Jutarnja kava više mi nije kava koju pijem sa zadovoljstvom jer pijem je sama, a tvoja šalica je preko puta pored prazne stolice i gledam je nadajući se da ću jedno jutro za stolom ugledati i tebe. Nedostaješ mi, stvarno mi nedostaješ, a ja se uporno trudim da okrenem novu stranicu, da krenem drugim putem jer uistinu ne mogu više, nemam snage ni volje čekati da moji snovi postanu stvarnost jer dani, mjeseci i godine prolaze, a ja uzaludno čekam nešto što se davno izgubilo i što nema smisla čekati jer ti se bojiš otići i napraviti korak dalje, nemaš se snage pojaviti i nastaviti tamo gdje smo stali.
Reci sam sebi da se sa snovima ne može živjeti i dođi jer ja te čekam a nemam više snage jer moram dalje, moram početi voljeti sebe, jer moj život ni malo ovako nema smisla.

tvoja A.