ako ćemo iskreno, problem su one curice koje su bile lutkice i to ostale. one kvazifatalne žene koje ne znaju posmatrati sebe, pa dakle ni druge, kao subjekte već samo kao objekte, kao barbi lutkice kojima se navlače haljine da bi se potom još brže skidale. one koje će ti kasnije (u povjerenju) reći - hej, on je za tebe. mene smara - previše priča. ili: kako je osjetiti ga unutra? ili one koje neće reći ništa, jer nije njihovo da govore - one su tu da trepću i zavode. koga? nije važno - samo da nije pametan. igricama su, dakle, sklone samo one koje su se u djetinjstvu s lutkicama identificirale.