petak, 20.06.2008.

Moderato for strings

Slažući vlastitu web-stranicu koja sadrži (napokon) baš sve oblike mog kreativnog stvaralaštva, shvaćajući svu raznovrsnost istog, nameće mi se jedno pitanje: zašto mi sve to do sada nije podiglo standard života?

Mnogi su razlozi tome. Da bih to radio za nekog drugog ne mogu se dovoljno poniziti. Ne želim svo znanje podrediti nekome tko će bez znanja diktirati, sputavati i od njega učiniti posao na nivou beznačajne šljake. Beznačajnu šljaku imam i sad, posao koji odradim i idem kući ne razmišljajući više o njemu.
Nadu da će netko strašno trebati (i dobro platiti) baš to što znam izgubio sam odavno. I kažem sebi "Tko te jebe, majmune. Školovanje si sjeb'o, a znanje bez papira ne prolazi". I znam da sam za sve to dovoljno kriv i sam.

Da bih sve to radio za sebe... Pa, radim. Iako na pol gasa. Jer ipak nisam kompletan. Samo sam kreativan, nisam ambiciozan. Ne dovoljno. Sam sebi sam dobar šljaker, ali i loš menadžer. Nedovoljno sredstava za početi, nedovoljno hrabrosti za ključne poteze. Nisam rođen da upravljam - tek da stvaram.

Rastu mi prihodi u zadnje vrijeme. Polagano. Prelagano. Priuštio sam si mnogo toga što prije dvije-tri godine nisam mogao. Za mnogo toga još fali. A nisam gramziv. Trebam samo život dostojan čovjeka koji radi.
I uspijevam u tome. Polagano. Prelagano. Za beznačajnu šljaku koju ne volim i malo obrta kojeg volim zaradim jednu plaću, jedva prosječnu na nivou zapadnijih predjela ove iste države i nadprosječnu na nivou regije u kojoj živim.

Dva posla za jednu plaću - nije li to san mnogih?

Ali, kad malo zagrabim u vlastitu memoriju i sjetim se sveg što sam do sada stvorio, i pokušam to u mislima poredati u jednoj duuugačkoj ulici... Zadovoljan sam. Bilo je puno toga lijepog na što sam ponosan. I dovoljno manjkavog čime nisam zadovoljan (jerbo sam picajzla). Ono prvo daje snagu za dalje, ovo drugo nabrijava inat za ljepše i bolje.
I tu je otprilike sva istina. Sutra sve ispočetka. Novi izazov, nova zamisao, nova realizacija. Novo iskustvo, novo saznanje.

Kad riknem, riknut ću bogat. Bogat sjećanjem, bogat spoznajama. Slikama i riječima.

Jebeš pare, ionako ih nikad dosta.