.

Umorna sam od svega, od sebe same, od ljudi, od sunca, kiše, vjetra, jer sama sam potpuno sama i nitko baš nitko nije u blizini da razgovara sa mnom, da me zagrli, da se smije.
Umorna sam od suza u očima koje nikako da kliznu niz obraze, da me prestanu gušiti.

Nedostaje mi tvoja blizina, nedostaješ mi ti jer jedini si znao me nasmijati i onda kada nisi imao volje biti u društvu žene koja pati jer je zaboravila kako se voli, kako se želi.

Ponovno me hvata tuga jer ti si me jedini razumio, jedini volio i nikada ti nije bilo teško smijati se mojim glupostima i znao si mi govoriti da moram odrasti jer život nije samo igra djeteta, ali bio si sretan kao i ja jer dijete u meni probudilo je tvoje i našoj sreći nije bilo kraja. Sudbina nas je razdvojila, ali oboje znamo da su uspomene ostale.


tvoja A