Godinama živim kako živim i sretna sam jer sam upoznala ljude, ljude s dušom i naravno ljude bez duše, zadovoljna sam s malim sitnicama i nikada nisam tražila niti tražim nešto iznad nečijih mogućnosti. "Uzdaj se u se i u svoje kljuse".
Kada sam bila zdrava pomagala sam srcem i nikada nisam provjeravala kakva je osoba kojoj sam dala jer dala sam srcem te nikada tada nisam razmišljala da će moj život krenuti putem traženja tuđe pomoći, nisam se nadala da ću doživjeti nesreću, da ću imati djecu kojoj je potrebna liječnička pomoć ali sve to imam i volim život, volim ljude sa srcem i dušom, volim i one koji ni srca ni duše nemaju jer oni zbog toga nisu krivi, ljude bez srca i duše treba znati prihvatiti jer oni su takvi kakvi su.
Živim za sinove i samo njima želim omogućiti sitnicu koju žele a ni jedan ni drugi ne žele puno.
Prije nekoliko dana dobila sam paket te sam dio poslala jednom a dio drugom sinu sebi sam samo ostavila naranče, limun i jednu čokoladu. Ja sam sretna i s čašom vode, ali ni vodu čini mi se neću smjeti popiti a da me zbog te čaše osoba bez duše ne napada.
Napad je najbolja obrana, imati srce i dušu za nekoga to nešto treba nije dobro pokazati ali prihvatiti ono što piše osoba bez srca i duše je u redu jer istina prava istina se mora sakriti od drugih, treba se lagati i tada te ljudi bez srca i duše totalno razumiju jer za takvo ponašanje imaju shvaćanja.

Hvala svima koji su mi htjeli pomoći za PlayStation i nekoliko igrica i s toga su čitali anonimne komentare na svojim blogovima od osobe koja nema ni srca ni duše ali ta osoba i sama zna da sve jednom dođe na naplatu, ja sam davno platila svoje i sada živim kako živim, borim se i borit ću se kako znam i umijem i jednom ću uspjeti i dalje ću tada biti ista i nadat ću se da će osobe bez duše dobiti dušu.