četvrtak, 08.05.2008.

Picologija

Šta blejite? Ne igra mečka.

Nije ono na što ste prvo pomislili. Samo se volim zajebavat pa stavit "c" umjesto "zz".

Daklem, nije seks. Pizzologija je.

Već je legendarna moja navika da među svim mogućim specijalitetima raznih podneblja ja redovito naručim pizzu. Jebajiga. Znam da ću se najesti.

Svašta sam jeo... Probao. Ako nije pizza, uglavnom ostanem gladan. Jerbo sam čovjek od skoro dva metra visine i sto kila žive vage, treba to nahranit. A pizza... Zanimljivo je kako mi već ne dopizdi. Obožavam to jelo. Pizza je jelo no.1 tranzicijske socijalističko-kapitalističke generacije. Ja sam valjda zaostao u tim vremenima.

U Mađarskoj sam nedavno jeo neke pureće specijalitete. Dobra papica, al' jebiga... Fali tu nešto.
Na Rastokama sam prošle godine jeo pastrvu. I opet ista priča.

Uglavnom eksperimentiram s ne-pizza jelima zbog društva. U dobrom društvu svaka hrana je OK.

Ali, moram priznati... Ne razumijem te specijalitete. Npr. chinese... Sve nešto slatkasto i zamamnog izgleda, a onda naletiš na komad nečeg ljigavo-kiselo-ljutog i skoro ispovraćaš dušu... Natjeraše me nedavno da probam tortille... Ajd dobro, volim ja svašta probat. Dobro je to. Ukusno. Samo... Tanko je to tijesto, ne može se od toga ovakav stokilaš najest... Slijedeći put ponijet ću kruha u džepu (seljačina!).
Lasagne... Dobrrro... Dobra zamjena, moram priznati. Pogotovo kad su bolognese.

Ostalo... Ne razumijem.

Osim pizze kužim čobanac i grill (ako je u trostrukim količinama). I dobar grah, onaj s jakim nuspojavama. I sarmu. I knedle sa šljivama. I baš mi je čudno kako ljudi pastrvu mogu pretpostaviti šaranu. Jer šaran je riba br.1, koliko god on bio običan i uobičajen. Šaran je njam. Najukusniji.

I to su sva ne-pizza jela na koja se oblizujem. Ali, kad kucne pravi čas, ja i draga odemo u picernicu, naručimo jumbo i razbijemo se toliko da ne možemo hlače zakopčat. I onda možemo na spavanje, jer nam seks ni u ludilu ne bi pao na pamet.

Prava svinjska nirvana. Za seljačine i stokilaše.