Počele su reklame za najljepši blagdan u godini i uvijek sam kada sam bila dijete voljela taj blagdan jer stan je mirisao po finim kolačima koje je baka pripremala u velikim količinama jer moja biološka obitelj bila je u velikom broju a svi su voljeli slatko. Razni kiflići, rolade, kuglice, kremasti kolači, puslice, breskvice a najviše kolača u kojem su bili orasi. Sve to počela je pripremati petnaestak dana prije divnog blagdana jer voljela je provoditi dane u kuhinji i uvijek je pazila da ima dovoljno namjernica jer svi su morali biti zadovoljni s odličnim slasticama na blagdanskom stolu. Stan je bio pun ukrasa šarenih lampica u svakom kutku, grančica bora okićenih svilenim bombonima i orasima i naravno vijenac s četiri svijeće i svi smo morali biti prisutni kada ih je palila.
Uvijek je spremila jednu limenu kutiju punu tih slastica i vrećicu crvenih jabuka za čestitare koji su došli da joj čestitaju najljepši blagdan u godini s obzirom na to da bila osoba koja je voljela ljude ali nigdje nije izlazila.
Slušajući reklame naviru mi sjećanja jer znam da ja ništa neću pripremati, da ću prespavati najljepši dan u godini jer više mi taj blagdan ne znači ništa već dugi niz godina s obzirom na to da mi tih dana naviru i tužna sjećanja uz moju samoću.