četvrtak, 19.06.2008.

Kad je mjesec pun...

... izgleda da sve može krenuti u krasnu materinu.

Počelo je jutros.
Izlazeći autom unatrag zabio sam se zadnjim krajem u paletu novog crijepa svoga susjeda, jednu od dvije koje je on tako krasno "parkirao" da smo ih u dva dana udarili moja sestra, ja - pa i ON SAM.

Onda sam radio produženo. Pa sam išao raditi neki svoj poslić, koji ne samo da nije išao kako treba i ostao nedovršen, već sam još i bojom usvinjio sasvim dobre hlače.

Onda sam radio i drugi poslić, koji također nije išao kako treba pa je također ostao nedovršen.

Sad sam doma. Ne idem više nikuda. Ovdje mi se valjda ništa ne može dogoditi.

Zapravo, nikad se ne zna. Možda mi na kuću padne avion.