Linkovi

mislijedneplavusche

08.08.2017., utorak

buje - stražar nad istrom





zahvaljujući gostoprimstvu g. branimira (hvala na strpljivosti i mnogim informacijama, zanimljvim povijesnim štiklecima i mogućnosti da skinem koju suvišnu kilu špeka smijeh ) jedan dio slobodnih dana provela sam u prekrasnom dijelu istre - bujštini. da, istra je čarobnija nego si možemo zamisliti.cerek






fantazmagorični pogled prema zapadu, moru, obali dead
pogled sa starog glavnog trga, tamo gdje su vijećali građani...
... i dan-danas vijećaju. o važnim stvarima. kao i obično kad si mogu priuštiti svo vrijeme svijeta.rolleyes

kako je već u srednjem vijeku ovaj dio istre postao općina, sa svojim prokuratorom, rizničarem, sucima, komornikom, liječnikom, učiteljem, namještenicima na javnoj vagi, trebalo je donositi i važne odluke. to se činilo upravo na ovom mjestu, ispred ulaza, le porte, pod velikom ladonjom (vrsta brijesta). dakle, ništa novog, sudeći po slici, povijest se ponavlja smijeh







i ovdje je prisutan. još uvijek. crvena istra.doduše, uz sramotne dokaze propasti i neimaštine ovijeh dana...
...dok neki mogu mljackati tartufe i salamu od boškarina. doduše, uz malo štednje delikatesu si može priuštiti prosječni hrvatski stanovnik. jednu žličicu, da roflzubo
a koza, koza može samo meketat i prčit se. slava joj, preživjela je!thumbup








na ulazu u stari dio grada krasna je crkva sv. marije od milosrđa. priča kazuje da je jedan bujski zemljoposjednik nabavio kip Bogorodice u veneciji, da ga otpremi na svoje imanje. putem je stao na tom mestu da se odmori, no kip se više nije dao pomaknuti. i na tom mjestu je izgrađena crkva.

još od prethistorije ovi su krajevi bili naseljeni, od histra preko rimljana, ostrogota, bizantinaca,, franaka, mlečana, pa francuza, austrougarske, nijemaca, pa slobodne zone trst...za buje su govorili: stražar istre!nut

a visoko je, visoko, uvijek se moram pentrat!headbang ali tu je žuja da dojdem k sebi deadparty

jedna od preostalih kula, kula sv. martina koja čuva zapadna vrata. kažu da je grad dobio ime po slavenskom dolasku u taj kraj, kad su slaveni odlučili "da tote bolje stati". doduše, na tom području već je bilo preko 20 gradina, utvrda i zaselaka. ima neobično krunište








na neočekivanom mjestu prekrasna crkvica s ljupkim dvorištem...... iza koje je vidikovac, pogled na drugu stranu svijeta...
lagano po šetalištu s predivnim vidicima...... i zove se belvedere yes
uz opojni miris akacije.... i ruža...lagani burninmaduspon uza zidine...







...ljubav posvuda,...pod prozorima...cerek na zidu..... i tene na žici...zujo
bicikleto i radoznali micek...dječurlija i pasi na ulici...... briga ih za vrućinu i vrijeme...
jesu li bili strogi u ovoj školi?eek... peseki samo pitaju za poslasticurofl







dijagonalom prema...sv. servolu....na tom je mjestu otprije postojao jupiterov hram, pa su u zapravo još nedovršene zidove ugrađeni antički građevni elementi, dijelovi stupova i kapitela, a na jednom od zidova i dio nadgrobne stele braće valeri.
mletački lav pod prozorom...a lav je i na stupu ispred tornja, stupu srama...i kažu, kasnije je dobio i drugu ulogu, kao kamena baza za zastavu....
fantastične slike na svodovima, zlatnom krunom do raja...svjetlost ulazi kroz okna, ulazi i preplavljuje i nas...veličanstvenost, barokna raskoš, nedodirljivost...
i otisci stopala tko zna kojeg po redu skrušenog svirača na orguljicama







kroz male stisnute ulice...gdje žive ljudi, gdje vješaju unterveš po štriku...sretanod pule, zadra, šibenika, pazina, cresa... svuda je čisto rublje veseli svjedok života...
pa i onda kad nadležni imaju nadzor nad svima i svačemu, no nećemo sad o tomupjeva...








radije o umjetničkim prikazima u gradskoj galeriji... i još zanimljivijim malim dvorištima ukrašenim maštom stanovnika. znam, nepristojno je zavirivati u tuđa dvorišta i kroz njih neobzirno prolaziti, no ovo je dvorište bilo za sjest, odmoriti i gledati..dead
makovi su cvali na livadi ispred balkonacerek... no tu je noć po vrtovima i kukuruzu harao strašni vepar, dolutao iz obližnjih šuma.... izgazio je travu, požderao salatu, izrovao cvijeće, a onda se ričući vratio u svoju šumu. eh, da je tu jedan heraklo pa da ga sredi, kao što je sredio kalidonskog vepra!namcor
pa o tomu kako sam doživjela strašnu, strašnu olujurofl...no, buje treba doživjeti!thumbupmah






- 19:46 - Komentari (47) - Isprintaj - #

07.08.2017., ponedjeljak

motovun, raskrižje zmajevih brazda


grad podno kojeg su rijekom mirnom plovili jazon i argonauti, pila se najbolja vina,
grad divova, vlasnik hrastovih šuma,
sjedište patricija, filma, strastvenika i romantičara.
pogled na ruže, jasmin, vinograde i tarace...





kroz brajde, polja i šume do utvrde. alternativci tvrde da kroz grad prolaze "energetski meridijani, zmajeve brazde" i stvaraju čvorište "pozitivne energije same zemlje", "otvor za disanje" ma što god to značilo. znam samo da se ovdje dobro zabavlja, jede i pije njamiparty

šumovito područje bogato hrastom lužnjakom, ne baš karakteristično za mediteran. lakomi mlečani koristili su drvo isključivo za gradnju brodovlja pa su strogo kontrolirali svaku siječu i kažnjavali krađu. to što su zapravo time poharali cijelu obalu samo za svoje potrebe i gotovo iskorijenili šume, valjda je to čisto sitna činjenica no

jasmin, akacija, kestenovi, ruže... da se opiješ na tri metra šetnje...
uzbrdo po via gradiziol, uz crkvu bezgr. zač. bl. dj. marije i njezinih službenika servita.
panorama grada, koji je , kako kažu geolozi, svojevremeno bila blizu mora, jer je rijeka mirna u neko davno doba bila potopljena morem i mijenjala svoje korito.







vidi, vidi, maca ćiri-viri. a što hoće zelenooka mica-maca?ah, da, pokazati nam gdje se dobro jede i pije cerek ah, daaa, osim što tu raste dobar hrast lužnjak, brijest i jasen, rastu i tartufi. i odlična loza! kažu da je carica livia druzilla, žena cara augusta i majka tiberija, održavala svoju ljepotu do pozne 86-te godine upravo tajanstvenim vinom "vinum pucinum" iz ovih područja. khm, kad bi se zaredale buteljke, he, he... nutdead






gradić postoji još od antičkih vremena. kasnija motovunska obrana osnivala se na dva prstena zidina, još prije osvajanja mlečana, od 8 st. gradić je rastao, da bi u srednjem vijeku učvrstio izgled kakav ima i danas.
legende govore da su u davno doba ovdje živjeli divovi, tako veliki da su jedan drugome dobacivali alat i veliko kamenje, i tako gradili istarske gradove. glavni među njima bio je div dragonja, imao je ženu Mirnu. a kako i rijeka podno motovuna teče mirno i spokojno, nazvana je Mirna. još i danas se priča da njezin i dragonjin sin, gorazd, još uvijek živi sakriven u šumama motovuna.

do vrha motovuna prolazi se preko 1000 stepenica. ne, nisam bila za takvu pustolovinu. ljepše je polako, zavijutcima, prošetati...osim toga, lakše se tako, polako, sretne nekog poznatog, kao što sam i srela frendicu još iz osnovnjaka i gimnazije, ninu.
ovo malo zvono, između zidova i mjeseca, najstarija crkvica s tipičnim zvonikom i izgledom kapelice, crkva sv. antuna padovanskog.

loža uz sam rub vanjskih zidina...lobia maior, mjesto gdje je zasjedalo gradsko vijeće, donosile odluke, presude, kao i mjesto gdje su se mogli izmjenjivati skriveni zaljubljeni pogledi, prije nego se krene na promenadu po trgu ispred unutarnjih zidina.s druge strane pogled se spušta na spokojnu dolinu mirne...







prema unutarnjim vratima...popentrali smo se na otvoreni trg ispred glavnih gradskih vrata. zidine potječu iz davnog ranog srednjovjekovlja, a nadograđivale su se, rušile, dozidavale prema potrebi još stoljećima...

trg josefa ressela, čeha koji je neko vrijeme proboravio ovdje, genijalnog izumitelja ii inovatora, smislio je pogon brodova na vijak. kažu da je ideeju dobio gledajući sjemenku javora kako spirralno pada s grane. bio je i šumar, načinio geološku kartu istre, izmislio sistem za hlapljenje slane vode, napravio nacrt za riječki tramvaj...

unutarnja vrata u ojima je lapidarij i kroz koja se ulazi na glavni gradski trg. čuva li grad ovaj strašni bijeli laf? i uspomenu na jednu od stanovnica koja je poticala umjetničke susrete, što je izraslo u veliki sjajni filmski festival.







na ovom se trgu, između crkve i zvonika i motovunske komunalne palače, jedne od najstarijih sačuvanih romaničkih javnih građevina. naravno, tokom stoljeća sve takve zgrade doživljavale su raznorazne promjene u detaljima izgleda.
pogled na crkvu sv. stjepana i i zvonik visok 27 m, glavna kula i osmatračnica. više puta je pregrađivan i imao višestruku namjenu.
i šterna, mjesto gdje se okupljalo, saznavalo lokalne novosti i vadilo tako dragocjenu vodu.






veli jože, inspiracija za djelo v. nazora, kažu da je u bijesu zatresao gradski zvonik i iščupao drvo da njime pomete svo ono smeće nepravde koje je tištilo sirotinju burninmad. pa onda jedna noćna ptica-radoznalica smokins pesekima svojeg prijatelja koji ju je vodio u istarske pustolovine cerek.
romantična šetnja zidinamasretan...vrtoglav poglednut ...i pjesma uz gitaru... eh, i mi smo bili mladi...rofl






podgrađe borgo, niz kuća među kojima je, prije vrata s gotičkim lukom, stajao hospicij, ubožnica. grad je stoljećima imao svojeg ljekarnika, liječnika, kirurga koji su bili na gradskoj plaći.thumbup

po ovim je uličicama hodao i proslavljeni miroslav šutej, a glazbeni doprinos je dodao i andrea antico, renesansni kompozitor koji je među prvima koristio crtovlje i zapisivanje nota suvremenim načinom bilježenja.
i slavni automobilistički as, prvak formule 1.kažu za njega da se kao klinac natjecao sa svojim bratom sjedeći u koritu i spuštajući se niz ove tarace do kraja grada...lud

motovun i dalje radosno dočekuje i filmaše, i radoznalce, i umjetničke duše, hedoniste, veseljake i one koji ljubavnu tugu žele utopiti u dobrom iću i piću. a onda ćemo dalje, punih srdaca i trbuha cerek mah















- 11:53 - Komentari (37) - Isprintaj - #

02.07.2017., nedjelja

imaginarni orkestar branimira turkalja




u varaždinu, na prvi dan ljeta i dan glazbe, direktno iz pariza u galerijski centar u barokni varaždin, grad glazbe i anđela, dolepršale su čudesne fotografije uz pratnju zvukova harfe i gongova, uz plemenite riječi i, najvažnije! ljubitelje umjetnosti i drage prijatelje :












o autoru se može mnogo govoriti, o njegovim transformacijama fotografija i umjetničkim performansama stvarnosti govore brojne izložbe, njegove boje, pokret, ples u slikama, kao da nas namjerno zavodi igrom skrivača, zove na traženje...malo napetoosti pred događaj...umor nakon putovanja, strepnja hoće li biti sve kako valja...
neizbježna vizura grada, znak prepoznavanja...
gđa. Slava Božićević, spiritus movens umjetničkog zamaha, žena-zmaj, oštrooka, odlučna i djelotvorna
draga Vlasta, jedna od muza izložbe, organizatorica izložbe u parizu
svi na broju, nikud bez svojeg aparatića, lune i stele
a i svojih tjelohraniteljica.osobnih čuvarica-bodigardica cerek









kroz uličice gdje nas čuvaju ajngeleki, polako krećemo prema galeriji...gdje nas dočekuje njegov ravnatelj, ivan mesek,
koji i sam stvaralački obogaćuje ljepotu grada. ovo je spomen-ploča povrću, slavnom varaždinskom zelju, instalacija načinjena od escajga, i ne slučajno baš prikazana u pravcu prema tržnici!
u vrućem predvečerju društvo se sabire sa svih strana...dobrodošli gosti...
i slatke pese očekuju što će se zbiti yes








mia frangeš - žena koja zvukom putuje i vraća nas u prostor vlastite duše, suptilnim kretnjama tek prstiju, ili snažnim pokretom cijelog tijela , doputovala je iz slovenije i uveličala ovaj praznik umjetnosti...gongovima, glazbom pamtivijeka, odbljeskom prvih jeka poslanih ljudskom rukom u prostore i krajolike...
evo ih!i "one" dolaze! gđa Diana Grubišić Ćiković, proslavljena harfistica zavidne umjetničke biografije i Veronika Ćiković, mlada nada ovog čudesnog instrumenta, obje rado sudjeluju u umjetničkim događajima svojeg prijatelja Branimira
kako ćemo je namjestiti?...ovdje će se najbolje čuti...









neka slike govore...vibriraju, pjevaju, trube, viču, šapću...









milan novak i i draga Ljubica Ribić, pjesnici, voditelji događaja, voditelji udruge za promicanje kulture "ritam misli", organizatori i sponzori, velika im hvala, uz prekrasne stihove i snažnu poetsku riječ posvećenu glazbi potpuno su se posvetili ljepoti događaja.
voditelj galerijskog centra i neumorna gđa Mia
izuzetne harfstice s posebnim su nadahnućem predstavile scarlattija i njegovu sonatu u f-molu, gliereov impromtus, meni posebno lijepu posseovu koncertnu etidu br. 1, na kraju univerzalno poznata skladba S.Meyersa cavattina, tema iz filma lovac na jelene...
je li sve u redu, pita se Branimir...da, sve je savršeno, sinestezija boje, glazbe, riječi... pa i: -pokreta :)








u baletnoj tuti, privučena glazbom..nožice nisu mogle odoljetirofl...mala balerina kojoj nije smetala ni brojna publika...znači da je sve bilo kako valja sretan
čak je i on otvorio usta u čudu od ljepote, a publika je pozorno pratila glazbenice i plesačicu cerek







na kraju, u tišini nakon zadnjeg pljeska...ah, dama je u negližeu, gotovo gola!eek ...i golih nožicanamcor
treba brzo navući čarapicerofl... da ne ozlijedi nježne nožice, ha, harolleyes
evo, obučena je...
a sad i odjevena :)sretan









na kraju možemo zahvaliti domaćinima, organizatorima, umjetnicima i sponzorima ljubici, milanu i ivanu, posebnim gošćama gđi. dijani, miji i veroniki na prekrasnoj glazbi, onima koji poštuju i vole umjetnički rad branimira, ljubiteljima lijepoga...i nazdraviti svim gostima i prijateljima na ovoj lijepoj večeri :)



















- 12:45 - Komentari (88) - Isprintaj - #

11.06.2017., nedjelja

priča ide dalje - rovinj by night


legenda govori da je rovinj u davno doba, još prije histra i njihovih gradina, bio bogat otok, poput minijaturne atlantide. a onda ga je razorni podmorski potres razdrobio u 22 otoka, od kojih je na najvećem dalje preživio rovinj i njegovi stanovnici. tek je puno kasnije povezan nasipavanjem tla s obalom.






na danjem se svjetlu blista kao dragulj, a kako se sušta večer postaje sve zagonetniji i prepun tajni. kamenite uske uličice, strme i glatke od silnih oluja i tegobnih koraka, strmih prolaza, bajkovitih skalina... kažu, rovinj je zadržao i svoj posebni autohtoni jezik proizašao iz mješavine još rimskog latinskog, ilirskog i mnogobrojnih povijesno-lingvističkih dodataka kasnijih osvajača. ribarsko mjesto koje se diči svojim brodicama batanama (posebno preporučam prekrasni pomorski muzej!) i posebnim načinom pučkog pjevanja: bitinadom. uostalom, pa zar nije tony cetinski iz rovinja, ha?naughty







zidine grada kojeg nisu do kraja pokorili ni rimljani, ni vizigoti, ni huni, ni bizant, ni franci, ni slaveni, neretljanci, saraceni, mleci, austrija, francuzi, talijani, pa ni jugoslaveni zubohrvatska
a legenda priča da je sv. eufemija bila kršćanska mučenica u doba dioklecijana, iz kalcedona, umrla je uslijed svireposti, a njezin je sarkofag odnešen u carigrad. a onda je nakon više stoljeća netragom nestaono i pojavio se pred rovinjskom obalom plutajući. građani su bili začuđeni njegovom težinom, i tek ga je malo nevino dijete uspjelo iznijeti na obalu. na tom je mjestu još bila stara crkvica koja je potom srušena, a onda izgrađen visoki toranj nalik onomu u mlecima, i ova krasna barokna crkva. podno nje pruža se prekrasan pogled na otoke, mjesto je kao stvoreno za romantično snatrenjesretan..








duž slavne ulice Grisia nanizani su minijaturni trgovi i mnogobrojne galerije s izuzetno lijepim umjetninama. svake godine se eksponati iz unutarnjih prostora sele na ulicu, van, u javnost, svima na poglednjami. to je onda prava festa od lipote! nisam mogla odoljeti ženskoj strasti za đinđuvama dead







u svakom je mjestu i guštirna, naravno lijepo ukrašena vitičastim okovomthumbup. na trgu je toranj u venecijanskom stilu, s urom, a na staroj pretorskoj palači postavljeni su gradski grb i grbovi znamenitih obitelji. znamenitih po vlasti i bogatstvu, naravnorofl ... vidim li dobro? izložba miroa?nono da. da! ono što sam vidjela u umjetničkom paviljonu u zagrebu pred godinu-dvije udahnulo mi je radosti za daljnjih nekoliko rundi! naravno da ću ovamo ući po još jednu duplu!cerek... na kraju, kad si već na kraju snaga, osvježi te ovaj mali slatki pišulinac!smijehmah










- 11:45 - Komentari (80) - Isprintaj - #

09.06.2017., petak

rovinj-fotografske transformacije






Branimir Turkalj:
" Veliko mi je veselje da i ja mogu dati svoj doprinos pjesničkom festivalu "More na dlanu".
Ujedno pozdravljam sve drage prijateljice i prijatelje koji bi rado bili ovdje,
a zbog daljine i raznih obaveza ne mogu."



Pjesnički susreti "more na dlanu" već se nekoliko godina održavaju na morskoj obali, i ovaj put je druženje ostvareno u Puli, danas, gdje će nastupiti i naš istaknuti umjetnik Zdenko Jelčićthumbup. sutra će u Rovinju biti otvorena i izložba fotografija grada i drugih bisera plave istre akademskog umjetnika Branimira Turkalja. u neobičnom ambijentu hotela Lone, još neobičniji fotoperformans, distenzija, umnožavanje i refleksija stvarnosti, neobični rakursi, iterativnost jednostavnih vizualnih motiva koji u mnoštvu čine gotovo baroknu raskošdead. s druge strane, zapravo ogoljuju vidik do osnovne jezgre, do same biti, srži zamijećenog objekta kojem umjetničko oko pronalazi i iznosi pred gledaoca zaobljenu čistu strukturu iz prostora. barem ono što sam dosad vidjela. možda me, nakon izložbe, dočeka još koje iznenađenje :) kod branimira nije ništa, baš ništa isključeno!rolleyes






susret s morem, malo je nakošenrofl, no žurilo nam se na dogovor o izložbi, izboru glazbe i ostalim detaljima. u ovom raskošnom gradu u kojem je umjetnost svake vrste, pjesma, likovnost, književnost, kiparstvo, arhitektura, ne samo smisao za lijepo, nego unutarnji poticaj za izražavanje osjećaja na koje nas ponuka čarolija ovog gradića burne prošlosti i živahne sadašnjostiyes. na rivi gledamo kojim ćemo putem, pa nas susretne jedan veliki murtić tik uz obalunono, pa izložba genijalne marije ujević galetović, autorice "šenoe", "frica" i ove prekrasne trkačice čiji me odraz učinio tako sretnom i sigurnom u svojim gabaritimacerek.





da, ovo je pravi smjer: krma... zatim pramac... baš kao na palubi... zaista impresivno, kao da je neki kruzer u suhom dokunono, zarastao u bujno zelenilo. s druge strane balkona vidik se širi na bazene, perivoj, šumu i brižno uređene cvjetnjakecerek... na otvorenom rastu mali vrtovi, ekološki uzgajani, u perivoju sjede gosti i čekaju objed, no sami odabiru iz vrteca što će im se pripremiti za obroknjami i kojim mirisnim biljem začiniti.finoljem začiniti.fino







zabljesne pogled prema oblacima... vidik koji se penje po vijugavim stepeništimanut...pitala sam koliko dođe najjeftinija soba, i zašutjelarofl, mogla sam samo uživati u pićencu i oprati ruke u raskošnim prostorijama gdje se može birati s kojim ćeš sapunom i kojom kremicom njegovati ruke i licesmokin...tamo gdje je ergonomski konstruiran svaki detalj, od visine stepenica do naslona za stolac prema želji i potrebi, uz dodir s prirodom u svakom trenutku, gdje je zelenilo nadohvat ruke i oka, a u naizgled običnom prolazu dočekuju nas viseći vrtovi, ma pravo semiramidino botaničko čudo u malom thumbup






ovdje će, evo, domaćini dočekati drage goste, ovdje će se održati izložba fantazma-fotografija mojeg prijatelja Branimira, ovdje će se pjesnici skupiti u ovom impresivnom prostoru, a onda će galebi dolijetati na obalu, šljunak će škripati pod nogama, valovi zapljuskivati grad koji već odavno nije osamljen otokcerek...

o rovinju slijedi nastavakyes, o njegovim neobičnim legendama, pjevanju, galerijama koje izlaze na otvorenu ulicu u ovo ljetno doba, o svjetlima koja nas vode u lude pustolovine ovog jedinstvenog gradawave...










- 18:52 - Komentari (14) - Isprintaj - #

19.05.2017., petak

hod po milijunima godina...špilja vrelo



mala,no fascinantna okićena rupa u stijenju, pred nekoliko milijuna godina ovuda je krenula ličanka, i ostavlja još dan-danas kapljice koje će za daljnje tisuće godina postati milimetar čarobnih zavjesa.
ako pretjerujem s fotkama nek mi se oprosti, bilo je to čudesno putovanje kroz zemljine nosne rupice ;) i biti tako mali, mali u ovoj divoti











alien? predator? ripliiii, gdje siii??!!.... i ovdje postoji fontanica i bazenčić za bacanje sretnih novčića. ovaj put su prirodni, a ne barokno nakinđureni...je li moj trbušek sposoban da se provuče kroz ovu luknju?... zanimljiv eksponat, vrrrlo zanimljiv ;)






podzemni borobudur... ovako se nižu eoni.. i stvaraju čipke, zavjese, dvorane... stupove, tajne prolaze...kad se spoje nebo i zemlja






ne, ne, ovu gomilicu dolje nisam ja napravila, ha, ha!...svetište nekog drevnog plemena?? ne. posebni dio za snimanje vinetua . inače se ne smije snimati s blicevima, no snimateljska ekipa je dobila posebnu dozvolu, pretpostavljam za debele nofce, i jednu totalno nezanimlljivu dvoranu koja nije imala naročitih -tita i -gmita... ovo je izvor, tko zna iz kojih dubina... ni trenutka nije nedostajalo svježeg zraka, ovdje se prostorije očito dobro luftaju






katedrala... djeva Marija okružena gnomima... sfinga se odmara među podanicima...dodir gornjeg i donjeg svijeta... i ove će kapljice jednom postati stijena... kao ove draperije na zidu...




- 22:28 - Komentari (61) - Isprintaj - #

13.05.2017., subota

u fužine!



kao i svake sezone, naša mala planinorska družina odlazi u fužine, u rakov jarak, pa odande na hodačke izlete u krasnu okolicudead. ovog proljeća nisam prisutna, no potaknuta postom @sjedobradogyes izvukla sam prizore iz jesenskog prošlogodišnjeg druženja. oni su upravo sada tamo i uživaju, a ja se tek vratila s puta pa čekam da mi se nogice oporave rofl






evo nas, tu smo, poznati krajolik...uvijek draga panorama...ne, ne, nećemo se voziti naokolo, idemo pehaka...nekoliko koraka do poznate nam i drage hižice...







vrata otvorena u dobrodošlici...pripreme u toku, netko je već nacijepao drva...uvijek nas dočeka fantastična jadrankina juha, mljac...a i ostali važni nezamjenjivi detalji.cerek







šetnjom kroz šumu, preko proplanaka i livada, kroz bistri oštar planinski zrak, zamirišu ovdje-ondje cvjetovi jarkih boja i dozreli plodovi, od lazurno plavih zvončića do krupnih crvenih šipaka, gljive čudnih oblika, a u daljini žvrgolje nevidljive ptice. priroda se nastoji sakriti od ljudi, no ne može prikriti svoju raskoš.







cijeli predio obilježen je s tri akumulacijska jezera kojima vodu donosi rijeka ličanka. na onom najbližem fužinama održavaju se ronilačka i jedriličarska natjecanja, okruženo je šetnicom, a za lijepa vremena vozi i turistički brodić. mi smo malo ozbiljniji planinorci pa se ne vozikamo, nego obilazimo pehaka sva jezera i okolicu, što je poprilična pješačka runda, a mjestimično je i teren vrlo zahtjevan za kondiciju. moram priznati da me u nekim dionicama bilo i strah, ne napora, nego međedova i sličnih zverina.rofl







s jedne strane srednjeg jezera je mala, ali prekrasna špilja, a preko nasipa i park skulptura i odmaralište za umorne hodače, brodić voje radoičića skoro je zaplovio od veselja kad smo se sjatili oko njega.









ekipa snova thumbup ... uz logorsku vatricu... sklona uobičajenim mladenačkim nestašlucimapjevanut... pogotovo trikovima s odojkom njami i čokoladom fino: sad me vidiš, sad me ne vidiš smokin ...uz čašicu vinčeka party ...veseli taneczujo ... sve dok se nad fužine ne spusti duboki mrakač wave







- 10:50 - Komentari (31) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< kolovoz, 2017  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (2)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (3)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (6)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (8)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (10)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (9)
Travanj 2015 (5)
Ožujak 2015 (10)
Veljača 2015 (5)
Siječanj 2015 (14)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (22)
Opis bloga




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se