Smijem li te prijatelju srećom zvati? Osjećam se sigurnom, mirnijom, sretnijom jer tebi smijem i mogu reći sve, ti me slušaš, ti me ne osuđuješ, za tebe sam normalna osoba a ne osoba sa tjelesnim hendikepom, tebi nikada nije neugodno sa mnom prošetati nasipom, popiti u kafiću kavu, nije te strah zagrliti me, podići me u naručje i smijati se poput djeteta. Uz tebe sam sigurna, sretna sam jer me razumiješ, ali žao mi je što tebi nisam nikada priznala da ja razumijem tebe kada vidim tugu u tvojim očima i da ti se divim kako usprkos svemu što te tišti pronađeš vremena za mene i moje gluposti.
Znaj da imam vremena da te saslušam jer volim slušati i analizirati samo iz jednog razloga jer na taj način zaboravim ono što mene tišti i lakše mi je kada na sebe uzmem dio tuđih problema. Znam to je blesavo, ali ja tako imam snage za borbu kroz svoj sklizavi lijepi život. Ja volim sanjati jer snovi su moje ispunjene i ne ispunjene želje u snovima sam ja ja kao što sam kada sam pored tebe nekoliko sati tjedno, hvala ti za nekoliko sati sreće, srećo moja.