08.12.2006., petak

U društvu silovatelja – 15. godišnjica Ustavnog suda RH

svatko je nevin dok mu se ne dokaže krivnja, no micanje sa radnog mjesta minimum je koji bi se trebao dogoditi barem dok se optužba ne rasvjetli "Svečanom akademijom, na kojoj su bili predsjednik Mesić, premijer Sanader, predsjednik Sabora Šeks, nekadašnji suci Ustavnog suda, pravnici i međunarodni uzvanici, jučer je obilježena 15. godišnjica rada Ustavnog suda u višestranačkoj Hrvatskoj."

Jutarnji list, 08.12.2006.

Tijekom svibnja aktualiziran je slučaj jednog od sudaca Ustavnog suda RH Vice Vukojevića gdje se isti tereti za silovanje muslimanke tijekom rata u Bosni. Osim nekoliko medijskih napisa zastupnica Vesna Pusić postavila je ovo pitanje i u Saboru, no do današnjeg dana, osim što mediji apsolutno šute, nikakva se reakcija pravosuđa nije dogodila. Da podsjetim; silovana je čak i objavila knjigu 'Molila sam da me ubiju' u kojoj se časni sudac direktno tereti za gnjusni čin, no očito ni ovaj pismeni dokaz i živa svjedokinja nisu dovoljni za reakciju Hrvatskog pravosuđa. Kako pravosuđe u RH često reagira tek pod medijskim pritiskom, mudri Vukojević nije niti u jednoj prigodi demantirao silovanje, niti se na ikoji način oglasio o ovom slučaju, a vjerojatno kako bi se prašina oko ovog slučaja slegla. Pitam se ipak, kako su se predsjednik Mesić i ostali uvaženi gosti jučer osjećali u društvu vjerojatnog silovatelja. Ili da postavim zločesto pitanje; kakav to politički dogovor mora biti postignut da bi se čovjeka sa takvom optužbom ostavilo na najvišem mjestu sudske vlasti?

- 14:47 - Komentari (22) - Isprintaj - #
  • Paa, reklo bi se da Vice zna i više od Glavaša. A tko voli dirati u osinjak ako nije neophodno. Rječju, gadarija.... (Herostrat 08.12.2006. 15:00)
  • pretpostavljam da je tako, no medijska šutnja (osim časnih iznimaka) nije mi potpuno jasna... (anarhija weekly 08.12.2006. 15:32)
  • Meni je jasna. Ovo je Hrvatska i svatko gleda svoju dupe, nažalost, a očito da su u ovom slučaju mnoga dupenca ugrožena na ovaj ili onaj način, pa radije šute. Da nije žalosno, bilo bi smiješno. (Kinky Kolumnistica 08.12.2006. 17:46)
  • Da,zanimljivo (Marrk 08.12.2006. 17:56)
  • Daleko smo mi od Europe... (happywedding 08.12.2006. 18:28)
  • Vice sudac, Vice seksualac. I to nasilni. Još jedna knjiga koju treba otvoriti i što je moguće prije zatvoriti. S gađenjem. Fuj, Vice! (zvono 08.12.2006. 20:28)
  • I još pitaš to pitanje na kraju? (Feniks 08.12.2006. 20:47)
  • kakav dogovor? kakav je tek bio da se tog čovjeka uopće postavi? tada još nismo znali za ovu optužbu, ma svejedno mu je file sa skandalima već bio takav da je upravo tragično da je prošao. usput: jel vesna pusić ikad dobila kakav odgovor? (šarli 08.12.2006. 21:10)
  • Ma svi političari imaju svoju tamnu prošlost (i sadašnjost), samo je razlika koliko čija izlazi na vidjelo. A ljudi s vremenom sve zaboravljaju tako da možda ta medijska šutnja i nema nekog velikog značaja. Vrijeme sve liječi pa tako,nažalost, i postupci naših najdražih parazita političara budu vrlo brzo zaboravljeni. (Schmyser 08.12.2006. 21:58)
  • Šarli,
    ni Vesna Pusić ni bilo tko drugi nije dobio nikad nikakav odgovor od Vice ni o Vici. Sudstvo je treća noga vlasti (gdje ta stoji?) i u nju se ne smije dirati niti pitanja postavljati. A Vice je na vrhu te noge (zgodno!). Hajde da ga mi pitamo. VICEEEEEEE, što si radio u ratu, bolan? (zvono 09.12.2006. 18:06)
  • mrzim politiku!!!!!da,toliko...... (... ...unknown girl... ... 10.12.2006. 00:22)
  • Pa da je normalna osoba ne bi ni mogao doci do te pozicije (Monetize your blog! 10.12.2006. 18:42)
  • i silovatelji su nečija djeca! Božić je, ajmo udri brigu na veselje! (slaven178 10.12.2006. 18:42)
  • To sa Vicom je samo još jedna tamna mrlja hrvatske politike i aktualnih obnašatelja vlasti u Hrvatskoj na svim nivoima. I oni nama pričaju o Europi i demokratiji. Fuj. (Izgubljen u prostoru i vr 10.12.2006. 21:03)
  • Prejak je Vice, prijatelji moji. Prejak. (nažigač 10.12.2006. 22:26)
  • još i ima ljigavu facu. (Maja_X 14.12.2006. 12:34)
  • Da bi se nesto poduzelo, potrebno je jako jako ocrniti Hrvatsku u svijetu. Recimo, pokrenemo medjunarodnu peticiju i posaljemo obavijesti svim udrugama koje se bave ljudskim pravima. Recimo "necemo ljetovati u Hrvatskoj i bojkotirat cemo sve hrvatske izvozne proizvode dok se silovatelja ne izvede pred lice pravde". (Frederika 15.12.2006. 23:46)
  • Čitam te a ne ostavljam traga
    Blagoslovljen Božić i najbolje želje za 2007 godinu (POSMATRAC 25.12.2006. 11:23)
  • Ako nas svi na vlasti uspješno natežu (tucaju u glavu i guzicu) zašto bi izvesna spodoba bila prozvana za tamo neko silovanje? Država je institucija koja pokriva sve što se hoće onima u vlasti, u državi! Kakvo sudstvo? Dođe ko crkva odgrabi za sebe privilegije pa u službovanje političarima! (Anara 25.12.2006. 11:43)
  • ZARADI OD $2 DO $180 DOLARA DNEVNO - apsolutno besplatna registracija i za tebe i one koji se regaju preko tebe - ne prodajes nista + BESPLATAN AUTOMATSKI DOLAZAK DO 90 I VISE NOVIH POSJETA DNEVNO!
    www.ugasitv.pondi.hr isplata nakon $50 (lovo 03.01.2007. 04:26)
  • E Vice, Vice... Jebo mu otac majku. (kemya 03.01.2007. 09:44)
  • http://www.dungiis.info/bloggg/2007/06/18/nickelback-ringtones-your-person al-free-ringtones/ by free nickelback ringtones by free nickelback ringtones cheap payday loan cheap payday loan http://groups.google.com/group/ellis5659/web/cheap-payday-loan http://www.oxynom.com/2007/06/01/free-boost-ringtones-download-thousands-o f-ringtones/ boost free ringtones boost cell free phone ringtones best payday loan company http://groups.google.com/group/jameel5375/web/company-loan-payday company loan payday 1 hour payday loan 1 hour payday loan http://groups.google.com/group/jameel5375/web/1-hour-payday-loan (3 free ringtones sidekick 25.10.2007. 11:47)
  • 04.12.2006., ponedjeljak

    Nestankom obitelji nestat će i nasilje u obitelji

    Posljednjih godina medijski eksponirane količine nasilja u obitelji su enormne. Ako su medijski prikazi i pokazane statistike i dijelom točne, pitam se zapravo, zašto se obitelj i dalje toliko forsira i zbog čega je toliko bitna?

    Svaki će sudski vještak ili socijalni radnik potvrditi da zločini u krugu obitelji mogu biti strašniji nego oni ratni, koji se bombastično prenose iz Iraka ili Afganistana. Ubojstva žena i rjeđe muževa, fizička i psihička zlostavljanja, silovanja te maltretiranja djece uzrokovana komprimiranim potisnutim frustracijama ili nečim trećim, stvaraju sliku kako od obitelji definitivno treba bježati, a ne u njoj tražiti (lažnu) sigurnost. Zadana forma od koje koristi ima jedino država, počela je kaskati za evidentnim furioznim promjenama načina života, a posljedice tih turbulencija često dakle završavaju pogubno.

    Od postanka čovjeka kombinirane su različite vrste zajednica, sukladno zahtjevima datog trenutka, muškarci su odlazili u lov, žene čistile ribu ili čuvale djecu, neki su muškarci živjeli sa više žena, a negdje su žene dominirale. Sve se to danas promatra posprdno, smatra nazadnim i primitivnim, no pitam se kakva je zajednica obitelj ako je na primjer u Hrvatskoj, žena zlostavljana u svakoj trećoj obitelji (kako nam tumače neke udruge i ženske zajednice), kakva korist, seljački rečeno, od udaje, ako nas sa tv-spota promatra žena sa šljivom ispod oka.

    Ja sam dakle nakon svega viđenog, protiv nasilja u obitelji ukidanjem (institucije) obitelji; žene će vjerojatno biti sigurnije, a djeca nam se više neće pretvarati u mamine maze.

    - 18:46 - Komentari (21) - Isprintaj - #
  • Oprosti, ali moram komentirati ovaj tvoj post. Obitelj kao pojam, ili kao institucija nema nikakve veze za nasiljem. Tuku se i žene koje nisu oženjene. Zlostavljaju sedjeca ood strane divljaka koji im nisu očevi ili stričevi. To je mnogo kompleksniji problem koji nadilazi instituciju obitelji. (Feniks 04.12.2006. 20:28)
  • Slažem se... ukidamo obitelj i uvodimo kibuc! :-)) (Bez!Komentara 04.12.2006. 22:49)
  • Baj baj familija, baj baj civilizacija. (Pero Panonski 05.12.2006. 00:27)
  • U tom smislu predlažem sljedeću stepenicu evolucije. Ko puževi golaći jednom mjesečno okupimo se u nakakvom fensi mrijestilištu i oplođujemo se po metodi ko ga kome metne ;)
    Nakon toga država preuzme brigu o okotu i od malih nogu ih testira i usmjerava prema zanimanju koje im najbolje leži. Na taj način bi bar spriječili doktore medicine da se bave politikom, kamiondžije da upravljaju vojskom, pravnike da vode sportaše i tome slično... (012 STATION posada 05.12.2006. 12:27)
  • ..sve pet za post, prava tema , pravo razmišljanje ali čitaju je primitivci koji su i sami zlostavljači ili zlostavljani... (fall 05.12.2006. 13:41)
  • odlično! i vrijedno u smislu civilizacijskog razumijevanja odnosa u društvu (obitelji, i sl.) (slaven178 05.12.2006. 13:48)
  • sve to ima smisla, ali bi trebalo ukinuti i obitelj kao nevjencanu zajednicu muskarca i zene....
    mozda bi bilo rjesenje da ljudi zive s vecim grupa drugih ljudi, prijatelja i slicno, pa se takve strahote ne bi desavale skrivene u 4 zida, vec bi se moglo ranije intervenirati.....
    ali sve je to utopija, pogotovo u hrv, gdje se jos smatra da je brak nesto sveto..... (dorilys 05.12.2006. 13:59)
  • Ja bi mozda samo rekao da pokusavate rijesiti problem na krivoj tocki. Problem nije obitelj, i rijesenje nije nestanak obitelji, nego upravo suprotno: emocionalno nestabilne osobe ne bi trebale osnivati obitelj (nesto kao licenca za brak, jednako kao sto vozaci koji su osidjeni za pijanu voznju bi trebali imati zesce kriterije za odrzavanje vozacke dozvole). Pogotovo brutalni tipovi koji nisu izgradili tehnike suocavanja sa problemima i tehnike rijesavanja emocionalnih sukoba sa kojima se svi susrecemo u zivotu.

    Obitelj je milje za zivot i odgajanje djece u ljubavi. Znam da onima koji su dozivjeli nasilje ova recenica mora biti kontradikcija, ali mi je zaista zao i jako je tuzno kad te iznevjere oni koji bi te trebali voljeti i podrzavati najvise upravo u onim trenutcima kad smo najranjviji.

    @drilys brak sam po sebi nije "svetinja". Svetinja je ono sto brak predstavlja, uniju dvoje ljudi, ljubav, predanost, vjernost, i vrijednost obecanja i necije rijeci. Meni je moja supruga svetinja, nasa ljubav, prijateljstvo, zajednistvo i zivot. Ljudi kojima su ovi pojmovi relativni i koji nisu svijesni u sta se upustaju, mozda bi trebali promisliti bolje o braku. Ako netko misli da se brak mora ocuvati pod svaku cijenu, a ljubav ne, onda oni neznaju sta je brak.

    The World on Film (Mario 05.12.2006. 14:55)
  • Moj anarhizam je puno radikalniji...ti se zamaraš s obitelji, državom i sl. Problem je što nema savršenih društvenih odnosa ako te odnose prakticiraju vrlo nesavršeni ljudi. A ljudi su takvi, nesavršeni. Ukinimo ih! Nema nasilja među kosturima. (loza 05.12.2006. 15:04)
  • Prilično apsurdna ideja. Naime, ukidanje institucije obitelji sasvim sigurno neće smanjiti broj premlaćenih i prezlostavljenih žena. Čak ne treba niti ljubavna veza da bi se neka žena silovala ili tukla. Čini mi se da idemo linijom manjeg otpora, a to se često puta dešava u anarhističkim diskusijama. Ne radi se uopće o nasilju nad ženama već o pojmu "obitelji" kojeg se svrstava pod nekakvu tradiciju i kulturu. Kada se taj pojam tako shvati, anarhisti ga napadaju. Mada samo time dokazuju svoj radikalizam i nesposobnost rješavanja društvenih problema.

    Treba uzeti u obzir da bi u anarhistički formiranom društvu žene bile prepuštene na milost i nemilost savjesti muškaraca, jer ne bi bilo društvenog odgovora i restrikcija za njihovo zlostavljanje. Danas ih ima, pa muškarci svejedno zlostavljaju. (Sinke 05.12.2006. 16:17)
  • Da, svakako... Najbolje da se još i djeca proizvode u tvornicama i živjeli bismo u pravoj Huxleyevskoj utopiji! :)) Ne, ja sam ipak za obitelj. (distorzija stvarnosti 05.12.2006. 19:58)
  • Nisam siguran da li je obitelj pravi problem, ali definitivno postoje ljudi za koje takva zajednica nije. Opet,ne vjerujem da se od ikoga smije tražiti da se toga kloni, bio on sklon nasilju ili ne. Po meni, velik uzrok nasilju u obitelji (i općenito) je socijalni položaj pojedinca. Naravno, to ne znači da među imućnijima nema istog. Mislim da se uzrok ovog problema velikim dijelom može tražiti u gotovo robovskom tretiranju radničkih obitelj i u općem položaju žena, kako u svijetu, tako i kod nas.
    Treba težiti ukidanju "tradicionalnih" bračnih zajednica u kojima je žena podređena muškarcu, dok protiv ravnopravnih zajednica (raznospolnih ili istospolnih) stvarno nemam ništa protiv. (Schmyser 05.12.2006. 20:48)
  • Pa gle, koliko god ti bio sarkastican, ja se slazem s napisanim. Osjecam veliku odbojnost prema drzavi i crkvi koji forsiraju obitelj i koje smatraju da je bolja disfunkcionalna obitelj nego samacko kucanstvo. Cak stovise, zdravu zajednicu samohrane majke i djeteta ili recimo nevjenaci par koji zivi zajedno, samca covjeka i njegovog najboljeg prijatelja psa koji zive zajedno ne smatraju obitelji, ali zato zajednicu u kojoj otac mlati majku, a oboje mlate dijete smatraju. U zdravijim drustvima se djeca odsele od roditelja cim postanu punoljetna, neka i ranije, a kod nas cetrdesetogodisnjaci zive s mamicama. Nije zdravo da vise generacija zivi zajedno. A sto se tice zlostavljanja zena, opcepoznato je da se obrazovane zene cesce razvode. Razvele bi se i kucanice, samo da nisu financijski ovisne o zlostavljacu. (Frederika 06.12.2006. 02:49)
  • steta, dobro si poceo ("Posljednjih godina medijski eksponirane količine nasilja u obitelji su enormne"), no na kraju si i sam potpao pod propagandu. Naime, meni je u toj uvodnoj recenici kljucni dio "medijski eksponirane"... to sto je nesto medijski eksponirano ne znaci da je tako - naprotiv, meni je to obicno znak da ta ekspozicija pokusava sakriti nesto drugo...
    sto ako to medijsko eksponiranje i sluzi upravo tome da pocnemo razmisljati kao ti u zadnjoj recenici - "najbolje da ni nemamo obitelji"...
    naime, uvjeren sam da je jedan od "ratova" koji se danas vode (vidi moj predzadnji post) upravo Rat Protiv Obitelji, jer onima koji bi da vladaju svima i svime bi radije za svoje roblje imali imali ljudsku stoku - koja se uzgaja, a ne odgaja, koja se koti, a ne radja - nego normalne i potpuno jedinke, za razvoj kojih je potrebna obitelj.
    Kao i ostali ratovi, i ovaj ima svoj lazni front, za mazanje ociju, a to je upravo rat protiv nasilja u obitelji........ (ovajonaj 06.12.2006. 19:30)
  • "naime, uvjeren sam da je jedan od "ratova" koji se danas vode upravo Rat Protiv Obitelji, jer onima koji bi da vladaju svima i svime bi radije za svoje roblje imali imali ljudsku stoku - koja se uzgaja, a ne odgaja, koja se koti, a ne radja - nego normalne i potpuno jedinke, za razvoj kojih je potrebna obitelj.
    Kao i ostali ratovi, i ovaj ima svoj lazni front, za mazanje ociju, a to je upravo rat protiv nasilja u obitelji........ "

    Nešto ovako glupavo može napisati samo muškarac!
    To napiše, bajni križar u obrani svete obitelji (rođen i odgojen: nota bene: rađanje i odgoj su ženske uloge) i ostade živ! Krasno, a "naplavljenim" ženama i djeci žrtvama obiteljskog nasilja u budućnosti će on i njegove pristaše valjda na "šljive" nanositi L`orealov puder ("Masnice, nestanite!) i naplaviti im manje vidljive dijelove tijela da se više nikad ne bi dale u službu propagandista Rata protiv Obitelji (okoćenih i uzgojenih, što i drugima žele)!
    Prijedlog za bedž: "PUDEROM PROTIV MAZANJA OČIJU!"
    Samo naprijed, pristalice i simpatizere za svoju nakaradnu ideju dobit ćeš prvo od mnogobrojnih (javnih i tajnih) zlostavljača. Krasno društvo, nazdravlje! (noangel 07.12.2006. 15:03)
  • Nisam rekao da se ne treba boriti protiv nasilja u obitelji, niti da ga treba skrivati, tuko. Govorio sam o tome da trenutna ekstremna MEDIJSKA EKSPONIRANOST toga problema nema na pameti dobrobit zena i djece, vec raspad obitelji. Naime mediji nisu opcenarodno dobro, vec privatno vlasnistvo, i misliti da oni koji su ih krajnji i stvarni vlasnici ne uticu na to koliko cega u njema ima, znaci biti naivan do bola (ili strucnim rijecnikom, "glup").

    Nota bene: odgoj nije "zenska uloga", vec roditeljska, a roditelja koliko se sjecam, obicno ima dvoje.

    Ako mislite da ce nestanak obitelji znaciti nestanak nasilja u i oko odrastanja, varate se. Jedina razlika je sto se nece vise zvati "obiteljsko", vec "(kako-se-vec-bude-zvao-ekvivalent-stada-koji-ce-nasljediti-obitelj)-sko". (ovajonaj 07.12.2006. 17:38)
  • ti sa radikalac? (Lupi glavom o zid 07.12.2006. 20:52)
  • imaš vrlo veliku inteligenciju (anabela 07.12.2006. 21:46)
  • posjeti riapostol.blog.hr (taketwo 07.12.2006. 23:33)
  • Pa onda bi se nasilje prenijelo na ulicu.Zamisli tu gomilu u plemenskom obliku života.Katastrofa.Čovjek se mora mijenjati a ne "institucija". (sve-mirac 08.12.2006. 02:13)
  • Gotovo svakodnevno se na poslu susrećem s pričama o nasilju u obitelji. nakon slušanja brojnih rasprava i pokušaja rješenja problema, evo mojih opažanja. Najčešći su slučajevi nasilja u obiteljima koje žive na rubu egzistencije, u kojima je pater familias radnik u nekom bijednom poduzeću s još bjednijom plaćom s kojom ne može prehraniti obitelj pa ju stoga fino zapije. Majka je pak "domaćica", bez škole i zaposlenja. Žive na selu, u kući njegovih roditelja. Imaju dvoje, troje ili više djece. Često u društvu nailazim na osudu tih žene koje trpe da im muževi tuku. Al pitam ja vas - gdje da se makne žene u 40-im ili 50-im godinama, sa završenom osnovnom školom, bez dana radnog staža, i s troje maloljetne djece koju treba školovati?! I kako joj uopće pomoći?! Odgovor je nažalost nikako. Pokušava se u tim slučajevima muškarca strpati u ustanovu na liječenje od alkoholozima. Međutim, što ako radi kod "poslodavca" koji neće baš imati razumijevanja što je ovaj minimalno šest mjeseci na bolovanju?! Onda ste napravili još gore sranje - ostavili ste cijelu obitelj bez ikakvog izvora novca za preživljavanje. Mogla bih još pričati i detaljizirati o ovome, te navoditi primjere, ali da ne duljim - ja vidim rješenje problema nasilja u obitelji razilaženjem bračnih drugova - svako na svoju stranu, a to je naravno moguće samo ako su oboje financijski dobro potkovani pa si mogu priuštiti dva stana umjesto svekrove kuće. I eto ga, problem riješen!:) Naravno, takvu mogućnost teško da imaju i dvoje akademsih građana u obiteljskoj zajednici, a kamo li onaj veći dio populacije... Na žalost, ipak se sve svodi na novac. (suki 08.12.2006. 13:00)
  • < prosinac, 2006 >
    P U S Č P S N
            1 2 3
    4 5 6 7 8 9 10
    11 12 13 14 15 16 17
    18 19 20 21 22 23 24
    25 26 27 28 29 30 31

    Listopad 2014 (1)
    Listopad 2011 (1)
    Svibanj 2010 (1)
    Siječanj 2010 (1)
    Travanj 2009 (2)
    Veljača 2009 (2)
    Prosinac 2008 (2)
    Studeni 2008 (4)
    Listopad 2008 (6)
    Rujan 2008 (2)
    Kolovoz 2008 (1)
    Svibanj 2008 (1)
    Travanj 2008 (4)
    Ožujak 2008 (3)
    Veljača 2008 (1)
    Siječanj 2008 (1)
    Prosinac 2007 (2)
    Studeni 2007 (7)
    Listopad 2007 (7)
    Rujan 2007 (3)
    Kolovoz 2007 (1)
    Srpanj 2007 (1)
    Lipanj 2007 (1)
    Svibanj 2007 (3)
    Veljača 2007 (1)
    Siječanj 2007 (2)
    Prosinac 2006 (2)
    Studeni 2006 (2)
    Listopad 2006 (1)
    Rujan 2006 (5)
    Srpanj 2006 (2)
    Lipanj 2006 (3)
    Svibanj 2006 (4)
    Travanj 2006 (1)
    Ožujak 2006 (4)
    Veljača 2006 (3)
    Siječanj 2006 (3)
    Prosinac 2005 (9)
    Studeni 2005 (5)
    Listopad 2005 (5)
    Rujan 2005 (4)
    Kolovoz 2005 (2)
    Srpanj 2005 (1)
    Lipanj 2005 (3)
    Svibanj 2005 (6)
    Travanj 2005 (5)
    Ožujak 2005 (12)
    Veljača 2005 (3)

    Komentari On/Off

    anarhijaweekly približava anarhiju realnom vremenu, političkom i ekonomskom okruženju u kojem se nalazimo. danas anarhisti u hrvatskoj nemaju rezultate. možda se trebaju prilagoditi vremenu...


    osnovna korekcija za 2011.:
    manje politike, više kulture i umjetnosti


    pollitika


    Anthony Bourdain:KUHAROVO PUTOVANJE
    Inflacija kuhara/ica celebrityja već mi je prije nekoliko godina izazivala neugodne mučnine u čeonom režnju, a sve koji su se uhvatili za dasku na valu kuharske slave subjektivno sam duboko omalovažavao i podcijenjivao asketskim zelenim i nedozrelim mišljenjima i rezonima.
    Promjenu iliti prosvijetljenje doživio sam ovoga ljeta na Hvaru, čitajući (a što preporučuje i najnoviji broj Playboja sa Aleksandrom Grdić na naslovnici) drugu knjigu proslavljenog Newyorškog kuhara Anthonyja Bourdaina "Cook's tour" ili u našem (Frakturinom) prijevodu - Kuharovo putovanje. Bourdain me privukao u knjižari kada sam letimičnim pročitavanjem nekolicine knjiga pokušao pazariti jeftino štivo za plažu, a kada sam nakon samo dva dana završio dvjestotinjak i nešto stranica, bio sam oduševljen ovim potpuno skuliranim, otvorenim i širokopogledno nastrojenim kuharom koji je svoju "potragu za savršenim jelom" iskoristio na najbolji mogući način pisajući vrhunski putopis niti malo sličan njegovim televizijskim uprizorenjima. Naime, čim sam pokušao kroz razgovore saznati jeli tko čuo za ovoga lika, shvatio sam da sam ja zapravo jedan od rijetikih koji nije (jer naravno ne brijem na kuharske emisije), a uglavnom su mi ljudi odgovarali da upravo prate njegov serijal na ovom ili onom programu kablovske televizije. Ne budi mi teško konzultirao sam youtube i odgledao nekolicinu emisija, a konkluzija je da je Bourdain ipak daleko bolji pisac nego celebrity i da su emisije negledljivo unakažene marketinško-dizajnersko-trendovskim elementima da mi se ponovno javila bol u već spomenutom čeonom režnju. Čak i sam Bourdain u nekoliko poglavlja kritički sagledava svoju filmsku ekipu koja ga prati i nevoljko opisuje kako ga prisiljavaju na ponavljanje već doživljenih emotivnih dionica njegovog puta, pa možemo zaključiti da je to onaj dio njegove ture koji zapravo odrađuje iz pragmatičnih razloga.
    Zaključno, Kuharovo putovanje vrhunski je putopis kojega kuhinja zapravo prožima i dodaje začin na Bourdainovo gledanje i divljenje, a njegova iskrenost i kritičnost daje nesagledivu ljepotu poglavljima koja opisuju Vijetnam i Kambodžu, zemljama koje su daleko od onoga što nam nabrijana emisija bilo kakovoga tipa može prikazati svojim maštovitim montažama i digitalnim intervencijama.
    knjigu je objavila Fraktura 2008. (trenutna cijena 139 kuna - na web-u 125,10)

    Robert Perišić:NAŠ ČOVJEK NA TERENU
    Neke mi knjige tako dobro sjednu da mi se plače od zadovoljstva. Radi se o tome da za čitanje imam vrlo malo vremena pa ga kradem od sna ili nekih fundamentalnijih aktivnosti što bi u slučaju da je knjiga nedajbože loša, znalo završavati mojim živčanim slomovima. Uglavnom, Robert Perišić postaje ovom knjigom moj omiljeni domicilni pisac (što Borivoja Radakovića spušta na drugo mjesto) i vraća mi pozitivan pogled na budućnost u širjem smislu. Perišić je, čini mi se, u pisanju potpuno iskren pun svijetlih i tamnih osobnih detalja, što čitatelju pruža nemjerljivo iskustvo iz druge ruke koje, upravo s toga što dolazi s domaćeg terena ima uvijek barem za nokat veću težinu nego bilo koja inozemna prozna “uspješnica”.
    Ogoljena i iskrena proza i ljubavni je roman Krešimira Pintarića, no kod njega se u posljednjem (U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo) upravo ta iskrenost osjećaja dovodi pod veliki upitnik (barem je ja tako shvaćam) pa je sam odnos i čitanje o tom vjerojatno neiskrenom odnosu mučno i dosadno. Perišić je tu čist poput malog djeteta. Možda su mu čakre pročišćene lakim drogama ili alkoholom, no ako je rezultat pozitivan, što bi amerikanci rekli u tom slučaju – cilj opravdava sredstvo. Perišić se kontinuirano šali na vlastiti račun ali ne podilazi jeftinim forama; u potrebnoj mjeri dotiče se i ostalih, čisto poradi ravnoteže, a radnja klizi poput unaprijed razrađenog scenarija za neholivudski filmski hit.
    Priča je vrlo suvremena (da ne ulazim u detalje), dakle, odmak je to od Ante Tomića i različitih muškaraca bez brkova – njih Perišić drži na pristojnoj udaljenosti (od nekoliko stotina do nekoliko tisuća kilometara), pa će se vjerojatno svidjeti mladoj generaciji. Ostalo prepuštam budućim čitateljima...(knjigu objavio Profil 2007. - u Megastoreu istog je trenutno na 10%-tnom sniženju). Srdačan pozdrav!

    Malnar/Bebek: U potrazi za Staklenim gradom
    Već sama karizma autora garantira ponekad da ćete knjigu koju planirate pročitati teško uskladiti sa svakodnevnim ritmom događanja koji vas neminovno očekuje ako živite koliko toliko racionalan život današnjice. Ipak, ako se već, kao što sam sam nedavno napravio, odlučite za čitanje knjige, morate se pripremiti na njezin kontemplativno usporavajući utjecaj prema svemu onom što u životu trenutno obavljate, bilo da se radi o rutinskim odlascima na posao, obiteljskim obvezama ili poduzetničkim inicijativama.
    Željko Malnar definitivno nije novo lice niti ikakva nepoznanica (uvjetno rečeno), dok je za doktora Bornu Bebeka, redovitog profesora Ekonomskog faklteta u Zagrebu ipak čuo jedan uži krug ljudi i daleko je od medijske prepoznatljivosti prvospomenutoga autora. Knjiga koju su napisali nije nova, objavljena je prvi puta još sredinom osamdesetih, a prošlogodišnje Profilovo izdanje prilika je da se mnogi prisjete, a mnogi po prvi puta osjete, kakvo su epsko putovanje (čak ne moram niti reći ono – za ono doba) poduzela dva hrvatska entuzijasta, pustolova, istraživača i filozofa. Iako na našim prostorima još od braće Seljan ne nedostaje svjetskih putnika, istraživača, osvajača svjetskih vrhova i pustolova raznih kalibara, ipak je putovanje opisano u U potrazi za staklenim gradom donijelo inovaciju u samom smislu što se putovanje odvija paralelno – u fizičkoj i duhovnoj traci imaginarne (ili ne) autoceste.

    Malnar i Bebek krenuli su dakle starim Land roverom iz Zagreba prema Beogradu, nastavili prema Makedoniji, Grčkoj, Turskoj (podzemni gradovi Kapadokije) i dalje do prijateljskog Irana gdje su auto ukrcali na brod i nastavili jedriti prema Indoneziji. Nakon obilaska Bornea i Solomonskih otoka, proživljavanja (i preživljavanja) rituala silaženja plemenskih starješina u podzemni svijet, te konzumiranja svega što bi u današnjoj Hrvatskoj donijelo barem 5 godina zatvora, napustili su otočne države i brodom krenuli, čini mi se prvo na Tajlandski poluotok, a zatim dobar komad željeznicom preko Indije, Afganistana i Pakistana kako bi se najoptimalnijim putem približili Himalaji i pokušali pronaći bilo kakav trag mitskoga Staklenog grada. Susreti koje su na putu ostvarili vjerojatno su vrijedni zasebne knjige; neka od mjesta koja su obilazili također bi mogla napuniti zasebnu knjigu ili televizijsku emisiju, a iskustvo koje se ovakovim načinom putovanja stječe, vjerojatno se ne može usporediti niti sa kakovim teorijskim znanstvenim naprezanjem.

    Strahovi, sumnje, pitanja, dvojbe, čuđenja i racionaliziranja koja su na svom putu proživjeli i preživjeli ova dvojica naših sunarodnjaka, vrijedan su dokument kojega nikako nije naodmet imati u memoriji. Ako ništa drugo, vrhunska su recentna osnovica za slične poduhvate koje možemo promatrati posljednjih nekoliko godina, ali svakako su odlično štivo i za one koji samo žele štivo sa mirisom avanture, egzotike, nepreglednim nizom cesta, pomorskih ruta i željezničkih postaja središnje Indije.


    boris veličan: MENI JE SVAKI DAN NEDJELJA
    Kao jedan od načina zaobilaženja frustracija proizvedenih postojanjem države i njezinih institucija preporučio bih životnu filozofiju mladog Borisa Veličana. Kako subjektivno uvijek uživam u proizvodima koji odudaraju od svakodnevice i jednoličnosti, tako i ovu njegovu knjigu trenutno smatram najboljim komadom pisane riječi protekle godine. Međutim, kako je riječ o putopisu, ipak se djelomično ograđujem od definicije književnosti, a njegovo zapisano putovanje pješice od Petrograda do Pariza moglo bi se prije smatrati idejom (da ne koristim trendovsku poštapalicu – projekt). Veličan naime, inspiriran putovanjima poznatih hrvatskih pustolova (da, ima ih još osim Ante Gotovine), braćom Seljan, koji su početkom 20. stoljeća proputovali dobar dio planete, odlučuje slijediti dio njihove europske trase i tako kreće na putovanje dugo preko 2,5 tisuće kilometara, s ruksakom na leđima, neizvjesnošću pred sobom i ženom u Zagrebu. Putopis je poseban jer zaobilazi tradicionalne točke modernih površno-turističko-vodičkih ekspedicija i «aranžmana», a njegove rute često su prepletene stanovima (ne stavovima, baš stanovima) najrazličitijih ljudi, fizičkim sukobima, mafijaškim susretima, socijalnim elementima (posebno na početku putovanja), te obveznim vremensko-klimatskim elementima poput promočenog šatora i mokre vreće za spavanje. Veličan pragmatično donosi svom izdavaču (Algoritam) tekst u kojem namjerno ostavlja opise svojih masturbiranja pod šatorom, pijančevanja, uličnih tučnjava i ilegalnih prelazaka granice, znajući kako je jedino otvorenost i ogoljenost način da ga spomenuti izdavač uspješno lansira u sferu financijske isplativosti izdanja. Knjiga je bogata fotografijama ljudi i mjesta, pa je dokumentaristička zadaća upotpunjena. Veličan ne obilazi muzeje, galerije i općenito – mjesta koja obilaze svi drugi. On je često na rubovima (u fizičkom i socijalnom smislu) gradova i njihovih stanovnika, pa je ovo svakako prilog cjelovitom pogledu na ovaj dio kontinenta.
    Super je Blogomobil, no nekakav generacijski odmak mora postojati. Veličan je dakle, bliže Kerouacu, nego Kemalu, i bliže 20-30-togodišnjaku nego 50-60-togodišnjaku. Bliže je i anarhiji nego državi, alternativnom pogledu na život, a opet održivom i uspješnom u mnogočemu. Tko se ne slaže, Lana Biondić i Uršula Tolj u svakoj su boljoj knjižari...
    algoritam, 2005.



    željko malnar: FILOZOFIJA REPUBLIKE PEŠČENICE
    Filozofija Republike Peščenice Željka Malnara, knjiga objavljena prošle godine, jedan je od najboljih primjera kako anarhističke ideje mogu u realnom vremenu egzistirati, ne samo na papiru - kako se to nažalost vrlo često jedino događa, već u okruženju postojeće "države", a da pri tome nikome od organa prisile formalne "države" ne pada na pamet promatrati istu u kontekstu bilo kakove opasnosti za postojeći poredak. Ne bi knjiga sama po sebi imala bilo kakav utjecaj, no ona je samo preslik realnosti koju je poznati autor stvarao posljednjih deset ili petnaest godina, podilazeći sistemu upravo toliko da bi ga minutu kasnije mogao ismijavati i svoditi na razinu lakrdije, što on u velikom dijelu svoje egzistencije zapravo i jest. Real-anarhizam, po uzoru na real-socijalizam koji sam spomenuo u definiciji bloga, prvi sam put u potpunosti prepoznao u ovom uratku. Smatrati Malnarov egzibicionistički pristup televiziji i medijima marketinškim trikom ili osvajanjem slobodne "tržišne niše" potpuno je besmisleno kada se čita ovaj, čas redak ozbiljne filozofske refleksije, čas redak prizemljenja s osvrtom na tekuće aktivnosti Ševe, Anđe ili Cezara. Tek uviđanje stvarnog autorovog poznavanja teorije filozofije, aktualnih aktera domaće političke stvarnosti posljednjih desetljeća i poznavanja mnogih geografskih specifičnosti zemalja u okruženju (pa i šire), privlači i fokusira čitatelja uvlačeći ga u preispitivanje sustava, države, moralnih normi, demokracije i kompletnog okruženja razine države. Autorovu kompetentnost pojačava pogovor iz pera Jure Zovka, doktora filozofije sa Hrvatskih studija, jednog od najvećih poznavatelja grčke klasične filozofije na ovim prostorima. "Moje je neznanje izvor moga znanja, a time i izvor moje radosti" kaže Malnar. Sokratovsko tzv. ironijsko neznanje koristi kako bi razotkrio sofističku hohštaplersku napuhanost tijekom intervjua sa brojnim napuhanim i umišljenim ministrima, oporbenim političarima, tajkunima, razvikanim pop-zvijezdama...
    birotisak, zagreb, 2004.




    frederic beigbeder: WINDOWS ON THE WORLD
    nakon markentiško subverzivnog prvijenca 129,90, u kojem autor dolazi iz glavnog živca, tj. iz same elite francuske marketinške djelatnosti, stigao nam je i drugi uradak, koji možda za ovaj blog nema toliko značenje kao što bi imao 129,90, ali elemenata naprednih ideja ima i ovdje. osnovna priča pokušaj je da se popuni medijska praznina oko događaja u američkim twin towersima tijekom 11.09., a gdje je izbjegnuto davanje ljudskosti cijelom događaju i gdje su cenzurirani mediji izvještavali o golim činjenicama u brojci i slovu.
    prolazeći kroz konkretnu priču autora koji sa svojim sinovima osobno proživljava teroristički napad, knjiga nam dočarava moguće scenarije koji su se odvijali u tornjevima. europi koja ne pokazuje veliko razumijevanje današnje amerike (pogotovo ne američke politike), možda je dobro pročitati knjigu koja nastoji približiti psihološki doživljaj koji su amerikanci imali prilike konzumirati u konkretnom trenutku i mjesecima nakon njega. beigbeder zapravo (zaboravio sam zapravo u kojoj od dvije posljednje knjige) i sam objašnjava kako je rastući europski antagonizam prema amerikancima u njemu razvio potrebu suosjećanja sa amerikancima i navodi sve za njega pozitivne društvene i kulturne vrijednosti nastale u SAD-u tijekom 20. stoljeća (bob dylan, jack kerouac...). osobna konačna presuda nadovezuje se na prvu rečenicu mog teksta, a to je kako je 129,90 bolja knjiga i preporučujem onima koje zanimaju windows on the world, neka prije nje pročitaju prvijenac.





    UDARAC DRITO


    zašto djeca gladuju
    zašto ljudi umiru
    kome treba nacija
    sistem, demokracija

    udarac drito
    vraćamo mi


    ti što kroje pravdu
    svi lažu i kradu
    misle samo na sebe
    a narod ko jebe

    žrtve u sistemu
    kamo god da krenu
    palica policije
    zadaje im udarce

    fotelje se množe
    od narodne kože
    živjet ćemo ti i ja
    kad pobijedi anarhija

    ANTITUDE

    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraže blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica