Ako ste imalo upućeni, bilo direktno kao prosvjetni djelatnici, ili pak indirektno preko medija o Hrvatskom nacionalnom obrazovnom standardu, popularnom HNOS-u, na prvi ćete pogled vjerojatno (kao što sam i sam) zaključiti kako je sve predivno, vizionarski, napredno i smisleno. Enciklopedijski pristup stavljen je ad acta, a u prvom su planu timski rad, praktična znanja i sve ono što bi se prije povezalo uz skandinavske zemlje nego uz Balkan. Učenici su rasterećeni već samim tim što su osnovnoškolcima npr. za po jedan sat tjedno smanjena predavanja matematike i hrvatskoga jezika, udžbenici su prilagođeni novinama, a kako se upravo ovih dana zahuktala i predizborna kampanja, od nagodinu će HDZ u sklopu iste, djeci u osnovnim i prvim razredima srednjih škola podijeliti besplatne udžbenike. Sve lijepo i krasno. Rasterećeni učenici, rasterećeni roditelji.
No, kako je politika s godinama postala suptilnija i perfidnija, nema više polaganja kamena temeljaca i velikih govora, kampanje osmišljavaju marketinške agencije i razni PR timovi, tako i u ovoj "kampanji" iščitavam jedno veliko ništa umotano u dosad najsjajniji celofan i sa najšarenijom vrpcom viđenom u domaćoj predizbornoj kampanji. Naime, hrvatski učitelji i nastavnici najpotplaćeniji su dio visokoobrazovne populacije u državi; plaće im ovisno o duljini radnog staža u prosjeku iznose tek nešto iznad 4.000 kuna, a što je ispod državnog prosjeka. Računajte da u prosjek ulaze i stotine tisuća radnika bez završenog fakulteta, pa i oni koji nisu završili niti osnovnu školu! Plaće im dakle iznose nešto više od nekad važećih "tisuću maraka", a to znači da se gotovo petnaest ili više godina, od vremena Jugoslavije nisu povećale! Što više, ako uračunate da svake godine inflacija pojede nekoliko postotaka realnog iznosa, plaće su se debelo smanjile (kao uostalom i većini nas). Profesori nakon završenog četverogodišnjeg studija i godine dana rada sa punom satnicom polažu državni ispit i tek tada, pod uvjetom da uopće dobiju posao, dobijaju punu plaću. Kako netko tko je plaćen toliko da svaki mjesec mora razmišljati hoće li moći platiti sve stavke popularne potrošačke košarice može zdravo razmišljati o odgoju tuđe djece i vizionarskim dosezima HNOS-a? Nastavnici su prestali kupovati dnevne novine, stručne časopise i knjige, a kamoli se u vlastitom aranžmanu "permanentno educirati" što bi bilo normalno za očekivati od visokoškolovane populacije.
Posebna su priča školski psiholozi i pedagozi. Njih je vraćanjem na arhaične vjerske i duhovne metode iz škole istisnula teta časna, koja osim što drži vjeronauk, postaje u današnjoj "modernoj" školi i pedagoginja i psihologinja.
I tako, vlada je izračunala da joj je znatno jeftinije platiti besplatne udžbenike nego povećati plaće svojim učiteljima i nastavnicima. Sve skupa će ih koštati nekih 200-tinjak milijuna kuna, što je stvarno sitnica u odnosu koliko će vjerojatno vrijediti predizborna kampanja. A prodat će se i udio u Plivi i INA-i, pa novca vjerojatno neće nedostajati. Formalno će, da to odmah naglasim, plaće prosvjetarima vjerojatno za nekoliko postotaka biti povećane, no kako sam ekonomske struke, posebno naglašavam da je inflacija plaće jela svake godine po nekoliko postotaka, i da svako povećanje manje od 20% znači prijevaru, a ne pomoć. I tako, HNOS je na snazi, program je osmišljen, no kako je "čovjek ključ uspjeha u turizmu", tako je i u obrazovanju. Sve ostalo je utopija. Čovjek koji je potplaćen i svakoga dana sve svjesniji toga pri pokušaju da riješi svoje socijalne probleme, ne može altruistički pristupati svome poslu i "dati sebe" iako bi mnogi to zapravo i željeli. To je utopija poput utopije o pokrenutoj i zaposlenoj Hrvatskoj, o smanjenju vanjskoga duga, turizmu koji će riješiti sve naše probleme i Europskoj uniji koja će donijeti blagostanje.
Post je objavljen 16.09.2006. u 11:00 sati.