Pisati pisma osobi koja više nije tu znam da je čudno jer ta osoba ostaje u srcu zajedno sa uspomenama, ali isto tako znam da to pomaže meni a i toj osobi jer ostala je praznina i mnogo toga ne rečenog i to je komunikacija koja je divna jer tako dobivam i volju i snagu boriti se sa surovošću okrutnog načina života. Svatko od nas se sa svojom boli i tugom, a ja svoju bol i tugu iznosim pismima i nikoga ne vučem i ne tjeram batinom da ih čita ako mu moja iskrenost smeta.
Da, samoća nikome nije laka, a meni je još teža jer zbog ružnog vremena moram biti doma sa svojim sretnim uspomenama i u mislima razgovarati sa osobama koje su me voljele sa mojim manama i vrlinama, a one su sada u mojim mislima u mojim snovima, a ja sa njihovim fotografijama i divnim uspomenama.
Zar su to znakovi ludila? Jesam li nekoga svojom istinom povrijedila? Ako jesam oprostite mi na iskrenosti i znajte da vas volim jer sam sretna što vas poznajem i upoznajem preko vaših divnih postova. Hvala vam što ste tu.