26.09.2005., ponedjeljak

KREATIVNIJI SUSJEDI SRBI

U Hrvatskoj se uz sve nedaće narodni otpor svodi na gunđanje, gdje koji "konspirativan" naslov kakvog nadobudnog i novopečenog novinara ili na zabijanje glave u pijesak i čekanje prave prilike. Uz fenomenalno prilagodljive političare, bilo oporbene ili one na vlasti, narod je vjerojatno unaprijed odustao od bilo kakovog traženja rješenja "na druge načine", pa tako i ubuduće možemo očekivati uredno izlaženje na izbore kako bi nas majka i učiteljica Europa doživjela kao sebi slične. Što reći i na već medijski zaboravljen slučaj Brezovica, gdje se od velike halabuke nije dogodilo čak niti najmanje smanjenje posjetitelja nedjeljnih misa, a crkva u hrvata i dalje je moralna vertikala (slično izgleda kao i već spomenuta Europa). Sad smo se kroz najnoviji sukob Carle del Ponte i Vatikana dodatno slizali s potonjim, a što će nas vjerojatno kroz političko dodvoravanje i u financijskom smislu dobrano koštati još desetke proračuna. Financirat ćemo crkvenu rastrošnost, graditi svetišta, vojne ordinarije, crkvena veleučilišta, zapošljavati predavače vjeronauka kao školske pedagoge (dok će školovani pedagozi posjećivati HZZO), a pripomoći ćemo s vremena na vrijeme i centralu u Rimu (koja se tako direktno, da ne može direktnije) zauzela za nas u sukobu s Tribunalom.
Al, lako za crkvu, što ćemo s ministrima. Susjedi srbi imaju prijedlog, a ja im se pridružujem - ministre na vješala; svako neispunjeno obećanje - resorni ministar na vješala. Da smo ovu metodu primjenjivali samo od 2000-te, malo bi tko ostao u HDZ-u, a ni mnoge druge stranke ne bi bolje prošle...
- 16:42 - Komentari (8) - Isprintaj - #
  • Ajde molim te, pa i mi bi onda mogli napravit izlozbu povjesanih politicara. Umjesto toga sad su mi zakrcili Brighton pa ne mogu nigdi mrdnit bez da se spotaknem o special forces (laburisticka godisnja konferencija). Pa ne mogu se sparkirat, ma... Ko fol ce opet IRA/bilotko podmetnit bombu ko 1984. Ih. (xiola bleu 26.09.2005. 18:13)
  • Mislis? Ja sam skoro gadjala TV jucer navecer kad cuh za totalnu blamazu laburista: gorile su izbacile 82. godisnjeg clana stranke na konferenciji jer se zaderao (nesto tipa "Liar!") tijekom bulaznjenja Jack Straw-a o Iraku. I onda su izbacili covjeka koji se digao u starcevu obranu. Ma ljigavo, uzas! E, nakon izbacivanja starog su ispitivali i na par minuta uhitili "under the Terrorism Act". Pa ne da mi se zivot zgadio nego... Dakle, kad postavis ta vjesala, de rezerviraj jedna za Jacka i Tonyja. (xiola bleu 29.09.2005. 07:49)
  • ma rezervirat ću naravno, a i nama mjesta u prvom redu - da gledamo; al ne znam što ću sa ovim komentarima koji mi nestaju...bloze; sto se to dogada? (anarhija weekly 29.09.2005. 15:55)
  • di nestadose komentari? to nesto blog.hr zajebava...? (ovajonaj 30.09.2005. 00:15)
  • nadam se da nestajanje nije vezano za sadržaj... (anarhija weekly 03.10.2005. 13:15)
  • Treba otvoriti sezonu vješabnja nesposobnjakovića ali isto tako ne treba smetnuti s uma da raja ne može prdnuti jer nemaju vođe. Gdje si vidio da narod bez organizatora cijele akcije, kreće nekamo sam? Toga nikad ni bilo. I još jedna sitnica, dok se ne zabrani diaspori prevo glasa kod izbora bit će nam tako kako nam je. I ja sam dio diaspore i ne pada mi na pamet ići glasati i odlučivati tko će biti na vlasti u zemlji u kojoj ne živim. Treba napraviti listu prioriteta, nisam sigurna da li su baš ministri prvi na tapeti... (Bugenvilija 11.10.2005. 20:43)
  • To bi baš dobro uvatilo ravnotežu između anarhije i države. Strijeljanje je spektakularnije. (UrchinStar47 20.10.2005. 18:17)
  • ;) (UrchinStar47 20.10.2005. 18:17)
  • 24.09.2005., subota

    hladne glave

    Violićevu ću iskoristiti, al je neću baciti... pokušavam ovu sinoćnju košarku sagledat "sa strane", ne bi li napisao objektivan post, pa sam malo pronjuškao "nehrvatske" medije i pogledi su slični (osim u španjolskoj - naravno). Čak i na stranicama eurobasket2005 komentator produžetak utakmice naziva kontroverznim - a to je najblaža riječ za ono što se dogodilo. Inače ne brijem na sport, al ovo je društvena tematika pa ju treba iskomentirat - tek toliko da ne ispadne da su loši suci i suđenja jedino u slučajevima hrvatskih ratnih zločina u Osijeku ili Splitu. Eto; ljubiteljima sporta ostaje još ogled sa Slovenijom, a onda potpuno prebacivanje na tenis, davis cup i Rusiju.
    vezani članci: jesus quintana
    photo: sise Nine Violić (Lukas Nola:Sami)
    - 11:31 - Komentari (6) - Isprintaj - #
  • > kakve veze imaju sise nine violić s tekmom? još bolje pitanje: kakve veze imaju sise nine violić s jesusom?!?! (Ire 24.09.2005. 18:02)
  • nikakve. al znaš da sise prodaju sve, pa tako i postove... (anarhija weekly 25.09.2005. 20:52)
  • > ja trebam prodat stari motokultivator. kak da mu nabavim sise? (Ire 26.09.2005. 11:14)
  • pa fotkaj se pokraj njega. znaš da traktoristi uvijek imaju sisatu plavušu zaljepljenu u kabini. - moraš pogledat koju emisiju za selo nedjeljom oko 13:00, ideje će doći same od sebe... (anarhija weekly 26.09.2005. 11:52)
  • sorry ire; nisam mislio da si ti sisata plavuša (mada ne znam kako izgledaš), al eto, dao sam ti valjda ideju... (anarhija weekly 26.09.2005. 15:41)
  • > nisam se naljutila, sam nisam mogla postat komentare zbog greške na serveru. plava kosa i velke sise nikad nikom probleme nisu donijele ;) (Ire 29.09.2005. 12:04)
  • 13.09.2005., utorak

    željka antunović

    nisi mi najomiljenija niti idealan izbor za predsjednicu, al barem brže pričaš... Antunovićeva je deset godina mlađa od Račana, ima iskustva na konkretnom ekonomskom poslu, još iz osamdesetih kad je vodila financijsku službu u Sljemenu, pisala je za Računovodstvo i financije itd., a Račan (koji nikad nije radio nikakav konkretan posao osim političkog) se na njezinu najavljenu želju za predsjedničkim mjestom u stranci, veselo smješka. Smješka se jer zna kakvu je stranku stvorio. Smješka se jer zna da je "Iblerov" dobrano popunio poltronima i ulizicama, a sve ambicioznije i agilnije stranačke kolege "udaljio" iz stranke još tamo devedesetih. Teško bi inače i opstao kao predsjednik neke stranke u demokratskom društvu punih 15 godina. Da u toj stranci postoji demokracija, valjda bi se promijenilo vodstvo barem jedanput u 15 godina. Ovako, kako stvari stoje, čekat ćemo kao i "onomad" u HDZ-u, kad je predsjednika morala pokositi majka priroda da bi došlo do kakve-takve promjene. Eto, Željki se ne može prigovoriti da je kaklulirala; zaigrala je na prvu, a možda joj se i posreći; možda i Račana (poput Tuđmana) spičkaju kakvi voodoo-magovi iz kreativne radionice don Anđelka Kaćunka.
    - 18:51 - Komentari (15) - Isprintaj - #
  • Račan je katastrofa za SDP, u riječniku bi pokraj riječi KALKULANT trebala biti njegova fotka, isto i kraj riječi KOMPROMISER. Iskreno, ne mislim da bi Željka bila puno bolje rješenje za šefa SDP-a, iako bi bila efikasnija od njega u konačnom profiliranju stranke (i kasnije proboju na vrh) ipak ima onaj jedan gard koji pokazuje koliko je raniva. Za šefa bilo kakve političke stranke koja se ozbiljno želi primiti posla i skinuti HDZ s vlasti ne da ne smiješ biti ranjiv nego moraš biti đubre..Stazić je recimo jedan pravi fighter, iako djeluje pospano i usporeno on je u proteklih godinu-dvije vodio najzanimljivije duele s vladajućima. I u Saboru i van njega. Inteligentan je, uvijek nađe najslabiju točku kod protivnika i odlično to koristi, nije zapaljiv i glupa nacionalistička dobacivanja i uvrede s lakoćom vraća. Uz malo više adrenalina bio bi idealan šef sdp-a. Moje mišljenje.. (Jesus El Diablo Quintana (Back in Black) 14.09.2005. 08:34)
  • bio bi dobar i Ljubo Jurčić, no njega je Račan iskoristio kao "aduta" tj. ekonomistu koji bi trebao raditi pod Račanom. Ne kužim zašto stranka poput SDP-a ne bi mogla ponuditi stručnu vladu, a za sebe uzeti mjesta u saboru za koja su jedino i sposobni. Mislim, šta Račan može pridonijeti ekonomskom razvitku; njegov je maksimalan doseg sklopiti "povoljan aranžman" s npr. Svjetskom bankom ili MMF-om, kao što to trenutno radi i ministar Šuker. (anarhija weekly 14.09.2005. 14:38)
  • novi blog je stvoren! obavezno pogledaj! pozdrav (Liga naroda 14.09.2005. 23:33)
  • Ukratko, sa Željkom, SDP će biti bolji. Ovakav kakav je sada više šteti nego koristi ovom društvu. Ni nema prave ljevice na političkoj sceni. Osim SRP-a ali su slabi. (Izbjeglica iz Besmisla 18.09.2005. 22:45)
  • Znam, zato sad i mijenjam plan za slijedecu godinu: pravac Kuba ako uspijem naci nesto za povoljnu cijenu. Samo ne znam 'oce li me ikad vise pustit u Jameriku ako mi vide kubanski zig u putovnici? Ili samo bezveze histeriziram? (xiola bleu 20.09.2005. 19:19)
  • ma histeriziras xiola... yossarian, sto kazes na uzlet njemacke ljevice (ne mislim na spd)... (anarhija weekly 21.09.2005. 07:53)
  • > politika je kurvetina s poderanim čarapama i dvadesetak egzotičnih međunožnih bolesti, zadahom usta i bradavicama veličine indijskog potkontinenta. (Ire 21.09.2005. 21:31)
  • Hvala. To sam si i mislila. Idem onda. Hasta la victoria siempre! Dobro, to je reko Che, ali ajde sad.. Ne mogu se sjetiti nikakve slavne Fidelove izjave. (xiola bleu 21.09.2005. 21:57)
  • ire; komentiraš kao Borivoj Radaković... (anarhija weekly 22.09.2005. 08:52)
  • > ma da? :) nikad ga nisam čitala .. možda borivoj radaković komentira kao ja ;) (Ire 22.09.2005. 11:35)
  • možda ire; mada sumnjam sudeći po njegovim godinama i ćelavoj glavi...(al probaj ga čitati - meni je zakon; uklapa se u moje približavanje anarhističkim idejama) (anarhija weekly 22.09.2005. 12:09)
  • evo ti i link sa elektronickih knjiga:http://www.elektronickeknjige.com/fak/fak_yu/index_page_000.htm (anarhija weekly 22.09.2005. 12:16)
  • > tenks. bacit ću oko :) (Ire 22.09.2005. 16:29)
  • Žena je možda i pametna i sposobna ali nešto mi nedefinirano kod nje smeta. Koliko sam ja pratio sabor, moram se složiti s ovim šti je rekao JQ - Stazić je pravi igrač. No, poznajući našu politiku, nikada se neće dozvoliti da vodi stranku. (Rock Roll 24.09.2005. 17:09)
  • DRUGARICA "GUSKA" VODILA JE MORH, E JAKA NAM JE TA VOJSKA !

    O tome kako će SDP-e stvoriti bolju i "pošteniju" Hrvatsku, su iluzije - koje su kao gorko sjeme oni prosipali prije svakih izbora u državi. Sve je više nezaposlenih ljudi i beskućnika, dok oni poslije svakih izbora uvijek piju šampanjac. SDP-ove parole o tome kako "ljudi su snaga", je bolesnička groznica... Uvijek su ljudi ostali iza njihovih interesa i kriminala. Svi govori od Željke Antunović (SDP) mene podsjećaju na govore od Milke Planinc, te komunističke ideologinje. Ivo Josipović ističe kako je Antunović barem desetak puta u Saboru glasovala suzdržano. Je li i to bijeg od odgovornosti? Što ima Josipović spočitavati svojoj kolegici, kada su oni isti. Kaže Željka Antunović da poslije Račanove smrti je stranku SDP-e preuzeo "pikziber" Zoran Milanović. Očito je: da ona je ljuta što nije dobila ni jedno mjesto na izbornim listama. Tako je bivša ministrica ostala "suhe mindže", na margini partija.

    B J E L O V A R
    BRANKO STOJKOVIĆ (BRANKO STOJKOVIĆ 18.02.2012. 18:02)
  • 06.09.2005., utorak

    micanje karmele

    chloe, tako rijetko ime u našim krajevima - a možda je lažno? tko zna... eto, iako neinspiriran radim potez - ovim postom potiskujem prethodni jer mi se zgadiše njegovi akteri. u međuvremenu sam locirao fotografiju omiljene glumice koju rijetko viđam na djelu (u zadnje vrijeme tek u posljednjem Woody Allenovom filmu), no dobro će doći ovoj svrsi. dakle da ne duljim, časna sestra i majka Chloe Sevigny.............
    - 18:05 - Komentari (5) - Isprintaj - #
  • Chlőe mi je zakon, pratim je jos od Kidsa, dakle 10 godina. Samo ove godine je snimila 4 filma .. ne znam ima li po videotekama ali ako možeš pogledaj ili se podsjeti na Trees Lounge (1996) koji je režirao i isto glumio još jedan veliki glumac - Steve Buscemi. (Jesus El Diablo Quintana (Back in Black) 06.09.2005. 19:04)
  • gledam ja naslov (jer imam te na halovoj njušilici) i mislim si a je se ovaj nameračio na karmelu...sad će i udrugu za zaštitu digniteta nečega osnovat sve da bi karmelu srušio...kad ono rušiš ju samo na blogu...jednu stepenicu niže... :)) pa ipak je to žena u visokom stupnju trudnoće...napast će te don anto baković svim kletvama što ugrožavaš natalitet rvackih majki (jurop 06.09.2005. 20:41)
  • Jesuse lako ćemo mi za Trees Lounge; no što ti kažeš na Gummo. Tamo nam je miljenica u posebnom izdanju. Jurop, ne bojim se toliko Ante Bakovića no znaš da svima koji se zajebavaju sa trudnicama izbije ječmenac...Spašava me jedino što spomenuta vjerojatno ne brije na blogove pa ovo nikad neće pročitati... (anarhija weekly 07.09.2005. 15:31)
  • Gummo mi je jezzzza, jezzzza (Jesus El Diablo Quintana (Back in Black) 08.09.2005. 08:33)
  • kaže legenda da je na imdb.com gummo ocijenjen ili sa 1/10 ili 10/10 (u većini slučajeva); u svakom slučaju sviđa mi se što autor Korine socijalu slika, po mom mišljenju, najbliže originalu - bez patetike, uljepšavanja, filozofiranja, ...kao i scenarij Kids-a (koji je napisao). Žao mi je što još nisam pogledao ken park, al čini mi se da je ista brija u pitanju. Autora smatram podsvjesnim anarhistom, stoga ga se držim kao pijan plota... (anarhija weekly 08.09.2005. 11:59)
  • < rujan, 2005 >
    P U S Č P S N
          1 2 3 4
    5 6 7 8 9 10 11
    12 13 14 15 16 17 18
    19 20 21 22 23 24 25
    26 27 28 29 30    

    Listopad 2014 (1)
    Listopad 2011 (1)
    Svibanj 2010 (1)
    Siječanj 2010 (1)
    Travanj 2009 (2)
    Veljača 2009 (2)
    Prosinac 2008 (2)
    Studeni 2008 (4)
    Listopad 2008 (6)
    Rujan 2008 (2)
    Kolovoz 2008 (1)
    Svibanj 2008 (1)
    Travanj 2008 (4)
    Ožujak 2008 (3)
    Veljača 2008 (1)
    Siječanj 2008 (1)
    Prosinac 2007 (2)
    Studeni 2007 (7)
    Listopad 2007 (7)
    Rujan 2007 (3)
    Kolovoz 2007 (1)
    Srpanj 2007 (1)
    Lipanj 2007 (1)
    Svibanj 2007 (3)
    Veljača 2007 (1)
    Siječanj 2007 (2)
    Prosinac 2006 (2)
    Studeni 2006 (2)
    Listopad 2006 (1)
    Rujan 2006 (5)
    Srpanj 2006 (2)
    Lipanj 2006 (3)
    Svibanj 2006 (4)
    Travanj 2006 (1)
    Ožujak 2006 (4)
    Veljača 2006 (3)
    Siječanj 2006 (3)
    Prosinac 2005 (9)
    Studeni 2005 (5)
    Listopad 2005 (5)
    Rujan 2005 (4)
    Kolovoz 2005 (2)
    Srpanj 2005 (1)
    Lipanj 2005 (3)
    Svibanj 2005 (6)
    Travanj 2005 (5)
    Ožujak 2005 (12)
    Veljača 2005 (3)

    Komentari On/Off

    anarhijaweekly približava anarhiju realnom vremenu, političkom i ekonomskom okruženju u kojem se nalazimo. danas anarhisti u hrvatskoj nemaju rezultate. možda se trebaju prilagoditi vremenu...


    osnovna korekcija za 2011.:
    manje politike, više kulture i umjetnosti


    pollitika


    Anthony Bourdain:KUHAROVO PUTOVANJE
    Inflacija kuhara/ica celebrityja već mi je prije nekoliko godina izazivala neugodne mučnine u čeonom režnju, a sve koji su se uhvatili za dasku na valu kuharske slave subjektivno sam duboko omalovažavao i podcijenjivao asketskim zelenim i nedozrelim mišljenjima i rezonima.
    Promjenu iliti prosvijetljenje doživio sam ovoga ljeta na Hvaru, čitajući (a što preporučuje i najnoviji broj Playboja sa Aleksandrom Grdić na naslovnici) drugu knjigu proslavljenog Newyorškog kuhara Anthonyja Bourdaina "Cook's tour" ili u našem (Frakturinom) prijevodu - Kuharovo putovanje. Bourdain me privukao u knjižari kada sam letimičnim pročitavanjem nekolicine knjiga pokušao pazariti jeftino štivo za plažu, a kada sam nakon samo dva dana završio dvjestotinjak i nešto stranica, bio sam oduševljen ovim potpuno skuliranim, otvorenim i širokopogledno nastrojenim kuharom koji je svoju "potragu za savršenim jelom" iskoristio na najbolji mogući način pisajući vrhunski putopis niti malo sličan njegovim televizijskim uprizorenjima. Naime, čim sam pokušao kroz razgovore saznati jeli tko čuo za ovoga lika, shvatio sam da sam ja zapravo jedan od rijetikih koji nije (jer naravno ne brijem na kuharske emisije), a uglavnom su mi ljudi odgovarali da upravo prate njegov serijal na ovom ili onom programu kablovske televizije. Ne budi mi teško konzultirao sam youtube i odgledao nekolicinu emisija, a konkluzija je da je Bourdain ipak daleko bolji pisac nego celebrity i da su emisije negledljivo unakažene marketinško-dizajnersko-trendovskim elementima da mi se ponovno javila bol u već spomenutom čeonom režnju. Čak i sam Bourdain u nekoliko poglavlja kritički sagledava svoju filmsku ekipu koja ga prati i nevoljko opisuje kako ga prisiljavaju na ponavljanje već doživljenih emotivnih dionica njegovog puta, pa možemo zaključiti da je to onaj dio njegove ture koji zapravo odrađuje iz pragmatičnih razloga.
    Zaključno, Kuharovo putovanje vrhunski je putopis kojega kuhinja zapravo prožima i dodaje začin na Bourdainovo gledanje i divljenje, a njegova iskrenost i kritičnost daje nesagledivu ljepotu poglavljima koja opisuju Vijetnam i Kambodžu, zemljama koje su daleko od onoga što nam nabrijana emisija bilo kakovoga tipa može prikazati svojim maštovitim montažama i digitalnim intervencijama.
    knjigu je objavila Fraktura 2008. (trenutna cijena 139 kuna - na web-u 125,10)

    Robert Perišić:NAŠ ČOVJEK NA TERENU
    Neke mi knjige tako dobro sjednu da mi se plače od zadovoljstva. Radi se o tome da za čitanje imam vrlo malo vremena pa ga kradem od sna ili nekih fundamentalnijih aktivnosti što bi u slučaju da je knjiga nedajbože loša, znalo završavati mojim živčanim slomovima. Uglavnom, Robert Perišić postaje ovom knjigom moj omiljeni domicilni pisac (što Borivoja Radakovića spušta na drugo mjesto) i vraća mi pozitivan pogled na budućnost u širjem smislu. Perišić je, čini mi se, u pisanju potpuno iskren pun svijetlih i tamnih osobnih detalja, što čitatelju pruža nemjerljivo iskustvo iz druge ruke koje, upravo s toga što dolazi s domaćeg terena ima uvijek barem za nokat veću težinu nego bilo koja inozemna prozna “uspješnica”.
    Ogoljena i iskrena proza i ljubavni je roman Krešimira Pintarića, no kod njega se u posljednjem (U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo) upravo ta iskrenost osjećaja dovodi pod veliki upitnik (barem je ja tako shvaćam) pa je sam odnos i čitanje o tom vjerojatno neiskrenom odnosu mučno i dosadno. Perišić je tu čist poput malog djeteta. Možda su mu čakre pročišćene lakim drogama ili alkoholom, no ako je rezultat pozitivan, što bi amerikanci rekli u tom slučaju – cilj opravdava sredstvo. Perišić se kontinuirano šali na vlastiti račun ali ne podilazi jeftinim forama; u potrebnoj mjeri dotiče se i ostalih, čisto poradi ravnoteže, a radnja klizi poput unaprijed razrađenog scenarija za neholivudski filmski hit.
    Priča je vrlo suvremena (da ne ulazim u detalje), dakle, odmak je to od Ante Tomića i različitih muškaraca bez brkova – njih Perišić drži na pristojnoj udaljenosti (od nekoliko stotina do nekoliko tisuća kilometara), pa će se vjerojatno svidjeti mladoj generaciji. Ostalo prepuštam budućim čitateljima...(knjigu objavio Profil 2007. - u Megastoreu istog je trenutno na 10%-tnom sniženju). Srdačan pozdrav!

    Malnar/Bebek: U potrazi za Staklenim gradom
    Već sama karizma autora garantira ponekad da ćete knjigu koju planirate pročitati teško uskladiti sa svakodnevnim ritmom događanja koji vas neminovno očekuje ako živite koliko toliko racionalan život današnjice. Ipak, ako se već, kao što sam sam nedavno napravio, odlučite za čitanje knjige, morate se pripremiti na njezin kontemplativno usporavajući utjecaj prema svemu onom što u životu trenutno obavljate, bilo da se radi o rutinskim odlascima na posao, obiteljskim obvezama ili poduzetničkim inicijativama.
    Željko Malnar definitivno nije novo lice niti ikakva nepoznanica (uvjetno rečeno), dok je za doktora Bornu Bebeka, redovitog profesora Ekonomskog faklteta u Zagrebu ipak čuo jedan uži krug ljudi i daleko je od medijske prepoznatljivosti prvospomenutoga autora. Knjiga koju su napisali nije nova, objavljena je prvi puta još sredinom osamdesetih, a prošlogodišnje Profilovo izdanje prilika je da se mnogi prisjete, a mnogi po prvi puta osjete, kakvo su epsko putovanje (čak ne moram niti reći ono – za ono doba) poduzela dva hrvatska entuzijasta, pustolova, istraživača i filozofa. Iako na našim prostorima još od braće Seljan ne nedostaje svjetskih putnika, istraživača, osvajača svjetskih vrhova i pustolova raznih kalibara, ipak je putovanje opisano u U potrazi za staklenim gradom donijelo inovaciju u samom smislu što se putovanje odvija paralelno – u fizičkoj i duhovnoj traci imaginarne (ili ne) autoceste.

    Malnar i Bebek krenuli su dakle starim Land roverom iz Zagreba prema Beogradu, nastavili prema Makedoniji, Grčkoj, Turskoj (podzemni gradovi Kapadokije) i dalje do prijateljskog Irana gdje su auto ukrcali na brod i nastavili jedriti prema Indoneziji. Nakon obilaska Bornea i Solomonskih otoka, proživljavanja (i preživljavanja) rituala silaženja plemenskih starješina u podzemni svijet, te konzumiranja svega što bi u današnjoj Hrvatskoj donijelo barem 5 godina zatvora, napustili su otočne države i brodom krenuli, čini mi se prvo na Tajlandski poluotok, a zatim dobar komad željeznicom preko Indije, Afganistana i Pakistana kako bi se najoptimalnijim putem približili Himalaji i pokušali pronaći bilo kakav trag mitskoga Staklenog grada. Susreti koje su na putu ostvarili vjerojatno su vrijedni zasebne knjige; neka od mjesta koja su obilazili također bi mogla napuniti zasebnu knjigu ili televizijsku emisiju, a iskustvo koje se ovakovim načinom putovanja stječe, vjerojatno se ne može usporediti niti sa kakovim teorijskim znanstvenim naprezanjem.

    Strahovi, sumnje, pitanja, dvojbe, čuđenja i racionaliziranja koja su na svom putu proživjeli i preživjeli ova dvojica naših sunarodnjaka, vrijedan su dokument kojega nikako nije naodmet imati u memoriji. Ako ništa drugo, vrhunska su recentna osnovica za slične poduhvate koje možemo promatrati posljednjih nekoliko godina, ali svakako su odlično štivo i za one koji samo žele štivo sa mirisom avanture, egzotike, nepreglednim nizom cesta, pomorskih ruta i željezničkih postaja središnje Indije.


    boris veličan: MENI JE SVAKI DAN NEDJELJA
    Kao jedan od načina zaobilaženja frustracija proizvedenih postojanjem države i njezinih institucija preporučio bih životnu filozofiju mladog Borisa Veličana. Kako subjektivno uvijek uživam u proizvodima koji odudaraju od svakodnevice i jednoličnosti, tako i ovu njegovu knjigu trenutno smatram najboljim komadom pisane riječi protekle godine. Međutim, kako je riječ o putopisu, ipak se djelomično ograđujem od definicije književnosti, a njegovo zapisano putovanje pješice od Petrograda do Pariza moglo bi se prije smatrati idejom (da ne koristim trendovsku poštapalicu – projekt). Veličan naime, inspiriran putovanjima poznatih hrvatskih pustolova (da, ima ih još osim Ante Gotovine), braćom Seljan, koji su početkom 20. stoljeća proputovali dobar dio planete, odlučuje slijediti dio njihove europske trase i tako kreće na putovanje dugo preko 2,5 tisuće kilometara, s ruksakom na leđima, neizvjesnošću pred sobom i ženom u Zagrebu. Putopis je poseban jer zaobilazi tradicionalne točke modernih površno-turističko-vodičkih ekspedicija i «aranžmana», a njegove rute često su prepletene stanovima (ne stavovima, baš stanovima) najrazličitijih ljudi, fizičkim sukobima, mafijaškim susretima, socijalnim elementima (posebno na početku putovanja), te obveznim vremensko-klimatskim elementima poput promočenog šatora i mokre vreće za spavanje. Veličan pragmatično donosi svom izdavaču (Algoritam) tekst u kojem namjerno ostavlja opise svojih masturbiranja pod šatorom, pijančevanja, uličnih tučnjava i ilegalnih prelazaka granice, znajući kako je jedino otvorenost i ogoljenost način da ga spomenuti izdavač uspješno lansira u sferu financijske isplativosti izdanja. Knjiga je bogata fotografijama ljudi i mjesta, pa je dokumentaristička zadaća upotpunjena. Veličan ne obilazi muzeje, galerije i općenito – mjesta koja obilaze svi drugi. On je često na rubovima (u fizičkom i socijalnom smislu) gradova i njihovih stanovnika, pa je ovo svakako prilog cjelovitom pogledu na ovaj dio kontinenta.
    Super je Blogomobil, no nekakav generacijski odmak mora postojati. Veličan je dakle, bliže Kerouacu, nego Kemalu, i bliže 20-30-togodišnjaku nego 50-60-togodišnjaku. Bliže je i anarhiji nego državi, alternativnom pogledu na život, a opet održivom i uspješnom u mnogočemu. Tko se ne slaže, Lana Biondić i Uršula Tolj u svakoj su boljoj knjižari...
    algoritam, 2005.



    željko malnar: FILOZOFIJA REPUBLIKE PEŠČENICE
    Filozofija Republike Peščenice Željka Malnara, knjiga objavljena prošle godine, jedan je od najboljih primjera kako anarhističke ideje mogu u realnom vremenu egzistirati, ne samo na papiru - kako se to nažalost vrlo često jedino događa, već u okruženju postojeće "države", a da pri tome nikome od organa prisile formalne "države" ne pada na pamet promatrati istu u kontekstu bilo kakove opasnosti za postojeći poredak. Ne bi knjiga sama po sebi imala bilo kakav utjecaj, no ona je samo preslik realnosti koju je poznati autor stvarao posljednjih deset ili petnaest godina, podilazeći sistemu upravo toliko da bi ga minutu kasnije mogao ismijavati i svoditi na razinu lakrdije, što on u velikom dijelu svoje egzistencije zapravo i jest. Real-anarhizam, po uzoru na real-socijalizam koji sam spomenuo u definiciji bloga, prvi sam put u potpunosti prepoznao u ovom uratku. Smatrati Malnarov egzibicionistički pristup televiziji i medijima marketinškim trikom ili osvajanjem slobodne "tržišne niše" potpuno je besmisleno kada se čita ovaj, čas redak ozbiljne filozofske refleksije, čas redak prizemljenja s osvrtom na tekuće aktivnosti Ševe, Anđe ili Cezara. Tek uviđanje stvarnog autorovog poznavanja teorije filozofije, aktualnih aktera domaće političke stvarnosti posljednjih desetljeća i poznavanja mnogih geografskih specifičnosti zemalja u okruženju (pa i šire), privlači i fokusira čitatelja uvlačeći ga u preispitivanje sustava, države, moralnih normi, demokracije i kompletnog okruženja razine države. Autorovu kompetentnost pojačava pogovor iz pera Jure Zovka, doktora filozofije sa Hrvatskih studija, jednog od najvećih poznavatelja grčke klasične filozofije na ovim prostorima. "Moje je neznanje izvor moga znanja, a time i izvor moje radosti" kaže Malnar. Sokratovsko tzv. ironijsko neznanje koristi kako bi razotkrio sofističku hohštaplersku napuhanost tijekom intervjua sa brojnim napuhanim i umišljenim ministrima, oporbenim političarima, tajkunima, razvikanim pop-zvijezdama...
    birotisak, zagreb, 2004.




    frederic beigbeder: WINDOWS ON THE WORLD
    nakon markentiško subverzivnog prvijenca 129,90, u kojem autor dolazi iz glavnog živca, tj. iz same elite francuske marketinške djelatnosti, stigao nam je i drugi uradak, koji možda za ovaj blog nema toliko značenje kao što bi imao 129,90, ali elemenata naprednih ideja ima i ovdje. osnovna priča pokušaj je da se popuni medijska praznina oko događaja u američkim twin towersima tijekom 11.09., a gdje je izbjegnuto davanje ljudskosti cijelom događaju i gdje su cenzurirani mediji izvještavali o golim činjenicama u brojci i slovu.
    prolazeći kroz konkretnu priču autora koji sa svojim sinovima osobno proživljava teroristički napad, knjiga nam dočarava moguće scenarije koji su se odvijali u tornjevima. europi koja ne pokazuje veliko razumijevanje današnje amerike (pogotovo ne američke politike), možda je dobro pročitati knjigu koja nastoji približiti psihološki doživljaj koji su amerikanci imali prilike konzumirati u konkretnom trenutku i mjesecima nakon njega. beigbeder zapravo (zaboravio sam zapravo u kojoj od dvije posljednje knjige) i sam objašnjava kako je rastući europski antagonizam prema amerikancima u njemu razvio potrebu suosjećanja sa amerikancima i navodi sve za njega pozitivne društvene i kulturne vrijednosti nastale u SAD-u tijekom 20. stoljeća (bob dylan, jack kerouac...). osobna konačna presuda nadovezuje se na prvu rečenicu mog teksta, a to je kako je 129,90 bolja knjiga i preporučujem onima koje zanimaju windows on the world, neka prije nje pročitaju prvijenac.





    UDARAC DRITO


    zašto djeca gladuju
    zašto ljudi umiru
    kome treba nacija
    sistem, demokracija

    udarac drito
    vraćamo mi


    ti što kroje pravdu
    svi lažu i kradu
    misle samo na sebe
    a narod ko jebe

    žrtve u sistemu
    kamo god da krenu
    palica policije
    zadaje im udarce

    fotelje se množe
    od narodne kože
    živjet ćemo ti i ja
    kad pobijedi anarhija

    ANTITUDE

    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica