Naslonjena u udobnu stolicu u malom kafiću gledala je ispred sebe u tri koktela koja je naručila ne znajući koji prije da popije. Svjesna da sama sebe uništava i da život ima smisla samo ako se okrene oko sebe i zaboravi prošle dane nije htjela razumjeti samu sebe jer nije ništa imalo smisla.
"Popijem li jedan plakati ću; popijem li drugi smijati ću se, a kada popijem treći zaspati ću i dozivati ga a on me čuti neće jer on je sjena, sjena koja me prati u stopu a ja moram dalje jer život je divan i ima smisla samo ako ga živim punim plućima. Zašto srljam?
Moji su dani sreće nestali kada sam ga ostavila, morala sam, pogriješila sam, voljela sam a nisam smjela i sada uzaludno čekam dane sreće, čekam ljubav svoju, sanjam te i sretna sam samo u prošlosti koja se vratiti neće jer život ide dalje i moram sama u tišini svojih sjećanja promatrati tri koktela koja ništa novo donijeti neće jer s prošlošću se ne živi."