Linkovi

mislijedneplavusche

26.11.2017., nedjelja

Vukovarske razglednice




u šetnji gradom, otkrivaju se sve ljepši vidici, događa se nešto čudno, omamljenost, opijenost...






prema staroj baroknoj jezgri...
... gdje se vidi negdašnje bogatstvo i ekonomska moć građanskog staleža...
i brojinih zanatskih i uslužnih djelatnosti (ove riječi djeluju tako suhoparno pri pogledu na ovaj maštovito uređen izlog, onako kako su izgledali u prošlim vremenima... prekrasno!
kroz ulicu poznatu po staravičnoj slici razaranja i progona...
jedna od prelijepih palača je i sjedište radio-vukovara,
u Domovinskom ratu jedna od najvažnijih točaka istine o srbočetničkim zvjerstvima.








ovakve prekrasne kolonade tipične su za vukovarsku staru gradnju...
uz sva bogatstva ovdje ne možeš biti ni gladan ni žedan... samo ako si slobodan...
ovo je opomena, da se ne usude nikad više.
a ovo, a ovo!!!
ne moram se okretati hoće li me netko otcinkati, nego se okrećem ...
i s veseljem ulazim u ovaj raj :) preporučili su mi nekoliko mjesta gdje se sjajno jede. pa da biram: za predjelo kulena i čvarke, od grenadirmarša do fiša, od šufnudli do sekeligulaša, paprikaša, i rezanaca s orasima, pa zalit nečim ...










ostaci jednog od obrambenih redova tvrđave...
i raskošna župna crkva sv. filipa i jakova s franjevačkim samostanom.
franjevci su imali izuzetnu ulogu u prosvjećivanju naroda i očuvanju života i integriteta, brinuli su za školovanje, držali i pučku školu i visoki studij filozofije.
crkva je strahovito stradala od nemilosrdnih razaratelja s druge strane.
a prva kazališna predstava na hrvatskom jeziku održana je upravo u ovom samostanu 1819. i djelo je franjevca grge čevapovića.









vide li moje oči dobro?
ah, vide, no i ovaj ljepotan vidi da je viđen
odmah je sišao sa svoj pijedestala i približio se uz prozore da ga se bolje vidi.
vidiš li me dobro...kaj nisam zgodan, ha?
semumiša, podsjetilo me na neke likove s bloga, samo da nije reko: a buš mi napisala komentar, ha?

ima jedna krasna pjesmica, sudeći po mojoj želji da se opet jednom nađem u Vukovaru: "tko se napije vuke i najede štuke, taj se vara da će iz Vukovara"



- 20:33 - Komentari (58) - Isprintaj - #

19.11.2017., nedjelja

proljeće u Vukovaru II - grad nade i očekivanja

nevjerojatan susret s gradom feniksom, s nepokolebivim ljudima, širokim ulicama, širokom dušom... i nadom.






prije Vinkovaca odvojak, 16 km do Vukovara
još malo, svi su nam ovi nazivi dobro poznati. na žalost, uglavnom iz ratnih izviješća

ulaz u gradsko poglavarstvo.krasna barokna palača. od davnina, 5000 g. p.n.e. ovaj su kraj naseljavali narodi, pa, kao i na većini ovog dijela europe, osim prvobitnih podunavskih kultura, ovuda su harali i skiti i keltinamcor, rimljani, horde raznih gotaburninmad, avari, pa se konačno naselila i hrvatska plemenahrvatska. kako smo imali običaj "udruživati se" s kojekakvima, tako su i vukovarom gospodarili i mađari, pa kasnije i habsburgovci. no, posebnom je poveljom hercega kolomana grad postao slobodan kraljevski grad i središte županije srijemske.

danas u gradu, prekrasni dječji vrtić sa sjajnim igralištem cerek i dobro opskrbljenim edukativnim, sportskim i igrajućim sadržajima... posebno me razveselilo što sam doznala da ima puno mladih, puno dječurlije, puno školaraca (fotkano s posebnom dozvolom tete odgajateljice, hvala kiss )

Vukovarci mogu itekako biti ponosni na svoje sugrađane. osim glazbenika detonija, liječnika grossmana, književnika pavličića, nedavno preminulog redatelja i glumca vlade štefančića, glumca königsknechta, književnice ivane bodrožić, matoša koji se rodio nedaleko grada, u tovarniku i još mnogih znamenitih ljudi, dao je i jednog nobelovca - lavoslava ružičkuthumbup. većina je značajnih ljudi svoje obrazovanje stjecala u pragu, parizu, rimu, a mladi lavoslav je gimnaziju završio u osijeku, pa prešao na studij kemije u karlsruhe pa u zurich, nikad nije zaboravio rodni grad ni domovinu.








fantastično zdanje, posjed vlastelinstva njemačkih grofova eltz. dvorac je višekratno dograđivan, okoliša uređenog kao krasan perivojdead. za vrijeme rata strahovito je stradao no obnovljen je u cjelini kroz projekte revitalizacije.
nakon domovinskog rata u dijelove kompleksa premještena je postava gradskog muzeja koji je do sedamdesetih bio smješten u starom dijelu grada. najdragocjenija je bila zbirka bauer, skupljena dobročinstvom povjesničara dr. a. bauera. zbirka je sadržavala preko 50 tisuća primjeraka vrhunskih umjetnina koje su srbočetnici besramno poslije granatiranja i provale u grad naprosto pokraliburninmadmad, na sreću ipak je veći dio završio u vojvodini, u novom sadu gdje je pažljivo popisano ono što nije uništeno i nestaloludnamcor, a vraćeno je tek nakon mirne reintegracijethumbup.







kao i svugdje, naselili se kojekakvi marketi, megaloplexna kina, kažu da se zemlja prodavala u bescijenje, todorescu je za jeftine pare spokupovao svu zemlju, tu i tamo nešto i zasijao za potrebe svoje prehrambene industrije, ljudi se nakon rata vratili, a onda zbog nestašice radnih mjesta selili natrag u neke njemačke, švedske. susrela sam nekoliko mladih koji su se vratili iz izgnanstva s roditeljima, no ovdje su taksisti ili se bave šverc-komercom. nadajmo se da će se i ta situacija s vremenom poboljšati.

zanimljivo mi je bilo čitati imena nekih ulica, kažu da su na to utjecale političke priče, izmjena glavešina-vladara, carstava, pa tako iz osmanlijskog doba postoji donja mala-mahala, pa onda cehovski označena drvena pijaca, pa kozerski sokak, lokvanjski sokak... ima i ulica tri ruže, legenda kaže da je tu živio jedan gostioničar koji je imao tri kćeri, katicu, štefaniju i mariju, ma jednu ljepšu od druge. pa je jedna od ulica u starom gradu dobila po njima ime. kažu da ima i pjesma o tomu: drei rosen.

širok je ovaj grad, panonski širok, i široka je duša ljudi koji ovdje žive. osvjedočila secerek!
grad je bogat kulturnim događanjima, umjetničkim zbivanjima za staro i mlado. kazalište lutaka, vječna, poučna i prekrasna ježeva kućica, ljubav prema svom rodnom domu!
klinci su svuda isti: vesele bojice u ruci i eto krasnih umjetničkih djela fino
i ovdje u parkiću ima jedan pišulinac, ha, ha rofl











plac, marketi, kino, bicikli...klinci ko klinci, sendviči, slatkači, školske torbe...
i malo odmora uz rijeku... zgodne pucke, tko zna o kakvim problemima razglabaju...
školarke ispred radničkog doma. to je dao izgraditi veleposjednik paunović, ugledni građanin i dobročinitelj. ono što je izuzetno, u unutrašnjosti je imao kazališnu dvoranu. kasnije je u nekoliko navrata preprodavan, te ga je preuzela radnička zadruga
i tamo osnovala svoj dom.
stari vodotoranj. između hotela dunav i gradske uprave, na glavnom gradskom trgu. ispod tornja je veliki zdenac, a na vrhu još jedno spremište vode. prekrasna građevina i jedan od simbola grada. iskreno, mislila sam da je nešto veći,
no kao da ga je progutala veličina trga i okolne zgrade.










vukovar je od davnih vremena bio poveznica rijeka i kopna.
na polovici puta između ulma na plovnom dunavu, beča, pešte preko rumunjske do crnog mora.

sjena križa, neka pada tamo prema drugoj obali, neka padne sjena i ne zaboravi se spomen, neka bude uspomena i opomena. (autor kipar š. vidulin)

između zapada i istoka. između sjevera i juga.
marljivi poljoprivrednici, vinogradari, obrtnici, trgovci, svilari, brodogradioci, vrijedni ljudi koji su svoje proizvode distribuirali rano uključeni u parobrodarski promet, a kasnije je povezanost dala i osnovu za razvoj industrije.
danas postoji nekoliko poduzeća koja osim turizma gospodarski održavaju život grada: bivši bata (hvala dijademi koja je izvrsno objasnila porijeklo tvornice), sadašnji borovo, pa vupik (nadajmo se da će opstati, bez obzira što ga je ugrabio todorescu!), luka, tvornica lijekova, biodizela...
tu sam, i čudim se, divim se ovim ljudima ovdje, ovom gradu, svima onima koji su se vratili i ponovno ga stvaraju.
ovim se obalama može šetati beskonačno...ima još zanimljivih i prekrasnih prizora, nastavak slijedi cerekmah
zemlja, voda, nebo, ljudi...





- 21:30 - Komentari (46) - Isprintaj - #

18.11.2017., subota

PROLJEĆE U VUKOVARU





























- 01:20 - Komentari (26) - Isprintaj - #

12.11.2017., nedjelja

visokokalorični doprinos zdravom duševnom i tjelesnom razvoju



moj mali ulov na interliberu cerek, visokokalorični doprinos zdravom duševnom i tjelesnom razvoju party. dio vegetarijanske prehrane upecan na placu njami luk, krmići, špek i kulenić uz obilno zalijevanje da ne prigore, korišteni povodom martinja i portugisca. nisu na fotki da ne uzbudim dijetalce smokin!!





- 18:12 - Komentari (29) - Isprintaj - #

22.10.2017., nedjelja

trst - stari gospodin na razmeđi carstava



u davno doba prvobitne šopingomanije dolazili smo u grad s one druge strane, strepeći hoće li nas na granici opaliti ili nam oduzeti ono malo trapki, šminkice i kerefeka. kao i o većini drugih mjesta s ovog područja postoje dokazi prethistorijskog naseljavanja, ovdje su živjeli i vladali iliri, veneti, rimljani, bizantinci, franci, mlečani, napoleon, pa austrougarska monarhija. a onda - talijani. poslije toga njemačka, pa nakon savezničkog bombardiranja postaje slobodna zona, do /54, a onda potpuno prelazi italiji. vraćali smo se iz venecijanske zračne luke, i ovakav pogled gotovo je potpuno izbrisao čežnju za šopingiranjem, a pokazao mi dotad neprimjećene ljepote ovog raskošnog gradadeadcerek.







na ulicama mediteranski kaos, uz more se gubi k.u.k. pedanterija, ha, ha. i ljepote na koje smo često potpuno slijepi jer nas ometa žurba. a ovim su ulicama hodali i fizičar bolzmann, joyce, jules verne...








šetnja do kaštela Miramare, prekrasnog dvorca za nadvojvodu Maksimilijana. na žalost, prekasno smo došli, ovaj put nam nije dostupna kraljevska raskošno. i ja nisam nadvojvotkinja Charlotte rofl . nadvojvoda je bio brat franza josefa, onog istog koji je u lovranu imao svoj ljetnikovac i svoje metrese. u mehiku je zapatta streljao maxa jer on kao predstavlja reakcionarni elemenat. ludposljednja želja? da mu sviraju la palomu! da, taj napjev je postojao u to doba.










kojim putem?
ne znam tko je autor ovog spomenika vojnicima, no izgleda sjajno i upečatljivoyes.
ovu je pozu usnimio Branimir II (inače, u istri imam još jednog dragog branimira, u kojeg sam svojevremeno bila jako, jako zatelebana, a danas smo najbolji prijatelji).nut
fantastična vizura Trga ujedinjenja Italije, trga koji je rastao i širio se stoljećima, da bi u prošlom zadobio konačni izgled, a dodatkom osvjetljenja u ovom mileniju i završni "touch"sretan.








prekrasna skulptura Uge Härdlta, Venera koja izlazi iz morske pjene. iz fontane je izlazila morska voda. fascinanstno osvjetljenje i prizor koji oduzima dah.
Tetida, kćerka boga Okeana, autor Giuseppe Pokorny, iz ove fontane izlazi svježa pitka voda.
ispred zgrade gradske općine (municipija) je raskošna fotnana koja kao da je višestruko starija od svih okolnih građevina. giovanni mazoleni izgradio ju je poovicom 18. st. kao izvor pitke vode za građane, ukrasivši je simbolikom tada poznatih kontinenata:
konj je simbol europe, krokodil obje amerike, lav je afrički i deva azijski predstavnik. australija još onda nije bila otkrivena pa je nema, a na vrhu se nalazi kip žene- tršćanke, koja raširenim rukama dočekuje trgovce i pomorce iz cijelog svijetathumbup.








golema građevina nije se baš dopadala tršćanima jer im je izgledala kao ogromni kavez s tim silnim prozorima, vertikalama i horizontalama, ali su se , kao i svi drugi, naviknulirofl. arhitekt bruni (nemam pojma jel ima neke veze s onom karlom) je nagovorio kipara cenedu da na vrhu smjesti sat koji ima i svoje udarače i pokazivače prolaznosti vremena: dva brončana maura, starac i mladić, micheze i jacheze, naizmjenično udaraju i na puni sat oglašavaju vrijeme.
caffč degli specchi. fantastična kavana u kojoj se može i prigricnutpartynjamifino. unutrašnjost je u originalnu kompletno bila obložena kristalnim raskošnim venecijanskim ogledalima. na žalost, kad su naši osvojili grad u drugom svjetskom ratu, patizani peke dapčeviča dobili su kao glavni zadatak borbe protiv kapitalističkog, buržoaskog i nacističkog mentaliteta svojom konjicom razoriti i porazbijati i uništiti sva ogledalaheadbang. kasnije je ciljela kavana restaurirana, no nikad više onako kakva je bila prije udaraca konjskih kopita.burninmad
ovo je bilo zaleđe općinske zgrade, splet malih uličica kojima su se vukli sumnjivi tipovi, dileri i - putane. sad je prepun malih slatkih art-kafića









jedna od brojnih raskošnih fontana, neptun i njegov trozubac. nisam doznala tko je autor djela.
još jedna od palača grada.
teatro giuseppe verdi, iako ga je gradio talijan, pa sliči na milansku scalu, austrijanci su još dodali svog arhitekta pa je zgrada dobila još i bečki štih.
ovaj program! ovaj program!!! karte se nabavljaju debelo unaprijed, i to po paprenoj cijeni. gleč, u istoj sezoni gledat i slušat i bellinija, wagnera, bizeta, mozarta, rossinija, verdija, čajkovskog, pučinija...

i na kraju, nakon raskoši grada, otprati nas sv. servolo prema sloveniji...








- 20:07 - Komentari (61) - Isprintaj - #

21.10.2017., subota

gleč, i k nama je stigla jesen :)























- 21:36 - Komentari (24) - Isprintaj - #

19.09.2017., utorak

hum - igračka divova






najmanji grad na svijetu, trenutno stanje: 32 stanovnika, ponekad više, ili manje, s gradskom upravom, i jednim mačkom- profesionalnim vodičem. cijena: zalogaj s tanjurasmijeh





istarski razvod- dokument o određivanju granica između mletačkih, akvilejskih i pazinskih gazdi i lokalnih seoskih općina "komuna". pisan je na latinskom, njemačkom, a onaj dio na hrvatskom koji se u to doba tako i nazivao i to glagoljicom. razvođenje je zapravo slavenski običaj određivanja međa i razgraničenja u kojem se hodajući cijelim terenom radio "očevid" i to bilježilo na licu mjesta. u tomu su sudjelovali svi, i starci zbog znanja i mudrosti, i dječurlija koja je trebala naučiti kako se to radi. put istarskog razvoda još i danas je vidljiv i njime se može obillaziti prostor.





u spomen glagoljaškog očuvanja jezika i kulture nastali su mnogi spomenici, među njima i perivoji s klesanim glagoljaškim slovima, i cijelo šetalište od roča do huma, posvećeno po jednom znamenitom događaju ili povjesnoj osobi. blizu smo!

u davno doba dok su još vladale vile, čarolije i zmajeviburninmad, divovi su se poduhvatili gradnje gradova po istri. kad su ih sve izgradili, preostalo im je nešto malo kamena, s kojim se nisu mogli dogovoriti što ćelud. pa su se nabacivali i igrali kamenjurama i onda odlučili ostaviti sve na tom brdu.

i ovdje su još od neolita stanovali autohtoni žitelji, pa kelti iza kojih su ostali zanimljivi toponimi, pa histri, rimljani, bizantinci, slaveni, franci, akvilejci, mleci, francuzi... dakle standardna ekipa osvajačarofl. kao i obično, najvažnije je bilo da se obrambeno utvrde, izgrade kule, vidikovce, zidinezubo...









odmah uz zidine, kad je bilo neopasno vrijeme, ljudi su rado izlazili i družili se pod hladom kestenova. kao što rade i dan-danas. zanimljivo mi je bilo čuti čavrljanje na nemoguće brzoj varijanti talijanskog od čega nisam razumjela ni jednu jedinu riječ.

hum je do sedamdesetih godina prošlog stoljeća bio zapuštena ruševina s nekoliko staračkih odmaćinstava, a onda je uprava predana čakavskom saboru, pa je uz vrijedne studente, stručnjake i ljubiteljehrvatska starina revitaliziran onako kako priliči gradu u kojem je nastao predložak misala kneza novaka, prve hrvatske tiskane knjigeyes. od troja vrata preostala su ova, no drveni dio se potpuno raspaono.

stoga je umjetnik želimir janoš (onaj isti koji je oslikao prostorije moje prijateljice na cresu!sretan) darovao nova vrata na kojem je niz medaljona koji predstavljaju kalendar i adekvatne seoske radove. kvaka je u obliku rogova boškarina...i natpis koji poziva da dobrodošli gost uđe u grad.

kroz prva vrata se ulazi u "polaču" gdje se nalazi lapidarij sa sačuvanim glagoljaškim natpisima.








unutarnja vrata koja nam otvaraju pogled na... glavnu ulicu uz koju se pošlihtalo tri reda kuća. ne možete se izgubiti.
naravno, i tu je uzbrdica headbangburninmadcry(puf-puf-pant, sličim na onog debelog šefa iz alana forda), i ovdje me uhvatilo u slikačkoj "pozi", ha, hasmijeh

prekrasni detalj trga, uz poziranje mojeg prijatelja. samo da napomenem da posebnu zahvalnost dugujem prijatelju, oštrom oku, neumornom idejnom začetniku, vozaču, hranitelju, obavještajcu, umjetničkom oku i nasmijavatelju g. branimiru.cerek








s jedne strane župna crkva uznesenja bdm, izgrađena na mjestu stare crkvice o kojoj ima spomena od 13. st. unutrašnjost mi nije bila dostupna.no
a s druge strane gradska loža. unutrašnjost gradske lože i županskog stola. građani su svake godine birali po dva župana. i dan-danas je očuvan taj običaj, odvija se na lokalnom dijalektu, uz poštivanje svih procedura. župane biraju "uz pomoć boga i raboša". raboš je drveni štap u kojeg se urezuju znakovi, s jedne strane za, s druge protiv, i to na oba štapa. a onda jedan od starih župana proglašava nove koji preuzimaju županijsku palicu i ključeve grada.ključeve grada.thumbup







u neizostavnoj humskoj konobi degustiraju se najbolja ulja, toćaju najmirisniji octi, jedu najbolji tartufi.njami ne, nisu najpoznatije marke i najbolje, treba slušati domaće ljude koji znaju što je dobro.
biska je autohtona istarska rakija od komovice, imele i nekoliko vrsta trava (imela - viscum album). proizvodi se ovdje već preko 2000 godina još od doba kelta čiji su druidi pridavali tom piću magijska svojstva čuvanja od uroka i duhova, a njome su i liječili razne boleštine. mmmmm, preporučam kušati.party








po svemu ovom vodio nas je jedan tigrasti mačor.smokin
no, kaj čekate, dojdite.namcor
ovuda.
pa ovuda.
a sad prijeđi cestu.pa uz travnjak. još samo malo.blizu smo.
eto!sretanpogled na nazubljeni toranj s najbliže strane, tamo gdje su zidine proširivane.
što sam ti rekao, sada ste vidjeli i drugi kraj! mijauuuuu!
wavewave



- 08:10 - Komentari (98) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2017  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Studeni 2017 (4)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (2)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (3)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (6)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (8)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (10)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (9)
Travanj 2015 (5)
Ožujak 2015 (10)
Veljača 2015 (5)
Siječanj 2015 (14)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (22)
Opis bloga




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se