Linkovi

mislijedneplavusche

19.09.2017., utorak

hum - igračka divova






najmanji grad na svijetu, trenutno stanje: 32 stanovnika, ponekad više, ili manje, s gradskom upravom, i jednim mačkom- profesionalnim vodičem. cijena: zalogaj s tanjurasmijeh





istarski razvod- dokument o određivanju granica između mletačkih, akvilejskih i pazinskih gazdi i lokalnih seoskih općina "komuna". pisan je na latinskom, njemačkom, a onaj dio na hrvatskom koji se u to doba tako i nazivao i to glagoljicom. razvođenje je zapravo slavenski običaj određivanja međa i razgraničenja u kojem se hodajući cijelim terenom radio "očevid" i to bilježilo na licu mjesta. u tomu su sudjelovali svi, i starci zbog znanja i mudrosti, i dječurlija koja je trebala naučiti kako se to radi. put istarskog razvoda još i danas je vidljiv i njime se može obillaziti prostor.





u spomen glagoljaškog očuvanja jezika i kulture nastali su mnogi spomenici, među njima i perivoji s klesanim glagoljaškim slovima, i cijelo šetalište od roča do huma, posvećeno po jednom znamenitom događaju ili povjesnoj osobi. blizu smo!

u davno doba dok su još vladale vile, čarolije i zmajeviburninmad, divovi su se poduhvatili gradnje gradova po istri. kad su ih sve izgradili, preostalo im je nešto malo kamena, s kojim se nisu mogli dogovoriti što ćelud. pa su se nabacivali i igrali kamenjurama i onda odlučili ostaviti sve na tom brdu.

i ovdje su još od neolita stanovali autohtoni žitelji, pa kelti iza kojih su ostali zanimljivi toponimi, pa histri, rimljani, bizantinci, slaveni, franci, akvilejci, mleci, francuzi... dakle standardna ekipa osvajačarofl. kao i obično, najvažnije je bilo da se obrambeno utvrde, izgrade kule, vidikovce, zidinezubo...









odmah uz zidine, kad je bilo neopasno vrijeme, ljudi su rado izlazili i družili se pod hladom kestenova. kao što rade i dan-danas. zanimljivo mi je bilo čuti čavrljanje na nemoguće brzoj varijanti talijanskog od čega nisam razumjela ni jednu jedinu riječ.

hum je do sedamdesetih godina prošlog stoljeća bio zapuštena ruševina s nekoliko staračkih odmaćinstava, a onda je uprava predana čakavskom saboru, pa je uz vrijedne studente, stručnjake i ljubiteljehrvatska starina revitaliziran onako kako priliči gradu u kojem je nastao predložak misala kneza novaka, prve hrvatske tiskane knjigeyes. od troja vrata preostala su ova, no drveni dio se potpuno raspaono.

stoga je umjetnik želimir janoš (onaj isti koji je oslikao prostorije moje prijateljice na cresu!sretan) darovao nova vrata na kojem je niz medaljona koji predstavljaju kalendar i adekvatne seoske radove. kvaka je u obliku rogova boškarina...i natpis koji poziva da dobrodošli gost uđe u grad.

kroz prva vrata se ulazi u "polaču" gdje se nalazi lapidarij sa sačuvanim glagoljaškim natpisima.








unutarnja vrata koja nam otvaraju pogled na... glavnu ulicu uz koju se pošlihtalo tri reda kuća. ne možete se izgubiti.
naravno, i tu je uzbrdica headbangburninmadcry(puf-puf-pant, sličim na onog debelog šefa iz alana forda), i ovdje me uhvatilo u slikačkoj "pozi", ha, hasmijeh

prekrasni detalj trga, uz poziranje mojeg prijatelja. samo da napomenem da posebnu zahvalnost dugujem prijatelju, oštrom oku, neumornom idejnom začetniku, vozaču, hranitelju, obavještajcu, umjetničkom oku i nasmijavatelju g. branimiru.cerek








s jedne strane župna crkva uznesenja bdm, izgrađena na mjestu stare crkvice o kojoj ima spomena od 13. st. unutrašnjost mi nije bila dostupna.no
a s druge strane gradska loža. unutrašnjost gradske lože i županskog stola. građani su svake godine birali po dva župana. i dan-danas je očuvan taj običaj, odvija se na lokalnom dijalektu, uz poštivanje svih procedura. župane biraju "uz pomoć boga i raboša". raboš je drveni štap u kojeg se urezuju znakovi, s jedne strane za, s druge protiv, i to na oba štapa. a onda jedan od starih župana proglašava nove koji preuzimaju županijsku palicu i ključeve grada.ključeve grada.thumbup







u neizostavnoj humskoj konobi degustiraju se najbolja ulja, toćaju najmirisniji octi, jedu najbolji tartufi.njami ne, nisu najpoznatije marke i najbolje, treba slušati domaće ljude koji znaju što je dobro.
biska je autohtona istarska rakija od komovice, imele i nekoliko vrsta trava (imela - viscum album). proizvodi se ovdje već preko 2000 godina još od doba kelta čiji su druidi pridavali tom piću magijska svojstva čuvanja od uroka i duhova, a njome su i liječili razne boleštine. mmmmm, preporučam kušati.party








po svemu ovom vodio nas je jedan tigrasti mačor.smokin
no, kaj čekate, dojdite.namcor
ovuda.
pa ovuda.
a sad prijeđi cestu.pa uz travnjak. još samo malo.blizu smo.
eto!sretanpogled na nazubljeni toranj s najbliže strane, tamo gdje su zidine proširivane.
što sam ti rekao, sada ste vidjeli i drugi kraj! mijauuuuu!
wavewave



- 08:10 - Komentari (97) - Isprintaj - #

16.09.2017., subota

buzet - kruna istre



na brdašcu iznad doline mirne, usred bujnih šuma sa skrivenim bijelim i crnim zlatom tartufa,
kao kralj plodnih polja, livada i vinograda, od davnina stoluje buzet.sretan










hoću li naći izgubljenu naušnicu, možda kakvog pristalog kapetanacerek, napiti se čiste vodice. još bolje, dobrog vina, hadead?
i ovdje se treba pentrat, jadna ja cry
od pretpovijesti osnovu gradine činili su krugovi u obliku puževe kućice, koju su rimljani dodatno utvrdili, kasniji doseljenici dograđivali, bizantinci uređivali, karolinzi nasljeđivali, akvilejski patrijarsi sređivali, a mlečani završno opasivali...








buzet je imao nezgoda s opskrbom vodom. stoga su bogatiji građani u dvorištima imali svoje cisterne za kišnicu,
a ispred malih vratiju na ulazu u grad dao je načiniti odgovorni kapetan zorzi. potrebe naroda, eto, nisu bile zanemarivane.
i ulaz "na mala vrata"
od fontika, skladišta za žito s grbovima...kroz uličice izglačane tarace..do cvjetnjaka pred vratima...i španjolskih balkončića








kroz minijaturna dvorišta...i toplinu domaćeg ugođaja...
do prekrasno urešene vele šterne s raskošnom ogradom. tamo su se okupljali građani da malo proćakulaju i razmijene novice
a neko je i mene okinuo (fotićem!!smijeh) dok sam ja okidala sve te ljepoterofl...kamen i kamen na kamenu... cvijet na cvijetu








a onda polako dalje, građani buzeta bili su vješti obrtnici: češljari, kovači, metlari, tkalci, lončari. ova je pak kuća autentična pekara iz srednjeg vijeka s originalnom krušnom peći.
i vrtoglav pogled s ruba zidina... na bujne brežuljke... i grad koji živi...
do crkvice sv. jurja (po običaju, bila je zatvorena pa nisam mogla razgledavati znamenitu drveninu, slike sljedbenika tiepola i preslicu)









spomen na književnika i prevoditelja stipana konzula istranina...
i ovdje je glavni trg dobio ime po titu smijehhrvatska
župna crkva uznesenja bdm i zvonik, naravno i ovdje su vrata bila zatvorena tako da nisam vidjela unutrašnjostnamcor
s koje god strane, vrtoglavica nut
zanimljiva vrata, možda vode u raj ;) a ova u - ekonomsku emigraciju rolleyes










primamljiv doček, sve je spremno za požderuhe njami
ni valjda da bu mi maca mrknula slasni objed?burninmad
hoćemo li zelenjavu, nešto vegetarijansko i tartufe, ili konkretno, s pljukancima?dead
i onda niz ludo strme uličice (nije mi jasno kako onuda uopće prolaze auti) izlazak kroz vela vrata...
i blagoslov sv. jurja za sretan put u nove pustolovine thumbupwave







- 11:23 - Komentari (49) - Isprintaj - #

08.08.2017., utorak

buje - stražar nad istrom





zahvaljujući gostoprimstvu g. branimira (hvala na strpljivosti i mnogim informacijama, zanimljvim povijesnim štiklecima i mogućnosti da skinem koju suvišnu kilu špeka smijeh ) jedan dio slobodnih dana provela sam u prekrasnom dijelu istre - bujštini. da, istra je čarobnija nego si možemo zamisliti.cerek






fantazmagorični pogled prema zapadu, moru, obali dead
pogled sa starog glavnog trga, tamo gdje su vijećali građani...
... i dan-danas vijećaju. o važnim stvarima. kao i obično kad si mogu priuštiti svo vrijeme svijeta.rolleyes

kako je već u srednjem vijeku ovaj dio istre postao općina, sa svojim prokuratorom, rizničarem, sucima, komornikom, liječnikom, učiteljem, namještenicima na javnoj vagi, trebalo je donositi i važne odluke. to se činilo upravo na ovom mjestu, ispred ulaza, le porte, pod velikom ladonjom (vrsta brijesta). dakle, ništa novog, sudeći po slici, povijest se ponavlja smijeh







i ovdje je prisutan. još uvijek. crvena istra.doduše, uz sramotne dokaze propasti i neimaštine ovijeh dana...
...dok neki mogu mljackati tartufe i salamu od boškarina. doduše, uz malo štednje delikatesu si može priuštiti prosječni hrvatski stanovnik. jednu žličicu, da roflzubo
a koza, koza može samo meketat i prčit se. slava joj, preživjela je!thumbup








na ulazu u stari dio grada krasna je crkva sv. marije od milosrđa. priča kazuje da je jedan bujski zemljoposjednik nabavio kip Bogorodice u veneciji, da ga otpremi na svoje imanje. putem je stao na tom mestu da se odmori, no kip se više nije dao pomaknuti. i na tom mjestu je izgrađena crkva.

još od prethistorije ovi su krajevi bili naseljeni, od histra preko rimljana, ostrogota, bizantinaca,, franaka, mlečana, pa francuza, austrougarske, nijemaca, pa slobodne zone trst...za buje su govorili: stražar istre!nut

a visoko je, visoko, uvijek se moram pentrat!headbang ali tu je žuja da dojdem k sebi deadparty

jedna od preostalih kula, kula sv. martina koja čuva zapadna vrata. kažu da je grad dobio ime po slavenskom dolasku u taj kraj, kad su slaveni odlučili "da tote bolje stati". doduše, na tom području već je bilo preko 20 gradina, utvrda i zaselaka. ima neobično krunište








na neočekivanom mjestu prekrasna crkvica s ljupkim dvorištem...... iza koje je vidikovac, pogled na drugu stranu svijeta...
lagano po šetalištu s predivnim vidicima...... i zove se belvedere yes
uz opojni miris akacije.... i ruža...lagani burninmaduspon uza zidine...







...ljubav posvuda,...pod prozorima...cerek na zidu..... i tene na žici...zujo
bicikleto i radoznali micek...dječurlija i pasi na ulici...... briga ih za vrućinu i vrijeme...
jesu li bili strogi u ovoj školi?eek... peseki samo pitaju za poslasticurofl







dijagonalom prema...sv. servolu....na tom je mjestu otprije postojao jupiterov hram, pa su u zapravo još nedovršene zidove ugrađeni antički građevni elementi, dijelovi stupova i kapitela, a na jednom od zidova i dio nadgrobne stele braće valeri.
mletački lav pod prozorom...a lav je i na stupu ispred tornja, stupu srama...i kažu, kasnije je dobio i drugu ulogu, kao kamena baza za zastavu....
fantastične slike na svodovima, zlatnom krunom do raja...svjetlost ulazi kroz okna, ulazi i preplavljuje i nas...veličanstvenost, barokna raskoš, nedodirljivost...
i otisci stopala tko zna kojeg po redu skrušenog svirača na orguljicama







kroz male stisnute ulice...gdje žive ljudi, gdje vješaju unterveš po štriku...sretanod pule, zadra, šibenika, pazina, cresa... svuda je čisto rublje veseli svjedok života...
pa i onda kad nadležni imaju nadzor nad svima i svačemu, no nećemo sad o tomupjeva...








radije o umjetničkim prikazima u gradskoj galeriji... i još zanimljivijim malim dvorištima ukrašenim maštom stanovnika. znam, nepristojno je zavirivati u tuđa dvorišta i kroz njih neobzirno prolaziti, no ovo je dvorište bilo za sjest, odmoriti i gledati..dead
makovi su cvali na livadi ispred balkonacerek... no tu je noć po vrtovima i kukuruzu harao strašni vepar, dolutao iz obližnjih šuma.... izgazio je travu, požderao salatu, izrovao cvijeće, a onda se ričući vratio u svoju šumu. eh, da je tu jedan heraklo pa da ga sredi, kao što je sredio kalidonskog vepra!namcor
pa o tomu kako sam doživjela strašnu, strašnu olujurofl...no, buje treba doživjeti!thumbupmah






- 19:46 - Komentari (89) - Isprintaj - #

07.08.2017., ponedjeljak

motovun, raskrižje zmajevih brazda


grad podno kojeg su rijekom mirnom plovili jazon i argonauti, pila se najbolja vina,
grad divova, vlasnik hrastovih šuma,
sjedište patricija, filma, strastvenika i romantičara.
pogled na ruže, jasmin, vinograde i tarace...





kroz brajde, polja i šume do utvrde. alternativci tvrde da kroz grad prolaze "energetski meridijani, zmajeve brazde" i stvaraju čvorište "pozitivne energije same zemlje", "otvor za disanje" ma što god to značilo. znam samo da se ovdje dobro zabavlja, jede i pije njamiparty

šumovito područje bogato hrastom lužnjakom, ne baš karakteristično za mediteran. lakomi mlečani koristili su drvo isključivo za gradnju brodovlja pa su strogo kontrolirali svaku siječu i kažnjavali krađu. to što su zapravo time poharali cijelu obalu samo za svoje potrebe i gotovo iskorijenili šume, valjda je to čisto sitna činjenica no

jasmin, akacija, kestenovi, ruže... da se opiješ na tri metra šetnje...
uzbrdo po via gradiziol, uz crkvu bezgr. zač. bl. dj. marije i njezinih službenika servita.
panorama grada, koji je , kako kažu geolozi, svojevremeno bila blizu mora, jer je rijeka mirna u neko davno doba bila potopljena morem i mijenjala svoje korito.







vidi, vidi, maca ćiri-viri. a što hoće zelenooka mica-maca?ah, da, pokazati nam gdje se dobro jede i pije cerek ah, daaa, osim što tu raste dobar hrast lužnjak, brijest i jasen, rastu i tartufi. i odlična loza! kažu da je carica livia druzilla, žena cara augusta i majka tiberija, održavala svoju ljepotu do pozne 86-te godine upravo tajanstvenim vinom "vinum pucinum" iz ovih područja. khm, kad bi se zaredale buteljke, he, he... nutdead






gradić postoji još od antičkih vremena. kasnija motovunska obrana osnivala se na dva prstena zidina, još prije osvajanja mlečana, od 8 st. gradić je rastao, da bi u srednjem vijeku učvrstio izgled kakav ima i danas.
legende govore da su u davno doba ovdje živjeli divovi, tako veliki da su jedan drugome dobacivali alat i veliko kamenje, i tako gradili istarske gradove. glavni među njima bio je div dragonja, imao je ženu Mirnu. a kako i rijeka podno motovuna teče mirno i spokojno, nazvana je Mirna. još i danas se priča da njezin i dragonjin sin, gorazd, još uvijek živi sakriven u šumama motovuna.

do vrha motovuna prolazi se preko 1000 stepenica. ne, nisam bila za takvu pustolovinu. ljepše je polako, zavijutcima, prošetati...osim toga, lakše se tako, polako, sretne nekog poznatog, kao što sam i srela frendicu još iz osnovnjaka i gimnazije, ninu.
ovo malo zvono, između zidova i mjeseca, najstarija crkvica s tipičnim zvonikom i izgledom kapelice, crkva sv. antuna padovanskog.

loža uz sam rub vanjskih zidina...lobia maior, mjesto gdje je zasjedalo gradsko vijeće, donosile odluke, presude, kao i mjesto gdje su se mogli izmjenjivati skriveni zaljubljeni pogledi, prije nego se krene na promenadu po trgu ispred unutarnjih zidina.s druge strane pogled se spušta na spokojnu dolinu mirne...







prema unutarnjim vratima...popentrali smo se na otvoreni trg ispred glavnih gradskih vrata. zidine potječu iz davnog ranog srednjovjekovlja, a nadograđivale su se, rušile, dozidavale prema potrebi još stoljećima...

trg josefa ressela, čeha koji je neko vrijeme proboravio ovdje, genijalnog izumitelja ii inovatora, smislio je pogon brodova na vijak. kažu da je ideeju dobio gledajući sjemenku javora kako spirralno pada s grane. bio je i šumar, načinio geološku kartu istre, izmislio sistem za hlapljenje slane vode, napravio nacrt za riječki tramvaj...

unutarnja vrata u ojima je lapidarij i kroz koja se ulazi na glavni gradski trg. čuva li grad ovaj strašni bijeli laf? i uspomenu na jednu od stanovnica koja je poticala umjetničke susrete, što je izraslo u veliki sjajni filmski festival.







na ovom se trgu, između crkve i zvonika i motovunske komunalne palače, jedne od najstarijih sačuvanih romaničkih javnih građevina. naravno, tokom stoljeća sve takve zgrade doživljavale su raznorazne promjene u detaljima izgleda.
pogled na crkvu sv. stjepana i i zvonik visok 27 m, glavna kula i osmatračnica. više puta je pregrađivan i imao višestruku namjenu.
i šterna, mjesto gdje se okupljalo, saznavalo lokalne novosti i vadilo tako dragocjenu vodu.






veli jože, inspiracija za djelo v. nazora, kažu da je u bijesu zatresao gradski zvonik i iščupao drvo da njime pomete svo ono smeće nepravde koje je tištilo sirotinju burninmad. pa onda jedna noćna ptica-radoznalica smokins pesekima svojeg prijatelja koji ju je vodio u istarske pustolovine cerek.
romantična šetnja zidinamasretan...vrtoglav poglednut ...i pjesma uz gitaru... eh, i mi smo bili mladi...rofl






podgrađe borgo, niz kuća među kojima je, prije vrata s gotičkim lukom, stajao hospicij, ubožnica. grad je stoljećima imao svojeg ljekarnika, liječnika, kirurga koji su bili na gradskoj plaći.thumbup

po ovim je uličicama hodao i proslavljeni miroslav šutej, a glazbeni doprinos je dodao i andrea antico, renesansni kompozitor koji je među prvima koristio crtovlje i zapisivanje nota suvremenim načinom bilježenja.
i slavni automobilistički as, prvak formule 1.kažu za njega da se kao klinac natjecao sa svojim bratom sjedeći u koritu i spuštajući se niz ove tarace do kraja grada...lud

motovun i dalje radosno dočekuje i filmaše, i radoznalce, i umjetničke duše, hedoniste, veseljake i one koji ljubavnu tugu žele utopiti u dobrom iću i piću. a onda ćemo dalje, punih srdaca i trbuha cerek mah















- 11:53 - Komentari (38) - Isprintaj - #

02.07.2017., nedjelja

imaginarni orkestar branimira turkalja




u varaždinu, na prvi dan ljeta i dan glazbe, direktno iz pariza u galerijski centar u barokni varaždin, grad glazbe i anđela, dolepršale su čudesne fotografije uz pratnju zvukova harfe i gongova, uz plemenite riječi i, najvažnije! ljubitelje umjetnosti i drage prijatelje :












o autoru se može mnogo govoriti, o njegovim transformacijama fotografija i umjetničkim performansama stvarnosti govore brojne izložbe, njegove boje, pokret, ples u slikama, kao da nas namjerno zavodi igrom skrivača, zove na traženje...malo napetoosti pred događaj...umor nakon putovanja, strepnja hoće li biti sve kako valja...
neizbježna vizura grada, znak prepoznavanja...
gđa. Slava Božićević, spiritus movens umjetničkog zamaha, žena-zmaj, oštrooka, odlučna i djelotvorna
draga Vlasta, jedna od muza izložbe, organizatorica izložbe u parizu
svi na broju, nikud bez svojeg aparatića, lune i stele
a i svojih tjelohraniteljica.osobnih čuvarica-bodigardica cerek









kroz uličice gdje nas čuvaju ajngeleki, polako krećemo prema galeriji...gdje nas dočekuje njegov ravnatelj, ivan mesek,
koji i sam stvaralački obogaćuje ljepotu grada. ovo je spomen-ploča povrću, slavnom varaždinskom zelju, instalacija načinjena od escajga, i ne slučajno baš prikazana u pravcu prema tržnici!
u vrućem predvečerju društvo se sabire sa svih strana...dobrodošli gosti...
i slatke pese očekuju što će se zbiti yes








mia frangeš - žena koja zvukom putuje i vraća nas u prostor vlastite duše, suptilnim kretnjama tek prstiju, ili snažnim pokretom cijelog tijela , doputovala je iz slovenije i uveličala ovaj praznik umjetnosti...gongovima, glazbom pamtivijeka, odbljeskom prvih jeka poslanih ljudskom rukom u prostore i krajolike...
evo ih!i "one" dolaze! gđa Diana Grubišić Ćiković, proslavljena harfistica zavidne umjetničke biografije i Veronika Ćiković, mlada nada ovog čudesnog instrumenta, obje rado sudjeluju u umjetničkim događajima svojeg prijatelja Branimira
kako ćemo je namjestiti?...ovdje će se najbolje čuti...









neka slike govore...vibriraju, pjevaju, trube, viču, šapću...









milan novak i i draga Ljubica Ribić, pjesnici, voditelji događaja, voditelji udruge za promicanje kulture "ritam misli", organizatori i sponzori, velika im hvala, uz prekrasne stihove i snažnu poetsku riječ posvećenu glazbi potpuno su se posvetili ljepoti događaja.
voditelj galerijskog centra i neumorna gđa Mia
izuzetne harfstice s posebnim su nadahnućem predstavile scarlattija i njegovu sonatu u f-molu, gliereov impromtus, meni posebno lijepu posseovu koncertnu etidu br. 1, na kraju univerzalno poznata skladba S.Meyersa cavattina, tema iz filma lovac na jelene...
je li sve u redu, pita se Branimir...da, sve je savršeno, sinestezija boje, glazbe, riječi... pa i: -pokreta :)








u baletnoj tuti, privučena glazbom..nožice nisu mogle odoljetirofl...mala balerina kojoj nije smetala ni brojna publika...znači da je sve bilo kako valja sretan
čak je i on otvorio usta u čudu od ljepote, a publika je pozorno pratila glazbenice i plesačicu cerek







na kraju, u tišini nakon zadnjeg pljeska...ah, dama je u negližeu, gotovo gola!eek ...i golih nožicanamcor
treba brzo navući čarapicerofl... da ne ozlijedi nježne nožice, ha, harolleyes
evo, obučena je...
a sad i odjevena :)sretan









na kraju možemo zahvaliti domaćinima, organizatorima, umjetnicima i sponzorima ljubici, milanu i ivanu, posebnim gošćama gđi. dijani, miji i veroniki na prekrasnoj glazbi, onima koji poštuju i vole umjetnički rad branimira, ljubiteljima lijepoga...i nazdraviti svim gostima i prijateljima na ovoj lijepoj večeri :)



















- 12:45 - Komentari (89) - Isprintaj - #

11.06.2017., nedjelja

priča ide dalje - rovinj by night


legenda govori da je rovinj u davno doba, još prije histra i njihovih gradina, bio bogat otok, poput minijaturne atlantide. a onda ga je razorni podmorski potres razdrobio u 22 otoka, od kojih je na najvećem dalje preživio rovinj i njegovi stanovnici. tek je puno kasnije povezan nasipavanjem tla s obalom.






na danjem se svjetlu blista kao dragulj, a kako se sušta večer postaje sve zagonetniji i prepun tajni. kamenite uske uličice, strme i glatke od silnih oluja i tegobnih koraka, strmih prolaza, bajkovitih skalina... kažu, rovinj je zadržao i svoj posebni autohtoni jezik proizašao iz mješavine još rimskog latinskog, ilirskog i mnogobrojnih povijesno-lingvističkih dodataka kasnijih osvajača. ribarsko mjesto koje se diči svojim brodicama batanama (posebno preporučam prekrasni pomorski muzej!) i posebnim načinom pučkog pjevanja: bitinadom. uostalom, pa zar nije tony cetinski iz rovinja, ha?naughty







zidine grada kojeg nisu do kraja pokorili ni rimljani, ni vizigoti, ni huni, ni bizant, ni franci, ni slaveni, neretljanci, saraceni, mleci, austrija, francuzi, talijani, pa ni jugoslaveni zubohrvatska
a legenda priča da je sv. eufemija bila kršćanska mučenica u doba dioklecijana, iz kalcedona, umrla je uslijed svireposti, a njezin je sarkofag odnešen u carigrad. a onda je nakon više stoljeća netragom nestaono i pojavio se pred rovinjskom obalom plutajući. građani su bili začuđeni njegovom težinom, i tek ga je malo nevino dijete uspjelo iznijeti na obalu. na tom je mjestu još bila stara crkvica koja je potom srušena, a onda izgrađen visoki toranj nalik onomu u mlecima, i ova krasna barokna crkva. podno nje pruža se prekrasan pogled na otoke, mjesto je kao stvoreno za romantično snatrenjesretan..








duž slavne ulice Grisia nanizani su minijaturni trgovi i mnogobrojne galerije s izuzetno lijepim umjetninama. svake godine se eksponati iz unutarnjih prostora sele na ulicu, van, u javnost, svima na poglednjami. to je onda prava festa od lipote! nisam mogla odoljeti ženskoj strasti za đinđuvama dead







u svakom je mjestu i guštirna, naravno lijepo ukrašena vitičastim okovomthumbup. na trgu je toranj u venecijanskom stilu, s urom, a na staroj pretorskoj palači postavljeni su gradski grb i grbovi znamenitih obitelji. znamenitih po vlasti i bogatstvu, naravnorofl ... vidim li dobro? izložba miroa?nono da. da! ono što sam vidjela u umjetničkom paviljonu u zagrebu pred godinu-dvije udahnulo mi je radosti za daljnjih nekoliko rundi! naravno da ću ovamo ući po još jednu duplu!cerek... na kraju, kad si već na kraju snaga, osvježi te ovaj mali slatki pišulinac!smijehmah










- 11:45 - Komentari (80) - Isprintaj - #

09.06.2017., petak

rovinj-fotografske transformacije






Branimir Turkalj:
" Veliko mi je veselje da i ja mogu dati svoj doprinos pjesničkom festivalu "More na dlanu".
Ujedno pozdravljam sve drage prijateljice i prijatelje koji bi rado bili ovdje,
a zbog daljine i raznih obaveza ne mogu."



Pjesnički susreti "more na dlanu" već se nekoliko godina održavaju na morskoj obali, i ovaj put je druženje ostvareno u Puli, danas, gdje će nastupiti i naš istaknuti umjetnik Zdenko Jelčićthumbup. sutra će u Rovinju biti otvorena i izložba fotografija grada i drugih bisera plave istre akademskog umjetnika Branimira Turkalja. u neobičnom ambijentu hotela Lone, još neobičniji fotoperformans, distenzija, umnožavanje i refleksija stvarnosti, neobični rakursi, iterativnost jednostavnih vizualnih motiva koji u mnoštvu čine gotovo baroknu raskošdead. s druge strane, zapravo ogoljuju vidik do osnovne jezgre, do same biti, srži zamijećenog objekta kojem umjetničko oko pronalazi i iznosi pred gledaoca zaobljenu čistu strukturu iz prostora. barem ono što sam dosad vidjela. možda me, nakon izložbe, dočeka još koje iznenađenje :) kod branimira nije ništa, baš ništa isključeno!rolleyes






susret s morem, malo je nakošenrofl, no žurilo nam se na dogovor o izložbi, izboru glazbe i ostalim detaljima. u ovom raskošnom gradu u kojem je umjetnost svake vrste, pjesma, likovnost, književnost, kiparstvo, arhitektura, ne samo smisao za lijepo, nego unutarnji poticaj za izražavanje osjećaja na koje nas ponuka čarolija ovog gradića burne prošlosti i živahne sadašnjostiyes. na rivi gledamo kojim ćemo putem, pa nas susretne jedan veliki murtić tik uz obalunono, pa izložba genijalne marije ujević galetović, autorice "šenoe", "frica" i ove prekrasne trkačice čiji me odraz učinio tako sretnom i sigurnom u svojim gabaritimacerek.





da, ovo je pravi smjer: krma... zatim pramac... baš kao na palubi... zaista impresivno, kao da je neki kruzer u suhom dokunono, zarastao u bujno zelenilo. s druge strane balkona vidik se širi na bazene, perivoj, šumu i brižno uređene cvjetnjakecerek... na otvorenom rastu mali vrtovi, ekološki uzgajani, u perivoju sjede gosti i čekaju objed, no sami odabiru iz vrteca što će im se pripremiti za obroknjami i kojim mirisnim biljem začiniti.finoljem začiniti.fino







zabljesne pogled prema oblacima... vidik koji se penje po vijugavim stepeništimanut...pitala sam koliko dođe najjeftinija soba, i zašutjelarofl, mogla sam samo uživati u pićencu i oprati ruke u raskošnim prostorijama gdje se može birati s kojim ćeš sapunom i kojom kremicom njegovati ruke i licesmokin...tamo gdje je ergonomski konstruiran svaki detalj, od visine stepenica do naslona za stolac prema želji i potrebi, uz dodir s prirodom u svakom trenutku, gdje je zelenilo nadohvat ruke i oka, a u naizgled običnom prolazu dočekuju nas viseći vrtovi, ma pravo semiramidino botaničko čudo u malom thumbup






ovdje će, evo, domaćini dočekati drage goste, ovdje će se održati izložba fantazma-fotografija mojeg prijatelja Branimira, ovdje će se pjesnici skupiti u ovom impresivnom prostoru, a onda će galebi dolijetati na obalu, šljunak će škripati pod nogama, valovi zapljuskivati grad koji već odavno nije osamljen otokcerek...

o rovinju slijedi nastavakyes, o njegovim neobičnim legendama, pjevanju, galerijama koje izlaze na otvorenu ulicu u ovo ljetno doba, o svjetlima koja nas vode u lude pustolovine ovog jedinstvenog gradawave...










- 18:52 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2017  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (2)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (3)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (6)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (8)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (10)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (9)
Travanj 2015 (5)
Ožujak 2015 (10)
Veljača 2015 (5)
Siječanj 2015 (14)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (22)
Opis bloga




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se