samo ti jedino ti

31.01.2013.



eros

koliko još godina ću izgovarati tvoje ime, koliko ću te sanjati, koliko dugo ću čekati da odeš iz mene iz mojih misli iz moje kože koliko dugo?
Moram dalje a ne mogu jer se ne mogu boriti sama sa sobom i svojim snovima koji jer tek kada izgovorim tvoje ime mojoj sreći nema kraja, sretna sam i znam da živim, a to je suludo.

tvoja A

ovako bi se voljela osjećati

30.01.2013.




kopirani dio iz knjige koju sada čitam
Dragi čitaoče,

Nemam hobi, nego strast. Vrtlarstvo je moja velika strast, a proljeće kad dođe vrijeme da izađem i zabodem lopatu u zemlju -moje je najdraže godišnje doba.
Živim u šumovitom predjelu, u podnožju Blue Ridge Mountainsa, gdje je zemlja tvrda i stjenovita. Nije lako izboriti se s njom, no njezin žilavi otpor izazov je svakom strastvenom vrtlaru. Pro¬blem sam djelomično riješila sadeći cvijeće na više različitih mje¬sta, ali kamene gromade svejedno pronalaze način da se probiju na površinu. Svakog proljeća one i ja iznova vodimo jednu te istu bitku, i u većini slučajeva, ja pobjeđujem.
Srećom, u braku sam s muškarcem koji voli poslove oko kuće. Jer, želim li zasaditi sunovrate u toj stjenovitoj zemlji, moram u pomoć pozvati svog muškarca s motikom. No vrijedno je svakog truda. Svakog proljeća kad ugledam procvale sunovrate, zazelenjele vrbe i trajnice koje sam zasadila boreći se za njihovo mjesto pod suncem u tom okrutnom tlu, sretna sam. Jednako kao i kad štihačom i kultivatorom pripremam zemlju za ono što ću u njoj posaditi.
To je težak, naporan i prljav posao, no obavljam ga sa zadovoljstvom, iz godine u godinu. Po meni, vrt nikada nije potpuno završen i rad na njemu nikada ne prestaje. Uvijek pomalo drugačiji, užitak je za oko. Prije gotovo dvadeset godina, moj je muškarac ispred kuće zasadio magnoliju. Svakog proljeća kroz prozore svo¬je spavaće sobe uživam u pogledu na njezine prekrasne ružičaste cvjetove, A kada uvenu i otpadnu, nešto drugo procvate i izmami mi osmijeh na lice.
Na kraju napornog radnog dana provedenog u pisanju, vrtlarenju ili nizu sitnih poslova koji čine život, nema mi većeg zadovoljstva od odlaska u vrt, da okrijepim um i srce.
Zato, posadite malo cvijeća, i gledajte kako raste. Zadovoljstvo će premašiti sav vaš trud.

Nora Roberts

njezine romane koje sam uspjela kupiti za malo novaca obožavam čitati a ovaj pasus mi je poseban i nadam se da će se i vama dopasti jer ovako kako se osjeća ona voljela bi se i ja osjećati nekoliko dana, želim vam svima ugodnu i lijepu večer te divne snove.

vaša Andrea



Svi smo mi ili barem većina nas bili sretniji nekada no što smo sada jer tempo života nam ne dozvoljava malo slobode bolje reći slobodnog duha, nasilje, nasilje nas okružuje a to je fuj, to je užas, ne ja o nasilju niti mogu slušati niti mogu gledati, ali čitajući jučer na portalu nisam mogla a da ne ostavim svoj komentar nadajući se da će ga pročitati netko tko je stručan i shvatiti da treba nešto mijenjati.

treba mijenjati zakon podhitno jer djeca su počela odgajati odrasle, a maltretirati vršnjake kao da su vršnjaci igračka koju će sutra ponovo dobit jer je ovu potrgao i vlast i oporba trebali bi razmisliti da nasilje nikuda ne vodi znam sada će većina reći da roditelji moraju obuzdati dijete da ne bude nasilan ali roditelji tu ne mogu ništa jer i ako nešto poduzmu djeca zovu plavi telefon i roditelji su krivi, a dijete likuje jer ponovno može raditi što želi znajući da ima zaštitu i onda kada je takav kakav je bahat i bezobrazan promijenite zakon jer ovo je previše što ste zakonom dozvolili djetetu koje ne zna ni oprati zube ako ga ne opomeneš da ih opere.

Zaboravili smo se zabavljati, igrati, družiti jer nas okružuje nasilje svugdje gdje je dostupno a to je žalosno da djeca gledaju nasilje i da im je nasilje zorno prikazano i onda misle da se ništa neće desiti kada izmlate prijatelja jer on će ponovo biti isti a njima se ništa desiti neće jer oni su samo djeca.

Andrea

--

29.01.2013.



zaplešite
zaplešite
cupkajte nožicama

Nadam se da ću ovim izborom glazbe pojedince razveseliti i uljepšati dan jer jedino to im mogu podariti


dodatak:
Tugu uvijek moramo sakriti, a ona to ne dozvoljava.
Osmijeh je lijep i moramo ga imati da bi drugi bili sretniji oko nas,
Suze moramo isplakati da bi prestala bol
Voljeti moramo sebe da bi voljeli druge
Zagrljaj moramo dati drugome, da bi taj drugi zagrlio nas.

ugodan vam današnji dan anđeli moji ANDREA

pismo bez smisla

28.01.2013.


Dani tako brzo prolaze, lete, odlaze, ja ne mogu ništa da dohvatim jer sve bježi od mene, pa čak i slova na stranici moje omiljene knjige koju čitam nekoliko dana. Znam da si sudbinu određujemo sami iako nam je ona negdje zapisana, moja sudbina je pisana nečitkim slovima i ja idem, a ne znam kuda i u kojem smjeru jer su ispred mene same nizbrdice, nigdje nema ni milimetra ravne površine.
Žao mi je što ponovo kukam i zavijam već nekoliko dana ali ništa mi se lijepo ne događa kao mi većini ali sve je nekako lakše kada si zdrav samo što u posljednje vrijeme nitko ne može reći da se osjeća zdravim jer toliko toga nas tišti a nemamo kome reći, nemamo kome priznati jer ako i kažeš nitko te razumjeti neće jer ne može više razumjeti što se oko njega i njemu događa. Voljela bih otići negdje da se odmorim od sebe same, da slušam žubor vode i cvrkut ptica, da razgovaram sa oblacima, suncem i zvijezdama jer znam da me oni jedini razumiju, da razumiju sudbinu pisanu nečitkim slovima.
Zašto si me učio da osmijeh i iskrenost liječe sve kada me nitko ne razumije, a sada ne razumijem ni ja samu sebe?
Molim te zagrli me anđele moj, odvedi me prema mojim danima sreće jer ja sama više nikuda ne mogu i ne znam ići jer ne mogu se boriti, ne mogu se smijati, ne mogu se plakati a guši me, stvarno me guši a nema nikoga da me vodi ispravnim putem barem nekoliko metara jer tako mi malo treba.

tvoja seka

Pitanje bez odgovora

27.01.2013.



zašto?

Često si svi postavljamo to pitanje i neprestano negdje tražimo odgovor, ja imam puno tih pitanja ali pokušavam ih izbjegavati jer znam da na mnoga odgovor nikada neću pronaći da moram biti prisebna kako bi mi dani koji dolaze bili interesantni za borbu sa samom sobom.
Jednostavno sam postala teret sama sebi jer ništa mi ne polazi za rukom što god da radim ispadne krivo i pucam jer nitko mi pomoći ne može ma koliko god se trudio. Nedostaje mi osmijeh, nedostaje mi sunce jer njegova toplina daje mi posebnu snagu za život kakav imam.
Ja sama sebe ne razumijem i ne nadam se da me itko razumije jer svi mi imamo brige i probleme tako da nikome nitko nije potreban sa svojim problemima. Zamolila sam prije nekoliko dana da mi bilo tko podari teret jer mene tereti tuđi dižu i lakše podnosim svoj način života kojeg nikome ne bih poželjela jer tako živjeti užasno je kada imaš svoje znanje i zvanje, a nema nikoga da ti ponudi posao koji si sposoban raditi i želiš živjeti od svog rada, a ne od milostinje i tuđe dobrote.
Znam da nisam jedina koja nema posao, da i zdravi ostaju bez posla i žive kako žive ali....ja, ja sam na rubu i ne mogu prepoznati sebe, nemam snage, a moram dalje jer život je poput ruže koja lijepo miriše ako je netko pazi i mazi.

vaša ANDREA

Znam


trebala bih razmišljati da je život bajka i da će postati bajka jer život je okrutan onoliko koliko dozvoliš okrutnosti. Znam da nas od malih nogu uče da smo princeze i prinčevi, da se veselimo svakoj igrački koja nam brzo dojadi i želimo drugu, uče nas da postoje obitelji koje imaju malo i da trebamo cijeniti ono što imamo, ali zašto da cijenim svoj invaliditet kada me većina izbjegava jer misli da imam zaraznu bolest koja će se istog trena budu li mi pružili ruku prenijeti na njih, ali ne samo meni nego bilo kojoj bolesnoj osobi. Život nije nikome lak jer mnogi ostaju bez posla i osnovnih primanja a nisu to zaslužili jer znaju, jer mogu, jer hoće, a to sve im je uzeto u samo nekoliko minuta.
Znam da više nismo mali, da bajke ostaju bajke, da su princeze i prinčevi oni koji imaju, ali oni nemaju sebe i nikada neće imati ništa jer nisu naučili kako se živi sa malo, kako si vesela osoba kada te netko voli onakvog kakav si a ne zbog visokog limita na računu.
Nedostaje mi da izlazim, da se družim jednom u mjesec dana, da odem u disco i da gledam iz prikrajka kako drugi plešu jer to sam voljela i još uvijek volim a ne mogu jer me bolest vezala za kolica, ali uživam vidjeti kada su drugi sretni jer sam i ja sretna pored njih.

Učio si me da ne klonem duhom da pokažem sama sebi svoju jačinu, ali ja više nemam ni volje ni snage da se borim sama sa sobom jer sve što trebam nemam ili imam kratko, a onda sve odlazi a ja idem nizbrdo i ponovno se moram penjati, a više ne mogu. Zagrli me molim te.

tvoja seka

ovo mi se večeras sluša

26.01.2013.




99 luftballons
LAMBADA
abba

Večeras mi je potrebna glazba jer ona me spašava da ne poludim i nadam se da će pojedini moji dragi blogeri malo zaplesati umjesto mene, jer meni se pleše a ne mogu iz zdrastvenih razloga. Uživajte a ja ću se prisjećati svojih plesnih koraka.
p.s. ova ruža je za jednog gospodina i neka mu kaže sama koliko mi je drag, ne neka ne misli da sam ljubomorna jer žuta boja predstavlja poštovanje, a ja njega poštujem od kada sam ga upoznala na blogu.

Andrea

Zašto Vas nema više?




Kojotica, Niša vas gleda, lady flower, mjehurić sapunice, lavica, crna kraljica, što li se dogodilo da vas nema, da nema vaših riječi na blogu duže vremena? Javite nam se ponekad da znamo da ste dobro jer ima nas koji mislimo na Vas. Znam da ponekada moramo odustati od nečega, ali pisanje teksta na blogu i pojedini komentar dragom blogeru koji vas je redovno posjećivao ne oduzima puno vremena i zato vas molim da svratite ponekad do svojih prijatelja jer nam nedostaje sa vašim lijepim tekstovima i iskrenim komentarima.

nedostajete nam

Andrea i ostali blogeri

ovo mi se večeras sluša

25.01.2013.



sanjam
leptir
ludilo

nadam se da sam nekolicini blogera uljepšala ovu hladnu večer

vaša ja

gospodinu D


Jutarnja kava više mi nije kava koju pijem sa zadovoljstvom jer pijem je sama, a tvoja šalica je preko puta pored prazne stolice i gledam je nadajući se da ću jedno jutro za stolom ugledati i tebe. Nedostaješ mi, stvarno mi nedostaješ, a ja se uporno trudim da okrenem novu stranicu, da krenem drugim putem jer uistinu ne mogu više, nemam snage ni volje čekati da moji snovi postanu stvarnost jer dani, mjeseci i godine prolaze, a ja uzaludno čekam nešto što se davno izgubilo i što nema smisla čekati jer ti se bojiš otići i napraviti korak dalje, nemaš se snage pojaviti i nastaviti tamo gdje smo stali.
Reci sam sebi da se sa snovima ne može živjeti i dođi jer ja te čekam a nemam više snage jer moram dalje, moram početi voljeti sebe, jer moj život ni malo ovako nema smisla.

tvoja A.

Pomozimo novom blogeru http://andrriano.blog.hr/

24.01.2013.



Poštovani blogeri znani i ne znani ovim putem vas molim da pomognemo novom blogeru koji se ne snalazi na blogu hr. Bilo bi šteta da novi blogeri dođu i odu pomozimo mu da savlada sve što mu stvara problem i da čitamo lijepe stihove novog blogera.
On je pjesnički nadarena duša poput Sewena, dinajina sjecanja, shadow-of-soul, kolumna jedne superžene, Vitae... i drugih koji pišu stihove i zato vas molim pomozimo mu da uspije srediti sve probleme vezane uz blog, a isto tako ćemo pomoć i drugim blogerima koji imaju probleme i žele odustati od pisanja zanimljivih tekstova jer se ne snalaze sa tehničkim problemima.

Hvala svim blogerima koji mogu pružiti pomoć Andrea

Imam svoje anđele

23.01.2013.

Mnogi mi govore da se obratim Njemu jer On će mi pomoći da budem sretnija, da idem ispravnim putem, a ja imam svoje Anđele koji me vode i koji mi daju snage kada potonem.
Znam zvučati će vam sada svima glupo mojih nekoliko daljnjih rečenica ali istina je, da istina. ... Svatko od nas ima svoje terete koje može nositi i kada se nekog tereta riješi lakše mu je, a ja kada se riješim tereta meni je teže jer mene tereti tjeraju da imam snagu ići dalje, je to je bedasto ali je tako Mene tereti vode dalje i kada imam tereta idem ispravnim smjerom a kada ga nemam ja klonem.
Poklonite mi teret i ja ću biti sretnija, molim vas učinite to jer jedino teret meni daje snagu za pronalazak ispravnog puta.

vaša Andrea

...

22.01.2013.

Od kada pamti ova moja smušena glava znam da su oči ogledalo duše, da kada pogledaš u oči u njima vidiš dušu i upoznaš osobu koju gledaš u oči samo za nekoliko minuta.
Ne, nije samo pogled ogledalo duše nego su i riječi ispisane na listu papira koji s vremenom požuti ali dio duše ostaje na papiru kao što u pogledu vidimo radost, tugu, sreću i bol kod osobe koju sretnemo jednom ili više puta. Pogled nam govori više od riječi i uvijek govori istinu.
Nikada nisam skrivala pogled ni od sunca, ni kiše, ni od ljudi a sada ga skrivam od sebe same jer ne mogu se gledati u ogledalo jer kada se pogledam ugledam gomilu brige, tuge i jada i nemam snage ni volje jer sam teška sama sebi, a pogledom to riješiti nikada neću.
Pokušavam krenuti dalje ali koliko god se trudim uvijek zastanem i stojim jer nemam volje krenuti, nemam se snage boriti kao nekada jer ništa, ništa smisla nema kao što nemaju smisla ni moji tekstovi ispisani na papiru.

BEZ SMISLA


Naslonjena u udobnu stolicu u malom kafiću gledala je ispred sebe u tri koktela koja je naručila ne znajući koji prije da popije. Svjesna da sama sebe uništava i da život ima smisla samo ako se okrene oko sebe i zaboravi prošle dane nije htjela razumjeti samu sebe jer nije ništa imalo smisla.
"Popijem li jedan plakati ću; popijem li drugi smijati ću se, a kada popijem treći zaspati ću i dozivati ga a on me čuti neće jer on je sjena, sjena koja me prati u stopu a ja moram dalje jer život je divan i ima smisla samo ako ga živim punim plućima. Zašto srljam?
Moji su dani sreće nestali kada sam ga ostavila, morala sam, pogriješila sam, voljela sam a nisam smjela i sada uzaludno čekam dane sreće, čekam ljubav svoju, sanjam te i sretna sam samo u prošlosti koja se vratiti neće jer život ide dalje i moram sama u tišini svojih sjećanja promatrati tri koktela koja ništa novo donijeti neće jer s prošlošću se ne živi."

Sanjaj me

21.01.2013.

molim te, jer snovi su dio stvarnosti, tvoje i moje prošlosti, budućnosti a sadašnjost je za tebe i mene kakva je jer ništa se sada promjeniti ne može. Znam da jedno drugo zaboravili nismo, da su nam se putevi samo razdvojili na nekoliko godina, ali snove nam nikada nitko nije moga, niti će nam ikada oduzeti.

sanjaj me

tvoja A i da zaboravih da već godinama u srcu i mislima svog starijeg sina zovem tvojim imenom.

...




nazovi me

voljela bih ti čuti glas, vidjeti tvoje oči, osjetiti zagrljaj, ali... ti dani su iza mene, oni su prošli i ostala su samo ugodna sjećanja sretnih dana... ako stigneš nazovi jer ja sam tu, nisam daleko.

tvoja A

Plemenitost i srčanost

20.01.2013.

Odbio poslužiti goste, nisu željeli sjediti pokraj dječaka s Downovim sindromom
Zagreb, 19.01.2013., 19:11 Autor: I.D. 1 komentara
Konobar u jednom restoranu u Houstonu, u američkoj saveznoj državi Texas, odbio je poslužiti gosta koji nije želio sjesti za stol pokraj dječaka s Downovim sindromom i tako dobio simpatije mnogih gostiju.

Andrea-Bosak
Prije 18 sata
djeca i osobe sa nekom vrstom invaliditeta normalne su osobe, a konobaru i osoblju restorana duboki naklon jer nitko nije kriv što se rodio sa bolešću tako bolesna djeca su pravi anđeli ja bi tom gospodinu koji je rekao ono što je rekao priuštila da radi sa takvom djecom jednu godinu i naplatila mu kaznu zbog bezobrazluka i uvrijede.

Pročitavši članak na portalu dnevnik.hr imala sam potrebu ostaviti svoj komentar jer sam dirnuta ponašanjem konobara koji je pokazao da ima normalnih osoba koje osobe sa invaliditetom poštuju i invaliditet ne smatra "strašilom" voljela bih da i oni koji su sebi imaju predrasude shvate da su osobe s invaliditetom osobe koje su normalne ali imaju poteškoća koje sa zdravim osobama sretnije žive ako ih ne izbjegavaju.

Nemoj odustati

19.01.2013.


Ni sama ne znam koliko sam puta pisala da volim i obožavam blog hr i blogere kojih na svojoj listi imam mnogo i žao mi je što mnogima ne ostavljam komentar ali njihovi postovi su divni i moj komentar im nije potreban jer nisam toliko rječita kao njihov divno napisani post izvrsni su komentatori sami sebe.
Znam da nisam vješta u pisanju poput mnogih blogera ovdje i da će sada mnogi reći da sam zmotana, ali žao mi je što jedan novi bloger toliko lijepo piše stihove, ali je odustao od bloga hr jer nije znao kako doći u kontakt sa administratorima bloga da mu pomognu oko njegovih upita vezanih uz blog hr ja sam mu pokušala pomoći da stupi s njima u kontakt ali mi je ostavio poruku : ...hvala ti...nisam znao kome se mogu obratiti...pa zar nisu bili dužni na vidno mjesto napisati gdje se čovjek može nekome obratiti za pomoć...sad je kasno...odlazim....
kameno zvono, 19.01.2013. u 18:04
molim te nemoj odustati od bloga hr jer znam da ima super blogera koji će ti rado pomoći da stupiš u kontakt sa administratorima servisa ili ti oni pomogli u onom što tebi treba vezano za blog na kojem je bilo divnih stihova i žao mi je što si sve uklonio.

tvoja prijateljica Andrea
p.s.
nadam se da ćeš se vratiti sa svojim stihovima na blog hr

200




zbogom anđele


vaša ANDREA

------

18.01.2013.

Pisati pisma osobi koja više nije tu znam da je čudno jer ta osoba ostaje u srcu zajedno sa uspomenama, ali isto tako znam da to pomaže meni a i toj osobi jer ostala je praznina i mnogo toga ne rečenog i to je komunikacija koja je divna jer tako dobivam i volju i snagu boriti se sa surovošću okrutnog načina života. Svatko od nas se sa svojom boli i tugom, a ja svoju bol i tugu iznosim pismima i nikoga ne vučem i ne tjeram batinom da ih čita ako mu moja iskrenost smeta.
Da, samoća nikome nije laka, a meni je još teža jer zbog ružnog vremena moram biti doma sa svojim sretnim uspomenama i u mislima razgovarati sa osobama koje su me voljele sa mojim manama i vrlinama, a one su sada u mojim mislima u mojim snovima, a ja sa njihovim fotografijama i divnim uspomenama.
Zar su to znakovi ludila? Jesam li nekoga svojom istinom povrijedila? Ako jesam oprostite mi na iskrenosti i znajte da vas volim jer sam sretna što vas poznajem i upoznajem preko vaših divnih postova. Hvala vam što ste tu.

vaša Andrea

Istina

17.01.2013.



Znam da je pojedincima bez smisla i glupo biti iskren u životu i ovako javno na portalu, ali ja se ne bojim iskrenosti i ne želim ništa skrivati ma koliko pojedini mislili da mi je potrebna psihološka pomoć jer njima iskrenost smeta i smatraju iskrenost poremećajem. Istina i iskrenost nemaju cijene i sretna sam kada svoju iskrenost dijelim sa drugima iako pojedinci o meni imali mišljenje poremećene osobe ja sebe mogu pogledati, mogu pogledati druge i glasno viknuti "to sam ja i biti ću ono što jesam iskrena i prema sebi i prema drugima"
Zar toliko istina može smetati, zar moram lagati i pisati laži da bi pojedinim osobama bila normalna bez poremećaja? Zar istina toliko smeta kada je javno dijeliš s drugima koji se skrivaju ispod vlastite kože i vole ne istinu oko sebe.

s poštovanjem Andrea koja se nikada neće promjeniti ma koliko pojedinci smatrali da mi je potrebna stručna pomoć.

Ne, više ne mogu




...bez razgovora, bez društva, bez glazbe, bez smijeha, bez zagrljaja, ugodne riječi, podnijeti četiri zida i samoću. ...sanjati te, izgovarati tvoje ime gledajući u prazninu.
Želim trčati bosa po rosnoj travi, vrištati, skakati, plesati, smijati se, voljeti ali ne ja to ne mogu srećo moja jer sve sam izgubila i ostala sama, potpuno sama zarobljena u sretne dane u sjećanja ispunjena radošću.

tvoja A.

Tu sam

16.01.2013.


...i znam da moram krenuti uz stepenice jer me na vrhu čeka sunce i sreća, ali ja ne mogu i ne želim već godinama bez tebe krenuti dalje jer se bojim, bojim se da ne napravim pogrešku kao i prije, da zavolim i dam cijelu sebe osobi koja ima osjećaje samo za sebe. Bojim se, da bojim se jer tebe braco moj nema pored mene i nema nikoga da mi da savjet, da me vodi polako korak po korak s mjesta gdje stojim i čekam svoju prošlost da se vrati jer jedino sam pored te prošlosti bila sretna i znala sam voljeti, znala sam se smijati i razmišljati. Koliko god se trudim moja prošlost me ne pušta da idem naprijed da ponovno budem voljena kao žena jer duša i tijelo pripadaju prošlosti i ja samo stojim i čekam da se prošlost pojavi da ga dodirnem i krenem dalje jer moram krenuti zbog sebe, a ne mogu jer između mene i moje prošlosti koju sanjam noćima i tada sam ja ja jer su mi snovi java postoji nit koja nikada neće pući sve dok dišem.
Nedostaje mi u ovim zimskim danima, nedostaješ mi i ti anđele moj potpuno sam sama sa svojim mislima i ne mogu ne želim krenuti dalje jer bez njega i tebe kod mene ništa nema smisla.
Tu sam, a nisam jer niste pored mene i boli me, guši me, bez vas se ne mogu pokrenuti ma koliko god to želim jer svima nam samo malo sreće treba, a moja sreća ste vi i ništa više.

tvoja seka A

Tabu tema sex




ove komentare kopirala sam jer imam potrebu napisati nekoliko riječi onima koji su protivnici učenja sexualnog odgoja u školama i nedovoljavaju nikome da o tome u javnosti govori
Andrea-Pisma
crkva više nije crkva ni oni koji ju vode nisu više pravi vjernici, umjesto biblije uče nas politici i onom što nije njihovo područje
crkva je tamo gdje si ti - učila me moja baka ako imaš vjere u srcu nisu potrebne lažne propovijedi jer oni su samo ljudi koji sebe neće odvesti na lomaču, ali će se uplitati tamo gdje im On nije dao mjesto
s druge strane znaš i sama da je sex i sexualni odgoj tabu tema, a moliti Boga mora svako pa čak i u školi, a to što maloljetnici rađaju djecu jer ih ni roditelji ni škola to ne uče nikoga briga nije, a izgleda ni crkvi ni crkvenim krugovima ne smeta što maloljetnice šire noge i postaju nezreli roditelji
stvarno bi nas trebali prestati maltretirati i početi držati Božje riječi u Božjoj kući, a ostalo prepustiti strci

pusa


teuta
Andrea-Pisma...Hvala ti za lijepi komentar. Lijepo si sve napisala i bome baš onako kako bi i trebalo biti. Na žalost, stvarnost je ipak drukčija i daleko ružnija. Zato je i dobro pisati o tome jer se bar možemo nadati da će se ipak nešto promijeniti na bolje.
Tvoja te baka ispravno učila, Andreice. Kissssss.

Sex je od pamtivijeka tabu tema svugdje, u roditeljskom domu, školi, crkvi, ulici, da ulici jer mi smo toliko konzervativni da nam i poljubac ili nježno držanje ruku na ulici stvara gađenje, a to je toliko simpatično jer na nekoliko minuta vidiš iskrenu nježnost. Sex je nešto što je zdravo za organizam i djeca bi o toj temi trebala učiti od struke jer znala bi se zaštiti od spolnih bolesti i neželjene trudnoće.
Postaviti ću pitanje pojedincima koji su protiv seksalnog odgoja u školama jer su oni u celibatu a isto su ljudi i ako oni skrivaju svoje sexsualne potrebe zar djeca ne bi smjela učiti ili vam je draže da djeca rađaju djecu jer nisu naučena što je sex?

Andrea

Staviti masku

15.01.2013.

...ni malo nisam zavidna nikome tko može staviti masku i maskom živjeti život kako voli, nisam zavidna ni onima čiji je život posut mirisnim ružinim laticama, nisam zavidna nikome tko može biti sretan i kada mu je teško, jer oni su jaki i imaju volje i snage smijati se jer maska ih štiti od okoline i tuđih pogleda.
Vrijeme danas je takvo da većina na sebe stavlja masku jer tako su sigurniji, smireniji, samo na privid sretniji, jer prava iskrenost je danas skupa i većina voli ostaviti masku jer maska ih štiti.
Znam da treba imati snage živjeti i voljeti život, ali živjeti život bez maske kako ja živim teško je jer istina je skupa, a iskrenost gubi cijenu i zato svima koji žive pod maskom i sretni su neka prime moj duboki naklon i poštovanje.

Andrea

Zašto???




...život živimo, a sve se raspada, neimaština zauzima prvo mjesto, ljudi više nemaju povjerenja u druge, u sebe, u sreću, u radost.
...tuga uživa, bijes vlada.
Smijeh se izgubio, nestao, odlutao, nitko s nikim ne razgovara normalno jer povišeni ton ima prednost.
...su nas učili da je život bajka kada je pravi horor iz kojeg moramo izaći ne ozljeđeni, moramo znati plivati u mutnoj vodi punoj virova, moramo znati voljeti i poštivati, a nitko ne poštuje nas.

Andrea

-------

14.01.2013.

.


Umorna sam od svega, od sebe same, od ljudi, od sunca, kiše, vjetra, jer sama sam potpuno sama i nitko baš nitko nije u blizini da razgovara sa mnom, da me zagrli, da se smije.
Umorna sam od suza u očima koje nikako da kliznu niz obraze, da me prestanu gušiti.

Nedostaje mi tvoja blizina, nedostaješ mi ti jer jedini si znao me nasmijati i onda kada nisi imao volje biti u društvu žene koja pati jer je zaboravila kako se voli, kako se želi.

Ponovno me hvata tuga jer ti si me jedini razumio, jedini volio i nikada ti nije bilo teško smijati se mojim glupostima i znao si mi govoriti da moram odrasti jer život nije samo igra djeteta, ali bio si sretan kao i ja jer dijete u meni probudilo je tvoje i našoj sreći nije bilo kraja. Sudbina nas je razdvojila, ali oboje znamo da su uspomene ostale.


tvoja A

Pokušati treba

13.01.2013.



Ponovno sam ti odlučila napisati nekoliko riječi koje mi se već oko dva sata vrte po glavi zahvaljujući komentaru jednog zagonetnog blogera koji je bistar i samozatajan i zbog toga interesantan za komunikaciju onda kada ostavi komentar. Bistar je i pametan i voljela bih ga bolje upoznati jer znam da bih od njega mogla puno naučiti, on je enciklopedija koja hoda i koja ima srca i duše. U svom životu više se kližem niz brodo ali uporno hoću dalje jer živjeti život i teško lijepo je.
Napravila sam dosta grešaka, ali pronalazila sam snagu ići dalje jer upornost se isplati. Voljela sam i zavoljela oženjenog muškarca kada sam imala dvadeset godina, a da nisam znala da ima svoju obitelj, provodila sam s njime divne dane i noći ne znajući da sam samo ljubavnica a njegova supruga nije znala što on izvodi sve dok joj se nisam pojavila na kućnom pragu, ali ne s toga da joj govorim kako on voli mene i da pripada meni nego da shvatim koliko me on laže o svojoj ljubavi prema meni. Bila bih sretnija da mi je priznao istinu i dao mi pravo da razmislim želim li mu biti ljubavnica a ovako sam ja ispala glupa i ostala sama jer zavoljela sam osobu koja nije pripala meni.
Mnogi njegovi prijatelji koje susrećem govore mi koliko godinama pati jer je svjestan greške kao što sam ja svjesna svoje jer voljeti nekoga dušom i srcem a živjeti sa drugim pravi je pakao.
Znam, sada će mi mnogi reći "da te volio rastao bi se od žene i vratio se tebi sa osmjehom" pokušao je ali ona nije popustila i nikada neće jer bi inače njezina laž izašla na površinu i uništila jedan idealni brak.

Pokušajte djevojke drage cijenit sebe, nemojte sebi dozvoliti da ste sretne samo o snovima jer nitko nije vrijedan da patite i udajete se iz inata, rodite djecu i cijeli svoj život podredite djeci muškarca kojega nikada voljele niste, ali volite djecu i u sebi dijete zovete imenom osobe zbog koje vam srce jače kuca i kada ste negdje pogled vam neprestano traži njega i najsretnije ste u svojim snovima koje su davno bili vaša stvarnost. Pokušajte cijeniti sebe jer sebi ste najvrednije.

s poštovanjem Andrea koja nikada Darka neće prestati voljeti i koja će ga sanjati i u snovima biti sretna.

pismo bez riječi




neka govore
dah

možda ove pjesme nemaju smisla jer imaju tekst koji meni odgovara kada se sjetim prošlosti koja ne pripada meni zbog moje ne promišljenosti i slušanja savjesti a ne srca, jer volio me a nisam mu popustila.

Srećo

12.01.2013.


Smijem li te prijatelju srećom zvati? Osjećam se sigurnom, mirnijom, sretnijom jer tebi smijem i mogu reći sve, ti me slušaš, ti me ne osuđuješ, za tebe sam normalna osoba a ne osoba sa tjelesnim hendikepom, tebi nikada nije neugodno sa mnom prošetati nasipom, popiti u kafiću kavu, nije te strah zagrliti me, podići me u naručje i smijati se poput djeteta. Uz tebe sam sigurna, sretna sam jer me razumiješ, ali žao mi je što tebi nisam nikada priznala da ja razumijem tebe kada vidim tugu u tvojim očima i da ti se divim kako usprkos svemu što te tišti pronađeš vremena za mene i moje gluposti.

Znaj da imam vremena da te saslušam jer volim slušati i analizirati samo iz jednog razloga jer na taj način zaboravim ono što mene tišti i lakše mi je kada na sebe uzmem dio tuđih problema. Znam to je blesavo, ali ja tako imam snage za borbu kroz svoj sklizavi lijepi život. Ja volim sanjati jer snovi su moje ispunjene i ne ispunjene želje u snovima sam ja ja kao što sam kada sam pored tebe nekoliko sati tjedno, hvala ti za nekoliko sati sreće, srećo moja.

Andrea

pismo bez smisla


Svaki vikend ista pjesma kada se vratim iz grada, ali danas nisam ni bila jer san je bio tako divan da sam se probudila dosta kasnije no inače i nije mi se dalo izaći van na hladnoću.
Dosadno mi jer sam sama i ne znam što prvo da radim jer mi se ne kuha ništa s obzirom da ne volim jesti sama, znam imam sina ali on je sa svojim društvom vani i uživa te mu to ne mogu i ne želim uskratiti jer i ja sam jednom imala njegove godine i nisam marila da li sam gladna ili ne. Divno je biti poletan i mlad (uživancija).
Ostaje mi samo da uživam u gledanju obiteljskih fotografija i da se vratim nekoliko godina unazad koje su bile pune smijeha i radosti jer nije bilo samoće i tišine.

ovo mi daje raspoloženje
za ples
nevaljala

jedino mi glazba koja nikoga ne interesira daje volju da izdržim samoću vikendom.

p.s. ugodan vikend svim mojim prijateljima na blogu i g+ jer uz vas i vaše postove nisam sama i dan mi brzo prolazi KISS FOR YOU

Andrea

Nazdravite životu

11.01.2013.


Anđele moj uvijek si mi govorio da se radujem životu, da mu nazdravim jer on je samo jedan jedini i vrijedno ga je živjeti bez obzira kolike okove ima jer život se živi jednom samo i nikako drugačije. "Kada bih se ponovno rodio bio tvoje srce jer tvoje srce zna voljeti bez obzira koliko ti nanijeli tuge, ono kuca i još više voli."
Nazdravite životu, pogledajte u sunce i udahnite sunčevu toplinu jer život se živi s osmijehom na licu jer vi ste pupoljak ruže koji miriše i nikada neće prestati biti najljepši cvijet.


tvoja A prijatelju dragi

Voljela bih biti dijete

10.01.2013.

...jer bi me pazili, jer bi me mazili, tepali i štipkali za obraze, smijali se mojim izvrnutim riječima i učili me živjeti život, a ja ih ništa razumjela ne bih i bila bi sretna sa svojim plišanim igračkama i lutkama. Ne bih imala ni brige, ni pameti jer bi umjesto mene mislili drugi.

voli vas Andrea

dodatak da cupkate nožicama

kolačići

OTVORENO PISMO

09.01.2013.



Poštovana ministrice socijalne skrbi Milanka Opačić

Na samom početku pisma odmah ću Vas zamoliti da se ne naljutite na mene ali ovo pismo pišem u svoje ime i ime roditelja koji imaju problema sa neposluhom svoje djece jer ste zakonom djeci dozvolili da maltretiraju vlastite roditelje a zakona za zaštitu roditelja nema. Pojedina djeca psihički zlostavljaju a ni Vi ni nitko drugi iz sustava na to maltretiranje ne reagirate. Molim Vas nemojte pomisliti da sam ja za batine nisam, ali za dozvolu povišenog tona jesam jer oni nas dovode do ludila a sustav im to dozvoljava jer i kada povisimo ton na njih zbog njihovog neposluha po zakonu mi njih maltretiramo i zlostavljamo, a oni slobodno maltretiraju roditelje i njih zakon štiti u svim pogledima.
Molim Vas poštovana ministrice da donesete zakonsku odredbu zaštite roditelja od nasilne djece jer je sada nama potrebna zakonska zaštita od djece koju smo rodili iz ljubavi, pružamo im sve što je potrebno, a oni nemaju ni trunke poštovanja za nas koji brinemo o njima i ispravljamo njihove pogreške jer oni su samo djeca kojoj ste donesenim zakonom dozvolili previše.

s poštovanjem Andrea Bosak majka djeteta koji ju psihički zlostavlja a nema zakona da me se zaštiti.

Prijatelju mom




Od kada sam počela shvaćati i razmišljati glavom nadala sam se da ću kada budem odrasla biti nečija princeza, da ću pronaći zrno sreće i da ta sreća nikada neće prestati, ali davno sam shvatila da sam princeza samo svojoj mami i svom bratu i tebi, da i tebi sam bila princeza sve dok nisam shvatila da razmišljaš i misliš na nju, svoju pravu princezu. Krenula sam dalje ne znajući da idem krivim putem, da svojim naglim odlukama štetim sama sebi, jer nisam se željela boriti za tebe iako su me tvoji prijatelji molili danima da ti se vratim jer jedino su primjećivali sreću u tvojim očima kada si izgovarao moje ime. Ne, ja nisam imala snage popustiti, nisam se imala snage vratiti jer sam bila uplašena i boljela me spoznaja da sam s tobom zajedno varala drugu.
Godine su prošle i prolaziti će a ja ću s tobom biti u snovima i moji snovi će biti moja java jer prošlost vratiti nitko ne može i ne mogu ni ja, u snovima ću biti i dalje tvoja princeza.


tvoja A

Prijatelju

08.01.2013.


Jedino tebi prijatelju moj mogu napisati i reći sve što me tišti i boli.
Posljednjih godinu i pol dana od kada su ga pretukli na tramvajskoj stanici usred bijela dana moj sin nije isti onaj dječak jednostavno se totalno okrenuo s njim ne mogu ni razgovarati jer stalno viče i gestikulira, te govori kako mu je dosta života. Pokušala sam sve, obišla sve ustanove koje i meni i njemu mogu pružiti pomoć ali on ni njih ne čuje jednostavno sve radi onako kako si je zamislio jer misli da je tako bolje. Upoznaje društvo koje ga nagovara da je bolje vani nego doma i on s njima provodi dane, ne razmišljajući o posljedicama jer oni su pametniji i njihovi savtjeti su bolji od savjeta majke i stručnih osoba.
Nemam se više snage boriti s vjetrenjačama i vjetrom koji puše u krivom smjeru jer uzaludno je i to što mu dopuštam da vikendom dvorim njegove prijatelje, a ja sjedim sama gledajući kroz prozor u nebo.
Vjeruj mi bojim se.

Andrea

Moj anđel

07.01.2013.


Daješ mi snagu, volju i želju da krenem pravim putem jer želim da ti budeš sretan i radostan, da se smiješiš. Tvoje srce zna voljeti i teško mi je kada te netko povrijedi, kada ti bilo tko nanese bol.
Tu sam za tebe i biti ću sve dok jednog dana ne zaklopim oči, a kada ih zaklopim biti ću pored tebe, čuvati te i paziti kao i uvijek. Ja samo za tebe i brata živim.

tvoja mama sine moj

Bratu

06.01.2013.



Cijeli dan danas sjedim sama i gledam tvoju sliku suze mi mute pogled ali nikako da se isplačem iako bih trebala ali obećala sam ti da nikada neću plakati, ali moram jer me boli i guši. Žao mi je što ti sada ovo pišem ali moram jer jedino tebi sam uvijek mogla iznijeti svoju bol i jedino od tebe sam imala podršku u svemu.
Nedostaje mi zagrljaj i znam da me ti čuvaš da me grliš jer te osjećam pored sebe. Znam, moram podići glavu, nasmijati se, krenuti dalje, ali posljednjih nekoliko dana ne mogu podnijeti sebe jer više ne mogu ovakvim načinom života, ne mogu sama dalje a nitko me ne treba.

tvoja A

Zašto???

05.01.2013.

Jednostavno pitanje na koje ne mogu i nikada neću naći odgovor ma koliko god se trudila da ga nađem. Griješila sam znam i pojedine greške dan danas ispravljam i tražim rješenje za dalje, uporno pokušavam dokazati sebi da imam snage imam volje ići putem kojim idem a vidim da taj put samo ide nizbrdo, da sam postala teret svima oko sebe, da ja kao ja više ne postojim jer nemam ni snage ni volje tražiti oprost za svoje postupke, jer sve što radim, radim krivo.
Svjesna sam da nikome život nije posut ružinim laticama, da je život trnovit i da većina sama pronalazi izlaz a ja više sama ne mogu, nemam snage jer sam se izmorila od zamolbe za boljim sutra.
Zašto mi anđeli ne podare jedan dan sreće? Ne, ja je nisam zaslužila, a "oni" znaju razlog.
Zašto niko za nikoga nema vremena? Hoću li ikada ikome biti potrebna?

vaša Andrea

pismo bez riječi

04.01.2013.



nesanica
uvijek ista

BEZ SMISLA

03.01.2013.



Znam da je čudno čestitati rođendan osobi s kojom niste nikada razgovarali, koju niste nikada vidjeli niti čuli glas, da to je bedasto, ali običaj je običaj. Čudno je i biti sretan samo dok spavaš jer živiš život jadnika, potpuno si sam sa sobom i nadaš se uzaludno boljim danima, nadaš se da ćeš susresti drage ljude ali njih nema jer svi imaju svoje obaveze i male ili velike probleme i nemaju vremena navratiti nekome tko ih treba samo da ih zagrli i osjeti njihovu blizinu koja ih vraća na tren u sretne dane ispunjene radošću i smijehom.

Oni koji me dobro poznaju znaju da se volim šaliti na svoj račun, da volim da su drugi oko mene nasmijani i sretni, da sam osoba koja volim slušati, ali volim i pričati jer jedino tako se osjećam onakvom kakva sam bila nekada. Volim čitati pisma, volim ih pisati, ali ih ne čitam jer nema nikoga da mi rukom napiše nekoliko rečenica i da pročitam pismo slano poštom i primljeno u poštanski sandučić. Zar je toliko teško nekome napisati "Ne volim te" i to kuvertirati i poslati poštom?

vaša Andrea

Sjećaš li se anđele moj




Danas je tati rođendan, tati kojega smo vidjeli samo na fotografijama (jer ga se ne sjećam drugačije), dan prije bile su pripreme jer smo se svi nadali da će doći proslaviti rođendan s nama. Majka je godinama na njegovo mjesto stola stavljala kavu, slastice i nešto umotano u ukrasni papir zamolila nas da sjednemo za stol i praznom mjestu čestitamo rođendan.
Danas ja to činim sama jer sam i tebi i mami obećala da to nikada zaboraviti neću SRETAN TI ROĐENDAN TATA

Prijatelju

02.01.2013.



Cijelo popodne od dosade čistim ormare i iz njih vadim uspomene jer jedino putem uspomena mogu biti sretna, jer mogu se vratiti u sretne trenutke svoje mladosti iako sam još uvijek mlada iako imam toliko godina koliko imam. Pronašla sam i stari svoj dnevnik koji sam pisala u studenskim danima jer sam pisanjem odmarala samu sebe od učenja i listajući stranice pronašla sam list papira na kojem piše "ti si moja bety boop" i sjetila sam se koliko smo uživali u tom crtanom filmu.
Godinama se osjećam poput "djevojčice sa šibicama", nedostaju mi školski dani, nedostaješ mi ti jer pored tebe se nikada nisam osjećala bolesnom. nisam bila sama jer si uvijek imao vremena za moje gluparije. Voljela bih se vratiti u školske dane, učiti, jer sam poludila od samoće, od dosade, od tuge, nedostaje mi smijeh i crtani likovi koje volim.
U tom prastarom dnevniku nalaze se priče ne primjerenog sadržaja za javnost i moram ga sakriti jer nije primjeren ni za mog sina iako nisam sigurna da ga nije pokušao čitati jer to ne bi razumio kao ni što ne razumije sebe.
Voljela bih te ponovno sresti jer takvog prijatelja teško je zaboraviti.


Samo jednu želju imam




Ušli smo u Novu veseli i razdragani (neki su ušli tužni). U ponoć kada su se kazaljke poljubile bila sam u mislima pored Vas prijatelji moji, bila sam pored svojih anđela i pomislila samo jedno da shvatimo da ljubav može pobijediti sve, da moramo voljeti sebe i da moramo voljeti druge oko sebe ma koliko nam god to bilo teško. Uz ljubav ćemo imati i zdravlje i sreću jer to dolazi s ljubavlju.
Zaboravimo mrziti, jer mržnja razara i nas i druge, nanosi tugu, nanosi bol, a tuge i boli je dosta. Volimo se, zagrlimo, jer zagrljaj je besplatan, osmjeh ne košta ništa, podarimo dio sebe drugima i oni dio sebe nama jer život je prepun topline ako volimo i druge, a ne samo sebe.

Ljubav liječi sve i nemojmo zaboraviti podariti je drugima. Voljeti nije teško.


vaša Andrea

Stigla je

01.01.2013.



Nova, lijepa, mlada, zrela, nadam se sretnija i pametnija godina. Okrenimo novi list praznog papira i upisujmo u njega samo radost i sreću jer svaki je dan ispunjen ljubavlju i razumijevanjem sebe a i drugih oko nas.
Pokušajmo u sebi probuditi dijete jer mi smo svi odrasli ali djeca. Zavolimo druge, zavolimo sebe, priznajmo sebi da smo ponekad sebični, da smo oholi jer nemamo vremena za nikoga. Pronađimo jednom mjesečno desetak minuta da poslušamo druge oko sebe jer govore pametno, ali ih nemamo vremena čuti.

Sve želje neka Vam se ostvare, sreća neka Vam pokuca na vrata jer zaslužili ste sreću i radost.


vaša ANDREA

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>