subota, 28.01.2006.

Farma

Zahvaljujući nekome tko me je odlučio promijeniti (nekim postupcima na moje zadovoljstvo, nekim s puno manje istog) konačno sam našao vremena pročitati Orwellovo djelo "Životinjska farma" koje je napisano kao satirična basna na temu komunizma i praktične provedbe njegovih načela.
Orwell se prije svega lucidno šali na račun zbivanja u SSSR-u kroz priču o farmi na kojoj su životinje preuzele vlast da bi se oslobodile ropstva nametnutog od strane ljudi i živjele u slobodi. Priča prati transformaciju blještave komunističke ideologije prema totalitarnom režimu.
Ono što fascinira u ovom djelu je primjenjivost na bilo koje društveno uređenje i bilo koju državu, jer u knjizi ima sasvim dovoljno elemenata za jedan upečatljiv "deja vu" i na temu (primjerice) mlade hrvatske države.

Životinje u početku uče čitati, pjevaju revolucionarne pjesme. Sanjaju bolja vremena. Tu se može bez većih problema povući paralela s hrvatskim poratnim godinama. Izborili smo svoju državu, sad ćemo ostvariti vjekovne snove. Oni prije su nas izrabljivali, sada smo slobodni. I vrijedimo. Sad ćemo raditi za samo za svoju državu. A ona će cvjetati.
Tako zaluđene životinje ne primjećuju borbu za vlast, ne primjećuju kako im se servira sve ispraznija demagogija, ne primjećuju da im život sve više nalikuje prijašnjem. Tu se opet moram prisjetiti privatizacije i vrtoglavog uzleta dojučerašnih političkih i javnih anonimusa koja se zbivala dok su Hrvati bili opijeni nacionalnim ponosom i stvaranjem vlastite države.

Vođa životinja, nerast imenom Napoleon nalazi načine da im pažnju zadrži na sve manje važnim snovima s početka priče, za sve što ne valja uvijek uspješno pronalazi krivca u protjeranom političkom konkurentu, nerastu Squileru. Isto tako Hrvati već godinama prate sukobe i oscilacije na relaciji ljevice i desnice, otklone centra malo na jednu a malo na drugu stranu, za sve loše optužuju Srbe i bivšu komunistički vlast ili eventualno mrsku nam ljevicu u vlastitim redovima te one koji istoj naginju. Napoleon nam je malo manje izražen posljednjih godina, ali još nismo zaboravili "oca domovine", zar ne?
Lijepe ideje s početka HR priče iznjedrile su ovcu Thompsona i malo manje ovce Škoru i Prljavce koji nam umilno pjevaju domoljubne uspavanke. Paradoks je upravo to što se uspavanka želi prikazati budnicom. Jer su za sve loše krivi (naravno) Srbi i komunjare. I tako mi čvrsto stojimo s kažiprstom uprtim prema istoku. Važno je samo da ne nađemo vremena pogledati na drugu stranu jer tamo bi mogli vidjeti prevarene branitelje, kupljene titule, besmislene koalicije sa samo jednim ciljem, lijekove i zrak koji ćemo uskoro u potpunosti plaćati.

Najbolji pjevači revolucionarnih pjesama u Orwellovoj "Životinjskoj farmi" bili su konji i ovce. Isti su i najlošije čitali.

Čitajte i mislite. Ne budite ovce.