Kao djetetu pokojna majka mi je pod okićeni bor stavila knjigu "Najljepše bajke svijeta" i tada sam mislila da život može i mora biti bajkovit, ali samo nakon nekoliko godina shvatila sam da život ni malo ne sliči na život likova iz bajki i da nikada neću biti princeza jer ne postoje ni prinčevi. Ali ipak se mogu i osjećam se kao jedan lik iz bajke ... ne nije ni Pepeljuga, ni Trnoružica, ni Snjeguljica, ni Princeza na zrnu graška... ja sam Djevojčica sa šibicama.
Živjeti život treba znati, treba se postaviti u smjeru suprotnom no što vjetar puše, treba znati sebi reći da se može dalje i tada samo tada shvatiš da si ti vrijedan samog sebe i života kojeg živiš iako se osjećaš kao lik iz bajke koju si davno pročitao a taj lik je duša koju ti očekuješ imati i koja te vodi kroz život koji je težak ali ima svoju ljepotu.
Post je objavljen 10.12.2017. u 10:14 sati.