28.05.2005., subota

FILOZOFIJA REPUBLIKE PEŠČENICE

OVO NIJE RECENZIJA FILMA ELEPHANT. OVO NIJE RECENZIJA FILMA ELEPHANT.OVO NIJE... Filozofija Republike Peščenice Željka Malnara, knjiga objavljena prošle godine, jedan je od najboljih primjera kako anarhističke ideje mogu u realnom vremenu egzistirati, ne samo na papiru - kako se to nažalost vrlo često jedino događa, već u okruženju postojeće "države", a da pri tome nikome od organa prisile formalne "države" ne pada na pamet promatrati istu u kontekstu bilo kakove opasnosti za postojeći poredak. Ne bi knjiga sama po sebi imala bilo kakav utjecaj, no ona je samo preslik realnosti koju je poznati autor stvarao posljednjih deset ili petnaest godina, podilazeći sistemu upravo toliko da bi ga minutu kasnije mogao ismijavati i svoditi na razinu lakrdije, što on u velikom dijelu svoje egzistencije zapravo i jest. Real-anarhizam, po uzoru na real-socijalizam koji sam spomenuo u definiciji bloga, prvi sam put zapravo u potpunosti prepoznao baš u ovom uratku. Smatrati Malnarov egzibicionistički pristup televiziji i medijima marketinškim trikom ili osvajanjem slobodne "tržišne niše" potpuno je besmisleno kada se čita ovaj, čas redak ozbiljne filozofske refleksije, čas redak prizemljenja s osvrtom na tekuće aktivnosti Ševe, Anđe ili Cezara. Tek uviđanje stvarnog autorovog poznavanja teorije filozofije, aktualnih aktera domaće političke stvarnosti posljednjih desetljeća i poznavanja mnogih geografskih specifičnosti zemalja u okruženju (a i šire), privlači i fokusira čitatelja uvlačeći ga u preispitivanje sustava, države, moralnih normi, demokracije i kompletnog okruženja razine države. Autorovu kompetentnost pojačava pogovor iz pera Jure Zovka, doktora filozofije sa Hrvatskih studija, jednog od najvećih poznavatelja grčke klasične filozofije na ovim prostorima. "Moje je neznanje izvor moga znanja, a time i izvor moje radosti" kaže Malnar. Sokratovsko tzv. ironijsko neznanje koristi kako bi razotkrio sofističku hohštaplersku napuhanost tijekom intervjua sa brojnim napuhanim i umišljenim ministrima, oporbenim političarima, tajkunima, razvikanim pop-zvijezdama...
birotisak, zagreb, 2004.

- 02:57 - Komentari (7) - Isprintaj - #
  • Malnarov projekt je značajan na polju primjenjene anarhije u Hrvata utoliko što se on potpuno predao tom projektu kojeg je epicentar. Sveo je na stvarnu veličinu mnoge Lažnjake Novije Hrvatske Povijesti, uspio djelovati van undergrounda, često u samom srcu sistema a da za cijelo ovo vrijeme nije napravio niti jedan stvarni ustupak bilo svijetu s kojim graniči. Živija Precjednik Malnar i Republika Pešča. (Jesus El Diablo Quintana (Back in Black) 28.05.2005. 13:17)
  • zivjela anarhija i svi njezini pobornici!!! (sve je lako kad si mlad ili... 03.06.2005. 18:13)
  • Što je anarhija? (Misli 04.06.2005. 11:24)
  • ukidanje države (anarhija weekly 07.06.2005. 12:18)
  • Zšto ukinuti državu? (Privremeni čovjek 08.06.2005. 15:51)
  • zato što je nazadna i arhaična tvorevina... (anarhija weekly 13.06.2005. 12:31)
  • samo da te pozdrawim (Na živce ide mi... 04.09.2005. 19:15)
  • 26.05.2005., četvrtak

    BORIS LIČINA IZ PC CHIPA OBJAVIO SVOJE BLOG FAVORITE i na web-u

    slika nema veze sa tekstom... Ako niste čitali svibanjski broj PC Chipa u kojem je tema broja blog kao takav, s osvrtom na 50 najboljih hrvatskih blogova, onda možete posjetiti privatnu stranicu kreativnog urednika spomenutog lista, a gdje je kopipejstan veći dio teksta iz lista. Zanimljivost je u tome što autor ne konzultira aktualne cool i almost cool liste, nego je njegov izbor samo njegov (ili možda nekolicine suradnika iz PC Chipa). Kako je časopis izašao prije skoro mjesec dana, ova vijest nije nova, no za sve one koji nisu izdvojili 33 kune za papirnato izdanje (bilo iz ekoloških ili socijalnih pobuda), eto od sada spomenute analize nas kao takvih i na internetu. Eto, mislim da je analiza detaljna, minuciozna, istraživačko-novinarsko utemeljena i (vjerojatno s vremenom) podložna promjenama. Da je drugačije, ne bih ja o toj temi... klikči: boris ličina borja
    - 13:34 - Komentari (4) - Isprintaj - #
  • thanx na linku, u PC chipu ima još masu sjajnih tekstova o blogu (Jesus El Diablo Quintana (Back in Black) 27.05.2005. 11:01)
  • ma pročitah ja sve na papiru, al reko zbog ovih koji nisu i neće (a i gdje da mi npr. kolegica xiola nabavi pc chip u londonu?!) ... (anarhija weekly 28.05.2005. 02:37)
  • Hehehe, cudni su putevi gospodnji. Kolegica Xiola operates in very mysterious ways. Naime, frendica mi je fino poslala fax na racun jedne velike rvacke firme. Hvala na linku, anyway. A pazi ovo: sad gdje sam (Lone Pine), u lokalnom ducanu do vrecica s cipsom stoji stakleni ormar s puskama. Ono, kaj cemo veceras kupiti, dragi? A cuj, moze malo nareska, cipsa i, ako ti se bude dalo, daj uzmi jednu pusku onak. Jer nikad ne znas. Mogu si istovremeno nabaviti i najnoviji broj casopisa 'Guns & Ammo'. Dernek! (xiola bleu 31.05.2005. 02:48)
  • a čuj, puške promatram u kontekstu američke tradicije i načina života, dakle u neku ruku kao turističko-kulturološki fenomen. dakle, kad uđeš u trgovinicu i pogledaš prema policama, odmah znaš gdje si...(puške gotovo da postaju dio američkog turističkog branda - posebno nakon filma Michaela Moore-a). (anarhija weekly 31.05.2005. 16:01)
  • 24.05.2005., utorak

    ... a poslije ćemo se svemu tome smijati

    živjeli braćo... internetizaciji hrvatskog puka najviše je doprinijela Severina Vučković svojim porno filmom; definitivno više nego svi državni uredi za internetizaciju RH. Javnoj raspravi oko ulaska u EU najviše je doprinijeo Nenad Ivanković svojim provokacijama o "siru i vrhnju"; više od Kolinde, Grabar i Kitarović sve zajedno (što reče Megi onomad), a regionalizaciji hrvatske u europskom kontekstu Branimir Glavaš, svojim nedavnim regionalističkim "master planom" i pobjedom na lokalnim izborima u O-B županiji.
    Navedeni primjeri podcrtavaju tumačenja o kojima nam govori teorija kaosa; koliko god se trudili držati stvari pod kontrolom, usmjeravati ih u željenom pravcu, ili planirati globalne korake, nepredviđenost i nepredvidljivost su sveprisutne. Stoga, ne odbacujte niti jednu ideju kao neosnovanu ili suludu. Ludost je svuda oko nas...
    - 17:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #
  • ali prema ovome što si napisao, ispada da koliko se god mi trudili (ili ne trudili, pitanje je perspektive) ispada da stvari idu svojim smjerom pa čak i od totalno neočekivanih "čimbenika" (http://mrak.org 24.05.2005. 20:30)
  • Da, nažalost sve što si napisao stoji!!! (Hedgehog 24.05.2005. 23:47)
  • Ili Mutno je sve to u nama kako bi rekao Leone G. (L 25.05.2005. 12:35)
  • 16.05.2005., ponedjeljak

    demokratski vikend

    svi su pobjednici izbora, imaju bolje rezultate nego prošlih lokalnih izbora, učvrstili su svoje pozicije i slično, a 60% građana nije izašlo na izbore; piše danas Pavle Kalinić.
    Glavaš je na dobrom putu da stvori nešto poput Slavonskog IDS-a; dojučerašnji kolege i "prijatelji" Ivo Sanader i Vladimir Šeks nisu uspjeli suspregnuti Glavaševu energiju u vlastitu korist što je rezultiralo, sada je to potpuno jasno, gubitkom još jednog HDZ-ovog uporišta.
    Osim izbora, tema vikenda definitivno je i tradicionalno crkveno uplitanje u dnevnu politiku, pa je tako nakon Mesićeve izjave kako se Crkva treba baviti vlastitim problemima, iz HBK stigao vrlo "pomirljiv i u duhu crkve" odgovor kako je predsjednik indoktriniran (pazi terminologiju!) nekim bivšim režimima. Da ne spominjem ponovljeni slučaj pozivanja na misama da se glasa za HDZ.
    Pragmatični Račan nakon donedavno čestog spominjanja Bandićevih nepodobština i držanja spomenutog "na ledu", nakon rezultata u Zagrebu zagrlio ga je poput sina. Svjestan je stari ljevičar da bez Bandića nema niti Zagreba, a bez Zagreba, uvjerit će se u to uskoro i Sanader, nema niti Hrvatske...
    - 15:00 - Komentari (6) - Isprintaj - #
  • To kako Crkva reagira je kao da su ucili PR u Sjevernoj Koreji. (Svinje u blatu 16.05.2005. 20:21)
  • ma pa naravno da ga je zagrlio, račan se bez imalo krzmanja odrekao koalicije s hns-om u zg. svjestan da je Bandić u postotcima mnogostruko jači od cijelog HNS-a, Crkva se ponaša arogantno i agresivno svjesna da kritika neće stići niti iz jednog pravca a ako i stigne eto ih opet na svom terenu - u ulozi žrtve (Jesus El Diablo Quintana (Back in Black) 16.05.2005. 21:12)
  • A čujte kolege; crkva je godinama tijekom socijalizma bila u podređenom položaju i teško se navikava na ulogu vodećeg dušebrižnika i patrona nacije. Iz njihovih reakcija iščitavam potrebu za kreiranjem "imaginarnog neprijatelja" kojeg u posljednje vrijeme pokušavaju utjeloviti u liku predsjednika Mesića prozivajući ga komunističkom spiralom diktature i jednoumlja. Jednom žrtve, teško se snalaze u obrnutoj situaciji pa im se događaju banalni gafovi... (anarhija weekly 16.05.2005. 21:36)
  • snalaze se oni odlično (Jesus El Diablo Quintana (Back in Black) 16.05.2005. 23:06)
  • oni su svi ludi u picku materinu.... (NEW YORK, NEW YORK 19.05.2005. 19:53)
  • Jadna Crkva, nakon sto je stoljecima tlacila prije socializma tesko joj je bilo sto 50 godina nije diktirala sve i sva. (L 20.05.2005. 11:29)
  • 13.05.2005., petak

    zašto u hrvatskoj (po prvi put) treba bojkotirati lokalne izbore - neizlaskom do promjene izbornog zakona

    Stari i isluženi Šiber zna što bi trebalo napraviti, ali to iznosi na tako mlak način da ga nitko ne čuje. On je arhetip hrvatskog intelektualca... začepi nos i glasaj, izađi da netko ne zaokruži tvoj listić, izađi jer će se tvoj glas inače pomoći onima koji dobiju najviše, izađi jer je to bit demokracije, izaberi manje zlo, demokracija je loš sustav ali je najbolji koji imamo, izađi jer je svaki glas bitan...
    Pa koje smo mi svi ovce. Petnaest godina nama vladaju isti političari. Petnaest godina se garnitura nije promijenila osim onih koje je uklonila smrt. Račan nije baš raspoložen za rušenje ove nesposobne vlasti, on bi radije čekao kraj godine. Pa ako se njemu čeka, velikom broju ljudi se ne čeka. On je jedan od ovih koji su 15 godina na vlasti (barem je u saboru cijelo vrijeme) i što je još gorje cijelo to vrijeme je predsjednik svoje stranke; kakva je to demokracija u SDP-u kad se za 15 godina nije promijenio predsjednik. Tko tu daje šansu mladima? U interesu im je stabilnost postojećeg sustava koji je, u teoriji demokratski, ali u praksi daleko od toga. Sustav je zapravo u osnovi ok, kao ideja, ali su mu potrebne drastične izmjene:
    1. Razlika u relevantnim političkim strankama RH svedena je na minimum (HSLS, glavni partner SDP-a na izborima 2000-te, sada je u mnogim sredinama partner HDZ-u; Mato Arlović, jedan od glavnih ideologa SDP-a izjavio je prije godinu i nešto dana da njihova (SDP-ova) koalicija s HDZ-om nije isključena).
    2. Koalicije zbunjuju mnoge birače (slaže se i dr. Ivan Šiber, gost jučerašnjeg Otvorenog). Koalicija=manipulacija u hrvatskom slučaju. Na mnogim koalicijskim listama mogu se naći po tri, četiri ili pet stranaka, a u slučaju prolaza praga, na vlast odlazi samo prvi ili drugi s liste. Zeleni npr. često znaju služiti kao ukras na predizbornom plakatu, a njihov je kandidat recimo dvadeseti na nekoj županijskoj listi.
    3. Dok izbori ne ponude zaokruživanje konkretnog kandidata sa liste, nikad nećemo znati kome smo zapravo dali glas.

    - 18:37 - Komentari (9) - Isprintaj - #
  • Izborne zakone treba hitno i korjenito promjeniti. Nevjerojatno je sto je sve Smiljko Sokol uspio uvaliti u te zakone. (Svinje u blatu 13.05.2005. 22:31)
  • Novi izborni zakon za Sabor karakteristike: - razmjerni izbori - jedna izborna jedinica - pojedinačno kandidiranje IZBOR ZASTUPNIKA U SABOR Članak 35. Državno izborno povjerenstvo sastavit će listu osvojenih glasova kandidata i listu osvojenih glasova stranaka. Lista osvojenih glasova kandidata je lista kandidata poredanih od kandidata s najviše osvojenih glasova prema kandidatu s najmanje osvojenih glasova. Lista osvojenih glasova stranaka je lista stranaka čiji su se kandidati kandidirali poredanih od stranke čiji su kanditati osvojili najviše glasova prema stranci čiji su kandidati osvojili najmanje glasova. Članak 36. Broj birača koji su glasali dijeli se sa brojem mandata u Saboru. Dobiveni broj predstavlja izborni prag. Sa liste osvojenih glasova kandidata izabrani su kandidati koji su prošli izborni prag redom od rednog broja 1 pa do broja mandata u Saboru. Članak 37. Preostali mandati dijele se među strankama prema listi osvojenih glasova stranaka postupkom najvećeg broja. Mandati koje dobiju stranke pripadaju stranačkim kandidatima sa najviše osvojenih glasova koji nisu prošli izborni prag. (Ante 14.05.2005. 19:13)
  • e tako nešto + ukidanje biračkog prava "dijaspori"... (anarhija weekly 16.05.2005. 08:44)
  • Svi se slazemo (osim Smiljka Sokola i imbecila koji donose zakone). Vjerojatno bi trebalo dozvoliti lokalne kandidate, a ne nacionalne. Npr. njemacki sistem nije los. (Jos jedna mala tehnicka stvar kod zaokruzivanja: d'Hondta treba zamjeniti Saint Lague-om ili metodom najveceg ostatka.) (Svinje u blatu 16.05.2005. 15:02)
  • Ja sam potpisala peticiju u Independentu za izmjenu glasackog sistema u UK (http://www.independent.co.uk/cfd/democracy.jsp) jer ovo sto smo dobili 5.5. je cista travestija: 36%, eeej!! (xiola bleu 22.05.2005. 09:33)
  • xiola, daj ti meni reci, jel ta razvijena zapadna demokracija ima smisla? jel se sprema kakva revolucija, kakvo je raspoloženje "u narodu" i dokle će to sve skupa trajat...!?!? (anarhija weekly 24.05.2005. 17:29)
  • Predlažeš danski izborni sustav? Oni ne priznaju predizborne koalicije, te na glasačkom listiću možeš zaokružiti ili stranku ili pojedinog kandidata. U praksi se to ipak svodi na to da većina birača bira stranke i "priznaje" njihov predloženi poredak kandidata. (Redpen 24.05.2005. 19:56)
  • Ma znas i sam kak ima smisla, da ne velim ko kaj! Isto sranje, samo upakirano na osebujniji nacin. I sad hoce li izglasat taj novi sistem, da ne bude toliko taktiziranja iduci puta. Jer, recimo, ja sam htjela dati glas Zelenima, ali sam skuzila u zadnji cas da oni nikad po ovom sistemu nece imat ikakve sanse pa sam se ipak odlucila za Kennedyjeve liberaldemokrate. Nesto sam citala da se spremaju reforme (nesto je Geoff Hoon bulaznio o tome u Sunday Timesu), ali ono, mogu ja prije cknut nego sto ce se to sprovest u djelo. Ma, maksimalno razocaravajuce. Sad opet imamo vladu srednje zalosti slijedece 4 godine. (xiola bleu 24.05.2005. 22:39)
  • ja sam definitivno za njemački izborni sustav koji uravnotežuje stranke kao nositelje programa, ideja i vrijednosti i pojedince kao direktne predstavnike građana...iako i ovo gore nije loše, ali i listu i opet sastavlja stanka, i činjenica je ovo što kaže redpen...šta se tiče samog posta, slažem se s tč 1. i 2., ali mislim da izlazak na izbore nema alternative, pa makar se radilo o bacanju praznog listića...ostanak doma ništa ne znači...naši političari su preegoistični da bi to shvatili kao kritiku...pa oni ni poraz ne doživljavaju kao kritiku!! (pastoralni kupus 28.05.2005. 13:55)
  • 05.05.2005., četvrtak

    danas: telekomunikacije i još jedan lopov u saboru

    Tema dana mogla bi biti najavljena tužba tvrtke Divan protiv bivšeg ministra Rolanda Žuvanića (Optima Telecom), gdje ćemo valjda čuti nekakvo logično objašnjenje Žuvanićevog svojedobnog odjebavanja Divana da bi se sam nakon ministarskog mjesta posvetio privatnom komunikacijskom biznisu. Na spomen sukoba interesa Žuvanić se prije nekoliko mjeseci zgražavao govoreći kako za ministrovanja nije razmišljao čime će se baviti nakon toga. Hej, pa ako si sam glup, ne znači da su i svi oko tebe...
    Dosad gotovo nepoznat javnosti, zastupnik mađarske nacionalne manjine Jene Adam, okoristio se položajem u parlamentu (stvarno rijetka pojava u RH) i novcem namijenjenim tzv "terenskim poslovima" parlamentaraca plaćao rate kredita za kćerin stan. Uspio je tako za ovo malo saborovanja potrošiti nevjerojatnih 257 tisuća državnih kuna, što bi rekli, ni okom trepnuvši. Da čudo bude veće, spomenuti je završio Pedagošku akademiju, nastavnik je po struci, pa će ovaj njegov primjer dobro djelovati na i na naše mlade. Jedina olakotna okolnost za Adama bi mogla biti narodna poslovica, s kim si - takav si.
    - 13:33 - Komentari (9) - Isprintaj - #
  • S kim si - takav si obicno stoji, pa onda i kada mislite da imate "KONJE ZA UTRKU" oni su isluzena kljusad tipa Don Quijoteove Rocinante. (Masa 05.05.2005. 20:16)
  • Politički program stranaka ubuduće ćemo čitati samo u crnoj kronici a ne u plaćenim oglasima. (BANKROT 05.05.2005. 23:41)
  • Skroz off topic, ali eto, samo mali komentar na jucerasnje izbore: Blair se treba dobro zabrinuti, usprkos trecem jubilarnom mandatu. Ko sto rece Guardian... "Labour should be very humble and grateful that so many voters have been prepared to stick with them to the extent that they have." (xiola bleu 06.05.2005. 14:56)
  • Sta zasto urbana? Po cemu to? (L 08.05.2005. 11:28)
  • Mene najviše smeta činjenica da mi telefoniranje i dalje nije niš jeftinije :( (. . ... Ajd' i ti ... . . 09.05.2005. 15:33)
  • odličan blog iako pomalo deprimirajuć pri pogledu na sranja na koja ukazuješ. pozdrav (no sense at all :P 10.05.2005. 23:00)
  • kva-kva, moraš ukazivat na sranja da se ljudi previše ne opuste. al obećajem jedan pozitivan post uskoro.. (anarhija weekly 11.05.2005. 01:47)
  • ništa ja ne prigovaram, samo konstatiram :) (no sense at all :P 11.05.2005. 15:01)
  • bwahaha. lud neki mađar. (...možda sam i ja romantični anarhist... 13.05.2005. 12:19)
  • < svibanj, 2005 >
    P U S Č P S N
                1
    2 3 4 5 6 7 8
    9 10 11 12 13 14 15
    16 17 18 19 20 21 22
    23 24 25 26 27 28 29
    30 31          

    Listopad 2014 (1)
    Listopad 2011 (1)
    Svibanj 2010 (1)
    Siječanj 2010 (1)
    Travanj 2009 (2)
    Veljača 2009 (2)
    Prosinac 2008 (2)
    Studeni 2008 (4)
    Listopad 2008 (6)
    Rujan 2008 (2)
    Kolovoz 2008 (1)
    Svibanj 2008 (1)
    Travanj 2008 (4)
    Ožujak 2008 (3)
    Veljača 2008 (1)
    Siječanj 2008 (1)
    Prosinac 2007 (2)
    Studeni 2007 (7)
    Listopad 2007 (7)
    Rujan 2007 (3)
    Kolovoz 2007 (1)
    Srpanj 2007 (1)
    Lipanj 2007 (1)
    Svibanj 2007 (3)
    Veljača 2007 (1)
    Siječanj 2007 (2)
    Prosinac 2006 (2)
    Studeni 2006 (2)
    Listopad 2006 (1)
    Rujan 2006 (5)
    Srpanj 2006 (2)
    Lipanj 2006 (3)
    Svibanj 2006 (4)
    Travanj 2006 (1)
    Ožujak 2006 (4)
    Veljača 2006 (3)
    Siječanj 2006 (3)
    Prosinac 2005 (9)
    Studeni 2005 (5)
    Listopad 2005 (5)
    Rujan 2005 (4)
    Kolovoz 2005 (2)
    Srpanj 2005 (1)
    Lipanj 2005 (3)
    Svibanj 2005 (6)
    Travanj 2005 (5)
    Ožujak 2005 (12)
    Veljača 2005 (3)

    Komentari On/Off

    anarhijaweekly približava anarhiju realnom vremenu, političkom i ekonomskom okruženju u kojem se nalazimo. danas anarhisti u hrvatskoj nemaju rezultate. možda se trebaju prilagoditi vremenu...


    osnovna korekcija za 2011.:
    manje politike, više kulture i umjetnosti


    pollitika


    Anthony Bourdain:KUHAROVO PUTOVANJE
    Inflacija kuhara/ica celebrityja već mi je prije nekoliko godina izazivala neugodne mučnine u čeonom režnju, a sve koji su se uhvatili za dasku na valu kuharske slave subjektivno sam duboko omalovažavao i podcijenjivao asketskim zelenim i nedozrelim mišljenjima i rezonima.
    Promjenu iliti prosvijetljenje doživio sam ovoga ljeta na Hvaru, čitajući (a što preporučuje i najnoviji broj Playboja sa Aleksandrom Grdić na naslovnici) drugu knjigu proslavljenog Newyorškog kuhara Anthonyja Bourdaina "Cook's tour" ili u našem (Frakturinom) prijevodu - Kuharovo putovanje. Bourdain me privukao u knjižari kada sam letimičnim pročitavanjem nekolicine knjiga pokušao pazariti jeftino štivo za plažu, a kada sam nakon samo dva dana završio dvjestotinjak i nešto stranica, bio sam oduševljen ovim potpuno skuliranim, otvorenim i širokopogledno nastrojenim kuharom koji je svoju "potragu za savršenim jelom" iskoristio na najbolji mogući način pisajući vrhunski putopis niti malo sličan njegovim televizijskim uprizorenjima. Naime, čim sam pokušao kroz razgovore saznati jeli tko čuo za ovoga lika, shvatio sam da sam ja zapravo jedan od rijetikih koji nije (jer naravno ne brijem na kuharske emisije), a uglavnom su mi ljudi odgovarali da upravo prate njegov serijal na ovom ili onom programu kablovske televizije. Ne budi mi teško konzultirao sam youtube i odgledao nekolicinu emisija, a konkluzija je da je Bourdain ipak daleko bolji pisac nego celebrity i da su emisije negledljivo unakažene marketinško-dizajnersko-trendovskim elementima da mi se ponovno javila bol u već spomenutom čeonom režnju. Čak i sam Bourdain u nekoliko poglavlja kritički sagledava svoju filmsku ekipu koja ga prati i nevoljko opisuje kako ga prisiljavaju na ponavljanje već doživljenih emotivnih dionica njegovog puta, pa možemo zaključiti da je to onaj dio njegove ture koji zapravo odrađuje iz pragmatičnih razloga.
    Zaključno, Kuharovo putovanje vrhunski je putopis kojega kuhinja zapravo prožima i dodaje začin na Bourdainovo gledanje i divljenje, a njegova iskrenost i kritičnost daje nesagledivu ljepotu poglavljima koja opisuju Vijetnam i Kambodžu, zemljama koje su daleko od onoga što nam nabrijana emisija bilo kakovoga tipa može prikazati svojim maštovitim montažama i digitalnim intervencijama.
    knjigu je objavila Fraktura 2008. (trenutna cijena 139 kuna - na web-u 125,10)

    Robert Perišić:NAŠ ČOVJEK NA TERENU
    Neke mi knjige tako dobro sjednu da mi se plače od zadovoljstva. Radi se o tome da za čitanje imam vrlo malo vremena pa ga kradem od sna ili nekih fundamentalnijih aktivnosti što bi u slučaju da je knjiga nedajbože loša, znalo završavati mojim živčanim slomovima. Uglavnom, Robert Perišić postaje ovom knjigom moj omiljeni domicilni pisac (što Borivoja Radakovića spušta na drugo mjesto) i vraća mi pozitivan pogled na budućnost u širjem smislu. Perišić je, čini mi se, u pisanju potpuno iskren pun svijetlih i tamnih osobnih detalja, što čitatelju pruža nemjerljivo iskustvo iz druge ruke koje, upravo s toga što dolazi s domaćeg terena ima uvijek barem za nokat veću težinu nego bilo koja inozemna prozna “uspješnica”.
    Ogoljena i iskrena proza i ljubavni je roman Krešimira Pintarića, no kod njega se u posljednjem (U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo) upravo ta iskrenost osjećaja dovodi pod veliki upitnik (barem je ja tako shvaćam) pa je sam odnos i čitanje o tom vjerojatno neiskrenom odnosu mučno i dosadno. Perišić je tu čist poput malog djeteta. Možda su mu čakre pročišćene lakim drogama ili alkoholom, no ako je rezultat pozitivan, što bi amerikanci rekli u tom slučaju – cilj opravdava sredstvo. Perišić se kontinuirano šali na vlastiti račun ali ne podilazi jeftinim forama; u potrebnoj mjeri dotiče se i ostalih, čisto poradi ravnoteže, a radnja klizi poput unaprijed razrađenog scenarija za neholivudski filmski hit.
    Priča je vrlo suvremena (da ne ulazim u detalje), dakle, odmak je to od Ante Tomića i različitih muškaraca bez brkova – njih Perišić drži na pristojnoj udaljenosti (od nekoliko stotina do nekoliko tisuća kilometara), pa će se vjerojatno svidjeti mladoj generaciji. Ostalo prepuštam budućim čitateljima...(knjigu objavio Profil 2007. - u Megastoreu istog je trenutno na 10%-tnom sniženju). Srdačan pozdrav!

    Malnar/Bebek: U potrazi za Staklenim gradom
    Već sama karizma autora garantira ponekad da ćete knjigu koju planirate pročitati teško uskladiti sa svakodnevnim ritmom događanja koji vas neminovno očekuje ako živite koliko toliko racionalan život današnjice. Ipak, ako se već, kao što sam sam nedavno napravio, odlučite za čitanje knjige, morate se pripremiti na njezin kontemplativno usporavajući utjecaj prema svemu onom što u životu trenutno obavljate, bilo da se radi o rutinskim odlascima na posao, obiteljskim obvezama ili poduzetničkim inicijativama.
    Željko Malnar definitivno nije novo lice niti ikakva nepoznanica (uvjetno rečeno), dok je za doktora Bornu Bebeka, redovitog profesora Ekonomskog faklteta u Zagrebu ipak čuo jedan uži krug ljudi i daleko je od medijske prepoznatljivosti prvospomenutoga autora. Knjiga koju su napisali nije nova, objavljena je prvi puta još sredinom osamdesetih, a prošlogodišnje Profilovo izdanje prilika je da se mnogi prisjete, a mnogi po prvi puta osjete, kakvo su epsko putovanje (čak ne moram niti reći ono – za ono doba) poduzela dva hrvatska entuzijasta, pustolova, istraživača i filozofa. Iako na našim prostorima još od braće Seljan ne nedostaje svjetskih putnika, istraživača, osvajača svjetskih vrhova i pustolova raznih kalibara, ipak je putovanje opisano u U potrazi za staklenim gradom donijelo inovaciju u samom smislu što se putovanje odvija paralelno – u fizičkoj i duhovnoj traci imaginarne (ili ne) autoceste.

    Malnar i Bebek krenuli su dakle starim Land roverom iz Zagreba prema Beogradu, nastavili prema Makedoniji, Grčkoj, Turskoj (podzemni gradovi Kapadokije) i dalje do prijateljskog Irana gdje su auto ukrcali na brod i nastavili jedriti prema Indoneziji. Nakon obilaska Bornea i Solomonskih otoka, proživljavanja (i preživljavanja) rituala silaženja plemenskih starješina u podzemni svijet, te konzumiranja svega što bi u današnjoj Hrvatskoj donijelo barem 5 godina zatvora, napustili su otočne države i brodom krenuli, čini mi se prvo na Tajlandski poluotok, a zatim dobar komad željeznicom preko Indije, Afganistana i Pakistana kako bi se najoptimalnijim putem približili Himalaji i pokušali pronaći bilo kakav trag mitskoga Staklenog grada. Susreti koje su na putu ostvarili vjerojatno su vrijedni zasebne knjige; neka od mjesta koja su obilazili također bi mogla napuniti zasebnu knjigu ili televizijsku emisiju, a iskustvo koje se ovakovim načinom putovanja stječe, vjerojatno se ne može usporediti niti sa kakovim teorijskim znanstvenim naprezanjem.

    Strahovi, sumnje, pitanja, dvojbe, čuđenja i racionaliziranja koja su na svom putu proživjeli i preživjeli ova dvojica naših sunarodnjaka, vrijedan su dokument kojega nikako nije naodmet imati u memoriji. Ako ništa drugo, vrhunska su recentna osnovica za slične poduhvate koje možemo promatrati posljednjih nekoliko godina, ali svakako su odlično štivo i za one koji samo žele štivo sa mirisom avanture, egzotike, nepreglednim nizom cesta, pomorskih ruta i željezničkih postaja središnje Indije.


    boris veličan: MENI JE SVAKI DAN NEDJELJA
    Kao jedan od načina zaobilaženja frustracija proizvedenih postojanjem države i njezinih institucija preporučio bih životnu filozofiju mladog Borisa Veličana. Kako subjektivno uvijek uživam u proizvodima koji odudaraju od svakodnevice i jednoličnosti, tako i ovu njegovu knjigu trenutno smatram najboljim komadom pisane riječi protekle godine. Međutim, kako je riječ o putopisu, ipak se djelomično ograđujem od definicije književnosti, a njegovo zapisano putovanje pješice od Petrograda do Pariza moglo bi se prije smatrati idejom (da ne koristim trendovsku poštapalicu – projekt). Veličan naime, inspiriran putovanjima poznatih hrvatskih pustolova (da, ima ih još osim Ante Gotovine), braćom Seljan, koji su početkom 20. stoljeća proputovali dobar dio planete, odlučuje slijediti dio njihove europske trase i tako kreće na putovanje dugo preko 2,5 tisuće kilometara, s ruksakom na leđima, neizvjesnošću pred sobom i ženom u Zagrebu. Putopis je poseban jer zaobilazi tradicionalne točke modernih površno-turističko-vodičkih ekspedicija i «aranžmana», a njegove rute često su prepletene stanovima (ne stavovima, baš stanovima) najrazličitijih ljudi, fizičkim sukobima, mafijaškim susretima, socijalnim elementima (posebno na početku putovanja), te obveznim vremensko-klimatskim elementima poput promočenog šatora i mokre vreće za spavanje. Veličan pragmatično donosi svom izdavaču (Algoritam) tekst u kojem namjerno ostavlja opise svojih masturbiranja pod šatorom, pijančevanja, uličnih tučnjava i ilegalnih prelazaka granice, znajući kako je jedino otvorenost i ogoljenost način da ga spomenuti izdavač uspješno lansira u sferu financijske isplativosti izdanja. Knjiga je bogata fotografijama ljudi i mjesta, pa je dokumentaristička zadaća upotpunjena. Veličan ne obilazi muzeje, galerije i općenito – mjesta koja obilaze svi drugi. On je često na rubovima (u fizičkom i socijalnom smislu) gradova i njihovih stanovnika, pa je ovo svakako prilog cjelovitom pogledu na ovaj dio kontinenta.
    Super je Blogomobil, no nekakav generacijski odmak mora postojati. Veličan je dakle, bliže Kerouacu, nego Kemalu, i bliže 20-30-togodišnjaku nego 50-60-togodišnjaku. Bliže je i anarhiji nego državi, alternativnom pogledu na život, a opet održivom i uspješnom u mnogočemu. Tko se ne slaže, Lana Biondić i Uršula Tolj u svakoj su boljoj knjižari...
    algoritam, 2005.



    željko malnar: FILOZOFIJA REPUBLIKE PEŠČENICE
    Filozofija Republike Peščenice Željka Malnara, knjiga objavljena prošle godine, jedan je od najboljih primjera kako anarhističke ideje mogu u realnom vremenu egzistirati, ne samo na papiru - kako se to nažalost vrlo često jedino događa, već u okruženju postojeće "države", a da pri tome nikome od organa prisile formalne "države" ne pada na pamet promatrati istu u kontekstu bilo kakove opasnosti za postojeći poredak. Ne bi knjiga sama po sebi imala bilo kakav utjecaj, no ona je samo preslik realnosti koju je poznati autor stvarao posljednjih deset ili petnaest godina, podilazeći sistemu upravo toliko da bi ga minutu kasnije mogao ismijavati i svoditi na razinu lakrdije, što on u velikom dijelu svoje egzistencije zapravo i jest. Real-anarhizam, po uzoru na real-socijalizam koji sam spomenuo u definiciji bloga, prvi sam put u potpunosti prepoznao u ovom uratku. Smatrati Malnarov egzibicionistički pristup televiziji i medijima marketinškim trikom ili osvajanjem slobodne "tržišne niše" potpuno je besmisleno kada se čita ovaj, čas redak ozbiljne filozofske refleksije, čas redak prizemljenja s osvrtom na tekuće aktivnosti Ševe, Anđe ili Cezara. Tek uviđanje stvarnog autorovog poznavanja teorije filozofije, aktualnih aktera domaće političke stvarnosti posljednjih desetljeća i poznavanja mnogih geografskih specifičnosti zemalja u okruženju (pa i šire), privlači i fokusira čitatelja uvlačeći ga u preispitivanje sustava, države, moralnih normi, demokracije i kompletnog okruženja razine države. Autorovu kompetentnost pojačava pogovor iz pera Jure Zovka, doktora filozofije sa Hrvatskih studija, jednog od najvećih poznavatelja grčke klasične filozofije na ovim prostorima. "Moje je neznanje izvor moga znanja, a time i izvor moje radosti" kaže Malnar. Sokratovsko tzv. ironijsko neznanje koristi kako bi razotkrio sofističku hohštaplersku napuhanost tijekom intervjua sa brojnim napuhanim i umišljenim ministrima, oporbenim političarima, tajkunima, razvikanim pop-zvijezdama...
    birotisak, zagreb, 2004.




    frederic beigbeder: WINDOWS ON THE WORLD
    nakon markentiško subverzivnog prvijenca 129,90, u kojem autor dolazi iz glavnog živca, tj. iz same elite francuske marketinške djelatnosti, stigao nam je i drugi uradak, koji možda za ovaj blog nema toliko značenje kao što bi imao 129,90, ali elemenata naprednih ideja ima i ovdje. osnovna priča pokušaj je da se popuni medijska praznina oko događaja u američkim twin towersima tijekom 11.09., a gdje je izbjegnuto davanje ljudskosti cijelom događaju i gdje su cenzurirani mediji izvještavali o golim činjenicama u brojci i slovu.
    prolazeći kroz konkretnu priču autora koji sa svojim sinovima osobno proživljava teroristički napad, knjiga nam dočarava moguće scenarije koji su se odvijali u tornjevima. europi koja ne pokazuje veliko razumijevanje današnje amerike (pogotovo ne američke politike), možda je dobro pročitati knjigu koja nastoji približiti psihološki doživljaj koji su amerikanci imali prilike konzumirati u konkretnom trenutku i mjesecima nakon njega. beigbeder zapravo (zaboravio sam zapravo u kojoj od dvije posljednje knjige) i sam objašnjava kako je rastući europski antagonizam prema amerikancima u njemu razvio potrebu suosjećanja sa amerikancima i navodi sve za njega pozitivne društvene i kulturne vrijednosti nastale u SAD-u tijekom 20. stoljeća (bob dylan, jack kerouac...). osobna konačna presuda nadovezuje se na prvu rečenicu mog teksta, a to je kako je 129,90 bolja knjiga i preporučujem onima koje zanimaju windows on the world, neka prije nje pročitaju prvijenac.





    UDARAC DRITO


    zašto djeca gladuju
    zašto ljudi umiru
    kome treba nacija
    sistem, demokracija

    udarac drito
    vraćamo mi


    ti što kroje pravdu
    svi lažu i kradu
    misle samo na sebe
    a narod ko jebe

    žrtve u sistemu
    kamo god da krenu
    palica policije
    zadaje im udarce

    fotelje se množe
    od narodne kože
    živjet ćemo ti i ja
    kad pobijedi anarhija

    ANTITUDE

    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica