petak, 02.12.2005.

Prezime

Sinoć razgovaram s frendicom. Tema: prezime žene nakon udaje.
Nisam nikad previše razmišljao o tome.

Moj najbolji frend se oženio prije nekoliko godina. Kod matičara me je malo šokiralo to što je ona dodala njegovo uz svoje. Bilo mi je to malo... Hm... Mogu čak reći i antipatično. Nisam na to navikao. Nisam o tome razmišljao i iznenadilo me je.
Mi smo dobri frendovi. Mogu reći da je i njegova supruga tu poprilično blizu. Cijenim ju. Nedavno mi je otvorila oči u vezi nečeg što me je mučilo. Njeno dvostruko prezime mi više nije nikakav problem ni tema razmišljanja.

I sinoć... Frendica ima isti "problem". I pita me za mišljenje. Nosi svoje prezime već dugo, s njime je postigla uspjehe i postala prepoznatljiva. Ono je njen osobni pečat, pečat njenog rada i karijere.
Što bih ja učinio? Nisam baš znao odgovoriti.

Danas mi se cijeli dan ta tema vrti po glavi... Uvijek sam mislio kako bi ta neka ONA uzela moje prezime. I pokušavam sad na stvari gledati iz drugog kuta... Glupo mi je to dodavanje, ta dupla prezimena.

I sad znam... Više bih volio da ostavi samo svoje.