Znam da je čudno čestitati rođendan osobi s kojom niste nikada razgovarali, koju niste nikada vidjeli niti čuli glas, da to je bedasto, ali običaj je običaj. Čudno je i biti sretan samo dok spavaš jer živiš život jadnika, potpuno si sam sa sobom i nadaš se uzaludno boljim danima, nadaš se da ćeš susresti drage ljude ali njih nema jer svi imaju svoje obaveze i male ili velike probleme i nemaju vremena navratiti nekome tko ih treba samo da ih zagrli i osjeti njihovu blizinu koja ih vraća na tren u sretne dane ispunjene radošću i smijehom.

Oni koji me dobro poznaju znaju da se volim šaliti na svoj račun, da volim da su drugi oko mene nasmijani i sretni, da sam osoba koja volim slušati, ali volim i pričati jer jedino tako se osjećam onakvom kakva sam bila nekada. Volim čitati pisma, volim ih pisati, ali ih ne čitam jer nema nikoga da mi rukom napiše nekoliko rečenica i da pročitam pismo slano poštom i primljeno u poštanski sandučić. Zar je toliko teško nekome napisati "Ne volim te" i to kuvertirati i poslati poštom?

vaša Andrea