Moja prijateljica koja je sa svojim suprugom (osobom sklonom varanju) svoju sreću ne skriva jer tek sada kada se i službeno rastala diše punim plućima i moram priznati da mi je drago što je konačno vidim nasmijanu, a ne uplakanu. Pokazala mi je pravomoćno rješenje i sada je i službeno postala samohrana majka koja ne mora patiti. Svjesna je da mu mora dozvoliti viđanja s djetetom ali on je (tako barem piše) odustao i od te mogućnosti što s njegove strane po mom mišljenju nije normalno, ali tako se koliko sam iščitala riješio svih obaveza vezanih uz kćer.
Odlučila je moja prijateljica otići i započeti život izvan granica i ja je tu podržavam jer vrijedna je i radišna te će tamo negdje omogućiti sebi i djetetu ugodniji život. Obećala mi je da će kada se smjesti pozvati i mene da budem s njima jedno vrijeme ali o tom prijedlogu ću još dobro razmisliti jer takvi kao ja zarobljeni su ostati gdje jesu.
- Sam je na sudu izjavio da odustaje od kontakta s djetetom i naveo razloge koji su i sutkinji bili čudni, ali koliko mi je objašnjeno to je njegovo pravo, a to je sigurno zbog one koja mu je pružala ono što ja nisam mogla. Njemu i toj ženi zbog koje sam patila želim svu sreću, a ja ću svoju sreću pronaći tamo gdje uskoro idem jer ovdje se ne da živjeti.

Divno ju je gledati bez suza u očima, nasmijanu, bez podočnjaka, te vidjeti da i dijete ne pati jer njezin tata je otišao drugoj teti koja ga nikada neće voljeti kao mama.
- Teta ja znam da me voli, da sam njegova princeza, ja volim njega, ali više volim vidjeti sretnu mamu koja više neće plakati jer je tata na nekoliko dana otišao drugoj teti. Nadam se da ćeš i ti uskoro doći tamo gdje idemo mama i ja pa ćeš biti s nama i ti ćeš biti sretna a ne sama.