Cijelo popodne od dosade čistim ormare i iz njih vadim uspomene jer jedino putem uspomena mogu biti sretna, jer mogu se vratiti u sretne trenutke svoje mladosti iako sam još uvijek mlada iako imam toliko godina koliko imam. Pronašla sam i stari svoj dnevnik koji sam pisala u studenskim danima jer sam pisanjem odmarala samu sebe od učenja i listajući stranice pronašla sam list papira na kojem piše "ti si moja bety boop" i sjetila sam se koliko smo uživali u tom crtanom filmu.
Godinama se osjećam poput "djevojčice sa šibicama", nedostaju mi školski dani, nedostaješ mi ti jer pored tebe se nikada nisam osjećala bolesnom. nisam bila sama jer si uvijek imao vremena za moje gluparije. Voljela bih se vratiti u školske dane, učiti, jer sam poludila od samoće, od dosade, od tuge, nedostaje mi smijeh i crtani likovi koje volim.
U tom prastarom dnevniku nalaze se priče ne primjerenog sadržaja za javnost i moram ga sakriti jer nije primjeren ni za mog sina iako nisam sigurna da ga nije pokušao čitati jer to ne bi razumio kao ni što ne razumije sebe.
Voljela bih te ponovno sresti jer takvog prijatelja teško je zaboraviti.