zašto?

Često si svi postavljamo to pitanje i neprestano negdje tražimo odgovor, ja imam puno tih pitanja ali pokušavam ih izbjegavati jer znam da na mnoga odgovor nikada neću pronaći da moram biti prisebna kako bi mi dani koji dolaze bili interesantni za borbu sa samom sobom.
Jednostavno sam postala teret sama sebi jer ništa mi ne polazi za rukom što god da radim ispadne krivo i pucam jer nitko mi pomoći ne može ma koliko god se trudio. Nedostaje mi osmijeh, nedostaje mi sunce jer njegova toplina daje mi posebnu snagu za život kakav imam.
Ja sama sebe ne razumijem i ne nadam se da me itko razumije jer svi mi imamo brige i probleme tako da nikome nitko nije potreban sa svojim problemima. Zamolila sam prije nekoliko dana da mi bilo tko podari teret jer mene tereti tuđi dižu i lakše podnosim svoj način života kojeg nikome ne bih poželjela jer tako živjeti užasno je kada imaš svoje znanje i zvanje, a nema nikoga da ti ponudi posao koji si sposoban raditi i želiš živjeti od svog rada, a ne od milostinje i tuđe dobrote.
Znam da nisam jedina koja nema posao, da i zdravi ostaju bez posla i žive kako žive ali....ja, ja sam na rubu i ne mogu prepoznati sebe, nemam snage, a moram dalje jer život je poput ruže koja lijepo miriše ako je netko pazi i mazi.

vaša ANDREA