21.09.2006., četvrtak

kako Vlada vlada

Svakih nekoliko dana svratim na stranice Vlade Republike Hrvatske pokušavajući saznati rade li išta vezano uz gospodarski razvoj, zapošljavanje ili podizanje standarda građana. Pretražujem novosti, aktivnosti i slične linkove na stranicama, ali nikakvu pozitivnu niti konkretnu vijest nisam pronašao, pa doslovno godinama. Bave se svim i svačim; surađuju s vjerskim udrugama, brinu se za dječje vrtiće, kontempliraju o kulturi i njezinom značenju, no u konačnici - izbjegavaju se uhvatiti pravog posla i pokrenuti Hrvatsku pa makar i za milimetar. Nikakve aktualne vanjskopolitičke vijesti me apsolutno ne zanimaju jer je hrvatska vanjska politika aktivna dobrih 16 godina i osim prvobitnog uspjeha gdje se osnovnim pojavljivanjem na sceni izborila za priznanje države, do danas nema nikakvog utjecaja na pojedinačnog građanina.
Gospodarstvom se aktualna vlast bavi na način da prodaje udjele u državnim firmama, što je ok, bolje prodati nego upropastiti jer je jasno kao dan da gospodariti u stanju nisu. Osim rasprodaje popularni su i građevinski radovi. Prvu polovicu godine tako je obilježila medijski eksponirana gradnja Pelješkog mosta, a trenutno se građevinarstvo bavi rušenjem bespravne gradnje po obali. Od mosta kako stvari stoje za sada neće biti ništa, a rušenja kako vidim, građani radi uštede uglavnom obavljaju sami.
Nikakav strukturni potez, bilo poreznom politikom, bilo državnim poticajima ili konkretnim rasterećenjem administrativnih zapreka nije ova vlada poduzela.
Već dugo nisam čuo dopremijera Polančeca, no oglasio se na Velesajmu i obznanio kako nas očekuje rast BDP-a od četiri posto. A inflacija će vjerojatno biti 3,9 %, što nam realno nosi 0,1% društvenog rasta. I to u godini prodaje Plive!!! Pa pitam se što bi bilo da turistička sezona recimo nije bila uspješna? Očigledno bi došlo do totalnog raspada sustava, jer uz hvaljenu i opjevanu turističku sezonu, prošlu kao i ovu, možemo se pohvaliti evidentnom stagnacijom.

O SINDIKATU PREPOROD

Ovih je dana sindikat Preporod zatražio od Vlade tj resornog Ministarstva isplatu dodatka od 1000 kuna djelatnicima škola koji aktivno sudjeluju u HNOS-u. Dodatak od 1000 kuna isplatio bi se jednokratno za cijelu godinu! To je otprilike 83 kune mjesečno po djelatniku. Pa stvarno super sindikat! Svaki će si djelatnik moći priuštiti kartonsku sindikalnu kapu i porciju graha mjesečno. Za 83 kune mjesečno na projektu ne bi radili niti studenti! Ne kužim jel to neka zajebancija što se ovaj sindikat zove Preporod?
- 18:02 - Komentari (9) - Isprintaj - #
  • Ma, oni objavljuju na svojim stranicama samo one stvari gdje ne mogu dići neku lovu. Tamo gdje dižu lovu (u prodaji ovoga i onoga, u raznim natječajima i sl) o tome se ne hvale dok ih novinari ili oporba ne bocne... Onda ispadne da se jadni brinu za umirovljenike i opet ništa love za njih! (Lupi glavom o zid 21.09.2006. 19:28)
  • Veliki pozdrav svima!!! Evo, već se 2 tjedna jebem sa svojom stranicom novom koja ima pun kurac tekstova na engleskom pa ta privlači publiku s Googlea, a dok dojde na nju, ima tam njihove reklame i ako na njih neko stisne ja dobim oko 5 centi, a njega ništ ne košta! STRANICA: http://dolenc.blogspot.com/, a ko ode na nju i stisne na neki oglas gornji, od srca mu zahvaljujem! Pita se neko kak je to sve počelo. Pa ovak, slučajno sam našel jen oglas dok sam tražil riječi pjesme Knocking on heavens door. Hehehe! I onda sam išel na tu stranicu i dobro to najprije proučil i na kraju naručil CD s detaljnim uputama i dodatnim programima za 180 čuna! A dok se posel taj uhoda, tolko bi trebal dobiti svaki dan, ali dolara($)!!! Fakat sam ful hepi kaj sam na to naletel, jer sad bum se s tim bavil malo, a lova bu frcala. Jer glavninu posla sam napravil u ta 2 tjedna kad sam to sve proučaval i delal jer još niš o tome nisam znal. A sad sam tata-mata. Ak koga to zanima malo konkretnije kak to sve funkcionira, nek slobodno pita. Ja bum mu drage volje objasnil. I za kraj, pozdrav svima koji su već na to išli i naravno onima koji buju išli. Fala!!! http://dolenc.blogspot.com/
    Zahvalan do groba! Dolenc (Dolenc - samo za prave ljude 21.09.2006. 20:49)
  • Pa vlada naporno radi,ali za sebe (precjednikvulve 21.09.2006. 22:15)
  • pa da. eto bar jedna vanpolitička kritika politike! amo dalje. ili se seli ili seri al ništa neš postići. uživaj (liberalni demokrat 21.09.2006. 23:23)
  • Uglavnom perverznjaci tamo, ponašaju se drsko i ucjenjivački, a kupuju nas jeftinom demagogijom. Sve se čini kul i mirno jer su prosvjedi na Markovu trgu izvan zakona, a kad se sjetim samo da se Primorac narodu omilio zbog onog forenzičarenja o podrijetlu hrvata i radnih sastanaka u 6 ujutro na Sljemenu, naježim se. Bude šta o Biškupiću? I on mi je među najmilijima :) (M 22.09.2006. 09:41)
  • jednostavno...VLADA NE VLADA! ( 22.09.2006. 19:37)
  • Nista nece bit dolje dok svi ne dignu REVOLUCIJU....To fakat vise nije normalno.Trebamo se ugledat u Madare..Makar kolko cujem da ni oni nece sad na kraju nis promijenit...Kad pogledas nema rjesenja... (Nemoj citat i odi doma 24.09.2006. 23:20)
  • Što se tiče Preporoda, ma nisu baš čisti!!!
    Ostali sindikati u školstvu pokreću akciju za poboljšanje soc. statusa prosvjetara, poboljšanje uvjeta rada i još koješta i traže potporu od članstav. Naravno, svi smo se izjasnili za tu akciju, a Preporod je pozvao svoje članove da ne podrža tu akciju.
    A fora je, bar u mojoj školi, da su u tom sindikatu i tete spremačice i računovođe i tajnica i domar, pa se oni stalno nešto dižu i bune protiv nas učitelja, te da mi imamo ova prava, a oni ne, pa ona prava, a oni ne itd. A HNOS se njih ionako ne tiče niti najmanje! Pa zašto bi onda nas podržali... Osim toga, oni mogu na godišnji kad god im se smisli, a ja samo između 15.7. i 15.8. pa ako bih recimo voljela u jesen, ili proljeće, nekamo otputovati, ne smijem na to niti pomisliti. A da ne govorim o tome kako su subotama često seminari koji su obvezni...
    Preporod je priča za sebe, sindikat koji su osnovali ljudi koji ne mogu sa svima ostalima pa su osnovali sindikat za sebe i umjesto da smo složni pa da se borimo za svoja prava, oni unose stalno neki razdor među ljude... (SeKaPeKa 03.10.2006. 09:38)
  • download free ringtones download free mosquito ringtones http://www.linuxtec.co.uk/?p=37 mp3 ringtones software http://freecouponcodes.co.uk/blog/mp3-ringtones-free-truetones-ringtones/ mp3 ringtones converter http://www.tokyoanimalsex.es/animalsex/ringtones-converter-free-internet-r ingtone-resources-2/ code converter joy registration ringtones code converter joy registration ringtones yahoo ringtones yahoo ringtones http://www.jarrydpage.net/2007/06/12/yahoo-ringtones-fergie-akon-beyonce-c iara-weird-al-yankovic-ludacris-the-pussycat-dolls/ motorola tracfone ringtones motorola tracfone ringtones http://deck.in/motorola-ringtones-choose-your-ringtone (nextel ringtones converte 26.10.2007. 12:26)
  • 16.09.2006., subota

    HNOS - Hrvatska nacionalna obrazovna sramota

    šareni artikal, karton i plastika Ako ste imalo upućeni, bilo direktno kao prosvjetni djelatnici, ili pak indirektno preko medija o Hrvatskom nacionalnom obrazovnom standardu, popularnom HNOS-u, na prvi ćete pogled vjerojatno (kao što sam i sam) zaključiti kako je sve predivno, vizionarski, napredno i smisleno. Enciklopedijski pristup stavljen je ad acta, a u prvom su planu timski rad, praktična znanja i sve ono što bi se prije povezalo uz skandinavske zemlje nego uz Balkan. Učenici su rasterećeni već samim tim što su osnovnoškolcima npr. za po jedan sat tjedno smanjena predavanja matematike i hrvatskoga jezika, udžbenici su prilagođeni novinama, a kako se upravo ovih dana zahuktala i predizborna kampanja, od nagodinu će HDZ u sklopu iste, djeci u osnovnim i prvim razredima srednjih škola podijeliti besplatne udžbenike. Sve lijepo i krasno. Rasterećeni učenici, rasterećeni roditelji.
    No, kako je politika s godinama postala suptilnija i perfidnija, nema više polaganja kamena temeljaca i velikih govora, kampanje osmišljavaju marketinške agencije i razni PR timovi, tako i u ovoj "kampanji" iščitavam jedno veliko ništa umotano u dosad najsjajniji celofan i sa najšarenijom vrpcom viđenom u domaćoj predizbornoj kampanji. Naime, hrvatski učitelji i nastavnici najpotplaćeniji su dio visokoobrazovne populacije u državi; plaće im ovisno o duljini radnog staža u prosjeku iznose tek nešto iznad 4.000 kuna, a što je ispod državnog prosjeka. Računajte da u prosjek ulaze i stotine tisuća radnika bez završenog fakulteta, pa i oni koji nisu završili niti osnovnu školu! Plaće im dakle iznose nešto više od nekad važećih "tisuću maraka", a to znači da se gotovo petnaest ili više godina, od vremena Jugoslavije nisu povećale! Što više, ako uračunate da svake godine inflacija pojede nekoliko postotaka realnog iznosa, plaće su se debelo smanjile (kao uostalom i većini nas). Profesori nakon završenog četverogodišnjeg studija i godine dana rada sa punom satnicom polažu državni ispit i tek tada, pod uvjetom da uopće dobiju posao, dobijaju punu plaću. Kako netko tko je plaćen toliko da svaki mjesec mora razmišljati hoće li moći platiti sve stavke popularne potrošačke košarice može zdravo razmišljati o odgoju tuđe djece i vizionarskim dosezima HNOS-a? Nastavnici su prestali kupovati dnevne novine, stručne časopise i knjige, a kamoli se u vlastitom aranžmanu "permanentno educirati" što bi bilo normalno za očekivati od visokoškolovane populacije.
    Posebna su priča školski psiholozi i pedagozi. Njih je vraćanjem na arhaične vjerske i duhovne metode iz škole istisnula teta časna, koja osim što drži vjeronauk, postaje u današnjoj "modernoj" školi i pedagoginja i psihologinja.
    I tako, vlada je izračunala da joj je znatno jeftinije platiti besplatne udžbenike nego povećati plaće svojim učiteljima i nastavnicima. Sve skupa će ih koštati nekih 200-tinjak milijuna kuna, što je stvarno sitnica u odnosu koliko će vjerojatno vrijediti predizborna kampanja. A prodat će se i udio u Plivi i INA-i, pa novca vjerojatno neće nedostajati. Formalno će, da to odmah naglasim, plaće prosvjetarima vjerojatno za nekoliko postotaka biti povećane, no kako sam ekonomske struke, posebno naglašavam da je inflacija plaće jela svake godine po nekoliko postotaka, i da svako povećanje manje od 20% znači prijevaru, a ne pomoć. I tako, HNOS je na snazi, program je osmišljen, no kako je "čovjek ključ uspjeha u turizmu", tako je i u obrazovanju. Sve ostalo je utopija. Čovjek koji je potplaćen i svakoga dana sve svjesniji toga pri pokušaju da riješi svoje socijalne probleme, ne može altruistički pristupati svome poslu i "dati sebe" iako bi mnogi to zapravo i željeli. To je utopija poput utopije o pokrenutoj i zaposlenoj Hrvatskoj, o smanjenju vanjskoga duga, turizmu koji će riješiti sve naše probleme i Europskoj uniji koja će donijeti blagostanje.

    - 11:00 - Komentari (33) - Isprintaj - #
  • HA!!Fora blog..pozz (MALA PRDA 16.09.2006. 11:47)
  • Trebaš još uzeti u obzir i da većina učitelja (pogotovo razredne nastave, od 1 - 4 razreda OŠ), masu love daje iz svoga džepa... oni bi napredno školovanje, ali kada u školi tražiš materijale, hamere (na koje ćeš sam ljepiti materijale za plakate vezane za kojekakve prigodne teme), markere, flomastere, kopiranje nastavnih listića i sl... onda najčešće dobiješ odgovor da škola nema trenutno za to novca... pa si plati iz svog džepa! Ako se misliš držati naprednog HNOS-a!!! (Lupi glavom o zid 16.09.2006. 12:08)
  • Prošle sam školske godine počela raditi u školi. To je jedan od najstresnijih i najtežih poslova budući da do dana današnjeg nitko nije reformirao obrazovanje sustavno, a ne deklarativno, mijenjajući isključivo metode rada, koje su, ako se usporede s onim što je cilj i svrha obrazovanja, najmanji i najbanalniji problem ovog zanimanja.
    S jedne strane, pozdravljam HNOS. S druge strane, da bi se HNOS proveo doista, škole moraju biti opremljene, a mi radimo u teškim uvjetima bez projektora, literature, svojih razreda s TV-om, prijamnicima, DVD-ima, bogatim knjižnicama dostupnih svakom učeniku(baš sam prošli tjedan usporedila popis lektire iz Ministarstva sa školskom knjižnicom i čudo je da sam uopće uspjela iscijediti onih devet djela obvezne lektire) , manjim razredima i ono što je za mene najveći problem-doista formiranog sustava obrazovanja.
    HNOS je standard obrazovanja kojeg nam je uvela društvena kvazirekonstrukcija(približavanje EU), patetično uvozeći ideje iz razvijenih zemalja.

    Reći ću primjer. Dijete u osmom razredu, koje će upisati srednju ugostiteljsku ne može biti zainteresirano za dramu apsurda D. Harmsa pa makar se ja popela i na vrh HNOS-ovitog preokreta u načinu poučavanja.
    Treba nam promjena SUSTAVA, a ne metoda.

    Opet, pozitivno je to da se sada nastavnici usavršavaju, mijenjaju, uče. No, ako nam je cilj da nastavu pretvorimo u šaranje po hamer-plakatima, onda k vragu i sve...

    Doduše, činjenica je da svako, pa i najkvalitetnije obrazovanje, ako se gleda iz percepcije pojedinca, uvijek završi u onom sjajnom rifu Floydovog Walla. ;-)))))) (a. 16.09.2006. 12:17)
  • ma da, sve je to jedno veliko ništa. dajte nam uvjete za kvalitetan rad s djecom, a ne teoriju, teoriju već znamo, svaki iole predani profesor i bez priručnika o HNOS-u zna kakva bi nastava trebala biti ..

    "No, ako nam je cilj da nastavu pretvorimo u šaranje po hamer-plakatima, onda k vragu i sve..." - svaka čast, ppb! :D (Ire 16.09.2006. 13:14)
  • Živcira te velik broj neaktivnih blogova? PODRŽI ME! (obrišite blogove koji se ne koriste 16.09.2006. 17:18)
  • Na trenutak sam pomislila da čitam svoj post od prije 10 dana, osobito ovo "ključ uspjeha" me strefilo :) Ipak, priznajem da imaš ljepši stil pisanja, ja se uglavnom zafrkavam. Svrati pa pogledaj ako ti se da: "Kad već političari lažu" (the_flowergirl 16.09.2006. 21:30)
  • potpuno se slažem....ne samo nastavnici nego i odgojitelji imaju tako mizerne plaće....a službenica u banci na šalteru ima 1500 kuna više od mene sa SSS....pa gdje to ima....samo kod nas (almost Poznata 17.09.2006. 09:17)
  • super ti je naslov,hehe!!!ma hnos je sranje.oni ne kuže koja je to smrt imat 2 sata isti predmet i istog nastavnika. (lidija 17.09.2006. 13:08)
  • plus uzmi sve one ucitelje koji skolu vide kao svoj osobni hunting ground da bi maltretirali ucenike svojim frustracijama (Dust Warrior 18.09.2006. 09:45)
  • ja sam poslovno jako upućena u HNOS i u rad ministarstva. bez ulaženja u detalje mogu sa sigurnoću reći da je cijeli HNOS stvoren iz dva razloga: 1. predizborna kampanja (kao što je rećeno u tekst - predivno umotana) i 2. pronevjera novca. nime hrvatska je dobila puuuuuno novaca od EU da provede reformu školstva. od reforme vjerujte ni r, a novaca više nema. programi za sve predmete su doživjeli nebitne promjene, to neće imati nikakvog utjecaja na razinu zanaja ni na (ne)opterećenost učenika. sve vam je magla. (anonimus 18.09.2006. 10:21)
  • Ma HDZ kreteni samo farbaju oći ljudima sa tom "ekstremnom" europskom spikom... (emoutofthevee(crofallout) 18.09.2006. 10:29)
  • dajte mi samo recite kako da hnos provode64.godišnje bakice i69.godišnji dedeki(koji su još uvijek živi-po uvjetom:)iz pouzdanih razloga znam da je prošli tjedan učitelj njemačkoga jezika sa svojih38 godine staža(!!!!!!!!!!!!!!)i SAMO65.godina otišao u penziju i ima mirovinu1900kuna
    je li si on to zaslužio?
    mladi nemaju posla,starci se ne daju
    razumijem i jedne i druge
    ova država nema smisla (no frks 18.09.2006. 10:44)
  • ah, taj hnos je tak bezveze...kao sad u pocetku svi glume kao hnos super, osnovnoskolci svi zbunjeni, a na kraju je to samo jedna velika blesava glupost koja samo zakomplicirava stvari (Svijet bez granica 18.09.2006. 12:36)
  • prosvjeta je naji......... grana društva ;) (hcsp 18.09.2006. 12:58)
  • Hy!
    Odličan blog!
    A jesi filozof!
    Mene tak nervira taj sjebani HNOS!
    Ajd svraty i ostavi komentar!
    I ak hoćeš stavim te u linkove????????
    Pusa! (cura u starkama :) 18.09.2006. 15:42)
  • O da, i onda se ja pitam za što se ja to školujem. (Vražja posla 18.09.2006. 15:51)
  • Sjajno piše! Sjajan clanak! Pravi si talent :D Samo tako dalje!

    Ja opet u pisanju nisam tako dobra ali mi fotkanje ide ;) kada budeš želio odmoriti oči posjeti moj foto blog http://marinshe.bloger.hr (marinshe 18.09.2006. 15:57)
  • zanimljivo... pozzz, boro (borivoj 18.09.2006. 17:25)
  • Najgora stvar je što se sve lomi na učiteljima. I ako se ne ostvare ciljevi, tko će biti kriv?! Radim u poprilično lošim uvjetima, u razredima ima puno Roma koji niti ne razumiju hrvatski, a ja bih ih trebala učiti o padežima ili aoristu...
    Da ne pričam o tome kako jedva da imamo poštenu kopirku u školi...
    A problem su i ljudi.
    Moje kolegice iz struke ne znaju niti uključiti računalo, a gdje otvoriti cd. Većina planova i priručnika je u elektroničkom obliku i za njih to postaje problem, a za mene još veći jer većina poslova oko planiranja i pripremanja zbog računalne pismenosti pada na mene. Ne smijem ih odbiti jer onda dobijem po nosu od ravnateljice, a starije kolegice nikada nije opomenula ili upozorila da bi možda trebale naučiti služiti se računalom. Kada sam im ja to rekla prozvana sam da sam nekulturna balavica...
    Može li se HNOS provoditi s takvim ljudima u takvom okruženju...
    Meni je već nakon dva tjedna nastave ponovno potreban godišnjI, ne zbog posla koji obavljam za sebe, nego zbog onoga koji radim za druge.
    A što se tiče samih novina u HNOS-u, u školi radim već četiri godine i mogu reći da koristim većinu HNOS-ovskih metoda od prvog radnog dana...
    Toliko o inventivnosti Ministra i ekipe koja je ubrala honorare!!! (SeKaPeKa 18.09.2006. 17:27)
  • učenici nisu rasterećeni... nikako. zbog dobrih rezultata na lanjskim nacionalnim ispitima, budale su rekle da su ispiti bili prelagani. nema šanse da su djeca tolko pametna... ([stolensweetheart] 18.09.2006. 18:11)
  • Dok su plaće takve, najnesposobniji studenti vidjeti će svoju šansu u prosvjeti, a to onda znači loš obrazovni sustav i ništa više. (hal 9000 18.09.2006. 22:09)
  • Svi govorimo o rasterećenju satnice, no, znači li to da su djeca rasterećena i nastavnih sadržaja pojedinih predmeta ili imaju istu količinu gradiva u manjem broju sati? Sve je to lalala. (z.l.e.v.A.n.k.a. 19.09.2006. 10:48)
  • jako dobro kritičko opažanje -keep it on. lijepo je vidjeti ljude koji još razmišljaju svojom glavom... (HEIL NARANCHA! 19.09.2006. 23:10)
  • Hvala svima na komentarima; posebno mi je drago što su reagirali ljudi koji rade u školama i vide stvari iz prve ruke. Hvala i uredništvu bloga što je postavilo tekst na naslovnicu (samoinicijativno), što je dodatno proširilo broj čitatelja. U međuvremenu sam od nekolicine prijatelja iz "školstva" saznao i za bezbroj drugih problema sa kojima se svakodnevno susreću, tako da je očito "nešto trulo u državi Hrvatskoj". Npr, škole ne mogu doći do informatičara, jer je ta struka deficitarna i ljudi ne žele raditi za malu plaću kada ih banke i telekomunikacijske tvrtke plaćaju trostruko. Oprema stoji poluiskorištena ili potpuno neiskorištena (ako ju škola uopće ima), mnogi nemaju niti "običnog" administratora, barem srednje stručne spreme, pa su često učenici jedini koji se služe računalima, što je bez nadzora u nekim školama završilo učeničkim manipulacijama. Informatička nepismenost učenike će nakon škole odvesti pravo na Zavod za zapošljavanje...
    U jednoj školi učenici sami sakupljaju po deset kuna da bi im učiteljica kupila DVD-player koji im je potreban za određene programe medijske kulture; super je što su se organizirali, ali zašto onda plaćamo porez državi ako sami financiramo školsku opremu? (anarhija weekly 20.09.2006. 17:26)
  • Budimpesta 2006. = Zagreb 2008. ? (pulicer 20.09.2006. 18:11)
  • HNOS ...gle, ja se baš i ne slažem da je taj HNOS totalno sranje...(samo djelomično)...HNOS bi trebao neke ljude natjerati da rade po parivilima struke. Velim neke, jer mnogi rade po tim principima dugi niz godina. .Konkretno, djecu treba voditi van učionice kad god je moguće (to se zove zoorna nastava), treba što više praktičnih aktivnosti, što više praktičnog rada (sad bi mogli vratiti radionice tehničkog i praktičnu nastavu iz domaćinstva), treba na satu izmjenjivati sociološke oblike rada (gruni rad, u paru, frontalni), mijenjati raspored klupa, treba koristiti didaktički materijal, povezivati gradivo unutar predmenta i s drugim premetima (to se zove korelacija i integracija)..Da sad ne duljim, oni koji su na studiju naučili lekcije iz metodike, didaktike, psihologije, pedagodije, oni u HNOS-u ne vide ništ' novoga. Oni koji su radili u "mračno doba", prije nego je nova vlast opteretila programe raznim sadržajima koje su propisivali političari a ne metodičari, ti znaju da je smanjenje programa povratak na (pra)stare programe, da je individualizacija nastave, integracija i korelacija bila forsirana i skoro pa bila ostvarena u doba Šuvarevog JUP-a i opisanog ocjenjivanja, i da to što HNOS traži od učitelja, nije NIŠTA NOVO. Po meni, silna je lova upucana da bi se neke zvečke navelo da rade svoj posao prema pravilima struke, prema zakonitostima pedagogije...Ima u tom programu i gluposti,(pod time mislim na dijelove koje je u praksi nemoguće ostvariti, ali teoretski dobro zvuče) ali nije baš sve tako glupavo. Druga je stvar što je potrebno uložiti više truda, jer je komotno bilo raditi ex-katedra (što nikada nije bilo preporučivano ali nije bilo ni zabranjivano), što je potrebno mnogo umijeća da bi se dobro organizirao sat grupnog rada, prilično truda da bi se organizirala terenska nastava, pedagoškog umijeća i psihološkog takta da bi se prepoznalo potrebe djeteta kako bi mu se moglo individualizirano pristupiti.. Hamere i projekte, koje spominjete, mnogi su oduvijek radili.. Njima nije trebao HNOS da ih podsjeti na to što im je posao. HNOS je sramota utoliko što priznaje da je bio potreban takav potez da bi se neke natjeralo da rade kako bi trebali raditi. To je kao da službeniku na šalteru pošte ministarstvo pošte naredi da se mora koristiti kalkulatorom da bi izračunao svoje račune, i da mora točno izbrojati novce... Glupost!

    U davna vremena postojali su inspektori, kasnije su ih zvali savjetnici, koji su po školama pratili rad učitelja, i ako ne zbog vlastite savjesti, zbog tih inspektora su se trudili da im posao štima...Danas je jedino glas javnosti taj koji se upliće u posao učitelja. Tužno je to. Ministarstvo i njegove službe će reagirati na glas novinara i na zahtjev roditelja da zaštiti učenika, regirati će i onda kad su ti zahtjevi došli od strane psihički poremećenih osoba s manjiom proganjanja, regirati će na zahtjev društva da se "rastereti" učenike, ali učitelj se nema kome obratiti, nema ga tko zaštiti i pomoći mu kad se nađe licem u lice sa roditeljima i učenicima koji ga maltretiraju. Propisat će metode NAcionalnog Standarda, a istovremeno će zaobilaziti pedagoške standarde po pitanju broja učenika u učionicama..

    Svježi primjer: Ministarstvo nije odobrilo dva odjeljenja prvog razreda sa po 18 učenika, iako objektivno očekuje porast broja učenika zbog stalnog doseljavanaj u taj grad, nego je otpustilo jednu učiteljicu, i otvoril samo jedno odjeljenje prvog trazreda sa 36 učenika...Eto ti HNOSa! Ja bih malo o toj temi, ako već želite javnu raspravu o školstvu.. (lagana 23.09.2006. 01:57)
  • izvrstan komentar!
    plaće su u zadnjih 8 godina narsale oko 8%!a inflacija je čak istatistički oko 25%
    ai onda su plaće bile male... (Ceterum censeo ... 23.09.2006. 15:33)
  • Članak je izvrstan i volio bih da o ovome više pričamo, Ali mislim da je HNOS dim iznad vode. Slažem se da je patetično uzimati mehanički rješenja iz razvijenih zemalja. Isto da je posrijedi jeftina politika. Jer zec je u puno većem grmu. Koji se zove sustav vrijednosti i stvarni odnos društva prema školi i učenju (kilo mozga dvi marke). I sad smo tu: klinci se ponašaju kako se ponašaju i nemaju ideju da je znanje važno. Poruke koje im šalje život i mediji su baš suprotne.
    Drugo lice iste priče su profesori. Svi HNOSovi ovog svijeta i pametne ploče i sve reforma vrijede nula bodova - ako ih nema tko provoditi. Ne krivim profesore - oni dnevno doživljavaju poniženja svih vrsta. Pa dok profesorima ne vratimo ugled i novac nema se tu što pričati. Istina, neki zaista ne znaju uključiti comp, neki su preloši i onako. Ali i mi smo išli u škole, nije bilo računala, bilo je ex catedra da se sve prašilo, a opet je škola funkcionirala. Bolje da si priznamo: za 10 godina neće nam imati tko predavati kemiju ili informatiku ili matematiku. Jer ako enpeer studirate matematiku hoćete li birati profesorsku karijeru za 4000 kn sa svim poniženjima i frustracijama ili biste radije uzeli bar duplo veću plaću u nekom osiguranju, banci ili Actavisu?
    Više o svemu uskoro, pa navratite i dopunite. (šarli 23.09.2006. 22:38)
  • Mislim da primjer preimenovanja imena predmeta zemljopis u geografija dovoljno govori o temeljitosti i svrhovitosti same reforme. Je li to doista bio gorući problem? Hoće li i druge godine biti pokrenuta nova reforma kojom će se povijest preimenovati u historiju? Tko će onda obrati vrhnje po deseti put izdajući nove imenike i svjedodžbe s najnovijim i najpoželjnijim nazivljem? Hoćemo li onda pokrenuti neki potpuni reset i izbrisati posljednjih petnaestak godina i početi isponova? Voljela bih biti muha i sudjelovati u mučnim i dubioznim raspravama u ministarstvu dok duboko promišljaju o problematici: zemljopis ili geografija - pitanje je sad. (mrtva priroda 24.11.2006. 17:33)
  • HNOS je trebao ispasti hadezeovski školski ponos,
    eura još veći donos
    ...škole ne grade,stare metode učenja vade,
    jedva čekaju da se dokopaju VLADE.
    AKO JE HNOS STANDARD,OVO ŠTO SE SADA RADI NIJE STANDARD , TO JE TROŠENJE EURA , I SOLJENJE PAMETI ŠKOLOVANIMA ZA TAJ POSAO.
    Hvali
    Novo
    Obrađuj
    Staro eto to je tako u hrvata (primorćica 02.12.2006. 16:35)
  • A molim Vas nek mi netko kaže : Je li novina Hnosa da sve učiteljice paralelnih razreda(mislim na razrednu nastavu) moraju raditi istim redosljedom gradivo iz prirode i društva (predmet koji se uzima kao polazni u stvaranju korelacija). Ako je to novost, odnosno prisila da se ja s paralelkom dogovaram da moramo raditi jednako.....to je strašno.Kao da je 1945. I gdje je tu onda usmjeravanje na učenika, na moj razred. Zaboli mene kako će i što raditi moja paralelka(a ne radi ništa), meni je bitan moj razred i samo on. (mala 23.11.2007. 00:06)
  • Može li me netko uputiti na neku brošuru/priručnik koji uspoređuje prethodno obrazovanje s obrazovanjem po HNOS-u u razrednoj nastavi? Tek sam sada počela raditi... (Lara 24.01.2008. 23:59)
  • 12.09.2006., utorak

    Luciano, pa jebemu mater...

    ovako otprilike izgledaju i hrvatske potlačene radnice iz osječkog pogona Benettona... Konfekcija Antonazzo o kojoj se ovih dana piše (Jutarnji list) jer ne isplaćuje niti minimalnih 1500 kuna svojim radnicama, a dijele i bezrazložne otkaze, zapravo je čuveni Benetton. Jadni su i bijedni hrvatski novinari koje se jednostavnim osnivanjem tvrtke kćeri, a koju se kasnije stručno naziva kooperantom, zbunjuje i time briše ljaga sa uglednog talijanskog tekstilnog imena Benetton.
    Pa ljudi gdje je tu novinarska pronicljivost i briga za potlačene i izmanipulirane radnike. Tvrtke poput Benettona osjetljive su na novinske napise, negativne vijesti o njihovim kemijskim postrojenjima koja zagađuju npr. Dravu kod Osijeka, o izrabljivanju tekstilnih radnica, vrijeđanju od strane vlasnika, opskurnog talijana koji dolazi u skupocjenom automobilu i hladno daje otkaze članicama sindikata i slično da se i ne govori. Oni osnuju tvrtku pod drugim nazivom, proizvode apsolutno sve proizvode upravo za Benetton i domaći novinari misle da to Benetton zapravo nije!
    Luciano Benetton živi u Italiji status modnog kreatora broj 1., stanuje u vili, pojavljuje se u emisijama o glamouru, modi, trendovima i slično, dok se njegovo ponašanje u RH baš i nemože nazivati frajerskim. Naravno da se proizvodnja svih svjetskih marki preselila u Bangladeš, Kinu, Indiju i slične zemlje, ali da smo i mi na toj listi potlačenih, do nedavno nisam znao. Posebno zbog toga što sam bio uvjeren da je u Hrvatskoj veći broj onih koji se u tvrtkama poput spomenute oblače i opremaju, a ne zapošljavaju i izrabljuju. Bojim sa ako "kooperanti" čuvenog Luciana nastave ovakovu tradiciju u svojim pogonima blizu Osijeka, njihova bi modna marka mogla iščeznuti s ovih prostora. Još samo da se novinari pozabave pravim imenom i prezimenom vlasnika i tvrtke, a prestanu u naslove stavljati Antonazzo i slična konspirativna imena...

    - 00:40 - Komentari (3) - Isprintaj - #
  • a plakati su im tako ležerni. nek snime grintave radnice umjesto veselih ljudi različitih porijekla... (Sadako's apprentice 12.09.2006. 01:02)
  • Jos uvijek im je bolje nego poljakinjama koje prerezanog grkljana nalaze u grabama po Italiji. Naivno su popusile pricu o zaposljavanju u bratskoj zemlji EU, a zavrsile kao roblje i robovi.Obje su drzave clanice EU. Talijanska policija odmahuje rukom na zahtjev Poljske da se istrazi gdje su nestali jos neki ljudi koji su bili zivo roblje u Italiji. Nisam siguran da nestane 50 engleza da bi bili tako arogantni. Ziva istina da u EU postoje zemlje 1 , 2 i 3 kategorije. (pulicer 15.09.2006. 12:31)
  • vidjela sam da ima dosta "političkih" blogova... zašto se svi moramo vrtiti u krugu koji nas živcira, a ne možemo pobjeći... (playtoy 16.09.2006. 10:50)
  • 11.09.2006., ponedjeljak

    INA JE LOŠA KOMPANIJA

    INA-ina kampanja Zašto platiti više kojom sugeriraju kupnju supera98 i eurosupera95 na njihovim crpkama, jer je jeftinije nego kod konkurencije (Petrola, OMV-a, Tifona…), mnoge vlasnike novih automobila mogla bi poprilično naljutiti. Naime, posljednjih nekoliko godina INA je hrvatskim vozačima nudila uvjerljivo najlošiju kvalitetu goriva (Auto klub je u suradnji s Državnim inspektoratom radio kontrole kvalitete) i sve bi prošlo neprimjetno kada se na našem tržištu ne bi pojavljivali suvremeni automobili čiji su napredni motori sa ovim gorivom imali nemalih problema. Novi motori od INA-inog goriva jednostavno su se gasili, a kad bi automobili stigli na servis, kvara nije bilo. Iz INA-e su se u to vrijeme puštale idiotske izjave kako su zapravo krivi distibuteri automobila koji nisu svoje kupce upozorili na lošiju kvalitetu goriva na ovom prostoru. Zamislite da vam npr. pregori Panasonic-ov tv zbog niskog napona, a da HEP otpuži distributera japanskih televizora.
    INA osim navedenih fundamentalnih poteškoća sa svojim core businessom ima problema i sa marketinškim pristupom. Iako kod nafte marketing nije ključni sektor, ostali ponuđači u Hrvatskoj daleko su ispred državne kompanije u pogledu dizajniranja svojih prodajnih mjesta, ophođenja sa kupcima, dodatnim uslugama na prodajnom mjestu i vizualnim identitetom svojih kompanija.
    Način poslovanja određen je u velikoj mjeri i trenutnim rukovodstvom tvrtke; prije dva dana Tomislav Dragičević u Sarajevu je kupnju bosanskog Energopetrola popratio otprilike ovakovim riječima: «nismo se baš nadali da ćemo Energopetrol morati baš toliko platiti, dobru ste cijenu postigli». Mislim ljudi, pa to zvuči poput igre djece u dječjem vrtiću. Ako ne možeš pri milijarderskom kunskom preuzimanju tuđe kompanije smisliti suvisliju rečenicu, bolje je šutjeti.

    - 17:18 - Komentari (14) - Isprintaj - #
  • Opa, riječ je o veoma velikom i važnom blogu, tj. riječniku kojim se koristi osoba koja uređuje ovaj blog. Sviđa mi se ( ne kažem tek tako da kažem ) prvenstveno zbog tog što je političkih vidika, što znači da je ujedno i veseo izanimljiv onome tko politiku gleda kao na cirkus... TUŽNO, ali što se može! Pozdrav! ;) (croatian time 11.09.2006. 17:41)
  • Uvijek se zajebem ( se smije psovati na ovom blogu? - Ovo pitanje zvuči poput onoga kada dođeš nekome u goste i prvo što kažeš - Se smije pušiti ovdje? heheheh ) i nikada ne ostavim link... upssss... zaboravio sam koja mi je lozinka!!! SHIT!!! inače, stranica mi je http://thecroatiantime.blog.hr/ (croatian time 11.09.2006. 17:46)
  • INA sad još dobro stoji, da si vidio tek prije dvije godine kada su gomilali gubitke cca 2000 US$ DNEVNO. s obzirom da su u siriji dobili koncesiju i pogodili nalazišta izvukli su se iz sranja ali i dalje imaju poslovnu politiku za popizdit. zapravo poslovnu politiku INE vode članovi upravnog odbora iz mađarskog MOL-a. bez njih se ne može kupit ni rola wc papira. al bitno je da u INI beru plaće višestruko puta veće nego one u CROSCO-u koji obavljaju sav posao za INU. (katjusha 11.09.2006. 18:01)
  • da, kod nafte je kao i kod farmaceutske industrije; bez obzira na lošu upravu, biznis je toliko dobar da teško možeš propasti - još ako ti se posreći kakvo naftno polje poput ovoga što ti spominješ u Siriji - to je onda to; možeš biti tup i glup, a novaca kao u priči. Problem je što bi sa boljom organizacijom tvrtka poput INA-e mogla kupovati MOL, a ne obrnuto. Da ne govorim da je Pliva mogla kupiti Krku, Lek i slične igrače, a sada se rasprodaje uz bezbroj mutnih poslova sa strane... (anarhija weekly 11.09.2006. 18:24)
  • ironično je da bosna ima strože kriterije za kvalitetu goriva nego mi sami :) (http://mrak.org 11.09.2006. 19:56)
  • @anarhijaweekly, i onda se mi z....... sa ugrožavanjem nacionalnih interesa. Koji će nam nacionalni interesi biti sačuvani kad svi budemo radili (oni za koje će biti posla) kod stranih poslodavaca u vlastitoj zemlji. Najbolje još da rasprodamo koncesije za ribarenje Talijanima, stanove i kuće bilo kome, pa da se do kraja oslobodimo vlasništva nad bilo čim u vlastitoj zemlji. (45lines 11.09.2006. 20:46)
  • Čuj 45lines; znam da sad grubo zvuči kada ja kritiziram domaće firme koje su "jadne i male ugrožene od nemilosrdne svjetske kapitalističke konkurencije"; istina je po mom da one sve zapravo jako dobro posluju, no ogroman novac izvlače na privatne račune, bez nadzora, kontrole, plaćanja poreza državi i slično. Draži mi je nepoznati šveđanin iz Tele 2, nego "domaći" Ivica Mudrinić koji bi vjerojatno i vlastitu majku prodao za poziciju predsjednika uprave... Ipak, i dalje smatram da je 99% hrvatskih problema nastalo kroz nemoralnu političku strukturu formiranu ranih 90-tih, a održanu u dobrom dijelu do današnjih dana. U ovakovom zakonskom okviru kakav su stvorili i održavaju, mogu egzistirati samo oni skloni korupciji, kriminalu, političkom podilaženju ili sličnom.
    Prije pet minuta na vjestima sam odslušao vapaj iz Požeško-slavonske županije čiji djelatnici mjesecima ne primaju plaću jer ih je HDZ-ov župan Bagarić odveo u stečaj, a isti je npr. i dalje na slobodi. U kojoj to državi čovjek može potrošiti 200-500 milijuna državnog novca i dalje biti na slobodi! Što više, HDZ ga nije izbacio niti iz stranke. U toj bi županiji vjerojatno bolje prošli da im je župan bio državljanin Somalije bez znanja hrvatskog jezika... (anarhija weekly 11.09.2006. 23:37)
  • slažem se s ovim tvojim zadnjim komentarom. ja u principu kad mi se neka firma ili moguće čak država zamjeri, onda bojkotiram njihove proizvode. ponekad je to nemoguće izbjeći, kao npr. tekom jer moraš imati telefon a nemam mogučnost prijeći na drugi operater. no zato možeš birati mobilni operater. mada ću ti reći sve je to isto, i mada su takve firme konkurenti ja bi reko samo ovo: ruka ruku mije (katjusha 12.09.2006. 09:46)
  • Jebgarođo... novčanik ne bira... pa ideš tamo gdje je jeftinije. Ionako isto izgori ko i ono skuplje gorivo. A da je Inino gorivo najlošije nije ništa novo. Vode u njemu ko u priči... (012 STATION posada 12.09.2006. 09:55)
  • to o kvaliteti benzina sam isprobao i sam...škodilak voli olovni super ali počne umirati na cesti. Iako dosljedan u pokušajima da ljubimca napojim njegovim gorivom, u nedostatku istoga, kupim aditiv i nalijem super- bezolovni. I gle čuda. Proradio kojih 15-ak kilometara brže, i tiše....e tu nije bilo nikakve elektronike, a tamo gdje je ima?
    Ta priča kako nema nikakve pogreške kada je gorivo loše, nije točna. Ima pogreške koja se može očitati u servisu, ali niti je znaju očitati, niti je žele objasniti.
    A o INI koja je u fazi pretvaranja u način vraćanja duga "nekome" nemam neko mišljenje, jer svi ti direktori koje je postavila vlast su tu po "zadatku", jedino što je nepoznato je za koga se taj zadatak odrađuje, i tko će smanjenu vrijednost pretvoriti u SVOJ poslovni uspjeh. (borgman 13.09.2006. 08:48)
  • neutrino; možda se ne kuži iz moga teksta, ali ne radi se o skupim autima; radi se o novim motorima (od prije 3-4 godine naovamo), čak i mali automobili poput Forda Fieste (nova generacija common rail motora) i slični, imali su problema sa gorivom u Hrvatskoj, nigdje, niti u jednoj drugoj europskoj zemlji, samo kod nas...Teško da se može zamjerit distributeru ili proizvođaču. Benetton sam btw stavio na čekanje dok ne provjerim neke podatke, evo od danas je na blogu...(čisto da ne ispadne da kritiziram jedino domaće tvrtke) (anarhija weekly 14.09.2006. 23:03)
  • a što mislite o proizvodima za uštedu goriva? više info na: www.alfa.myffi.biz svi komentari su dobrodošli. (marinko 04.01.2007. 15:30)
  • 04.09.2006., ponedjeljak

    U RALJAMA FARMACEUTSKIH LOBIJA

    Možda premijer vizionarski sakuplja novce za slijedeću izbornu kampanju, no teren kojim se kreće je vrlo klizav... Operni trio koji se nedavno sastao u Italiji; Sanader, Čović i Žužul (ostali su nebitni) ima sreće što je medijski prostor zatrpan narodnjačkim triom Balaban, Olić i Srna, pa su mutne radnje prvospomenutih stavljene u drugi plan. Sanader je i dalje okružen mutnim facama poput Miomira Žužula koji uz debele provizije inzistiraju na tome da premijer radi protuzakonite stvari i svojim autoritetom utječe na prodaju Plive američkom ponuđaču, a sve kroz priču kako je njegova ponuda, a što je danas dotični premijer i izjavio; najbolja - preciznije, premijer je izjavio da će prodati onome tko bude imao najbolju ponudu.
    Pojam najbolji ne postoji u ekonomskom riječniku. Ponuda mora biti financijski najveća. Ako idioti prodaju Plivu Barru za manje para, a prodaju Hrvatskoj priču kako je ta ponuda za sve najbolja, znajte svi da je u pitanju prijevara.
    Actavis se u ponekim našim neozbiljnim medijima od početka kampanje za kupnju Plive počeo kroz kvazistručan izričaj nazivati neprijateljskim preuzimateljem. Sve se uvijek kada su veliki novci u pitanju može umotati u različite vrste celofana ili ukrasnog papira, nazivati ovakovim ili onakovim imenima, no od početka je jasno da se vrhunska kompanija pokušava prodati na polutransparentan način, sa hrpom mutnih i vjerojatno nelegalnih dogovora sa strane, a naravno, sve u prizemnom materijalnom interesu domaćih hijena od prije poznatih hrvatskim građanima. Gadi mi se i sama pomisao da čovjek sa 20 afera iza sebe, čuveni Miomir Žužul, upravo sudjeluje u dogovorima i pregovorima sa premijerom, predsjednikom Uprave Plive, čelnicima INA-e i sličnim facama i određuje makar i u najmanjoj mjeri budućnost stotina radnih mjesta Plivinih radnika, proviziji stotina dioničara Plive, punjenju proračuna kod eventualne prodaje i sličnim vrlo važnim stvarima za ovu državu. Nevjerojatno je kako sve legalne instance, državne agencije za nadzor, Hrvatska Vlada i ostali, služe samo kao paravan, dok se dogovori odvijaju s druge strane granice uz zvuke opere, korporativne sponzore i tko zna kakove after houre...
    - 16:20 - Komentari (8) - Isprintaj - #
  • evo čitaš mi misli, kad sam danas čula za ovo došlo mi se pobljuvat. jebiga - iman alergijsku reakciju na muljatora Miomira. šta tome prolazi, to ni Munchausenu nije. (MODESTI BLEJZ 04.09.2006. 20:01)
  • Pa ljudi čemu se vi čudite? zar ste očekivali nešto drugo od njih? ako jeste onda ste stvarno naivci.
    Najtužnije je što ni nakon toga ništa neće promjeniti. Jer će ovce opet glasati za njih. Birali ste, gledajte :( (012 STATION posada 04.09.2006. 20:13)
  • Zašto misliš da je u "uređenim" zemljama drukčije? Sve je isto, samo imaju više stila i opreza. Korporativni kapitalizam kod nas bez srama pokazuje svoje lice jer može, drugdje ima više takta. (zombbop 05.09.2006. 00:18)
  • Modesti ja ponekad pomislim da je s nekim likovima priča definitivno gotova i onda me ponovno iznenade..Bbop; ali u "uređenim" zemljama barem je standard građana uglavnom neupitan, pa su sukladno tome i njihove frustracije manje nego moje... (anarhija weekly 05.09.2006. 16:06)
  • predobro pišeš...hehe anarhija weekly :) (sila neprilika 05.09.2006. 19:32)
  • nazalost, u uredjenim zemljama standard gradjana nije bas toliko neupitan. naprotiv, sve se vise povecava jaz izmedju bogatih i bivse 'middle class' koja je sve siromasnija i sve zaduzenija. A vezano na temu: Mislim da je ovdje bitna razlika samo u tome sto je rijec o jedoj od najboljih hrvatskih kompanija pa je fokus javnosti drukciji...uz poslovicno 'dobar' image naseg Miomira...
    Ili da stavim stvari u 'neprirodni' konteks: zamisli reakciju da je za prodaju Plive Barru (ili nekom drugom, nije bitno) lobirao neko drugi npr. Goran Ivanisevic ili Crocop? ne vjerujem da bi reakcije bile iste...nazalost je u 'korporativnom' svijetu lobiranje normalan postupak, pa i Hrvatska ima lobiste na platnoj listi (ili je barem imala, vise ne znam kako je to zavrsilo).
    A izbori (ni u Hrvatskoj ni sirom svijeta) nece nista promijenit dokle god politicari koje "biramo" ovise vise o novcu korporacija nego o biracima... (Monsoon 05.09.2006. 20:37)
  • neutrino; spomenuo sam razliku između "najbolje" i "najveće" ponude zbog već viđenih prodaja državnog vlasništva u RH, a gdje se često izabirala financijski niža ponuda uz "uvjet da u slijedećih 5 ili 10 godina ulože još XY milijuna eura". To su klasični primjeri manipulacije, jer nijedan novac nije bolji od onoga koji stiže danas. To što će biti za 5 godina nitko ne zna, ma kakve garancije ponuđač imao. Postoji čak i stručan ekonomski izraz "vremenska vrijednost novca" koja ovo objašnjava. Suludo je da država koja se kontinuirano zadužuje, bilo na domaćem ili inozemnom tržištu, ne uzme što više novca odmah i barem jednu godinu zatvori bez daljnjeg zaduživanja...monsoon; naravno da je lobiranje normalno, no gadljivo je da bivši ministar i bivši član NO Plive, te dugogodišnji prijatelj premijera Miomir Žužul, a koji je sudjelovao u barem 10 afera proteklih nekoliko godina obavlja lobiranje. Mislim da naši građani nisu protiv lobiranja nego protiv ovakovih deklariranih ljigavaca koji u njima sudjeluju... (anarhija weekly 06.09.2006. 13:17)
  • < rujan, 2006 >
    P U S Č P S N
            1 2 3
    4 5 6 7 8 9 10
    11 12 13 14 15 16 17
    18 19 20 21 22 23 24
    25 26 27 28 29 30  

    Listopad 2014 (1)
    Listopad 2011 (1)
    Svibanj 2010 (1)
    Siječanj 2010 (1)
    Travanj 2009 (2)
    Veljača 2009 (2)
    Prosinac 2008 (2)
    Studeni 2008 (4)
    Listopad 2008 (6)
    Rujan 2008 (2)
    Kolovoz 2008 (1)
    Svibanj 2008 (1)
    Travanj 2008 (4)
    Ožujak 2008 (3)
    Veljača 2008 (1)
    Siječanj 2008 (1)
    Prosinac 2007 (2)
    Studeni 2007 (7)
    Listopad 2007 (7)
    Rujan 2007 (3)
    Kolovoz 2007 (1)
    Srpanj 2007 (1)
    Lipanj 2007 (1)
    Svibanj 2007 (3)
    Veljača 2007 (1)
    Siječanj 2007 (2)
    Prosinac 2006 (2)
    Studeni 2006 (2)
    Listopad 2006 (1)
    Rujan 2006 (5)
    Srpanj 2006 (2)
    Lipanj 2006 (3)
    Svibanj 2006 (4)
    Travanj 2006 (1)
    Ožujak 2006 (4)
    Veljača 2006 (3)
    Siječanj 2006 (3)
    Prosinac 2005 (9)
    Studeni 2005 (5)
    Listopad 2005 (5)
    Rujan 2005 (4)
    Kolovoz 2005 (2)
    Srpanj 2005 (1)
    Lipanj 2005 (3)
    Svibanj 2005 (6)
    Travanj 2005 (5)
    Ožujak 2005 (12)
    Veljača 2005 (3)

    Komentari On/Off

    anarhijaweekly približava anarhiju realnom vremenu, političkom i ekonomskom okruženju u kojem se nalazimo. danas anarhisti u hrvatskoj nemaju rezultate. možda se trebaju prilagoditi vremenu...


    osnovna korekcija za 2011.:
    manje politike, više kulture i umjetnosti


    pollitika


    Anthony Bourdain:KUHAROVO PUTOVANJE
    Inflacija kuhara/ica celebrityja već mi je prije nekoliko godina izazivala neugodne mučnine u čeonom režnju, a sve koji su se uhvatili za dasku na valu kuharske slave subjektivno sam duboko omalovažavao i podcijenjivao asketskim zelenim i nedozrelim mišljenjima i rezonima.
    Promjenu iliti prosvijetljenje doživio sam ovoga ljeta na Hvaru, čitajući (a što preporučuje i najnoviji broj Playboja sa Aleksandrom Grdić na naslovnici) drugu knjigu proslavljenog Newyorškog kuhara Anthonyja Bourdaina "Cook's tour" ili u našem (Frakturinom) prijevodu - Kuharovo putovanje. Bourdain me privukao u knjižari kada sam letimičnim pročitavanjem nekolicine knjiga pokušao pazariti jeftino štivo za plažu, a kada sam nakon samo dva dana završio dvjestotinjak i nešto stranica, bio sam oduševljen ovim potpuno skuliranim, otvorenim i širokopogledno nastrojenim kuharom koji je svoju "potragu za savršenim jelom" iskoristio na najbolji mogući način pisajući vrhunski putopis niti malo sličan njegovim televizijskim uprizorenjima. Naime, čim sam pokušao kroz razgovore saznati jeli tko čuo za ovoga lika, shvatio sam da sam ja zapravo jedan od rijetikih koji nije (jer naravno ne brijem na kuharske emisije), a uglavnom su mi ljudi odgovarali da upravo prate njegov serijal na ovom ili onom programu kablovske televizije. Ne budi mi teško konzultirao sam youtube i odgledao nekolicinu emisija, a konkluzija je da je Bourdain ipak daleko bolji pisac nego celebrity i da su emisije negledljivo unakažene marketinško-dizajnersko-trendovskim elementima da mi se ponovno javila bol u već spomenutom čeonom režnju. Čak i sam Bourdain u nekoliko poglavlja kritički sagledava svoju filmsku ekipu koja ga prati i nevoljko opisuje kako ga prisiljavaju na ponavljanje već doživljenih emotivnih dionica njegovog puta, pa možemo zaključiti da je to onaj dio njegove ture koji zapravo odrađuje iz pragmatičnih razloga.
    Zaključno, Kuharovo putovanje vrhunski je putopis kojega kuhinja zapravo prožima i dodaje začin na Bourdainovo gledanje i divljenje, a njegova iskrenost i kritičnost daje nesagledivu ljepotu poglavljima koja opisuju Vijetnam i Kambodžu, zemljama koje su daleko od onoga što nam nabrijana emisija bilo kakovoga tipa može prikazati svojim maštovitim montažama i digitalnim intervencijama.
    knjigu je objavila Fraktura 2008. (trenutna cijena 139 kuna - na web-u 125,10)

    Robert Perišić:NAŠ ČOVJEK NA TERENU
    Neke mi knjige tako dobro sjednu da mi se plače od zadovoljstva. Radi se o tome da za čitanje imam vrlo malo vremena pa ga kradem od sna ili nekih fundamentalnijih aktivnosti što bi u slučaju da je knjiga nedajbože loša, znalo završavati mojim živčanim slomovima. Uglavnom, Robert Perišić postaje ovom knjigom moj omiljeni domicilni pisac (što Borivoja Radakovića spušta na drugo mjesto) i vraća mi pozitivan pogled na budućnost u širjem smislu. Perišić je, čini mi se, u pisanju potpuno iskren pun svijetlih i tamnih osobnih detalja, što čitatelju pruža nemjerljivo iskustvo iz druge ruke koje, upravo s toga što dolazi s domaćeg terena ima uvijek barem za nokat veću težinu nego bilo koja inozemna prozna “uspješnica”.
    Ogoljena i iskrena proza i ljubavni je roman Krešimira Pintarića, no kod njega se u posljednjem (U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo) upravo ta iskrenost osjećaja dovodi pod veliki upitnik (barem je ja tako shvaćam) pa je sam odnos i čitanje o tom vjerojatno neiskrenom odnosu mučno i dosadno. Perišić je tu čist poput malog djeteta. Možda su mu čakre pročišćene lakim drogama ili alkoholom, no ako je rezultat pozitivan, što bi amerikanci rekli u tom slučaju – cilj opravdava sredstvo. Perišić se kontinuirano šali na vlastiti račun ali ne podilazi jeftinim forama; u potrebnoj mjeri dotiče se i ostalih, čisto poradi ravnoteže, a radnja klizi poput unaprijed razrađenog scenarija za neholivudski filmski hit.
    Priča je vrlo suvremena (da ne ulazim u detalje), dakle, odmak je to od Ante Tomića i različitih muškaraca bez brkova – njih Perišić drži na pristojnoj udaljenosti (od nekoliko stotina do nekoliko tisuća kilometara), pa će se vjerojatno svidjeti mladoj generaciji. Ostalo prepuštam budućim čitateljima...(knjigu objavio Profil 2007. - u Megastoreu istog je trenutno na 10%-tnom sniženju). Srdačan pozdrav!

    Malnar/Bebek: U potrazi za Staklenim gradom
    Već sama karizma autora garantira ponekad da ćete knjigu koju planirate pročitati teško uskladiti sa svakodnevnim ritmom događanja koji vas neminovno očekuje ako živite koliko toliko racionalan život današnjice. Ipak, ako se već, kao što sam sam nedavno napravio, odlučite za čitanje knjige, morate se pripremiti na njezin kontemplativno usporavajući utjecaj prema svemu onom što u životu trenutno obavljate, bilo da se radi o rutinskim odlascima na posao, obiteljskim obvezama ili poduzetničkim inicijativama.
    Željko Malnar definitivno nije novo lice niti ikakva nepoznanica (uvjetno rečeno), dok je za doktora Bornu Bebeka, redovitog profesora Ekonomskog faklteta u Zagrebu ipak čuo jedan uži krug ljudi i daleko je od medijske prepoznatljivosti prvospomenutoga autora. Knjiga koju su napisali nije nova, objavljena je prvi puta još sredinom osamdesetih, a prošlogodišnje Profilovo izdanje prilika je da se mnogi prisjete, a mnogi po prvi puta osjete, kakvo su epsko putovanje (čak ne moram niti reći ono – za ono doba) poduzela dva hrvatska entuzijasta, pustolova, istraživača i filozofa. Iako na našim prostorima još od braće Seljan ne nedostaje svjetskih putnika, istraživača, osvajača svjetskih vrhova i pustolova raznih kalibara, ipak je putovanje opisano u U potrazi za staklenim gradom donijelo inovaciju u samom smislu što se putovanje odvija paralelno – u fizičkoj i duhovnoj traci imaginarne (ili ne) autoceste.

    Malnar i Bebek krenuli su dakle starim Land roverom iz Zagreba prema Beogradu, nastavili prema Makedoniji, Grčkoj, Turskoj (podzemni gradovi Kapadokije) i dalje do prijateljskog Irana gdje su auto ukrcali na brod i nastavili jedriti prema Indoneziji. Nakon obilaska Bornea i Solomonskih otoka, proživljavanja (i preživljavanja) rituala silaženja plemenskih starješina u podzemni svijet, te konzumiranja svega što bi u današnjoj Hrvatskoj donijelo barem 5 godina zatvora, napustili su otočne države i brodom krenuli, čini mi se prvo na Tajlandski poluotok, a zatim dobar komad željeznicom preko Indije, Afganistana i Pakistana kako bi se najoptimalnijim putem približili Himalaji i pokušali pronaći bilo kakav trag mitskoga Staklenog grada. Susreti koje su na putu ostvarili vjerojatno su vrijedni zasebne knjige; neka od mjesta koja su obilazili također bi mogla napuniti zasebnu knjigu ili televizijsku emisiju, a iskustvo koje se ovakovim načinom putovanja stječe, vjerojatno se ne može usporediti niti sa kakovim teorijskim znanstvenim naprezanjem.

    Strahovi, sumnje, pitanja, dvojbe, čuđenja i racionaliziranja koja su na svom putu proživjeli i preživjeli ova dvojica naših sunarodnjaka, vrijedan su dokument kojega nikako nije naodmet imati u memoriji. Ako ništa drugo, vrhunska su recentna osnovica za slične poduhvate koje možemo promatrati posljednjih nekoliko godina, ali svakako su odlično štivo i za one koji samo žele štivo sa mirisom avanture, egzotike, nepreglednim nizom cesta, pomorskih ruta i željezničkih postaja središnje Indije.


    boris veličan: MENI JE SVAKI DAN NEDJELJA
    Kao jedan od načina zaobilaženja frustracija proizvedenih postojanjem države i njezinih institucija preporučio bih životnu filozofiju mladog Borisa Veličana. Kako subjektivno uvijek uživam u proizvodima koji odudaraju od svakodnevice i jednoličnosti, tako i ovu njegovu knjigu trenutno smatram najboljim komadom pisane riječi protekle godine. Međutim, kako je riječ o putopisu, ipak se djelomično ograđujem od definicije književnosti, a njegovo zapisano putovanje pješice od Petrograda do Pariza moglo bi se prije smatrati idejom (da ne koristim trendovsku poštapalicu – projekt). Veličan naime, inspiriran putovanjima poznatih hrvatskih pustolova (da, ima ih još osim Ante Gotovine), braćom Seljan, koji su početkom 20. stoljeća proputovali dobar dio planete, odlučuje slijediti dio njihove europske trase i tako kreće na putovanje dugo preko 2,5 tisuće kilometara, s ruksakom na leđima, neizvjesnošću pred sobom i ženom u Zagrebu. Putopis je poseban jer zaobilazi tradicionalne točke modernih površno-turističko-vodičkih ekspedicija i «aranžmana», a njegove rute često su prepletene stanovima (ne stavovima, baš stanovima) najrazličitijih ljudi, fizičkim sukobima, mafijaškim susretima, socijalnim elementima (posebno na početku putovanja), te obveznim vremensko-klimatskim elementima poput promočenog šatora i mokre vreće za spavanje. Veličan pragmatično donosi svom izdavaču (Algoritam) tekst u kojem namjerno ostavlja opise svojih masturbiranja pod šatorom, pijančevanja, uličnih tučnjava i ilegalnih prelazaka granice, znajući kako je jedino otvorenost i ogoljenost način da ga spomenuti izdavač uspješno lansira u sferu financijske isplativosti izdanja. Knjiga je bogata fotografijama ljudi i mjesta, pa je dokumentaristička zadaća upotpunjena. Veličan ne obilazi muzeje, galerije i općenito – mjesta koja obilaze svi drugi. On je često na rubovima (u fizičkom i socijalnom smislu) gradova i njihovih stanovnika, pa je ovo svakako prilog cjelovitom pogledu na ovaj dio kontinenta.
    Super je Blogomobil, no nekakav generacijski odmak mora postojati. Veličan je dakle, bliže Kerouacu, nego Kemalu, i bliže 20-30-togodišnjaku nego 50-60-togodišnjaku. Bliže je i anarhiji nego državi, alternativnom pogledu na život, a opet održivom i uspješnom u mnogočemu. Tko se ne slaže, Lana Biondić i Uršula Tolj u svakoj su boljoj knjižari...
    algoritam, 2005.



    željko malnar: FILOZOFIJA REPUBLIKE PEŠČENICE
    Filozofija Republike Peščenice Željka Malnara, knjiga objavljena prošle godine, jedan je od najboljih primjera kako anarhističke ideje mogu u realnom vremenu egzistirati, ne samo na papiru - kako se to nažalost vrlo često jedino događa, već u okruženju postojeće "države", a da pri tome nikome od organa prisile formalne "države" ne pada na pamet promatrati istu u kontekstu bilo kakove opasnosti za postojeći poredak. Ne bi knjiga sama po sebi imala bilo kakav utjecaj, no ona je samo preslik realnosti koju je poznati autor stvarao posljednjih deset ili petnaest godina, podilazeći sistemu upravo toliko da bi ga minutu kasnije mogao ismijavati i svoditi na razinu lakrdije, što on u velikom dijelu svoje egzistencije zapravo i jest. Real-anarhizam, po uzoru na real-socijalizam koji sam spomenuo u definiciji bloga, prvi sam put u potpunosti prepoznao u ovom uratku. Smatrati Malnarov egzibicionistički pristup televiziji i medijima marketinškim trikom ili osvajanjem slobodne "tržišne niše" potpuno je besmisleno kada se čita ovaj, čas redak ozbiljne filozofske refleksije, čas redak prizemljenja s osvrtom na tekuće aktivnosti Ševe, Anđe ili Cezara. Tek uviđanje stvarnog autorovog poznavanja teorije filozofije, aktualnih aktera domaće političke stvarnosti posljednjih desetljeća i poznavanja mnogih geografskih specifičnosti zemalja u okruženju (pa i šire), privlači i fokusira čitatelja uvlačeći ga u preispitivanje sustava, države, moralnih normi, demokracije i kompletnog okruženja razine države. Autorovu kompetentnost pojačava pogovor iz pera Jure Zovka, doktora filozofije sa Hrvatskih studija, jednog od najvećih poznavatelja grčke klasične filozofije na ovim prostorima. "Moje je neznanje izvor moga znanja, a time i izvor moje radosti" kaže Malnar. Sokratovsko tzv. ironijsko neznanje koristi kako bi razotkrio sofističku hohštaplersku napuhanost tijekom intervjua sa brojnim napuhanim i umišljenim ministrima, oporbenim političarima, tajkunima, razvikanim pop-zvijezdama...
    birotisak, zagreb, 2004.




    frederic beigbeder: WINDOWS ON THE WORLD
    nakon markentiško subverzivnog prvijenca 129,90, u kojem autor dolazi iz glavnog živca, tj. iz same elite francuske marketinške djelatnosti, stigao nam je i drugi uradak, koji možda za ovaj blog nema toliko značenje kao što bi imao 129,90, ali elemenata naprednih ideja ima i ovdje. osnovna priča pokušaj je da se popuni medijska praznina oko događaja u američkim twin towersima tijekom 11.09., a gdje je izbjegnuto davanje ljudskosti cijelom događaju i gdje su cenzurirani mediji izvještavali o golim činjenicama u brojci i slovu.
    prolazeći kroz konkretnu priču autora koji sa svojim sinovima osobno proživljava teroristički napad, knjiga nam dočarava moguće scenarije koji su se odvijali u tornjevima. europi koja ne pokazuje veliko razumijevanje današnje amerike (pogotovo ne američke politike), možda je dobro pročitati knjigu koja nastoji približiti psihološki doživljaj koji su amerikanci imali prilike konzumirati u konkretnom trenutku i mjesecima nakon njega. beigbeder zapravo (zaboravio sam zapravo u kojoj od dvije posljednje knjige) i sam objašnjava kako je rastući europski antagonizam prema amerikancima u njemu razvio potrebu suosjećanja sa amerikancima i navodi sve za njega pozitivne društvene i kulturne vrijednosti nastale u SAD-u tijekom 20. stoljeća (bob dylan, jack kerouac...). osobna konačna presuda nadovezuje se na prvu rečenicu mog teksta, a to je kako je 129,90 bolja knjiga i preporučujem onima koje zanimaju windows on the world, neka prije nje pročitaju prvijenac.





    UDARAC DRITO


    zašto djeca gladuju
    zašto ljudi umiru
    kome treba nacija
    sistem, demokracija

    udarac drito
    vraćamo mi


    ti što kroje pravdu
    svi lažu i kradu
    misle samo na sebe
    a narod ko jebe

    žrtve u sistemu
    kamo god da krenu
    palica policije
    zadaje im udarce

    fotelje se množe
    od narodne kože
    živjet ćemo ti i ja
    kad pobijedi anarhija

    ANTITUDE

    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraže blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica