...i znam da moram krenuti uz stepenice jer me na vrhu čeka sunce i sreća, ali ja ne mogu i ne želim već godinama bez tebe krenuti dalje jer se bojim, bojim se da ne napravim pogrešku kao i prije, da zavolim i dam cijelu sebe osobi koja ima osjećaje samo za sebe. Bojim se, da bojim se jer tebe braco moj nema pored mene i nema nikoga da mi da savjet, da me vodi polako korak po korak s mjesta gdje stojim i čekam svoju prošlost da se vrati jer jedino sam pored te prošlosti bila sretna i znala sam voljeti, znala sam se smijati i razmišljati. Koliko god se trudim moja prošlost me ne pušta da idem naprijed da ponovno budem voljena kao žena jer duša i tijelo pripadaju prošlosti i ja samo stojim i čekam da se prošlost pojavi da ga dodirnem i krenem dalje jer moram krenuti zbog sebe, a ne mogu jer između mene i moje prošlosti koju sanjam noćima i tada sam ja ja jer su mi snovi java postoji nit koja nikada neće pući sve dok dišem.
Nedostaje mi u ovim zimskim danima, nedostaješ mi i ti anđele moj potpuno sam sama sa svojim mislima i ne mogu ne želim krenuti dalje jer bez njega i tebe kod mene ništa nema smisla.
Tu sam, a nisam jer niste pored mene i boli me, guši me, bez vas se ne mogu pokrenuti ma koliko god to želim jer svima nam samo malo sreće treba, a moja sreća ste vi i ništa više.

tvoja seka A