subota, 23.06.2007.

Supač ti je blogač. Ili supić ti je blogić. Whatever.

Stalno sam u nekom poslu pa ne pišem i ne čitam blogove. Danas se zaletjeh malo pretresti svoju listu favorita da vidim tko je nestao netragom i neglasom, tko je promijenio adresu bloga, tko je u depresiji a tko se samo sprda.

Zanimljivo ste društvo, moram priznati. Gradite kuće od papira, udomljavate gay-miševe, autostopirate bijele konje, guzlate u podrumu, pjevate crnačke duhovne pjesme, svirate rock za dva-tri čovjeka, podučavate kozmetičarke i plavuše, vapite za herojima, putujete u Afriku preko noći... I falite mi.

Al sad moram raditi. Da možda zaradim male bembele, šuškice-šuškavice, zveku. Da ne potonem s ovim brodom kojega pokušavam sagraditi. I da onda opet mogu malo više vremena provesti s vama.

Cjelove vam šaljem miloklizn... Ups! Milozvučne. :)))

četvrtak, 21.06.2007.

Kažu, sve se mijenja... Samo je mijena stalna

Malo čovjek ima prijatelja. Onih stvarnih. Tek dva do tri u životu.

Sjećam se vremena slabosti, kada su mi ti prijatelji značili sve na svijetu. I kada se činilo da bez njih ne bih opstao. Čak je vrlo vjerojatno da ne bih. Ili bi to bilo puno mukotrpnije.

A sad... Sve su dalji. Koliko god je to nekada izgledalo nemoguće, ipak.

Negdje u meni će uvijek biti hrpa zahvalnosti za svu pomoć. Ali sada treba dalje svojim pravcem, koji god on bio.

Stravično je kako ljudi mogu zazidati vlastite uši i u svakom razgovoru tražiti napade na sebe. A ja samo odustanem. Jer sam naučio... Ne vrijedi.

srijeda, 20.06.2007.

Hehe...

Što radi Mujo kad završi pravni fakultet?

Prebaci skelu na ekonomski!

utorak, 19.06.2007.

Malo starih dobrih tema - prevara i sving

Jedna od stvari zbog kojih volem Milanku (Ljubinku, Dušanku) svoju jest to što se s njom može o svemu razgovarati i što se u većini priča kužimo.
Tako se ovih dana dotaknusmo mogućnosti prevare partnera.

Bih li mogao prevarit Ljubinku?

Prvo je pitanje zašto bih to uopće napravio. Seksa nisam željan, imam ga koliko je potrebno i izvrstan je. Nisam željan ni razgovora niti razumijevanja, i toga imam koliko god je potrebno. Ni opuštenosti i zajebancije mi ne treba.

No, hajde... Ima čovjek i crviće u glavi. Pogotovo ovakav kojemu su crvići urođeni i neiskorjenjivi. Ovakav jebeni hedonist koji si je nakon svih sranja koje je doživio rekao kako ubuduće želi samo dobro. I uživanje.
Možda bi se moglo dogoditi da poželim drugu, čisto tjelesno i jednokratno. Od želje do realizacije potrebno je provesti u djelo mnoge pripremne aktivnosti koje ćemo za potrebe ovoga posta nazvati PREDUMIŠLJAJ.
I upravo je taj predumišljaj ono zbog čega to vjerojatno ne bih mogao realizirati. Zbog predumišljaja bih se osjećao kao govno. Dakle - cijela priča otpada. Ljubinka ne zaslužuje da joj se radi iza leđa. I nikad joj to ne bih mogao napraviti. Varanje s predumišljajem. Nikad.

Recimo da se tako nešto dogodi BEZ predumišljaja. Negdje se dogodi (npr. na nekoj fešti gdje se malo cugne) da se nađeš blizu neke vesele, nestašne i dobro oblikovane ženice koja je odlučila živjet punim plućima, pa te primi za ruku i povuče u mrak. Takve stvari se vide više na filmu nego u životu, ali moguće su, dakako. A tebi se baš u tom trenutku kreše i ne odoliš iskušenju.
Da li bih se i nakon toga osjećao kao govno? Vjerojatno ne bih. To jest - bih, ali si ne bih dozvolio da se osjećam tako. Kažu - poslije j...... nema kajanja. To jest, ono je sasvim suvišno i ne može izroditi ništa pametnoga. Dakle- bilo, prošlo, ponoviti nećemo.
Jer - ako bih to poželio ponoviti, opet bi se dogodio onaj spomenuti PREDUMIŠLJAJ. Zašto bih to ponavljao? Pa imam sve što želim, sretan sam i zadovoljan... Dakle, teško bi se uopće dogodilo tako nešto. Možda bih i veselu i nestašnu ženicu uspio odbiti s riječima "Znaš, lipa, kresnuo bih ja tebe sve u 16 da sam slobodan, ali ovako ipak neću"...

Crvići, crvići... Mnogo je toga u mojoj hedonističkoj i maštovitoj tintari. Zna stvarno biti prepuna uzbudljivih fantazija. Mnogo draža varijanta ispunjavanja vlastitih fantazija bila bi mi ona koja uključuje voljenu osobu. Npr. toliko puta spomenuti sving. Bih li se mogao upustiti u to bez straha da će me odvući od Ljubinke? Da. Mogao bih. Još uvijek su mi u glavi sve sjebane princeze zbog kojih sam gubio živce, sve ružne i mučne situacije. Ne dam Ljubinku nizašto. S njom želim biti.
Bi li me tamo neka članica sving-para mogla natjerati da razmišljam kako bih se sada radije s njom kresao, pa da planiram kako bih se dočepao nje same? Ne.
I sad... Nađemo se tako ja i Ljubinka s nekim parom, bude nam lijepo i uzbudljivo, odemo doma zagrljeni i bliski. Vrlo vjerojatan scenarij.
Ali... Što ako je muški dio para visok frajer, ošišan do glave, šarmer-baraba, baš onakav na kakve je Ljubinka u životu padala? Bi li se u njoj nešto promijenilo? Ne vjerujem. Ali isto tako ne vjerujem da bi mi bilo svejedno. Jer u svakome od nas čuči barem malo nesigurnosti koja rađa ljubomoru i nepovjerenje.
Samopouzdanje mi je na poprilično visokoj razini. Znam svoje kvalitete koje su drage Ljubinki. Ali sve godine neigurnosti, sranja, manjka tog istog samopouzdanja, sve te godine ostavile su traga negdje u meni. Ne vjerujem da bih se upustio u to. Muški dio sving-para morao bi biti neki mladac, piletina neobrađena. Takav mi ne može uzeti mjesto. Jer sam snažnija osoba od njega. Zašto me onda kompleksira onaj macho-jebač? Hm...
Zapravo bih se usudio. Ipak. Sklon sam testiranju samoga sebe, s ciljem napretka, svakako. Jer, ako bi ona sve svoje okrenula u pravcu (zamišljenog i vjerojatno nepostojećeg) macho-jebača, tada bi mi se to dogodilo prije ili kasnije. Imam ipak neke vrijednosti i (ipak) usudio bi ih se staviti na vagu s bilo kim nasuprot.

Dakle, sve je to relativno. Ono za što sam mislio da sam sposoban sada ispada upitno.
A sve me to privlači. Odavno mi stanuje u mašti i odavno znam da ću jednog dana vjerojatno pokušati. Želim probati sve što me uzbuđuje. Za mnogo toga sam u životu skupio dovoljno hrabrosti, ponekad i dovoljno ludosti...

Neka vrijeme pokaže...
Ne žurim nigdje. Ima još dana za mene. ;)

nedjelja, 10.06.2007.

Fotoreportaža - Rastoke

Upravo se vratih s produženog vikenda. Ja i Ljubinka bijasmo na odmoru za tijelo i duh.

Gdje su Rastoke? Tik do Slunja, točnije - prije Slunja ako vozite starom ličkom cestom iz pravca Karlovca. Rastoke se vode kao ulica grada Slunja iako s klasičnim ulicama nemaju veze - Rastoke su mjestašce na slapovima Slunjčice.
Kad bi to mjesto htjeli opisati jednom rječju, prava riječ bi bila samo VODA.
Kuće na slapovima okružene potočićima, zapravo mjesto gdje se riječica preko kamenja razbila na nekoliko manjih prije no što se ponovo sjedini u jedno korito.

Dalje neka govore slike.

Privatni smještaj kod gospođe Milke, adresa: Rastoke 20, Slunj. Na žalost, nemaju svoje stranice ali će se to u skorije vrijeme izmijeniti. Domaćini ljubazni za svaku pohvalu, cijene smještaja povoljne.



Dvorište objekta -pogled s terase na rukavcu Slunjčice, slap žubori na svega nekoliko metara udaljenosti.



Pogled s terase - još jednom.



Opet voda, jedan od prizora s Rastoka.



Informacije za ribiče



Većina kuća se uklapa u okoliš...



... tek rijetke ružno odskaču od općeg dojma.



Ugostiteljstvo na vodi - ugostiteljski obrt "Petro". Najtraženija je pastrva na žaru. "Petro" ima i svoju web-stranicu - www.petro-rastoke.com



"Petro" -još jednom.



Rekonstrukcija vodenice u krugu još jednog obiteljskog ugostiteljskog objekta - "Slovin Unique-Rastoke" obitelji Holjevac. Imaju i stranicu - www.slunj-rastoke.com



Slapovi na posjedu Holjevac - najljepši dio Rastoka. Pokraj ovih slapova organiziraju se vjenčanja.



Još malo slapova, ponovo "Slovin" obitelji Holjevac.


Ako poželite provozati se a još niste vidjeli Plitvice (a ja nisam sve do sad), udaljenost je nekih 30 km.
Ponuđeni su programi 2-3 sata, 3-4 sata, 5-6 sati. Izaberite srednji ukoliko niste fanatici za šetnje prirodom. Meni i Ljubinki su 3 i pol sata bili taman - da je bilo više pocrkali bi. Cijena obilaska - 110 Kn. I svaka lipa se isplati.






Posljednje tri fotke: prizori s Plitvica. Na zadnjoj smo ja i Ljubinka, samo za vaše oči.



Toliko od mene. Mnogi ne znaju za Rastoke, nadam se da sam im ubacio bubicu u uho. Ili u oko.

petak, 01.06.2007.

Kad ne možeš dočekati trenutak...

Tri dana bez posla, fuša, mobitela, gradske buke, šefa, kompjutera, TV-a... Bit će to sigurno tri najkraća dana posljednjih godina.