Kad je Sanaderova vlada prije nekoliko dana odbila HUP-ov prijedlog poreznog rasterećenja Hrvatske, argumentirali su to, između ostalog, i potencijalnim nedostatkom novca za socijalna davanja. Kako se u nas politička demagogija često svodi na zaštitu prava radnika, pitam se što je sa pravima 300.000 nezaposlenih ljudi koji ovakovom angažiranom vladinom politikom teško mogu očekivati vedriju budućnost? Nezaposlene ne opterećuju nepovoljni stambeni krediti, jer nemaju šanse otvoriti tekući račun, a kamoli razmišljati o životnim odlukama i rješavanju stambenog pitanja. Nezaposleni će teško koristiti najavljeni puni profil autoceste Rijeka-Zagreb, a što se tiče mosta prema Pelješcu, mogao bi im poslužiti jedino kao izvrstan poligon za suicide. Porezno rasterećenje moglo je dati kakav takav uzlet gospodarstvu, a bez njega nema niti novog zapošljavanja (osim u prethodnom postu spomenutog bulažnjenja Ivana Šukera).
Nedavno obznanjene vladine mjere poticanja zapošljavanja kao cilj su istaknule zapošljavanje oko 3000 nezaposlenih, a što je, ako se ostvari u potpunosti, samo bijednih 1% u odnosu na 300.000 nezaposlenih. Zabrinjava me i idealiziranje europskih gospodarstava, posebno Njemačkog, a poznato je da trenutno 5 milijuna njemaca traži posao. Ako se na njih ugledamo, nemamo nikakve šanse. Nisu to više "oni" švabe iz 70-tih i 80-tih.
Predsjednik HUP-a Emil Tedeschi ujedno je i uspješan manager - njegova Atlantic grupa zapošljava 1200 radnika, pa vjerujem da je u ekonomiju daleko upućeniji od aktualnog premijera i njegovih savjetnika. Pazite, jedna grupacija zaposli 1200 radnika, a cijela država to ne uspije u 4 godine mandata. Prestrašno.
Post je objavljen 10.03.2006. u 12:45 sati.