Svi smo mi ili barem većina nas bili sretniji nekada no što smo sada jer tempo života nam ne dozvoljava malo slobode bolje reći slobodnog duha, nasilje, nasilje nas okružuje a to je fuj, to je užas, ne ja o nasilju niti mogu slušati niti mogu gledati, ali čitajući jučer na portalu nisam mogla a da ne ostavim svoj komentar nadajući se da će ga pročitati netko tko je stručan i shvatiti da treba nešto mijenjati.

treba mijenjati zakon podhitno jer djeca su počela odgajati odrasle, a maltretirati vršnjake kao da su vršnjaci igračka koju će sutra ponovo dobit jer je ovu potrgao i vlast i oporba trebali bi razmisliti da nasilje nikuda ne vodi znam sada će većina reći da roditelji moraju obuzdati dijete da ne bude nasilan ali roditelji tu ne mogu ništa jer i ako nešto poduzmu djeca zovu plavi telefon i roditelji su krivi, a dijete likuje jer ponovno može raditi što želi znajući da ima zaštitu i onda kada je takav kakav je bahat i bezobrazan promijenite zakon jer ovo je previše što ste zakonom dozvolili djetetu koje ne zna ni oprati zube ako ga ne opomeneš da ih opere.

Zaboravili smo se zabavljati, igrati, družiti jer nas okružuje nasilje svugdje gdje je dostupno a to je žalosno da djeca gledaju nasilje i da im je nasilje zorno prikazano i onda misle da se ništa neće desiti kada izmlate prijatelja jer on će ponovo biti isti a njima se ništa desiti neće jer oni su samo djeca.

Andrea