15.03.2006., srijeda

VIP-net 167 milijuna,T-mobile 238 milijuna eura dobiti u 2005-oj

telefonske centrale su napredovale, ali ne baš toliko... Dobit koju su ostvarili mobilni operateri VIP-net i T-mobile u prošloj godini najbolji je pokazatelj koliko im je stalo do hrvatskih potrošača i koliko nemilosrdan i prljav kapitalizam može biti. Ove ekstremne dobiti također pokazuju koliko je ogroman prostor postojao za snižavanje cijena mobilnih usluga, a kako je monopolistički (ili preciznije duopolistički) položaj naših mobilnih operatera izmuzao građanima u najmanju ruku neprimjerenu količinu novaca.
Smiješne su nakon ovoga izjave o nekakvom njihovom velikom ulaganju u kvalitetu usluge, jer kakvo veliko ulaganje može završiti sa stotinama milijuna eura dobiti u jednoj jedinoj godini. Ovakove zarade ne mogu se pripisati propulzivnošću sektora ili pojedine dobro ustrojene tvrtke, već su isključivi rezultat državnog gledanja kroz prste višegodišnjem duopolističkom dogovaranju cijena ova dva ponuđača, što je protivno svakoj tržišnoj logici i praksi i što je konkretno platio svaki korisnik mobilnih usluga u Hrvatskoj.
Ne čudi nakon svega navedenog što su ljudi sa skepsom i oprezom gledali ponuđene cijene Tele-2 operatera krajem prošle godine, jer nakon svega što smo imali do tada, to je moralo izgledati u najmanju ruku sumljivo ili čak i neozbiljno. Kako sad odjednom netko može ponuditi jeftiniji razgovor, a naši domaći T-mobile i VIP-ovci uz silna ulaganja i krvav rad uspijevaju ponuditi tek dvostruko ili trostruko veću cijenu? No, kad sada pogledate unatrag, možete i sami vidjeti gdje je odlazio naš višak novca. Detalje je objavio magazin Banka.
- 17:22 - Komentari (16) - Isprintaj - #
  • ja sam zadovoljan sa vipom, i bash su dobre ove nove reklame. a ne ona ispovracana roza iz T. (svrshi 15.03.2006. 18:26)
  • zelis brzu lovu dodi (kako se lako domoci novca 16.03.2006. 00:07)
  • podatak koji si iznio nije dobit nego EBITDA, a to je BITNO drugačiji termin od riječi dobit a znači Dobit prije kamata, poreza amortizacije i aprecijacije - dakle brdo, ali fakat brdo toga se mora oduzeti od te brojke da bi dobio finalni profit/dobit (http://mrak.org 16.03.2006. 10:41)
  • čuj mrače, znam ja što sam napisao, al ako oni mogu dodavati nepogodnosti u svojim ponudama sitno ispisanim slovima na dnu stranice, zašto takav pristup ne bih koristio i ja - kao što napisah, detalji su u magazinu Banka pa koga zanima... i btw, kolika količina blogera kuži što je EBITDA, aprecijacija i slično? Pokušao sam što jednostavnije objasniti da je snižavanje cijena itekako moguće. Bez obzira na sve, cijene su im i dalje monopolističke, kako drugačije objasniti da mobilni operateri u Hrvatskoj više zarade po korisniku nego npr u Velikoj Britaniji? (anarhija weekly 16.03.2006. 11:21)
  • kako objasniti? pa superiorna usluga ili tako nekako :) mi smo inače anomalija tržište, ako se ne varam količina SMSa kod nas je faktor 5-6 u odnosu na prosjeke vani? (http://mrak.org 16.03.2006. 20:31)
  • mi smo izgleda anomalija u mnogim stvarima... (anarhija weekly 17.03.2006. 19:08)
  • Mobilne komunikacije....ja kao bivši radnik na kabelskoj o tome znam dosta. Trebalo bi pogledati vlasničku strukturu svake mreže. Zanimljivo bi bilo dokazati kako je 40%-ni vlasnik isti, na svim mrežama. Zapravo konkurencija NE postoji. Po pitanju vraćanja investicije i tu je jednostavna računica. Ako onemogućiš konkurenciju osnivanjem poduzeća iz reklamnih fondova, i ona budu pod tvojom kontrolom, onda zapravo ne moraš snižavati cijene! (borgman 19.03.2006. 18:05)
  • Mogu te postavit ko link na moj blog? (Nik 19.03.2006. 18:56)
  • apsolutno se slažem da je tele2 pokazao da su cijene prenapuhane, ali isto tako zapravo nije ništa pokazao jer su usluge nekvalitetne, tj poruke ne stižu a za pozive ni u pola zagreba ljudi nisu dostupni. nažalost, time je po nekoj logici dokazao upravo suprotno - niska cijena, niska razina zadovoljstva i dao t-comu i vipu zeleno svjetlo da nastave sa svojom politikom. (rainbow in the dark 21.03.2006. 10:40)
  • Slazem se s Mrakom, EBITDA je bitna samo kod malih firmi kojima "igranje" s porezom prestavlja znacajniji udio u bilanci. (Cartmann 21.03.2006. 14:13)
  • na onaj tvoj komentar. dobra kazes, u hrvatskoj smo mnogi imali dodira s nekom "pomaknutom" stvarnoscu pa nam se nije problem snaci uz GUMMO. je, korine je zanimljiv lik. (kktz iliti balkan demon 21.03.2006. 19:26)
  • evo, nakon skoro 7 godina vjernosti vipu, jučer sam prešao na TELE2. i super se osjećam. Neka ti gadovi u vipu pate, više im nedam novce. Strpljivo sam čekao na neke promjene, ali sad je stvarno dosta. Istina, po uslugama i kvaliteti su definitivno prvi, ali ja to ne namjervam više plaćati. (Schmyser 24.03.2006. 19:20)
  • tako je Schmyser; uostalom usluga i kvaliteta?!! Pa telefon služi PRVENSTVENO za telefoniranje, a sve ostalo je mlaćenje para za operatere. Ako je TELEFONIRANJE jeftinije zaboli me za ostale usluge... (anarhija weekly 27.03.2006. 16:44)
  • GRA: Za ovu je igru vazno da ne varas Znam da zvuci glupo ali ne bih je prosljedivala da se i ja nisam iznenadila Na kraju igre ces se dobro nasmijati, naravno samo ako neces varati. Dakle ne gledaj sto pise unaprijed, vec polako red po red. Mozda ces se malo zbuniti kada budes usred igre ali samo ostani cool i nastavi dalje,iako ces mozda biti pod pritiskom ((kada trebas zapisati imena to obavezno moraju biti osobe koje poznajes)) Igra ce te stajati 3 minute zato se koncentriraj i odgovaraj na pitanja refleksivno i s osjecajem. Osoba koja mi je poslala tu igru tvrdi da su joj se zelje ispunile samo nakon 10 minuta. Sada uzmi list papira i nesto za pisati i polako red po red inace ces pokvariti igru. nemoj prerano pogledavati igru unaprijed jer ces je pokvariti 1.napisi u stupac brojeve od 1 do 11 & gt;. 2.ispred brojeva 1 i 2 napisi bilo koji broj ;>. 3.ipsr ed brojeva 3 i 7 napisi imena osoba suprotnog spola Nemoj varati i gledati igru unaprijed &g t;>>4.is pred brojeva 4, 5 i 6 napisi neka imena( npr clanova obitelji, pri jatel je.) ; 5. napisi 4 naslova pjesama ispred brojeva 8, 9, 10 i 11 & gt; 6. i sad pozeli ne?to. sad slijedi objasnjenje. 1. ovu igru moras poslati broju osoba koji je jednak broju koji si napisao iza broja 2 2. osoba iza broja 3 je osoba koju volis 3. osoba iza broja 7 je osoba koja ti je draga ali nesto vise od prijateljstva jednostavno nije moguce. 4. na broju 4 je osoba s kojom si jako povezan 5. na broju 5 je osoba koju jako dobro poznaje? 6. osoba na broju 6 je tvoj sreconosa (luckystar) 7. pjesma n broju 8 se odnosi na osobu na broju 3 8. pjesma pod brojem 9 se odnosi na osobu pod brojem 7 9. pjesma pod brojem 10 te najbolje opisuje 10.pjesma pod brojem 11 najbolje opisuje tvoje osjecaje, tvoja razmisljanja o zivotu Posalji u slijedecih nekoliko minuta ovu igru desetak osoba i tvoja ce se zelja ispuniti, ako to ne ucinis dogodit ce se upravo suprotno, 10 ce te godina pratiti peh. Dakle kopiraj, salji, i uzivaj.. (TAKVA SAM KAKVA SAM.... 31.03.2006. 22:37)
  • ja sam samo u prolazu ... .drugi put ču da čitam ... ali prvo moram da pijem krv (Jurko Kataklizma 13.04.2006. 23:21)
  • A jbg. Mi sami kao narod smo krivi jer dopuštamo da oni tako manipuliraju nama.Treba sagledat stvari iza lijepih reklama i psiholoških cijena da se taj problem savidi u punom pogledu (Destrukcija stvarnosti 19.04.2006. 17:29)
  • 14.03.2006., utorak

    Račanovo buđenje iz zimskog sna

    šteta što SDP nije bio sposoban učiniti ono što je uspjelo HSS-u, tj. demokratskim putem zamijeniti dotrajalog predsjednika... SDP je okupio stari vladin kadar i održao predavanje novinarima o opasnostima eventualne hdz-ove promjene porezne politike. Kako Ivica Račan pa čak niti ekonomist Mato Crkvenac nemaju nikakvog praktičnog iskustva o poslovanju kompanija u tržišnoj ekonomiji, mogli smo od istih čuti zanimljive teorije. Teorija kao takva je naravo posebno bliska Crkvencu, koji se kao dugogodišnji profesor toliko udubio u teoretiziranje da je izgubio svaki kontakt s realnošću. Tako spomenuti upozorava na moguće socijalno raslojavanje tj. ističe tezu da će eventualnim uvođenjem flat-tax-a (ili inačice koju je predložio HUP) bogati biti još bogatiji, a siromašni još siromašniji. Kao pozitivne primjere (opet) ističe europske zemlje, a dobro je poznato da su europske zemlje inzistirajući na povećanju socijalnih prava zakočile gospodarski razvoj i dovele npr. Njemačku do 5 milijuna nezaposlenih (i naravno, samim tim obespravljenih).
    Katastrofalan je HDZ na vlasti, ali ako ih zamijeni SDP, stvarno smo u nezavidnoj situaciji. Teško se političari (ili ekonomisti) koji su aktivno 30 ili više godina sudjelovali u jednom sustavu (Račan-Crkvenac) ograničenom ideologijom mogu uspješno transformirati u poduzetnika-pokretača ili razvojnog stratega za 21. stoljeće. Jedina je nada prepustiti riječ ljudima koji su koliko-toliko vezani uz poslovanje u stvarnom vremenu (kakav je npr. bivši ministar Čačić) i koji su sposobni razlučiti što eventualna promjena porezne politike stvarno donosi poslodavcu i da li će se, kako je to zamišljeno, rasterećen dijela poreza odlučiti proširiti poslovanje i zaposliti nove radnike. Na stranicama Hrvatske udruge poslodavaca postavljeni su linkovi (pri dnu stranice) sa pojednostavljenim prezentacijama promjene porezne politike i njezinim posljedicama, pa koga zanimaju detalji, samo naprijed. I bez panike; prezentacije su turbo pojednostavljene jer su rađene i za članove Sanaderove vlade...
    Eto, jedno ekonomsko viđenje situacije; i ponavljam, jedino smanjenjem njezinih prihoda, tj poreza, smanjit će se i državna administracija, birokrati, vojska, policija i ostali u tom sustavu. Zavaravanje je da će višak sredstava biti socijalno raspoređen npr. u zdravstvo ili mirovine; on će se trošiti za megalomanske projekte (most prema Pelješcu), aktualnu kupovinu borbenih vozila za MORH, zapošljavanje Šukerovih poreznjaka i carinika, financiranje ulaska u NATO i slično.


    - 17:25 - Komentari (10) - Isprintaj - #
  • račan od uvijek spava zimski san,imaš zanimljiv blog,posjeti me i daj koji komentarić.inače ja sam ovdje nova... (ah,taj život..... 14.03.2006. 18:02)
  • dobar i koristan blog,... (This blog is hacked 14.03.2006. 18:08)
  • nesto iz iskustva - kad na vlast dodje tzv ljevica smanjuju se radnicka prava, kad desnica salju se generali u haag. pametnome dosta, sve je to farsa, al najjadniji su oni koji im vjeruju. dobar post! (kktz 14.03.2006. 18:10)
  • nemam bas povjerenja ni u bivseg ministra, i taj ima putra na glavi, itekako. (kktz 14.03.2006. 18:12)
  • Meni stvarno više nije jasno kako se ti ljudi odžavaju na političkim daskama i vrte jednu te istu predstavu godinama, seru i pričaju notorne gluposti o stvarima o kojima nemaju ni najmanje pojma, osim jedne ili dvije čiste, pročitane u referatu nekog asistenta. Nije ni u većini drugih zemalja puno bolje, ali brate, naš narod je slijep skroz i đape govorit da je bio rat, i ovo i ono, vrijeme prolazi, a nižu se samo minusi i sve tone samo dublje i dublje. (bude.nje 14.03.2006. 18:56)
  • Jebe se njima svima za nas.Komunisti postanu hdzovci,hdzovci liberali,nacionalisti liberali pa liberali hdzovci i njihovi manualci,katastrofa.Kad sve to vidim jasno je da nit su liberali liberali,nit su komunisti bili komunisti ni socijalisti sve je to banda koja se otima za naše krvavo zarađene pare jebe im se za ideologiju i stav.Mijenjaju stranke ko gaće sam dea su tu negdje u vatri.Znam samo jednog političara koji nije promijenio svoja stajališta,pokojni Šuvar osto je iza svojih stavova do smrti i pičili su ga i prijetili,al je ustrajo i to je ok.Ne kažem da mi se sviđaju svi njegovi stavovi nego da ih je on furao do kraja i da se prilagodio modernom obliku ljevice bez prodaje i podrške kapitalizmu.Nego ,jebo te meni isto nije jasno kako se oni tolike godine održavaju na sceni i tko glasa za njih..????! (balkanski špijun 14.03.2006. 20:06)
  • Meni je isto najzanimljivije to glasanje. Ako glasaš, ništa ne postigneš, jer tvoji (moji) favoriti nikad ne pobjede. A možda je tako i bolje, jer tko zna kakvi bi bili da pobjede. Ako ne glasaš, kasnije se buniš da ništa ne valja, ali jebi ga, imao si svoju priliku za glasanje... Nikako naći pravo riješenje. Hm, da glasovi išta znače, odavno bi oni ukinuli glasanje... (Schmyser 14.03.2006. 20:15)
  • flat tax kod nas jednostavno više nije moguće postići jer su odnosi unutar proračuna zadani, a svaka promjena poreznog sustava u tom smjeru bi značajno utjecala na državne financije i svaka priča o tome kako bi sve skupa ostalo isto je totalno kriva. naš jedini izlaz je dramatično rezanje troškovne strane državnog proračuna, a potom vraćanje te razlike u privredu kroz mjere koje će pogodovati domaćem sektoru a biti u najboljem slučaju neutralna ili negativna za uvozni segment. No to je čisto lamentiranje jer ne postoji glas koji bi to zagovarao. (http://mrak.org 14.03.2006. 20:51)
  • Upravo si opisao svu besperspektivnost hrvatske politike, a time i vođenja države općenito. Nažalost, u pravu si. (Rock Roll 14.03.2006. 23:02)
  • balkanski špijun; slažem se za Šuvara; Mrak; naravno da treba rezati troškovnu stranu, al ovi idioti nisu je u stanju zadržati niti na postojećoj razini...jebi ga, obećao sam u ovoj sezoni više kulture i umjetnosti, al izgleda da smo svi nabrušeni na domicilne aktualnosti... (anarhija weekly 15.03.2006. 00:20)
  • 10.03.2006., petak

    Nezaposleni nemaju nikakva prava

    Emil Tedeschi zaposlio je više ljudi nego Sanaderova vlada... Kad je Sanaderova vlada prije nekoliko dana odbila HUP-ov prijedlog poreznog rasterećenja Hrvatske, argumentirali su to, između ostalog, i potencijalnim nedostatkom novca za socijalna davanja. Kako se u nas politička demagogija često svodi na zaštitu prava radnika, pitam se što je sa pravima 300.000 nezaposlenih ljudi koji ovakovom angažiranom vladinom politikom teško mogu očekivati vedriju budućnost? Nezaposlene ne opterećuju nepovoljni stambeni krediti, jer nemaju šanse otvoriti tekući račun, a kamoli razmišljati o životnim odlukama i rješavanju stambenog pitanja. Nezaposleni će teško koristiti najavljeni puni profil autoceste Rijeka-Zagreb, a što se tiče mosta prema Pelješcu, mogao bi im poslužiti jedino kao izvrstan poligon za suicide. Porezno rasterećenje moglo je dati kakav takav uzlet gospodarstvu, a bez njega nema niti novog zapošljavanja (osim u prethodnom postu spomenutog bulažnjenja Ivana Šukera).
    Nedavno obznanjene vladine mjere poticanja zapošljavanja kao cilj su istaknule zapošljavanje oko 3000 nezaposlenih, a što je, ako se ostvari u potpunosti, samo bijednih 1% u odnosu na 300.000 nezaposlenih. Zabrinjava me i idealiziranje europskih gospodarstava, posebno Njemačkog, a poznato je da trenutno 5 milijuna njemaca traži posao. Ako se na njih ugledamo, nemamo nikakve šanse. Nisu to više "oni" švabe iz 70-tih i 80-tih.
    Predsjednik HUP-a Emil Tedeschi ujedno je i uspješan manager - njegova Atlantic grupa zapošljava 1200 radnika, pa vjerujem da je u ekonomiju daleko upućeniji od aktualnog premijera i njegovih savjetnika. Pazite, jedna grupacija zaposli 1200 radnika, a cijela država to ne uspije u 4 godine mandata. Prestrašno.
    - 12:45 - Komentari (15) - Isprintaj - #
  • Nije toliko strašno kako izgleda, bar ne u Zagrebu. Moraš uzeti u obzir da postoji 4-5% onih koji neće raditi, tj. bar ne ono što bi znali i mogli. Veliki problem je obrazovanje. Nekada smo bili među obrazovanijim nacijama, što danas nije slučaj. 25% Hrvata nema završenu niti osnovnu školu, pa ga ti zaposli. Vrijeme fizičkog rada prolazi. (hal 9000 10.03.2006. 14:00)
  • Nije strašno kad je većina ljudi snalažljiva, obavlja sitne poslove, rade honorarno, zapošljavaju se sezonski i slično, ali bez obzira na to vlada je dužna osigurati normalne uvjete razvoju gospodarstva kako bi ljudi svojim radom mogli ulagati u mirovinske i zdravstvene sustave i rješavati svoje životne probleme. Strašno je što je broj nezaposlenih isti već godinama, tj. gotovo da nije pao ispod 300 tisuća, a oni planiraju (hej, tek sad planiraju) zaposliti 3000. A to da 4-5% ne želi raditi, to si definitivno u pravu... (anarhija weekly 10.03.2006. 14:09)
  • Nemaju ni zaposleni...pa opet nikome ništa. Baaalkaaaneeee, baaalkaneee, baaalkaaaaneeee moooj...budi mi silan i dobro mi stoj...blah! ;) (nacrtani 10.03.2006. 14:17)
  • http://www.povile.6x.to ( 10.03.2006. 14:25)
  • Puno veci su problem oni koji rade a nemaju prava, nezaposleni su puno bolje zasticeni od spomenute kategorije ... (Pero Panonski 10.03.2006. 15:17)
  • Da je vlada htjela zaštititi svoje građane, ne bi dozvolila uvođenje kapitalizma, bar ne ovako brutalno. Sve što pričaju je čista magla. Za nas je bolje da ne budemo vlasnici sredstava za proizvodnju, da profit dobiva vlasnik, da se restrikcije uvijek provode otpuštanjem ljudi, da plaćamo 5, pa kasnije 15% zdravstvene usluge itd. Najgore je što je crkva dobila svoj dio i za uzvrat ljudima objasnila da je božja pravda - kapitalizam! (hal 9000 10.03.2006. 15:29)
  • Eh, da je barem uveden kapitalizam, barem bi sve bilo transparentnije; ovo je, ako je netko gledao Genijalce, takozvani "mudovez" tj. interesna sprega države, pravosuđa, kriminala, rođačkih veza, korumpiranih birokrata i svega ostalog... (anarhija weekly 10.03.2006. 15:51)
  • nema što je HUP želio porezno rasteretiti narod. Porezno su trebali biti rasterećeni samo najbogatiji a radnici o kojim ti pričaš bi bili još više popušili kad bi im Emil krojio radnička prava i poreznu politiku. (teehee 10.03.2006. 16:15)
  • lijepo sam ja rekla. svi bi meni oni na pusti otok pa tuckati kamenje. pa bi im onda možda došlo iz guzice u glavu. (Ire 10.03.2006. 21:11)
  • ma Ire, ne može im doć iz guzice u glavu kad im je glava u guzici ;)) (MODESTI BLEJZ 10.03.2006. 22:26)
  • Mislim da je Pero kratko i jasno rekao realno stanje,mada...ima tu još puno lipi stvari...katastrofa (balkanski špijun 11.03.2006. 21:35)
  • jebi vladu..to je sve mafija (Mmda.. 11.03.2006. 23:14)
  • je spadam u one koji rade a nisu redovno placeni, i to poso ispod mog obrazovanja. bolje je tesko naci jer nemam vezu. to je stvarnost. nas problem je sto se RAD NE CIJENI. cijeni se lopovluk i zato imamo korupciju. da, nasim zivotima vlada mafija. (kktz 12.03.2006. 14:48)
  • Kktz, to je naša stvarnost. U društvu se lagano stvara atmosfera da rade glupi, a pametni muljaju. Djeca vide da njihovi roditelji crnče za siću, a kamatari, dileri i lopovi (pogotovo oni u struktutama vlasti i lokalne uprave) prolaze nekažnjeno i čak postaju počasni članovi društva. (hal 9000 12.03.2006. 16:42)
  • da hal, najgore je sto istina NIKAD ne dolazi do medija i svi pisu o javnim facama i njihovim aferama, obicne ljude se spominje samo kad se mogu uklopit u neke njihove manipulacije. no, sta ces, TU SMO - VAŠI NISMO. (kktz 14.03.2006. 18:05)
  • 08.03.2006., srijeda

    Narod koji ima ovakove ministre ne mora se brinuti za svoju budućnost

    Brkovi su in, ali oni tanji, iz Severinine pjesmice... Država će zaposliti još 4000 birokrata, najvećim dijelom u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi i Financijskoj policiji. Kako piše Jutarnji, to će nas koštati daljnih milijardu kuna, no ono što je zabrinjavajuće je s kakvom lakoćom se naša vlada odlućuje na ovaj korak unatrag. Tako naš aktualni ministar reagira:
    "Ja sam naprosto oduševljen tim mladim ljudima koji žele raditi u državnoj upravi motivirani stjecanjem novih znanja."
    Ministar financija Ivan Šuker, Jutarnji list 08.03.2006.

    Koliko sam upoznat sa situacijom na Zavodu za zapošljavanje, mladi ljudi motivirani su za dobivanje bilo kakovog posla, od novih znanja više ih zanima mjesečna zarada, a ako se mogu uvaliti na državne jasle gdje, realno gledajući, mnogi hlade jaja, kud ćeš bolje.

    "Ja sam dakle naprosto oduševljen hrvatskom vladom, posebno Ministarstvom financija i dalekovidnim, pronicljivim i dokazanim na djelu ministrom Ivanom Šukerom."
    anarhijaweekly, 08.03.2006.
    - 11:45 - Komentari (10) - Isprintaj - #
  • "Ja sam naprosto zgrožena činjenicom da će država zaposliti još toliko birokrata i tako iz mladih ljudi napraviti, umjesto uspješnih stvaralaca, figure koje će sjediti po uredima i propisanim paragrafima ugnjetavati naciju." (shosannadreyfus 08.03.2006. 12:13)
  • potpisujem febu! (Ire 08.03.2006. 13:32)
  • ja sam naprosto oduševljena tim prostim oduševljenjem. naprosto mi dođe da kažem nešto prosto ;0) (MODESTI BLEJZ 08.03.2006. 19:41)
  • Pridružujem se svim čestitkama.Ne moš da veruješ...jebo te na šta nas sve neće priviknuti?Jesmo li mi baš toliko jadni???.........i nemoćni? (balkanski špijun 08.03.2006. 19:53)
  • lijepo je to kad izazov rada u poduzetničkoj klimi male privatne firme u kojoj se radi bar 10 sati (jer manje od tog je za luzere), a plaća nije bitna, jer izazovi i razvoj karijere menadžera (jer u privatnim firmama svi smo mi jednaki - menadžeri, samo su neki jednakiji, gazde npr.), kreativnost i inovativnost (kako napraviti profit od ničega, sve dati poslodavcu i sebi zadržati početno ništa...), sve su to vrijednosti koje ljudi nekako rado i olako mijenjaju za stvarno 8-satno radno vrijeme s 5 radnih dana u tjednu... fakat, ne znam što je tim mladima, zašto hrle u državnu službu i žele postati birokrati... valjda zbog slobodnog vremena, a možda i zbog plaće, koja nije manja od one u malim privatnim firmama... svašta ljudima pada na pamet... a samo 4000 radnih mjesta u državnoj službi. šteta što nije bar 400.000 da se komplet ekipu s burze pokupi, a možda bi i neki iz gorespomenutih malih privatnih firmi mijenjali svoje izazovne poslove za dosadne i neizazovne pozicije državnih službenika... ili, treba pogledati statistike. nek smo mi živi i zdravi :) (kratke... 08.03.2006. 20:49)
  • Trebalo bi zaposliti i nekoliko novih kuhara da kuhaju za ovu svinju debelu i eto još par novih radnih mjesta. (hal 9000 09.03.2006. 18:34)
  • druze ili drugarice sve jedno.cestitam na blogu.svaka cast.blog nad blogovima.hasta la victoria siempre! (deadnazi.blog.hr 09.03.2006. 20:58)
  • hvala svima na iskazanom oduševljenju; ako ništa drugo Šuker je pokrenuo jedan značajan val oduševljavanja na blogu. . . (anarhija weekly 10.03.2006. 13:56)
  • Taj čovjek je totalno lud i bezobrazan. Odakle mu ideja da tako nešto drsko i glupo izjavi. Blago si ga nama sa takvom vladajućom ekipom. Tko zna što je slijedeći korak... (Bugenvilija 10.03.2006. 18:23)
  • < ožujak, 2006 >
    P U S Č P S N
        1 2 3 4 5
    6 7 8 9 10 11 12
    13 14 15 16 17 18 19
    20 21 22 23 24 25 26
    27 28 29 30 31    

    Listopad 2014 (1)
    Listopad 2011 (1)
    Svibanj 2010 (1)
    Siječanj 2010 (1)
    Travanj 2009 (2)
    Veljača 2009 (2)
    Prosinac 2008 (2)
    Studeni 2008 (4)
    Listopad 2008 (6)
    Rujan 2008 (2)
    Kolovoz 2008 (1)
    Svibanj 2008 (1)
    Travanj 2008 (4)
    Ožujak 2008 (3)
    Veljača 2008 (1)
    Siječanj 2008 (1)
    Prosinac 2007 (2)
    Studeni 2007 (7)
    Listopad 2007 (7)
    Rujan 2007 (3)
    Kolovoz 2007 (1)
    Srpanj 2007 (1)
    Lipanj 2007 (1)
    Svibanj 2007 (3)
    Veljača 2007 (1)
    Siječanj 2007 (2)
    Prosinac 2006 (2)
    Studeni 2006 (2)
    Listopad 2006 (1)
    Rujan 2006 (5)
    Srpanj 2006 (2)
    Lipanj 2006 (3)
    Svibanj 2006 (4)
    Travanj 2006 (1)
    Ožujak 2006 (4)
    Veljača 2006 (3)
    Siječanj 2006 (3)
    Prosinac 2005 (9)
    Studeni 2005 (5)
    Listopad 2005 (5)
    Rujan 2005 (4)
    Kolovoz 2005 (2)
    Srpanj 2005 (1)
    Lipanj 2005 (3)
    Svibanj 2005 (6)
    Travanj 2005 (5)
    Ožujak 2005 (12)
    Veljača 2005 (3)

    Komentari On/Off

    anarhijaweekly približava anarhiju realnom vremenu, političkom i ekonomskom okruženju u kojem se nalazimo. danas anarhisti u hrvatskoj nemaju rezultate. možda se trebaju prilagoditi vremenu...


    osnovna korekcija za 2011.:
    manje politike, više kulture i umjetnosti


    pollitika


    Anthony Bourdain:KUHAROVO PUTOVANJE
    Inflacija kuhara/ica celebrityja već mi je prije nekoliko godina izazivala neugodne mučnine u čeonom režnju, a sve koji su se uhvatili za dasku na valu kuharske slave subjektivno sam duboko omalovažavao i podcijenjivao asketskim zelenim i nedozrelim mišljenjima i rezonima.
    Promjenu iliti prosvijetljenje doživio sam ovoga ljeta na Hvaru, čitajući (a što preporučuje i najnoviji broj Playboja sa Aleksandrom Grdić na naslovnici) drugu knjigu proslavljenog Newyorškog kuhara Anthonyja Bourdaina "Cook's tour" ili u našem (Frakturinom) prijevodu - Kuharovo putovanje. Bourdain me privukao u knjižari kada sam letimičnim pročitavanjem nekolicine knjiga pokušao pazariti jeftino štivo za plažu, a kada sam nakon samo dva dana završio dvjestotinjak i nešto stranica, bio sam oduševljen ovim potpuno skuliranim, otvorenim i širokopogledno nastrojenim kuharom koji je svoju "potragu za savršenim jelom" iskoristio na najbolji mogući način pisajući vrhunski putopis niti malo sličan njegovim televizijskim uprizorenjima. Naime, čim sam pokušao kroz razgovore saznati jeli tko čuo za ovoga lika, shvatio sam da sam ja zapravo jedan od rijetikih koji nije (jer naravno ne brijem na kuharske emisije), a uglavnom su mi ljudi odgovarali da upravo prate njegov serijal na ovom ili onom programu kablovske televizije. Ne budi mi teško konzultirao sam youtube i odgledao nekolicinu emisija, a konkluzija je da je Bourdain ipak daleko bolji pisac nego celebrity i da su emisije negledljivo unakažene marketinško-dizajnersko-trendovskim elementima da mi se ponovno javila bol u već spomenutom čeonom režnju. Čak i sam Bourdain u nekoliko poglavlja kritički sagledava svoju filmsku ekipu koja ga prati i nevoljko opisuje kako ga prisiljavaju na ponavljanje već doživljenih emotivnih dionica njegovog puta, pa možemo zaključiti da je to onaj dio njegove ture koji zapravo odrađuje iz pragmatičnih razloga.
    Zaključno, Kuharovo putovanje vrhunski je putopis kojega kuhinja zapravo prožima i dodaje začin na Bourdainovo gledanje i divljenje, a njegova iskrenost i kritičnost daje nesagledivu ljepotu poglavljima koja opisuju Vijetnam i Kambodžu, zemljama koje su daleko od onoga što nam nabrijana emisija bilo kakovoga tipa može prikazati svojim maštovitim montažama i digitalnim intervencijama.
    knjigu je objavila Fraktura 2008. (trenutna cijena 139 kuna - na web-u 125,10)

    Robert Perišić:NAŠ ČOVJEK NA TERENU
    Neke mi knjige tako dobro sjednu da mi se plače od zadovoljstva. Radi se o tome da za čitanje imam vrlo malo vremena pa ga kradem od sna ili nekih fundamentalnijih aktivnosti što bi u slučaju da je knjiga nedajbože loša, znalo završavati mojim živčanim slomovima. Uglavnom, Robert Perišić postaje ovom knjigom moj omiljeni domicilni pisac (što Borivoja Radakovića spušta na drugo mjesto) i vraća mi pozitivan pogled na budućnost u širjem smislu. Perišić je, čini mi se, u pisanju potpuno iskren pun svijetlih i tamnih osobnih detalja, što čitatelju pruža nemjerljivo iskustvo iz druge ruke koje, upravo s toga što dolazi s domaćeg terena ima uvijek barem za nokat veću težinu nego bilo koja inozemna prozna “uspješnica”.
    Ogoljena i iskrena proza i ljubavni je roman Krešimira Pintarića, no kod njega se u posljednjem (U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo) upravo ta iskrenost osjećaja dovodi pod veliki upitnik (barem je ja tako shvaćam) pa je sam odnos i čitanje o tom vjerojatno neiskrenom odnosu mučno i dosadno. Perišić je tu čist poput malog djeteta. Možda su mu čakre pročišćene lakim drogama ili alkoholom, no ako je rezultat pozitivan, što bi amerikanci rekli u tom slučaju – cilj opravdava sredstvo. Perišić se kontinuirano šali na vlastiti račun ali ne podilazi jeftinim forama; u potrebnoj mjeri dotiče se i ostalih, čisto poradi ravnoteže, a radnja klizi poput unaprijed razrađenog scenarija za neholivudski filmski hit.
    Priča je vrlo suvremena (da ne ulazim u detalje), dakle, odmak je to od Ante Tomića i različitih muškaraca bez brkova – njih Perišić drži na pristojnoj udaljenosti (od nekoliko stotina do nekoliko tisuća kilometara), pa će se vjerojatno svidjeti mladoj generaciji. Ostalo prepuštam budućim čitateljima...(knjigu objavio Profil 2007. - u Megastoreu istog je trenutno na 10%-tnom sniženju). Srdačan pozdrav!

    Malnar/Bebek: U potrazi za Staklenim gradom
    Već sama karizma autora garantira ponekad da ćete knjigu koju planirate pročitati teško uskladiti sa svakodnevnim ritmom događanja koji vas neminovno očekuje ako živite koliko toliko racionalan život današnjice. Ipak, ako se već, kao što sam sam nedavno napravio, odlučite za čitanje knjige, morate se pripremiti na njezin kontemplativno usporavajući utjecaj prema svemu onom što u životu trenutno obavljate, bilo da se radi o rutinskim odlascima na posao, obiteljskim obvezama ili poduzetničkim inicijativama.
    Željko Malnar definitivno nije novo lice niti ikakva nepoznanica (uvjetno rečeno), dok je za doktora Bornu Bebeka, redovitog profesora Ekonomskog faklteta u Zagrebu ipak čuo jedan uži krug ljudi i daleko je od medijske prepoznatljivosti prvospomenutoga autora. Knjiga koju su napisali nije nova, objavljena je prvi puta još sredinom osamdesetih, a prošlogodišnje Profilovo izdanje prilika je da se mnogi prisjete, a mnogi po prvi puta osjete, kakvo su epsko putovanje (čak ne moram niti reći ono – za ono doba) poduzela dva hrvatska entuzijasta, pustolova, istraživača i filozofa. Iako na našim prostorima još od braće Seljan ne nedostaje svjetskih putnika, istraživača, osvajača svjetskih vrhova i pustolova raznih kalibara, ipak je putovanje opisano u U potrazi za staklenim gradom donijelo inovaciju u samom smislu što se putovanje odvija paralelno – u fizičkoj i duhovnoj traci imaginarne (ili ne) autoceste.

    Malnar i Bebek krenuli su dakle starim Land roverom iz Zagreba prema Beogradu, nastavili prema Makedoniji, Grčkoj, Turskoj (podzemni gradovi Kapadokije) i dalje do prijateljskog Irana gdje su auto ukrcali na brod i nastavili jedriti prema Indoneziji. Nakon obilaska Bornea i Solomonskih otoka, proživljavanja (i preživljavanja) rituala silaženja plemenskih starješina u podzemni svijet, te konzumiranja svega što bi u današnjoj Hrvatskoj donijelo barem 5 godina zatvora, napustili su otočne države i brodom krenuli, čini mi se prvo na Tajlandski poluotok, a zatim dobar komad željeznicom preko Indije, Afganistana i Pakistana kako bi se najoptimalnijim putem približili Himalaji i pokušali pronaći bilo kakav trag mitskoga Staklenog grada. Susreti koje su na putu ostvarili vjerojatno su vrijedni zasebne knjige; neka od mjesta koja su obilazili također bi mogla napuniti zasebnu knjigu ili televizijsku emisiju, a iskustvo koje se ovakovim načinom putovanja stječe, vjerojatno se ne može usporediti niti sa kakovim teorijskim znanstvenim naprezanjem.

    Strahovi, sumnje, pitanja, dvojbe, čuđenja i racionaliziranja koja su na svom putu proživjeli i preživjeli ova dvojica naših sunarodnjaka, vrijedan su dokument kojega nikako nije naodmet imati u memoriji. Ako ništa drugo, vrhunska su recentna osnovica za slične poduhvate koje možemo promatrati posljednjih nekoliko godina, ali svakako su odlično štivo i za one koji samo žele štivo sa mirisom avanture, egzotike, nepreglednim nizom cesta, pomorskih ruta i željezničkih postaja središnje Indije.


    boris veličan: MENI JE SVAKI DAN NEDJELJA
    Kao jedan od načina zaobilaženja frustracija proizvedenih postojanjem države i njezinih institucija preporučio bih životnu filozofiju mladog Borisa Veličana. Kako subjektivno uvijek uživam u proizvodima koji odudaraju od svakodnevice i jednoličnosti, tako i ovu njegovu knjigu trenutno smatram najboljim komadom pisane riječi protekle godine. Međutim, kako je riječ o putopisu, ipak se djelomično ograđujem od definicije književnosti, a njegovo zapisano putovanje pješice od Petrograda do Pariza moglo bi se prije smatrati idejom (da ne koristim trendovsku poštapalicu – projekt). Veličan naime, inspiriran putovanjima poznatih hrvatskih pustolova (da, ima ih još osim Ante Gotovine), braćom Seljan, koji su početkom 20. stoljeća proputovali dobar dio planete, odlučuje slijediti dio njihove europske trase i tako kreće na putovanje dugo preko 2,5 tisuće kilometara, s ruksakom na leđima, neizvjesnošću pred sobom i ženom u Zagrebu. Putopis je poseban jer zaobilazi tradicionalne točke modernih površno-turističko-vodičkih ekspedicija i «aranžmana», a njegove rute često su prepletene stanovima (ne stavovima, baš stanovima) najrazličitijih ljudi, fizičkim sukobima, mafijaškim susretima, socijalnim elementima (posebno na početku putovanja), te obveznim vremensko-klimatskim elementima poput promočenog šatora i mokre vreće za spavanje. Veličan pragmatično donosi svom izdavaču (Algoritam) tekst u kojem namjerno ostavlja opise svojih masturbiranja pod šatorom, pijančevanja, uličnih tučnjava i ilegalnih prelazaka granice, znajući kako je jedino otvorenost i ogoljenost način da ga spomenuti izdavač uspješno lansira u sferu financijske isplativosti izdanja. Knjiga je bogata fotografijama ljudi i mjesta, pa je dokumentaristička zadaća upotpunjena. Veličan ne obilazi muzeje, galerije i općenito – mjesta koja obilaze svi drugi. On je često na rubovima (u fizičkom i socijalnom smislu) gradova i njihovih stanovnika, pa je ovo svakako prilog cjelovitom pogledu na ovaj dio kontinenta.
    Super je Blogomobil, no nekakav generacijski odmak mora postojati. Veličan je dakle, bliže Kerouacu, nego Kemalu, i bliže 20-30-togodišnjaku nego 50-60-togodišnjaku. Bliže je i anarhiji nego državi, alternativnom pogledu na život, a opet održivom i uspješnom u mnogočemu. Tko se ne slaže, Lana Biondić i Uršula Tolj u svakoj su boljoj knjižari...
    algoritam, 2005.



    željko malnar: FILOZOFIJA REPUBLIKE PEŠČENICE
    Filozofija Republike Peščenice Željka Malnara, knjiga objavljena prošle godine, jedan je od najboljih primjera kako anarhističke ideje mogu u realnom vremenu egzistirati, ne samo na papiru - kako se to nažalost vrlo često jedino događa, već u okruženju postojeće "države", a da pri tome nikome od organa prisile formalne "države" ne pada na pamet promatrati istu u kontekstu bilo kakove opasnosti za postojeći poredak. Ne bi knjiga sama po sebi imala bilo kakav utjecaj, no ona je samo preslik realnosti koju je poznati autor stvarao posljednjih deset ili petnaest godina, podilazeći sistemu upravo toliko da bi ga minutu kasnije mogao ismijavati i svoditi na razinu lakrdije, što on u velikom dijelu svoje egzistencije zapravo i jest. Real-anarhizam, po uzoru na real-socijalizam koji sam spomenuo u definiciji bloga, prvi sam put u potpunosti prepoznao u ovom uratku. Smatrati Malnarov egzibicionistički pristup televiziji i medijima marketinškim trikom ili osvajanjem slobodne "tržišne niše" potpuno je besmisleno kada se čita ovaj, čas redak ozbiljne filozofske refleksije, čas redak prizemljenja s osvrtom na tekuće aktivnosti Ševe, Anđe ili Cezara. Tek uviđanje stvarnog autorovog poznavanja teorije filozofije, aktualnih aktera domaće političke stvarnosti posljednjih desetljeća i poznavanja mnogih geografskih specifičnosti zemalja u okruženju (pa i šire), privlači i fokusira čitatelja uvlačeći ga u preispitivanje sustava, države, moralnih normi, demokracije i kompletnog okruženja razine države. Autorovu kompetentnost pojačava pogovor iz pera Jure Zovka, doktora filozofije sa Hrvatskih studija, jednog od najvećih poznavatelja grčke klasične filozofije na ovim prostorima. "Moje je neznanje izvor moga znanja, a time i izvor moje radosti" kaže Malnar. Sokratovsko tzv. ironijsko neznanje koristi kako bi razotkrio sofističku hohštaplersku napuhanost tijekom intervjua sa brojnim napuhanim i umišljenim ministrima, oporbenim političarima, tajkunima, razvikanim pop-zvijezdama...
    birotisak, zagreb, 2004.




    frederic beigbeder: WINDOWS ON THE WORLD
    nakon markentiško subverzivnog prvijenca 129,90, u kojem autor dolazi iz glavnog živca, tj. iz same elite francuske marketinške djelatnosti, stigao nam je i drugi uradak, koji možda za ovaj blog nema toliko značenje kao što bi imao 129,90, ali elemenata naprednih ideja ima i ovdje. osnovna priča pokušaj je da se popuni medijska praznina oko događaja u američkim twin towersima tijekom 11.09., a gdje je izbjegnuto davanje ljudskosti cijelom događaju i gdje su cenzurirani mediji izvještavali o golim činjenicama u brojci i slovu.
    prolazeći kroz konkretnu priču autora koji sa svojim sinovima osobno proživljava teroristički napad, knjiga nam dočarava moguće scenarije koji su se odvijali u tornjevima. europi koja ne pokazuje veliko razumijevanje današnje amerike (pogotovo ne američke politike), možda je dobro pročitati knjigu koja nastoji približiti psihološki doživljaj koji su amerikanci imali prilike konzumirati u konkretnom trenutku i mjesecima nakon njega. beigbeder zapravo (zaboravio sam zapravo u kojoj od dvije posljednje knjige) i sam objašnjava kako je rastući europski antagonizam prema amerikancima u njemu razvio potrebu suosjećanja sa amerikancima i navodi sve za njega pozitivne društvene i kulturne vrijednosti nastale u SAD-u tijekom 20. stoljeća (bob dylan, jack kerouac...). osobna konačna presuda nadovezuje se na prvu rečenicu mog teksta, a to je kako je 129,90 bolja knjiga i preporučujem onima koje zanimaju windows on the world, neka prije nje pročitaju prvijenac.





    UDARAC DRITO


    zašto djeca gladuju
    zašto ljudi umiru
    kome treba nacija
    sistem, demokracija

    udarac drito
    vraćamo mi


    ti što kroje pravdu
    svi lažu i kradu
    misle samo na sebe
    a narod ko jebe

    žrtve u sistemu
    kamo god da krenu
    palica policije
    zadaje im udarce

    fotelje se množe
    od narodne kože
    živjet ćemo ti i ja
    kad pobijedi anarhija

    ANTITUDE

    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraže blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica