18.09.2007., utorak

U Slobodnoj se čude GONG-ovim plaćama

neka se glas građana čuje... a cijela ta organizacija za jednu je godinu potrošila koliko iznosi bruto plaća Ivice Mudrinića na čelu HT-a. Da ne govorim da se GONG kao nevladina i neprofitna organizacija po default-u NE financira iz proračuna (iako joj vlada može po volji udijeliti koju kunu), a HT je još uvijek dijelom i državna firma i vlada RH još uvijek ima (ili bi trebala imati) nekakvog utjecaja na odluke o plaćama. S obzirom na navedeno, nije mi jasna frustracija novinara koji je potpisao ovaj tekst.
- 11:55 - Komentari (8) - Isprintaj - #
  • Je pa da, najbolje bi bilo zakonom ih ukinuti pred izbore. Samo nam još fali to i slobodno možemo posaditi banane. (skaska 19.09.2007. 00:21)
  • Kako nam ide, HTV je obrađen, slijedi GONG, još koje lokalno glasilo i to je to. (kratke crte 19.09.2007. 14:37)
  • Pa, moraju dat judima novaca ako misle pobjedit. (Sefica 19.09.2007. 14:40)
  • Slažem se da GONG treba postojati, ali isto tako, radio sam na dosta izbora i na tamo su bili i GONG-ovci, i zanima me zašto oni služe. Njihov povjerenik šetka cijeli dan, ali da ozbiljno promatra što se zaista događa na biralištima to nije istina. GONG-ovci tamo izigravaju nekakve policajce po principu - ako se nešto dogodi valjda će mi to netko i reći. Ako je tako zamišljena funkcija GONG-ovih promatrača onda takvi zaista ni ne trebaju na biralištima. Ako se nešto nepropisno i dogodi sasvim sigurno je da će i povjerenici stranaka koji se nalaze na biralištima reagirati i tu su promatrači bilo koje vrste nepotrebni.

    Isto tako na velikom broju birališta koja imaju više soba za biranje često bude po jedan promatrač, pa kada dođe do prebrojavanja glasova, ne može biti na više mjesta od jednog - pa se i tu gubi bilo kakav značaj GONG-a. (HSP Osijek 20.09.2007. 14:26)
  • tako je skaska; kratke crtice - srećom se oko HTV-a digla frka, pa Hloverka izgleda neće tako lako na obećanu poziciju; šefice ovi više neće pobijedit niti uz pomoć novaca; Angelium, sve to stoji, no ja više volim da su oni ipak prisutni na biralištima, nego da je sve prepušteno stranačkim promatračima, bez obzira što su iz različitih stranaka... (anarhija weekly 20.09.2007. 16:12)
  • Angelium, moguće je da postoje promatrači Gonga koji loše obavljaju svoj posao, ali vjerujem da je to manjina. Ja sam izbore u životu promatrao i preko stranaka i preko Gonga (zanemarimo da bi jedno trebalo isključivati drugo), i itekako sam imao posla u oba slučaja.

    Promatrači na izborima - neovisno o tome u čije ime promatraju - mogu lako nadzirati cijeli proces čak i ako su sami. Bitno je pratiti kako svi ljudi daju dokumente, kako svi sami zaokružuju listiće, kako kutija nije otvarana od početka do kraja procesa biranja.

    Moguće je brinuti o svemu ovome, i jedini nedostatak može biti eventualno organizirano dolaženje ljudi koji ne postoje a upisani su u popise, ali vjerujem da takvo što država ne radi, jer bi bilo skupo, zahtijevalo bi ogroman broj ljudi a uz to bi se čule barem glasine o tome jer uvijek netko nešto shvati.

    Što se prebrojavanja tiče, listići se moraju brojiti javno samo jedna skupina po jedna, i kao promatrač sam zahtijevao da se ne broje istovremeno. (Odnosno mogu se na jednoj površini brojati istovremeno ali se nakon toga broje pojedinačno pred svima)

    Sve kemijske su udaljene od listića za vrijeme brojanja.

    Što se osobnih isprava tiče, jednom sam promatraop u nekom selu u kojem je par ljudi došlo bez isprava, a birački odbor iz lokalnog mjesta dao je uputu da je to dozvoljeno! Nakon moje intervencije (preko vrha Gonga a potom i preko vrha izborne komisije) naređeno im je da ne rade tako.

    Dakle, kontrole su uspješne, a činjenica da su rezultati slični na mjestima na kojima se kontroliraju kao i na onima koji se ne kontroliraju govore da prijevara nema ili su zanemarive. (Bojan 22.09.2007. 16:33)
  • @ bojan - izgleda da imamo dosta različita iskustva s GONG-om. Sva moja dosadašnja iskustva nisu nekakva pozitivna. Barem tamo gdje sam ja bio. Neozbiljnost im je glavna karakteristika, a što se tiče prebrojavanja glasova, samo na jednim izborima je bio prisutan promatrač, na ostalima se prebrojavalo bez njega. No kažem - ionako od njih nema previše koristi, jer stranački povjerenici ionako neće dopustiti da se radi bilo što što se ne smije, pogotovo kada dođe do prebrojavanja. Mislim ionako su povjerenstva sastavljena isključivo od članova i ljevih i desnih i centra tako da do muljaža može doći samo u dijaspori gdje i mrtvi glasaju... (HSP Osijek 25.09.2007. 12:48)
  • :) BBVideo (Big Brother Video 28.09.2007. 09:08)
  • 13.09.2007., četvrtak

    Vladimir Šeks me vuče za jezik

    Ne bih se čudio kada bi me netko prozvao zbog uvrede Replicirajući na Mesićevu velesajamsku kritiku ekonomske politike, Šeks je jučer novinarima rekao kako, naravno, predsjednik države ima pravo na svoj stav, ali brojke i statistike govore u prilog vladinoj ekonomskoj politici.
    Ne znam da li je pri tome mislio i na negativne brojke i statistike HNB-a oko stope zaduženja države (koja je btw definitivno najzaduženija u regiji, ako ne i šire), ili možda na broj nezaposlenih (a koji je opet super snižen jedino sezonski – preko ljeta).
    Šeks se ovih dana opasno razletio po cijeloj Slavoniji i u maniri klasičnih HDZ-ovskih kamena temeljaca iz zlatnih 90-tih, najavljuje već nekoliko puta najavljene radove i otvara već davno otvorene objekte (poput kućica za hrvatske branitelje – od njihovog zapošljavanja i dalje ništa, naravno).
    Posebno me impresionira priča oko kanala Dunav-Sava. Naime, osobno sam kao novinar prisustvovao njegovoj najavi gradnje kanala Dunav-Sava negdje krajem 1999. godine u Osijeku. Prije 8 godina!!! Tada je o tome projektu govorio kao da su bageri u najmanju ruku već na terenu, a sada isti čovjek bez obraza najavljuje pri kraju mandata ove otužne vlade kako Slavoniju očekuje ovo kapitalno ulaganje i kako ova vlada misli na njih iako do dana današnjeg niti jedna lopata nije podignuta oko cijelog projekta. No, kako stvari stoje, svi HDZ-ovi projekti samo su najavljeni; izvedba je valjda planirana za mandat neke druge vlasti. Most za Pelješac, kanal Dunav-Sava, krediti za prosvjetare, ...Sjećam se izjave jednog od mojih profesora koji je prije 15-tak godina vizionarski progovorio; Dok mi izgradimo kanal Dunav-Sava, ljudi će se na Zemlji teleportirati. Ja bi prvog teleportirao Šeksa...

    - 18:53 - Komentari (6) - Isprintaj - #
  • ovo s kanlom je mila majka... prisustvovao sam otovaranju vodovoda... dodje tudjamn u krs dalmatinski te nasred sela otvara pipa na javnoj cesmi na seoskom trgu.... nakon par minuta se uzjogunili decki iz protokola, jer je predsjednik zaboravio zatvoriti pipu, a niko nije znao dali je bacva bila puna do kraja il je u njoj bilo vode samo za uzorak... (suncek 13.09.2007. 20:58)
  • Što te sprečava, to te zapravo i muči :) (mojobrok 13.09.2007. 22:29)
  • Šeks - tko je to ? (dejmon 14.09.2007. 11:21)
  • neutrino slažem se; 90% domaćih novinara pati od autocenzure kad vide "veličinu" poput Šeksa - a ovaj to opet debelo koristi i egzistira već 17 godina... (anarhija weekly 14.09.2007. 14:01)
  • Šeksa boli kurac za kanal. Njemu ne treba niti teleportacija, jer on ima sposobnost astralne projekcije - na litri žestice!
    Jebi ga, izbori se bliže pa se mora obmanjivati javnost. (Ateizam 15.09.2007. 06:59)
  • 12.09.2007., srijeda

    HRVATSKA BI BEZ TURIZMA EKONOMSKI VEGETIRALA

    Gospodarski rast Hrvatske od 6 posto koji se očekuje u ovoj godini, generiran je velikim dijelom potrošnjom (bilo privatnog bilo javnog sektora), dok je ta potrošnja generirana velikim dijelom zaduživanjem (bilo inozemnim bilo na domaćem tržištu). Nominalni gospodarski rast od nekoliko postotaka u proteklih nekoliko godina je činjenica, no kako nam isto tako godinama vlade predočavaju značajan gospodarski rast jedino u sektoru turizma, pitam se često da li bi Hrvatska uopće gospodarski egzistirala kada bi joj amputirali turistički sektor?

    Da ne bi bilo zabune; uzlet građevinarstva u Hrvatskoj je proteklih godina također usko vezan uz turizam (gradnja autocesta, apartmanizacija obale, hoteli, ulaganja u infrastrukturu priobalnih turističkih gradova...), a čak bi se i značajan postotak rasta u bankarstvu mogao otpisati bez ljetnog naleta deviza, potrošnje karticama, polaganja zarađenog nakon sezone i slično.
    Jedan dio gospodarskog rasta dolazi i iz sive ekonomije, a gdje ćeš ju prvo naći nego tamo gdje ima novca. Od banalnih iznajmljivača na crno, crnih čartera, lokalnih dilera svim i svačim itd. Svi oni žive od turizma, prebacuju sredstva u banke, investicijske fondove, kupuju dionice i nekretnine (pa utječu i na porast cijene istih) i stvaraju iluziju o rastu cjelokupnog gospodarstva. Maknite 7 milijardi eura prihoda od turizma koji će se vjerojatno ostvariti 2007. i naš gospodarski rast je otprilike ravan nuli.
    No, kad vidite tko je u vladi zadužen za gospodarstvo, dobro da imamo što jesti. Nevjerojatno je da u (ipak) gomili raznih stručnjaka za gospodarstvo, Ministarstvo gospodarstva vodi Branko Vukelić, čovjek bez ikakvog iskustva u tom sektoru. S druge strane ministar financija Ivan Šuker, prije nego je priskrbio laskavu titulu, bio je na uredskom mjestu u poreznoj upravi koje je daleko od vizionarskih potreba vlade i države kojoj ministruje, a suosjećanja imam jedino za premijera koji uz ovakovu svitu niti svojom odlučnom retorikom ne uspjeva uvjeriti građanstvo u ono što priča i radi.
    Zanimljivo je i to što je medijski tretman gospodarskih tema u Hrvatskoj na užasnom nivou. Kritike možete pročitati eventualno u kakvom strukovnom, ekonomskom mjesečniku ili tjedniku ali vrlo rijetko u dnevnim novinama ili na TV-u. Izuzetak je Mesićev govor na otvaranju Velesajma, ali to je također vijest radi toga što je izrečeno stiglo od strane predsjednika, dok je sadržaj postrani i promatra se u političkom kontekstu.
    I na kraju, turizam je vrlo osjetljiva gospodarska grana, teroristički napad kao dobrodošlica ulasku u NATO savez, cvjetanje mora, malo jača sezona požara ili nešto slično i turistička sezona može propasti – pogledajte npr. opožarenu Grčku ove godine.

    - 16:33 - Komentari (8) - Isprintaj - #
  • Jedino sto proizvodimo je kavlitetna drkotina...
    koju mozemo uglavnom prodati samo cehinjama a bogami vise ni njima nije lako prodati hrvatsku kvalitetnu polusuhu spermu berba 2007...i oni evoluiraju, nema vise skoda i trabanta
    gledajmo sto voze...

    Vidi se koliko smo jadni u produkciji....kad se sami sebi kurcimo na TV sa onom reklamom
    gdje pokazuju sto smo sve izmislili, sto je hr izvorni proizvod od kravate, penkale, i t d...

    pa do sperme koju najkvalitetnije proizvodimo...

    I dok tako budemo drkali u mjestu, politicari sebi osiguravaju buducnost,
    uvjeravajuci nas u bolje sutra, vec smo dugo u masini, iz koje nas samo
    revolucija svijesti moze izvuci..a kad ce to biti ???

    sve je manje i manje zemalja za usporedbu ...kao mi smo bolji od njih...

    da nam nema turizma ...bili bi hit na Unicefovim reklamama...

    ako vec nemozemo pridonijeti mi mao mali ljudi tom globalnom progressu

    uskocimo i mi u nas ponosni orkestar i svirajmo kurcu...i uzivajmo u melodijama
    (jadrana)

    chck my blog (onan varvarin 12.09.2007. 18:02)
  • naravno, sve napisano je točno. upravo na to već godinama upozorava (među ostalima) i bivši (HDZ-ov!) ministar M. Vedriš. posve se oslanjamo na turizam, sve olakšice bacamo na turizam, tamo je laka lova, i što je još bolje ne treba dugo čekati na profit. na račun turizma zanemarujemo realnu proizvodnju i prodajemo maglu da smo pokrenuli hrvatsku. mislimo da je rast prihoda od turizma osobit pomak, a zapravo se radi o uobičajenom i uvijek očekivanom rastu kojeg imaju sve zemlje koje se koliko-toliko bave turizmom.
    nadalje, mislimo da smo silno turistički orjenitani, da je to naša budućnost, a s druge strane samo jedan grad (npr prag, beč) u manje od godinu dana ostvare onoliki prihod od turizma koliko čitava naša turistička hrvatska jedva ubere u godini dana i još to pokušava prikazati kao izvrstan rezultat za kojeg je zaslužna ni više ni manje nego vlada. (moje stajalište 12.09.2007. 19:13)
  • Sasvim. A lako se može dogoditi i da toga turističkog konja ubijemo pretjeranim raubanjem (npr. apartmanizacijom, nereguliranim tokovima fekalija ili kakvom eko - katastrofom).
    Usput, dobar je bio Sanader juče kad se govoreći privrednicima na temu eventualnog slabljenja tečaja kune prisjetio inflacije iz 80 - tih i prodavačica koje su dnevno stizale samo lijepiti nove cijene. Toliko bi "znanja" pokazao bilo tko od nas. Ipak te zaintrigira sva ta samouvjerenost ispred tolikog neznanja. Hrabro, nema sumnje. Ili samo blesavo. (mosor2 12.09.2007. 21:02)
  • Nisam bas tako siguran u taj famozni turizam.Na listi njvecih i najprofitabilnijih tvrtki ne vidim uopce turisticke,ali vidim na prvim mjestima banke. One kreditiraju sezonu i skupljaju prihode, a kojim kasnije kreditiraju siroku potrosnju. Hoteli su uglavnom na rubu rentabilnosti, a poanta je da domaci uz obalu imaju uopce nekakve place i staz. Nesto sitnijih obrtnika ugostitelja i tzv. mini hotela je kap u moru.Osim banaka, posredan prihod od turizma stijecu i telekomunikacije i INA koje su takodjer u sve vecem vlasnistvu stranaca. Tako bar kaze statistika. (pulicer 12.09.2007. 22:58)
  • turistički najrazvijenija istra;
    Prema iznesenim podacima, istarsko gospodarstvo je u protekloj godini ostvarilo ukupni prihod od oko 30 miljardi kuna, što je 14 posto više nego u prethodnoj, dok je višak prihoda nad rashodima iznosio više od tri miljarde kuna.

    Ujedno, izvoz po stanovniku u Istarskoj županiji drugi je po veličini u Hrvatskoj, iza grada Zagreba, a u izvozu uvjerljivo vodi prerađivačka industrija sa 83,4 posto.

    očito da je prihod od turizma tek džeparac . naravno i te kako dobrodošao , prema tome treba raditi ;))) (lolina 12.09.2007. 23:35)
  • onan varvarin - sviđa mi se ono "bili bi hit na Unicefovim reklamama"; moje stajalište, u pravu si za ove gradove Prag, Beč to je stvarno porazna usporedba; Mosor 2, sve stoji; Pulicer, nisam ni mislio da postoje velike turističke kompanije nego na općeniti uzlet svih ostalih zbog turizma; lolina - ne bih se čudio da je najveći posotak ove prerađivačke industrije Adris grupa, no i ona je zabrijala na turizam posljednjih godina... (anarhija weekly 13.09.2007. 19:06)
  • Koliko znam, Španija i Austrija su vrlo jake turističke zemlje. Španija ima daleko dulju sezonu od nas, a Austrija ionako cijelogodišnju. Obadvije ostvaruju samo 14 posto od turizma. A gdje je ostalih 84ÝquestionDD Bajke da Hrvatska može zivjeti samo od Turizma sam se naslušao još u socijalizmu. Možeš zaboravit, pogotovo zbog vrlo kratke sezone. Ostali dio godine treba i RADIT! (blogomoljac 13.09.2007. 22:19)
  • < rujan, 2007 >
    P U S Č P S N
              1 2
    3 4 5 6 7 8 9
    10 11 12 13 14 15 16
    17 18 19 20 21 22 23
    24 25 26 27 28 29 30

    Listopad 2014 (1)
    Listopad 2011 (1)
    Svibanj 2010 (1)
    Siječanj 2010 (1)
    Travanj 2009 (2)
    Veljača 2009 (2)
    Prosinac 2008 (2)
    Studeni 2008 (4)
    Listopad 2008 (6)
    Rujan 2008 (2)
    Kolovoz 2008 (1)
    Svibanj 2008 (1)
    Travanj 2008 (4)
    Ožujak 2008 (3)
    Veljača 2008 (1)
    Siječanj 2008 (1)
    Prosinac 2007 (2)
    Studeni 2007 (7)
    Listopad 2007 (7)
    Rujan 2007 (3)
    Kolovoz 2007 (1)
    Srpanj 2007 (1)
    Lipanj 2007 (1)
    Svibanj 2007 (3)
    Veljača 2007 (1)
    Siječanj 2007 (2)
    Prosinac 2006 (2)
    Studeni 2006 (2)
    Listopad 2006 (1)
    Rujan 2006 (5)
    Srpanj 2006 (2)
    Lipanj 2006 (3)
    Svibanj 2006 (4)
    Travanj 2006 (1)
    Ožujak 2006 (4)
    Veljača 2006 (3)
    Siječanj 2006 (3)
    Prosinac 2005 (9)
    Studeni 2005 (5)
    Listopad 2005 (5)
    Rujan 2005 (4)
    Kolovoz 2005 (2)
    Srpanj 2005 (1)
    Lipanj 2005 (3)
    Svibanj 2005 (6)
    Travanj 2005 (5)
    Ožujak 2005 (12)
    Veljača 2005 (3)

    Komentari On/Off

    anarhijaweekly približava anarhiju realnom vremenu, političkom i ekonomskom okruženju u kojem se nalazimo. danas anarhisti u hrvatskoj nemaju rezultate. možda se trebaju prilagoditi vremenu...


    osnovna korekcija za 2011.:
    manje politike, više kulture i umjetnosti


    pollitika


    Anthony Bourdain:KUHAROVO PUTOVANJE
    Inflacija kuhara/ica celebrityja već mi je prije nekoliko godina izazivala neugodne mučnine u čeonom režnju, a sve koji su se uhvatili za dasku na valu kuharske slave subjektivno sam duboko omalovažavao i podcijenjivao asketskim zelenim i nedozrelim mišljenjima i rezonima.
    Promjenu iliti prosvijetljenje doživio sam ovoga ljeta na Hvaru, čitajući (a što preporučuje i najnoviji broj Playboja sa Aleksandrom Grdić na naslovnici) drugu knjigu proslavljenog Newyorškog kuhara Anthonyja Bourdaina "Cook's tour" ili u našem (Frakturinom) prijevodu - Kuharovo putovanje. Bourdain me privukao u knjižari kada sam letimičnim pročitavanjem nekolicine knjiga pokušao pazariti jeftino štivo za plažu, a kada sam nakon samo dva dana završio dvjestotinjak i nešto stranica, bio sam oduševljen ovim potpuno skuliranim, otvorenim i širokopogledno nastrojenim kuharom koji je svoju "potragu za savršenim jelom" iskoristio na najbolji mogući način pisajući vrhunski putopis niti malo sličan njegovim televizijskim uprizorenjima. Naime, čim sam pokušao kroz razgovore saznati jeli tko čuo za ovoga lika, shvatio sam da sam ja zapravo jedan od rijetikih koji nije (jer naravno ne brijem na kuharske emisije), a uglavnom su mi ljudi odgovarali da upravo prate njegov serijal na ovom ili onom programu kablovske televizije. Ne budi mi teško konzultirao sam youtube i odgledao nekolicinu emisija, a konkluzija je da je Bourdain ipak daleko bolji pisac nego celebrity i da su emisije negledljivo unakažene marketinško-dizajnersko-trendovskim elementima da mi se ponovno javila bol u već spomenutom čeonom režnju. Čak i sam Bourdain u nekoliko poglavlja kritički sagledava svoju filmsku ekipu koja ga prati i nevoljko opisuje kako ga prisiljavaju na ponavljanje već doživljenih emotivnih dionica njegovog puta, pa možemo zaključiti da je to onaj dio njegove ture koji zapravo odrađuje iz pragmatičnih razloga.
    Zaključno, Kuharovo putovanje vrhunski je putopis kojega kuhinja zapravo prožima i dodaje začin na Bourdainovo gledanje i divljenje, a njegova iskrenost i kritičnost daje nesagledivu ljepotu poglavljima koja opisuju Vijetnam i Kambodžu, zemljama koje su daleko od onoga što nam nabrijana emisija bilo kakovoga tipa može prikazati svojim maštovitim montažama i digitalnim intervencijama.
    knjigu je objavila Fraktura 2008. (trenutna cijena 139 kuna - na web-u 125,10)

    Robert Perišić:NAŠ ČOVJEK NA TERENU
    Neke mi knjige tako dobro sjednu da mi se plače od zadovoljstva. Radi se o tome da za čitanje imam vrlo malo vremena pa ga kradem od sna ili nekih fundamentalnijih aktivnosti što bi u slučaju da je knjiga nedajbože loša, znalo završavati mojim živčanim slomovima. Uglavnom, Robert Perišić postaje ovom knjigom moj omiljeni domicilni pisac (što Borivoja Radakovića spušta na drugo mjesto) i vraća mi pozitivan pogled na budućnost u širjem smislu. Perišić je, čini mi se, u pisanju potpuno iskren pun svijetlih i tamnih osobnih detalja, što čitatelju pruža nemjerljivo iskustvo iz druge ruke koje, upravo s toga što dolazi s domaćeg terena ima uvijek barem za nokat veću težinu nego bilo koja inozemna prozna “uspješnica”.
    Ogoljena i iskrena proza i ljubavni je roman Krešimira Pintarića, no kod njega se u posljednjem (U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo) upravo ta iskrenost osjećaja dovodi pod veliki upitnik (barem je ja tako shvaćam) pa je sam odnos i čitanje o tom vjerojatno neiskrenom odnosu mučno i dosadno. Perišić je tu čist poput malog djeteta. Možda su mu čakre pročišćene lakim drogama ili alkoholom, no ako je rezultat pozitivan, što bi amerikanci rekli u tom slučaju – cilj opravdava sredstvo. Perišić se kontinuirano šali na vlastiti račun ali ne podilazi jeftinim forama; u potrebnoj mjeri dotiče se i ostalih, čisto poradi ravnoteže, a radnja klizi poput unaprijed razrađenog scenarija za neholivudski filmski hit.
    Priča je vrlo suvremena (da ne ulazim u detalje), dakle, odmak je to od Ante Tomića i različitih muškaraca bez brkova – njih Perišić drži na pristojnoj udaljenosti (od nekoliko stotina do nekoliko tisuća kilometara), pa će se vjerojatno svidjeti mladoj generaciji. Ostalo prepuštam budućim čitateljima...(knjigu objavio Profil 2007. - u Megastoreu istog je trenutno na 10%-tnom sniženju). Srdačan pozdrav!

    Malnar/Bebek: U potrazi za Staklenim gradom
    Već sama karizma autora garantira ponekad da ćete knjigu koju planirate pročitati teško uskladiti sa svakodnevnim ritmom događanja koji vas neminovno očekuje ako živite koliko toliko racionalan život današnjice. Ipak, ako se već, kao što sam sam nedavno napravio, odlučite za čitanje knjige, morate se pripremiti na njezin kontemplativno usporavajući utjecaj prema svemu onom što u životu trenutno obavljate, bilo da se radi o rutinskim odlascima na posao, obiteljskim obvezama ili poduzetničkim inicijativama.
    Željko Malnar definitivno nije novo lice niti ikakva nepoznanica (uvjetno rečeno), dok je za doktora Bornu Bebeka, redovitog profesora Ekonomskog faklteta u Zagrebu ipak čuo jedan uži krug ljudi i daleko je od medijske prepoznatljivosti prvospomenutoga autora. Knjiga koju su napisali nije nova, objavljena je prvi puta još sredinom osamdesetih, a prošlogodišnje Profilovo izdanje prilika je da se mnogi prisjete, a mnogi po prvi puta osjete, kakvo su epsko putovanje (čak ne moram niti reći ono – za ono doba) poduzela dva hrvatska entuzijasta, pustolova, istraživača i filozofa. Iako na našim prostorima još od braće Seljan ne nedostaje svjetskih putnika, istraživača, osvajača svjetskih vrhova i pustolova raznih kalibara, ipak je putovanje opisano u U potrazi za staklenim gradom donijelo inovaciju u samom smislu što se putovanje odvija paralelno – u fizičkoj i duhovnoj traci imaginarne (ili ne) autoceste.

    Malnar i Bebek krenuli su dakle starim Land roverom iz Zagreba prema Beogradu, nastavili prema Makedoniji, Grčkoj, Turskoj (podzemni gradovi Kapadokije) i dalje do prijateljskog Irana gdje su auto ukrcali na brod i nastavili jedriti prema Indoneziji. Nakon obilaska Bornea i Solomonskih otoka, proživljavanja (i preživljavanja) rituala silaženja plemenskih starješina u podzemni svijet, te konzumiranja svega što bi u današnjoj Hrvatskoj donijelo barem 5 godina zatvora, napustili su otočne države i brodom krenuli, čini mi se prvo na Tajlandski poluotok, a zatim dobar komad željeznicom preko Indije, Afganistana i Pakistana kako bi se najoptimalnijim putem približili Himalaji i pokušali pronaći bilo kakav trag mitskoga Staklenog grada. Susreti koje su na putu ostvarili vjerojatno su vrijedni zasebne knjige; neka od mjesta koja su obilazili također bi mogla napuniti zasebnu knjigu ili televizijsku emisiju, a iskustvo koje se ovakovim načinom putovanja stječe, vjerojatno se ne može usporediti niti sa kakovim teorijskim znanstvenim naprezanjem.

    Strahovi, sumnje, pitanja, dvojbe, čuđenja i racionaliziranja koja su na svom putu proživjeli i preživjeli ova dvojica naših sunarodnjaka, vrijedan su dokument kojega nikako nije naodmet imati u memoriji. Ako ništa drugo, vrhunska su recentna osnovica za slične poduhvate koje možemo promatrati posljednjih nekoliko godina, ali svakako su odlično štivo i za one koji samo žele štivo sa mirisom avanture, egzotike, nepreglednim nizom cesta, pomorskih ruta i željezničkih postaja središnje Indije.


    boris veličan: MENI JE SVAKI DAN NEDJELJA
    Kao jedan od načina zaobilaženja frustracija proizvedenih postojanjem države i njezinih institucija preporučio bih životnu filozofiju mladog Borisa Veličana. Kako subjektivno uvijek uživam u proizvodima koji odudaraju od svakodnevice i jednoličnosti, tako i ovu njegovu knjigu trenutno smatram najboljim komadom pisane riječi protekle godine. Međutim, kako je riječ o putopisu, ipak se djelomično ograđujem od definicije književnosti, a njegovo zapisano putovanje pješice od Petrograda do Pariza moglo bi se prije smatrati idejom (da ne koristim trendovsku poštapalicu – projekt). Veličan naime, inspiriran putovanjima poznatih hrvatskih pustolova (da, ima ih još osim Ante Gotovine), braćom Seljan, koji su početkom 20. stoljeća proputovali dobar dio planete, odlučuje slijediti dio njihove europske trase i tako kreće na putovanje dugo preko 2,5 tisuće kilometara, s ruksakom na leđima, neizvjesnošću pred sobom i ženom u Zagrebu. Putopis je poseban jer zaobilazi tradicionalne točke modernih površno-turističko-vodičkih ekspedicija i «aranžmana», a njegove rute često su prepletene stanovima (ne stavovima, baš stanovima) najrazličitijih ljudi, fizičkim sukobima, mafijaškim susretima, socijalnim elementima (posebno na početku putovanja), te obveznim vremensko-klimatskim elementima poput promočenog šatora i mokre vreće za spavanje. Veličan pragmatično donosi svom izdavaču (Algoritam) tekst u kojem namjerno ostavlja opise svojih masturbiranja pod šatorom, pijančevanja, uličnih tučnjava i ilegalnih prelazaka granice, znajući kako je jedino otvorenost i ogoljenost način da ga spomenuti izdavač uspješno lansira u sferu financijske isplativosti izdanja. Knjiga je bogata fotografijama ljudi i mjesta, pa je dokumentaristička zadaća upotpunjena. Veličan ne obilazi muzeje, galerije i općenito – mjesta koja obilaze svi drugi. On je često na rubovima (u fizičkom i socijalnom smislu) gradova i njihovih stanovnika, pa je ovo svakako prilog cjelovitom pogledu na ovaj dio kontinenta.
    Super je Blogomobil, no nekakav generacijski odmak mora postojati. Veličan je dakle, bliže Kerouacu, nego Kemalu, i bliže 20-30-togodišnjaku nego 50-60-togodišnjaku. Bliže je i anarhiji nego državi, alternativnom pogledu na život, a opet održivom i uspješnom u mnogočemu. Tko se ne slaže, Lana Biondić i Uršula Tolj u svakoj su boljoj knjižari...
    algoritam, 2005.



    željko malnar: FILOZOFIJA REPUBLIKE PEŠČENICE
    Filozofija Republike Peščenice Željka Malnara, knjiga objavljena prošle godine, jedan je od najboljih primjera kako anarhističke ideje mogu u realnom vremenu egzistirati, ne samo na papiru - kako se to nažalost vrlo često jedino događa, već u okruženju postojeće "države", a da pri tome nikome od organa prisile formalne "države" ne pada na pamet promatrati istu u kontekstu bilo kakove opasnosti za postojeći poredak. Ne bi knjiga sama po sebi imala bilo kakav utjecaj, no ona je samo preslik realnosti koju je poznati autor stvarao posljednjih deset ili petnaest godina, podilazeći sistemu upravo toliko da bi ga minutu kasnije mogao ismijavati i svoditi na razinu lakrdije, što on u velikom dijelu svoje egzistencije zapravo i jest. Real-anarhizam, po uzoru na real-socijalizam koji sam spomenuo u definiciji bloga, prvi sam put u potpunosti prepoznao u ovom uratku. Smatrati Malnarov egzibicionistički pristup televiziji i medijima marketinškim trikom ili osvajanjem slobodne "tržišne niše" potpuno je besmisleno kada se čita ovaj, čas redak ozbiljne filozofske refleksije, čas redak prizemljenja s osvrtom na tekuće aktivnosti Ševe, Anđe ili Cezara. Tek uviđanje stvarnog autorovog poznavanja teorije filozofije, aktualnih aktera domaće političke stvarnosti posljednjih desetljeća i poznavanja mnogih geografskih specifičnosti zemalja u okruženju (pa i šire), privlači i fokusira čitatelja uvlačeći ga u preispitivanje sustava, države, moralnih normi, demokracije i kompletnog okruženja razine države. Autorovu kompetentnost pojačava pogovor iz pera Jure Zovka, doktora filozofije sa Hrvatskih studija, jednog od najvećih poznavatelja grčke klasične filozofije na ovim prostorima. "Moje je neznanje izvor moga znanja, a time i izvor moje radosti" kaže Malnar. Sokratovsko tzv. ironijsko neznanje koristi kako bi razotkrio sofističku hohštaplersku napuhanost tijekom intervjua sa brojnim napuhanim i umišljenim ministrima, oporbenim političarima, tajkunima, razvikanim pop-zvijezdama...
    birotisak, zagreb, 2004.




    frederic beigbeder: WINDOWS ON THE WORLD
    nakon markentiško subverzivnog prvijenca 129,90, u kojem autor dolazi iz glavnog živca, tj. iz same elite francuske marketinške djelatnosti, stigao nam je i drugi uradak, koji možda za ovaj blog nema toliko značenje kao što bi imao 129,90, ali elemenata naprednih ideja ima i ovdje. osnovna priča pokušaj je da se popuni medijska praznina oko događaja u američkim twin towersima tijekom 11.09., a gdje je izbjegnuto davanje ljudskosti cijelom događaju i gdje su cenzurirani mediji izvještavali o golim činjenicama u brojci i slovu.
    prolazeći kroz konkretnu priču autora koji sa svojim sinovima osobno proživljava teroristički napad, knjiga nam dočarava moguće scenarije koji su se odvijali u tornjevima. europi koja ne pokazuje veliko razumijevanje današnje amerike (pogotovo ne američke politike), možda je dobro pročitati knjigu koja nastoji približiti psihološki doživljaj koji su amerikanci imali prilike konzumirati u konkretnom trenutku i mjesecima nakon njega. beigbeder zapravo (zaboravio sam zapravo u kojoj od dvije posljednje knjige) i sam objašnjava kako je rastući europski antagonizam prema amerikancima u njemu razvio potrebu suosjećanja sa amerikancima i navodi sve za njega pozitivne društvene i kulturne vrijednosti nastale u SAD-u tijekom 20. stoljeća (bob dylan, jack kerouac...). osobna konačna presuda nadovezuje se na prvu rečenicu mog teksta, a to je kako je 129,90 bolja knjiga i preporučujem onima koje zanimaju windows on the world, neka prije nje pročitaju prvijenac.





    UDARAC DRITO


    zašto djeca gladuju
    zašto ljudi umiru
    kome treba nacija
    sistem, demokracija

    udarac drito
    vraćamo mi


    ti što kroje pravdu
    svi lažu i kradu
    misle samo na sebe
    a narod ko jebe

    žrtve u sistemu
    kamo god da krenu
    palica policije
    zadaje im udarce

    fotelje se množe
    od narodne kože
    živjet ćemo ti i ja
    kad pobijedi anarhija

    ANTITUDE

    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica