Ulicama i trgovinama hodaju ljudi na čijim licima ako ih promatrate nema osmjeha jer brige su im oduzele ono što se naziva radost, sve miriše po kuhanom vinu, kobasicama i ostalim delicijama koje se nude po napuhanim cijenama u interesantno okićenim drvenim kućicama. Sve to lijepo izgleda i daje ugođaj nadolazećih blagdana ali sve to što vidim dok sam u gradu meni ne budi ni sreću ni radost ni nikakvu nadu jer ni jedno ni drugo ni treće barem kod mene ne postoji već duži niz godina.
Ovi dani za mene su obični dani i neće biti drugačije jer drugačije neće biti. Sve to što u gradu gledam ni malo mi nije zanimljivo jer ovi dani prije blagdana uništavaju u meni blagdan koji je najljepši blagdan u godini.