Lampioni dobrih želja

četvrtak , 17.12.2015.

Jučer je na riječkom lukobranu održana humanitarna akcija "Lampioni dobrih želja". Organizirali su je Studentski zbor Sveučilišta u Rijeci, Udruga studenata biotehnologije UsbRi i Leo klub Rijeka s ciljem. Sredstva prikupljena prodajom svijetlećih lampiona namijenjena su Dječjem domu "Ivana Brlić Mažuranić" u Lovranu.

Pripremljeno je 500 lampiona i to se pokazalo nedovoljnim. Pušteni su u prodaju u 19.00 sati i planuli dok si rek'o keks!
Puštanje istih u zrak bilo je predviđeno za 20.00 sati i očekivala sam spektakularan prizor, ali nisu ih svi "lansirali" u isto vrijeme tako da je, barem kod mene, "vauuuu" efekt izostao. Isto tako mislim da bi malo glazbe jako puno pridonjelo svečarskom ugođaju.

Kako bilo da bilo, radi se doista o hvale vrijednom događaju kojeg sigurno nije bilo jednostavno organizirati i svaka čast Riječanima koji su se odazvali u ogromnom broju.

Uoči najave događaja po portalima su krenuli pljuvački komentari tipa: a što ako lampioni izazovu požar.... to je zagađenje mora i zraka......

Eh, kamo sreće da je to jedino zagađenje.....ona daleko veća jedva da se i spominju.

Fotke.... sorry narode, moj digitalac je posvađan sa noćnim snimanjem, a mobitel se vodi kao smartphone, ali u odnosu na ove najnovije modele pripada otprilike u doba neolita. Jest neki galaxy, ali toliko star da čak nema ni broj. Hajde, kad sam se već potrudila stavit ću par donekle gledljivih fotki i možda za kraj maznuti neku s neta.









Neki su imali problema sa svojim lampionima, nikako da se vinu u zrak. Lampioni, naravno.



A neki su si dali truda pa su izgleda sami napravili svoj lampion.



Trebalo se i ugrijati, a kuhano vino se ubilo za tu zadaću.



Nije baš zahodski selfie, znam, uopće nisam cool. Toilet selfie lives forever! Ali ovo sam jednostavno morala snimiti.



Čiča Miča, gotova priča.

Ćuprija

nedjelja , 13.12.2015.

Nije na Drini. Na Moravi.

Prvo jedna fotka koju nisam objavila u postu o Jagodini. Automat za pržene krumpiriće. Sreća da ih nema kod nas. Ne bi kroz vrata mogla proći.



Dakle, Ćuprija.... Kaže teta Wiki da je Ćuprija naselje u središnjoj Srbiji i središte istoimene općine od svojih dvadesetak tisuća stanovnika. Inače, "ćuprija" znači "most". Da vas ne davim kopi-pejstanim povijesnim činjenicama, reći ću samo da je oblast Ćuprije nastanjena još od kamenog doba i ima jako bogatu povijest. Koga zanima neka gugla. Većinu ne zanima pa idemo dalje.

Evo što nas je dočekalo na ulazu u grad. Znam da je naš dolazak za svekoliko pučanstvo i čitav grad bio povijesni događaj i da su nam htjeli izraziti dobrodošlicu, ali mislim da su se malo zajebali....




Evo mosta, tj "ćuprije". Jedan od najužih mostova s dva prometna traka. Općenarodno veselje nastane kad se susretnu dva malo veća vozila ili jedno veliko vozilo i neki mikro autić s poslovično ženskim čeljadem za volanom. Prvom prilikom ću doći svojim autom da osvjetlam obraz svim vozačicama. Meni osobno taj most ne djeluje osobito uzak. Kod nas u Primorju i Istri ima bezbroj dvosmjernih strahovito uskih uličica, cestica i prijelaza.







MUZEJ HORREUM MARGI RAVNO



"Horreum Margi", u prijevodu "žitnica Morave". Jer se u rimsko doba žito iz cijelog Pomoravlja prikupljalo u garnizonu koji se nalazio na području današnje Ćuprije. U srednjem vijeku grad se nazivao Ravno, a ime je vjerovatno dobio po dolasku Slavena na Balkanski poluotok. Danas muzej u Ćupriji nosi to ime.

Što se samog muzeja tiče, osnovan je 1954. godine. 1965. nakon izlivanja rijeke Ravanice zgrada muzeja pretrpila je znatnu štetu i muzej zatvaraju. Dio eksponata je nestao, jedan dio sačuvanog materijala nalazi se u Narodnom muzeju u Beogradu, a jedan u Zavičajnom muzeju u Jagodini, dok je manji dio ostao u Ćupriji. Od tada pa sve do 1993. grad arheoloških nalazišta nije imao muzej. Zahvaljujući iskopinama najstarijeg naselja i nekropole bronačnog doba muzej ponovo započinje sa radom na novoj lokaciji u sustavu samog nalazišta (preuzeto s www.cuprija.rs).

Akademski slikar i direktor muzeja Novak Novaković ( inače, jako dobar prijatelj moje sestrične) osobno nas je proveo muzejom pa smo imale i najstručnije moguće vođenje.





Jagodina

ponedjeljak , 07.12.2015.

Naša prekodrinska turneja započela je s Ćuprijom i Jagodinom. U Ćupriji smo bili smješteni, a u Jagodinu smo odlazili turistički. Jagodina je jedan živahan gradić od cca 36 000 stanovnika koji nas je ugodno iznenadio, da ne kažem i oduševio u svakom pogledu. Kad mi Opatijci negdje otputujemo jedva čekamo da nas pitaju odakle smo, tako da se možemo kurčiti i preseravati. Sam b(l)og zna da ne robujem predrasudama, ali kad nam je rečeno da ćemo prvo malo turistički u Jagodinu, skrušeno priznajem da mi je prva pomisao bila: what the fuck? Što se ima za vidjeti u Jagodini!? Imam u svoju obranu reći da pretpostavljam da se većina Hrvata kao i ja razumije u turističku ponudu centralne Srbije otprilike isto kao i Mara u krivi kurac (što je, mislili ste da sam se izliječila od prostačenja, kako da ne....). Što se mene tiče, znala sam da je Jagodina bivše Svetozarevo i da je poznata po Jagodinskom pivu. Ako mene pitate, i to je nešto.

Ispostavilo se da Jagodina putnicima, turistima i slučajnim namjernicima nudi jako puno. Mogli bi čelnici naših turističkih zajednica ovdje štošta naučiti.

Pa, krenimo laganini.....

MUZEJ VOŠTANIH FIGURA

Dežurna njurgala primjetit će da vjerodostojnost možda i nije posve na visini, ali za b(l)oga miloga, sama ideja je genijalna. Postoji li negdje u Hrvatskoj uopće muzej voštanih figura? Eto prijedloga broj jedan za TZ Grada Opatije.

Novak Đoković

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se