Danas točno u podne imam okršaj s maćehom na drugom sudu i moram vam priznati da mi je već dosta a još nije ni krenulo. Nemam snage ponovno slušati istu priču koju slušam skoro tri i po godine ali moram jer to mi je jedini način da živim život dostojan čovjeka. Svjesna sam da su takve parnice dugotrajne a isto tako da ja imam sve valjane dokumente koji se ni na jednom ročištu suda od prije neki dan nisu uzeli u obzir jer ni je sutkinji jednostavni spor riješiti u kratkom roku nego u nekoliko zadnjih ročišta ponavlja isto i stalno dobiva isti odgovor nakon kojeg naravno zaključi raspravu i zakaže za sljedeću za pola godine.
Osjećam laganu nervozu koja mi je znak da će i danas sudac postupiti isto kao i sutkinja te da toj trakavici koju inzistira moja maćeha zadugo nema kraja.
Trebali bi samo pročitati dokumentaciju koja im se nalazi u spisu ali oni nemaju vremena jer nije taj spis jedini i nije ni u cilju suda da se jednostavan postupak riješi u kratkom roku cca dva ročišta.