeti ovako kako živim već dugi niz godina (nisam još zaslužila) živjeti normalno.
Ročište (drugo) bi trebalo biti odbačeno jer nema smisla ali kakve sam sreće sudac će bez obzira na to što nema osnove za raspravu održati i ponovno kreče još jedna trakavica od par godina dokazivanja nečega što je već dokazano na ovom prvom sudu.
Nemam ni snage ni volje razmišljati o ljepoti i blještavilu ukrasa postavljenih po gradu samo razmišljam o tome da zaspim i probudim se nekoliko godina prije no što mi je krenulo sve nizbrdo, a znam da je takvo što neizvedivo.

Svi mi imamo svoj karakter i svi mi sebe pokazujemo prema van onako kako najbolje znamo, ali ne možemo i nismo svi isti. Postoje zajedljivi, postoje zlobni, postoje sebični, postoje dobri postoje loši, na nama samima je odluka koga ćemo prihvatiti jer nikoga ne možemo mijenjati niti sebe promijeniti jer svi smo različiti.
Postoje osobe koje vole svađu i nisu mirni dok ne posvađaju međusobno sve osobe koje su njegovoj blizini, postoje oni koji pokušavaju biti pomirbeni faktor između posvađanih strana ali koliko god se trude gube svoju energiju jer samo se oni između sebe mogu pomiriti samo moraju shvatiti da se moraju maknuti od osobe koja ih je potakla na svađu. Postoje osobe koje za razmišljanje koriste srce umjesto razuma i sve ružno što se oko njih događa jednostavno trpe jer oni pokušavaju svima ugoditi iako ih oni zajedljivi stalno ih bockaju.
Postoje osobe koje ne razumiju sebe, a kako ne razumiju sebe tako ne mogu razumjeti ni druge i s toga je takvim osobama napad najbolja obrana.
Osobe sličnog karaktera će se uvijek najbolje razumjeti.

Danas sam konačno odlučila proviriti nosom iz stana i otići malo u centar grada da vidim kako su ga sredili za blagdanski ugođaj nada sam sigurna da će biti trg kao i prije godinu dana sa kućicama gdje možete kupiti kobasice, kuhano vino, fritule jer to privlači prolaznike i većini nije lako odvojiti šezdeset kuna za ta tri proizvoda koji predstavljaju blagdanski ugođaj. Idem malo van jer nedostaju mi ljudi, nedostaje mi žamor, nedostaje mi plac i još toliko toga mi nedostaje ali moram izaći jer uživam gledati svu tu raskoš prije završetka blagdanskog ludila. Možda si i kupim jednu čokoladu u Krašu.

Lijepo je vidjeti tvoju znatiželjnu i slatku cicu micu i lijepi dizajn ali nije mi jasno zašto ne mogu sa tvojim smiješkom otvoriti komentare na tvom blogu jer ostavila bih ti tamo komentar ali nikako da otvorim tu opciju kod tebe

Sjedim za radnim stolom i razmišljam kako je danas prvi dan mjeseca prosinca, mjeseca u kojem ću oko sebe gledati sretnu djecu jer dolazi im uskoro Sveti Nikola te će im cipelice koje će uredne staviti na prozor biti pune slatkiša i lijepih darova, ali isto se tako sjetim i svog Josipa koji u svoju čizmicu neće dobiti ništa jer tamo gdje se on nalazi ne dolazi Sveti Nikola. Znam isto tako da i drugoj djeci čiji su roditelji slabijeg imovinskog statusa neće donijeti njima željne darove, ali isto tako znam da će se u njihovim čizmicama zateći mala čokolada i pokoja mandarina i da ja sam sretna zbog te djece jer su pored svoje obitelji a moj sin nije jer je bolestan i nikada nitko za tu djecu ne pita osim osoblja koje se nalazi u toj bolnici.
Zahvaljujem osoblju bolnice koja se već dugi niz godina brine o mom sinu i o djeci koja su slična njemu jer da nema njih mi roditelji se o tako bolesnoj djeci ne bi mogli brinuti jer nismo stručni kao oni.
Počeo je danas mjesec darivanja, mjesec kada će svi staviti osmijeh na lice jer samo s radošću završavamo i započinjemo godinu.