1971

ponedjeljak, 28.10.2013.

Polupotentan

Koliko god ja vlastitim mozgom navlačio u smjeru "druškanja" tj. povremenog neobaveznog seksa sa stalnom partnericom, toliko sam i svjestan problema poluzainteresiranosti. Meni se to zapravo NE DA.

Mnogo toga se u čovjeku promijeni s godinama. Ili da kažem - s iskustvom. Moj doživljaj ženskog roda nema veze s onim od prije deset ili više godina. Prerijetko se u meni pojavi ona životinja koja zareži "Al' bi ja to jeb'o!", taj potpuno neromantičan, ali tako surovo istinit muški iskaz tjelesne privlačnosti prema nekoj jedinki ženskoga roda.

Tijela su odavno manje važna, a fascinacija njima ekspresno prolazna. Odavno već u ženama tražim ono drugo - dušu, lepršav, znatiželjan um, nekoga sebi ravnog. Ne nalazim to, stoga se i zadovoljavam poluvezama. A u njima - uvijek isto. Volje imam dovoljno tek za jedan susret mjesečno, ponekad i u dva mjeseca.

Seksualnost mi je opasno uspavana. Na prste jedne ruke mogao bih nabrojati kad mi se u proteklih nekoliko godina ševilo triput iste noći. A triput je nekad bilo normalno. Jebeš seks ak' ne bude bar triput. A sad - dva puta, ponekad samo jednom. I onda se samozadovoljno izvalim i ne bih više. Meni dosta. I kad moj mozak kaže da ne bih, tijelo ga bez pogovora posluša. Jer sve kreće iz mozga, kažu neki. Čak i ako se nezadovoljena žena odluči da mi nadigne Milutina ne bi li se njime okoristila, on to više neće. Jer je protiv moje volje. Jer mi se više neće.

Žene koje susrećem na ulici, u kafićima, čekaonicama, šalter-salama doživljavam sasvim drugačije nego prije. Nekako hladnije. Niti jedno dupe u meni više ne može izazvati ono animalno, puteno ushićenje. Imao sam ih u rukama - male guze, srednje guze, velike guze. Male sise, srednje i velike. Niske žene, visoke žene. Mršave ili punije.

Jedina šansa mi je zapravo netko koga bih volio. S kim bih se htio susretati često. A takvih nema u blizini. Ili, ako se pojavi netko vrijedan pokušaja, bude na drugom kraju svijeta, a to neću.

Ove godine dvaput sam uspio poševit triput. I ne znam što mi je bilo da sam mogao.

Moram se zaljubiti, krajnje je vrijeme.

-01:02 - Komentiraj ( 7 ) - Print - #

petak, 11.10.2013.

Buđenje

Rijetko sam poznanicima iz života davao link bloga, gotovo nikad. Ako bih ga češće spomenuo, neke osobe iz moje prošlosti znale su malo pročeprkati i pronaći ga, što i nije bilo osobito teško ako su mi znale godinu proizvodnje, budući da sam gotovo od početka bio tu na nekim listama.

Iznimku sam napravio dvaput u proteklih mjesec-dva, jednom sam link frknuo dobroj prijateljici koju u zadnje vrijeme zbog nekih nedaća rijetko viđam, drugi put sam ga poslao curi s kojom sam se malo zatipkao na Fejzbuku, a poznajem ju iz nekih davnih vremena. Bilo bi to zapravo svinjski pretenciozno (jer je već na FB pokazala naklonost k mojim tipkarijama) da ona ne živi nekoliko stotina kilometara dalje od mene, zbog toga mi je sve to djelovalo poprilično bezazleno.

Ali, naravno - vrag nikad ne spava. Negdje u pol tih tipkaranja shvatio sam da mi je jako zanimljiva. Zgodna, inteligentna, samostalna, znatiželjna, nekonvencionalna. Sve ono što mi kod mojih ovdašnjih potencijalnih "druškalica" nedostaje.

I kaša se zakuhala. Došla je u posjetu obitelji. Pogađate - iz mog je kraja. I koliko god da mi je bila zanimljiva (a i ja njoj, čini se), toliko sam i priželjkivao da se ništa ne dogodi. Jer se baš nikako ne vidim u vezi na daljinu.

Tako sam se i ponašao pri prvom susretu. Ispričali smo se i pozdravili na kraju večeri. Dio mene je priželjkivao da tako i ostane. Ali - nije ostalo.

Vidjeli smo se opet. I završili u krevetu.

Da ne duljim... Spustio sam ručnu, poprilično. Jer je došla izdaleka i jer mi je zanimljiva. Po prvi put nakon dugo vremena sam se s nekim našao nekoliko puta u svega četiri dana.

I dalje se ne vidim u vezi na daljinu. Been there, done that. I ne sviđa mi se to.

Ali mogu reći da me je bacila u razmišljanje. Da, fali mi netko, netko moj. Blizak. Da mi dane učini toplijim i zanimljivijim, da mi probudi opasno uspavan libido kojeg onim svojim "druškanjem" tek održavam u životu. Da mi ovo, da mi ono. Svašta-nešto.

Rado bih imao nekoga, ali bez ozbiljnih pretenzija, planova, opterećenja, perspektive. Nekoga tko će biti tu jer to želi, sve dok tako ide. Slobodno, neopterećeno, ali ipak - tu. Jer, zgražam se onih koje u prvih mjesec dana zaljubljenosti već imenuju nerođenu djecu, a u sljedeća dva mjeseca vidiš da to ne ide.

Ako bi mi ta osoba odgovarala, vjerojatno bi se usput pojavili i neki zajednički planovi. Next level. Ako se dogodi da oboma paše ono što u toj vezi imaju, to je neminovno. U tom slučaju vjerojatno ne bih imao ništa protiv.

Zašto to ne može biti netko odavdje? Jednostavno - nisam takvu još sreo. Neku dovoljno zanimljivu, znatiželjnu, liberalnu. Neku s kojom bi provedeno vrijeme bilo potpuno zadovoljstvo. I dok ju ne sretnem, vjerojatno ću se zadovoljavati poluvezama kakve imam posljednjih godina.

A moja udaljena draga će vjerojatno završiti na kratkoj listi dobrih frendova, jer drugačiji rasplet trenutno ne vidim.

Takav mi horoskop, valjda.

-11:00 - Komentiraj ( 5 ) - Print - #

nedjelja, 06.10.2013.

Lista eliminacije i prepoznavanje po satu

Dobih danas SMS sljedećeg sadržaja:

"Da li je Xyz na ovom broju?"
(Xyz bi bilo moje ime, kojeg ovdje nećemo objavljivati)

"Da, tko pita?"

"Koncert Cat Paws-a u onom kafiću gdje je bila videoteka."

"Da, jesam."

"Hoćemo sutra na onu dogovaranu kavu, oko 5?"

Na tren sam se zamislio... Curu sam upoznao online, davno. Na "zloglasnoj" Iskrici. Nije u prvi mah ni s jedne strane bilo previše interesa za neko upoznavanje, ali razvila se komunikacija i vremenom je postalo toplije. No, cura je tad nestala. Nakon nekog vremena se vratila i komunikacija je nastavljena. Tu je već došlo do mogućnosti nekog spoja, no i to je propalo. Ona je, naime, upoznala nekog, prvo će s njim pokušat. Zapravo, i onaj prvi put kad je nestala je srela nekog pa je s njim pokušala.

Jedne sam večeri s društvom poslušao gažu spomenutog benda u jednom lokalnom bircu. Bio sam na štakama, oporavljao sam se nakon pada s motora. U jednom trenu kraj mene je prolazila cura i cimnula me za rame... Zgodna, otprilike u sredini tridesetih. Predstavila se kao ta i ta s Iskrice i nakon kraćeg razgovora ponovo smo spomenuli kavu. Moj broj telefona imala je već u porukama na spomenutom zloglasnom portalčiću, a kava se trebala dogoditi sljedećih dana. No, maca se nije javljala, pa sam pretpostavio da je upoznala nekog tko je na listi bio malo iznad mene, pa će ipak s njim pokušati. rolleyes

Ono što mi je bilo najzanimljivije u cijeloj priči jest to što je tvrdila da me je prepoznala po RUČNOM SATU. Nekog čiju je jasnu sliku vidjela ona je prepoznala po satu. Jer joj je valjda ispod časti priznati da je zapamtila nečije lice. Možda bi taj onda pomislio da joj se sviđa?

Uglavnom... Zamislio sam se. Što da odgovorim na poruku? I zamislio sam tu listu eliminacije koja se tako hladno obrađuje. Na toj listi napokon sam i ja došao na red. I to nakon skoro godinu dana od susreta uživo. Mislim, WTF??

Zgrozio sam se.

Odgovorih joj na poruku:

"Nećemo, sorry."

"OK"

Sad nešto razmišljam... Zašto sam ja bolji od nje, ili ona gore od mene?
Jedina je valjda razlika što bih ja "listu" odradio odjednom (ako bi me zanimala "ozbiljna" veza, kako ona tvrdi), izišao na nekoliko kava i odlučio, pa što god bude. Ona to odrađuje redom. Drži nas na klupi za pričuve.

Rado sam se isključio s njezine liste. Riječ je o samopoštovanju, ili barem onome što je od njega preostalo. zubo

-23:52 - Komentiraj ( 5 ) - Print - #

utorak, 01.10.2013.

Gadovi i žrtve

Kad god me je neka od prijateljica (mislim tu na one prave iliti obične prijateljice, bez "povlastica") pitala s kakvim ju muškarcem vidim, tj. kakvog bih joj poželio na duži vremenski period (ili zauvijek), odgovor je uvijek isti... Onog Pravog, naravno.

A taj Pravi je zapravo odraz mog viđenja dobre, kvalitetne veze između dvoje ljudi... On je od sveg po malo, a od nečega i malo više. Dovoljno zgodan da joj se fizički sviđa, dovoljno inteligentan da joj s njim bude zanimljivo, dovoljno duhovit da ju ponekad zna nasmijati... Da je komunikativan, da zna izraziti misli, namjere, osjećaje... Da nije lijen, već da može potegnuti za zajedničko dobro, tj. da mu je dobra veza dodatni motor, motivacija... Da ju voli i da ju nikad ne prestane voljeti.

Onih nekoliko pokušaja (neiskustvo, što ćete) spajanja tih prijateljica s nekim završilo je kao totalni fijasko.
Jer, uvijek sam odabrao nekog dobricu. Dobrica je dobrica, jebiga. Ispravan čovjek, kvalitetan.
Ni "G" od gada.

I naravno, prijateljicama je tu nešto nedostajalo. "Ono nešto", mistično, meni tada neshvatljivo. Muškarac s velikim "M".

"Onaj s kojim ću se osjećati kao žena". Iako - nije tada ni znala da li bi se s njim tako osjećala, ali na prvi pogled nije ostavio takav dojam. Grebanje ispod kore za nju nije opcija, ona želi da ju udari grom. Grom privlačnosti, koja će se (naravno) pretvoriti u vječnu ljubav.

Nije ovo tek isprazna fraza - žene padaju na gadove. Onaj koji će ju oboriti s nogu je samo prava muška svinja, umjetni "grom", lik koji vješto manipulira ženskom percepcijom sa samo jednim, kratkoročnim ciljem - malo se zabaviti, pridodati ju reckama na pištolju.

Rijetke su one koje su shvatile da dobrica može biti dugoročno milozvučnija glazba za njihove uši. Poznajem jednu, žena nikad nije bila zaljubljenija nego što je sad. U dobricu. Sjećam se - u početku je bila zbunjena. Nije bila sigurna želi li uopće s njim pokušavati. "Odrađivala" je prve susrete s njim.

No, ona nije tema posta... Na kakve gadove padaju žene? Čime se ti "zavodnici" služe?

Prvi u niz gadova je slatkorječivi gad, šarmer. Ne ljigavi laskavac, već onaj koji zna složiti milozvučnu rečenicu u pravom trenutku. Ili smješkati se u pravim trenutcima. Dodirnuti neku njezinu žicu baš kad treba. Preduvjet je da je on dovoljno atraktivan muškarac da ga ona i prije bilo kakvih riječi ili osmijeha gleda blagonaklono. Ovakav šarmer je zapravo dobrica-lažnjak, i meni zapravo velika nepoznanica. Osobno nikad nisam bio taj. Ali oni postoje, poznavao sam jednog ili dvojicu. Žene bi o njima znale reći više.

Tajanstven tip... O, daa... O ovome znam više. Znao sam nekad i sam biti TAJ.
Tajanstven tip i ne mora biti osobito vješt u manipulaciji, potrebno je samo da joj se svidi. Da na nju ostavi dojam poželjnog i ozbiljnog. Dalje je sve jednostavno. Šuti, ne srljaj s razgovorom o namjerama, budućnosti, bilo čemu. Zapravo - uglavnom šuti. Tajanstvenost je privlačna. Žrtve su osobe s poteškoćama u komunikaciji. One koje se boje reći, pitati, istražiti. Valjda iz razloga što ni njihove majke nisu smjele puno pitati, ili jer su i njihovi očevi bili šutljivi namćori. Puno toga vučemo još iz djetinjstva, zar ne?
Umjesto komunikacije one pretpostavljaju, a pretpostavke im se temelje na nejasnim i klimavim znacima. Dok shvate da su im pretpostavke bile neutemeljene, uglavnom bude već kasno. Maca potrošena, a mačor odlutao.

Frajer s pričom... Veoma jednostavno. Pričaš, pričaš i pričaš. Fascinantno je kako sve dobro razumiješ. Pričaš joj o tome kako bi po tvome mišljenju dobar odnos između dvoje ljudi trebao izgledati, o tome kako shvaćaš ljubav, o ljudima, idealima, dobru i zlu, o svemu što ti padne na pamet. Da bi bio frajer s pričom, moraš biti inteligentan. A ona mora biti zabavljena, fascinirana... Da joj nekoliko sati razgovora s tobom prođe kao minuta, i da ne shvati zamku da pričaš uopćeno, nevezano za sebe i nju. Jer, ona će ionako shvatiti da se sve to na nju odnosi.
Frajer s pričom bio sam puno puta. Zapravo, još uvijek znam biti, ovisno o sugovornici. Mogu joj ispričati i pola svog života, a sve samo i isključivo istinito. No, s pogrešnim motivima i istina zapravo postaje laž. Kako već u jednom postu napisah. Neki će shvatiti.
U zadnje vrijeme sam umoran od vlastite priče. Dosadna mi je već. Zapravo, znam se zgaditi samom sebi kad shvatim da opet radim istu stvar, i da ona opet ostvaruje očekivani efekt. Odvratna je to manipulacija. Dovoljno sam već umoran od nje da ću svaku iole vrijednu osobu koju sretnem ozbiljno upozoriti na samog sebe. I na priču.

Bahati, drski, bezobrazni gad... Ne moraš biti ni osobito atraktivan, dovoljno je da si inteligentan. I da naslutiš koga treba dobro "nagaziti". Cijela priča počinje šalama, žrtva se mora često nasmijati. Ali već u startu nemaš skrupula, ne libiš se upotrijebiti seksualne aluzije, niti konkretne izjave o isključivo seksualnim namjerama. Iznenadio sam se koliko dobar efekt mogu izazuvati duhovito sročene izjave o njezinim tjelesnim kvalitetima i vlastitim (tjelesnim) namjerama. Time joj u jednu ruku "dižeš perje", ona se osjeća poželjnom, a s druge strane ju svojom drskošću potčinjavaš, činiš joj se kao "pravo muško", daleko od plačipičke, ljigavih laskanja i sličnih, njoj odbojnih pojava. Jednom rječju, ponašaš se superiorno, a ona od muškarca to i očekuje. Niti u jednom trenutku joj ne pada na pamet kako je tebi zapravo svejedno, jer da nije ipak bi pazio da ne pretjeraš, da ju nečim ne odbiješ.
Ovim se zabavljam u zadnje vrijeme. Istražujem, što ćete. :)) Volim znati i shvatiti. :D

Naravno, svaki od navedenih tipova traži točno određeni tip žrtve. Ona koja pada na tajanstvene tipove, teško će pasti na momka s pričom.

Neke tipove "žrtava" možemo vezati i za određenu životnu dob. Npr. tajanstveni tip nema baš prođu među populacijom 40+, a frajer s pričom uglavnom ne prolazi kod mladih cura...

I tako... Sve je ovo zapravo zanimacija dokonog bajkera koji bježi od ljubavi, a ako ga ona slučajno pogodi sve će to postati skroz nebitno.

P.S. - Ako vam se sviđa zadnja rečenica, upravo ste pali na priču. ;)