Linkovi

mislijedneplavusche

18.01.2017., srijeda

nikad zaboraviti!













- 18:24 - Komentari (64) - Isprintaj - #

Botticelli nije naslikao jesen





samo je trebalo podići sumorno sivilo ravnodušnog neba
kao roletu nepravde. i tresnuti je.
iskoračiti na dokove.
otploviti.
kažu, ovih je dana sunce na moru i rijekama

i kad sam rekla da se pozdravite
to nije bilo zauvijek, to nije moguće
nikako nije moguće
svjedoci su kasnije birali hamburgere i bili sigurni u konstataciju!

tek da kažeš jedno brzo zbogom
rijetkim pticama i onoj nemirnoj zvjerki koja je motrila iz šipražja
na rubu tamne livade njihala se rijetka visoka trava
i iz kišnog teškog zraka virio je... lisac?... zec?
zec! zasigurno.
trebalo je samo otvoriti zgrčenu šaku
i mahnuti
oprostiti se od mrtve zemlje
viknuti: zbogom! zbogom!
onoliko glasno koliko treba jeki da pokupi horizont, i šumu,
i cvijeće kojemu nije mjesto u jesen.

dobro je opraštati se, ako treba po stoti put,
nikad ne znaš, mogla bi zaboraviti, može te tresnuti auto
ili spriječiti kakav besmisleni zalutali ugrušak
iako se kuneš da nećeš nikad,
da ne bi nikad,
ni govora...

pozdraviš se.
to je ionako samo mjesto na tihoj livadi
gdje više ne stanuje nitko osim zečeva i trčki.

svoje ćeš prozore otvarati kao mirni mjesečar
i dočekivati gosta nujnim smješkom sandrove primavere
a nitko ni slutiti neće
da već si pregrizla nar...




(botticelli: primavera, dijelovi slike; Kris waldherr: persephona)










- 18:15 - Komentari (104) - Isprintaj - #

17.09.2016., subota

dođi u Vinkovce!




"...stara se slavonija opet otkriva ganutome srcu.." D. Tadijanović




u rane jutarnje sate putuje se prema Vinkovcima. s jedne strane visoka bosanska brda, s druge se otvara pogledu slavonska zlatna ravnica, sa sjenkama psunja, papuka, dilja... još uvijek postoje bujne hrastove i jasenove šume, crni brijest...a evo, s desne se strane, preko mosta, proteže cesta do Vukovara, grada ljudi heroja, mučenika, žrtve srbočetničke pohlepe i divljaštva.





"... pozdravljam te, zelena šumo velika,
pozdravljam te u ovo jutro mirisno
kad se granje od teške rose savija
blistajući na sunčevoj svjetlosti..." D. Tadijanović


"...Tu se dižu velebni hrastovi sa sivkastom korom...Gdje je tlo malo vlažnije, tu se podigao viti, svijetli
jasen...i rni brijest, uspravan kao prst... nije ona šuma crna, gluha, mrtva, kako ono se izdaleka na obzorju crta prikazuje... a Slavonac ljubi tu svoju hrastovu šumu..." J. Kozarac






već odmah po dolasku dočekala me radna atmosfera, svuda se podižu skele, pozornice, cijeli se grad i regija pripremaju za veliki događaj proslave vinkovačkih jeseni.







dočekaše me nasmijani slavonci i rekoše, onako mirno, otegnuto, da neka ne žurim, tek sam stigla, nek otpočinem malo, pojedem štogod, popijem kavu u nekoj od brojnih kavana, eto, u gradskoj kavani koja je nekoć, za vrijeme vojne krajine, bila zapovjedništvo brodske pukovnije, a sad je unutra gradski muzej (o doživljajima u muzeju bit će posebna štorija!), u društvu kozarca, pa pitah na kojeg brata misle, jer obadva su velikani hrvatske književnosti. kao i njihov stariji uzor, matija reljković, pisac spjeva "satir iliti divji čovik", na ikavskom narodnom govoru, prosvjetitelj koji je, osim toga, napisao i "slavonsku i nimačku gramatiku". jer, vinkovci su oduvijek bili svratište putnika i trgovište, pa su u ovom kraju živjeli mnogi narodi različitih jezika i običaja jedni uz druge, bilo je i dosta nijemaca i židova koji su obogatili kraj podižući privredu. na žalost, za vrijeme svjetskog rata židovi su doživjeli tragediju logora, a dosta nijemaca polije rata protjerano, bez obzira na starosjedilaštvo. ah, da! savjetovaše me da se prepustim ljubaznom vođenju kroz grad nekom stasitom, mirnom slavoncu, samo neka pazim dobro, da ne nasjednem na njegove strasne riječi!








i saznala sam da su vinkovci na posebnom popisu svjetskih gradova po svojoj starosti, povijesnoj vrijednosti i posebnim osobinama koje cjelokupno postojanje održavaju već 8 tisuća godina! od prethistorije do danas ovuda je prošlo mnogo naroda, plemena, stvarale su se i nadograđivale kulture, stvarala evropska civilizacija! od prvih nalaza kostiju izumrlih životinja, preko osnove stvaranja naselja, obrade metala, organizacije života, od starčevićanaca, kelta, ilira, skita, sarmata, rimljana...da, kažu da je posljednji rimski car, Valentinijan, rođen na ovom tlu, jedini iz cijele regije, a njegov brat valens, kao njegov kasniji suvladar, bio je zapravo prvi car kasnijeg bizantskog carstva. iz razdoblja rimske prisutnosti ostalo je dragocjeno svjedočanstvo, jedinstvena zbirka srebrnog posuđa, koje se danas nalazi na restauraciji u zagrebačkom arheološkom muzeju. povodom toga u svibnju održavaju se "rimski dani", kostimirane igre i prikazivanje običaja i načina života u ondašnje pretkršćansko vrijeme. i, ne, neka se ne uplašim ovog topa! taj je preostao od doba vojne krajine, kad se organizirala obrana od turaka.




krenuli smo na šetnju raskošnim parkom sa stoljetnim stablima, po ugodnoj hladovini, došli do krasne barokne crkve sv. euzebija i poliona, koja se, na žalost moju, uređivala, tako da sam samo krajičkom oka vidjela raskošnu unutrašnjost. kroz bujni perivoj ukazala se prostrana ulica, korzo, popločena po nacrtu slavnog oriona, (o tomu sam pripremila priču, o prvom indoevropskom, solarnom kalendaru ovog podneblja, koji zaslužuje poseban post na blogu!), okružena raskošnim građevinama koje ukazuju na dugu kulturnu i povijesnu tradiciju.




ovaj je grad dao velikane našoj domovini, i svijetu. tu su se rodili, uz već spomenute književnike, i kipar vanja radauš, iz vinkovačkog kazališta potječu glumci mato ergović, vanja drach, nada subotić, joza ivakić, slikar slavko kopač, a đaci vinkovačke gimnazije bili su još i veliki hrvatski i svjetski dobročinitelj na području zdravlja, andrija štampar, i uglazbitelj hrvatske himne josip runjanin. mnogo od toga je svojim političkim djelovanjem doprinio pučki ban josip šokčević. ah, da, ovdje su se zadržali i poznati junaci knjige i filma: poirot i james bond! a odavde je i - mirko filipović - cro cop!cerek





krenimo dalje, nutka me pažljivi domaćin, pa pita kojim bih smjerom, možda želim novu frizuru? ili na ples? možda na izložbu? na jahanje? ili biciklom do rijeke?








ako sam ogladnila, već se pripremaju fine domaće jestvine, dolaze vinkovačke jeseni, treba dobro nahraniti goste! ovdje nitko ne ostane gladan. dok se spremaju čobanci, fiš-paprikaš, tačci, dotle se može narezat kulen, kulenova seka, koja kobasa, čvrknut čvarak, komad masnog kruha, i zaliti tramincem iz iločkih podruma. mljac. i uzdravlje! mljac. i uzdravlje!







a onda prošetati obalom bosuta. kažu ljudi, bosut je tako mirna rijeka, još su rimski carevi govorili kako do podne teče nizvodno, a popodne uzvodno, i najmanji će je povjetarac ponijeti u smjeru kojim puše. da, ovdje ću se zaljubiti i udati za nekog dobroćudnog stasitog šokca!cerekcerek

Dođi u Vinkovce!




- 12:07 - Komentari (58) - Isprintaj - #

19.08.2016., petak

moja azurna obala...







kad mjesec migolji među oblacima, i razastire mutni sjaj, stari ljudi kažu - sutra će biti nevremena...





jutarnje je nebo pomalo namršteno... ipak, krenuh prema obali... vidiš kako je more tiho i mirno, toplo i zove na plivanje...





vidim li dobro? kap... po kap...





u daljini je zabljesnulo, zatutnjalo, a kapljice škrapale sve žešće, a onda se slile u...





pravi, topli ljetni pljusak...sa svih su strana nadirali teški, tmasti oblaci, i izlili nebo u more...





začas se nebo utišalo, pa poslalo svoju šarenu maramu pomirenja...






slijedeće je jutro osvanulo blijedo i nježno, nadala sam se da će biti lijepo na obali, no, nisu se vode umirile, bio je, očito, dan velikih valova...







noćas je mjesec zasjao punim obrazima, sjajan i čist kao ogledalo, večernja šetnja obećaje ovoga jutra lijepu razglednicu... i more, mirno, i dobroćudno, čeka da se ponovno zagrlimo...



Oznake: more, oblaci


- 15:02 - Komentari (84) - Isprintaj - #

11.08.2016., četvrtak

slava i akvareli rijeke dobre





u pitomom ozaljskom kraju, na brdašcu podno stare tvrđave uzdiže se crkvica sv. vida, još od 14. st, a u baroku obnovljena. u dvorištu leži skroman humak, kao posljednji pozdrav za Slavu Raškaj, veliku hrvatsku slikaricu, akvarelisticu. usprkos hendikepu, imala je mogućnosti dobrog školovanja u beču, a kasnije je kao nadareno dijete od samog ise kršnjavoga poslata u zagreb na daljnje školovanje i bila zapažena i u krugu društva hrvatskih umjetnika. u tadašnje vrijeme, bez obzira na utjecajnu obitelj, bilo je teško gluhonijemu djevojku poduprijeti i omogućiti joj napredak prema raskošnom talentu kojeg je nosila. učitelji i prijatelji bili su joj bela čikoš i vlaho bukovac, a njezini su akvareli s motivima prirode, portretima i osobito, pejsažima iz okolice rodnog ozlja. slike s dotad neviđenim rješenjima svjetlosti i tonova boja koje je prenijela svojom rukom na papir putovale su od zagreba do pariza, st. petersburga, moskve...






od ozlja prema jugu, preko slapnog i jaškova, dolazi se do rijeke dobre, na desetak km prije nego se utače u kupu. kraj je brdovit, raznolikih vidika, od šuma, polja, vinograda, do zavojitih okuka rijeke, kukuruzišta...dobrih mjesta za dobro pojest i popit, prošetati okolicom, nadihat se friškog zraka... ne znam zašto, stalno su nailazile neke kokoši i postavljale se pred fotić, pa si mislim, kad već tak vole pozirat, da ih vudrim v kipec onda, ha, ha...







zanimljiv je to kraj, između kupe, dobre, mrežnice, prekriven spletom vodotoka, potoka, slapova, uz dobro očuvane stare hižice, običaje i navade, s jedne strane dobre mjestance tomašnica, s druge strane zadobarje. a sve na istoj, staroj, frakopanskoj cesti od karlovca do ozlja i natrag. neki od starina zovu taj kraj brajci, kao i stanovnike, s pretpostavkom da ime potječe još od ilirskog doba, od plemena breuca. a drugi tvrde da je ime nastalo puno prozaičnije, prema brajdama vinograda koji su tu oduvijek bili glavni privredni izvor dohotka.






posebno je zanimljivo slušati govor stanovnika. iako okruženi kajkavskim narječjem i ekavicom (gore slovenci, na zapadu gorani, istočnije prigorci), sačuvali su, neobično za čuti, čakavicu-ikavicu! pretpostavlja se da je to poteklo još od prvih naseljavanja hrvata na ovim prostorima, u 7. st., pa od vremena hrvatskih narodnih vladara osnivali svoje županije. u tim je županijama stanovništvo bilo organizirano u više plemenskih općina, koje su se, kao npr. i u turopoljskom kraju, nazivale bratstvima plemenitih ljudi. na žalost, vladajuće obitelji zrinski i frankopani, vezani ženidbom-udadbom, dijelili su olako posjede, pa su ubrzo slobodnjaci postali pravi kmeti, pa su rihtari i župani bili samo posrednici između naredbodavaca i izvršitelja sirotinje-seljaka.

no, govor se još sačuvao, pa je u književnosti i kulturi poznato da su na tom specifičnom govoru pisali brojni slavni hrvatski pisci i jezikoslovci, zrinski, frankopani, pavlin belostenec je tu napisao svoj trojezični gazophylacium, katarina zrinska, ritter vitezović, ratkay... svi su oni pripadali "ozaljskom kulturnom krugu"







i, najte mi zameriti kaj sem toliko kipcov metnula simrofl, no dok sam se špancirala ovim prelepim krajum, tak mi je serdce veselo bilo, i tak su mi se spremešale farbe pred očminut, a janjetina je tak mirišala i sigurno me malo omamila i koja dobra kaplica graševine z vivodinske vinske ceste! njamipartycerekwavewave




- 13:38 - Komentari (38) - Isprintaj - #

10.08.2016., srijeda

cres - mjesto za mir u duši








nedavne skitnje po kvarneru dovele su me i do cresa, pa po uskim uličicama grada i do prekrasne crkve sv. Marije Velike, Gospe snježne. kažu da je na mjestu stare crkvice građena nova, koja je stradala u požaru zbog udara groma. a na sam dan početka obnove pao je snijeg!










a onda me nešto ponukalo da odem dalje, po suncu, sve do samostana i crkve. sv. frane. koja potječe od 13 stoljeća, uz meni poprilično zamršena objašnjenja o pripadnosti ovoj ili onoj crkvenoj provinciji. činjenica je najvažnija da je u to doba stvorena osnova za domaću kulturu na otočkim prostorima, klaustar je načinjen u gotičkom stilu tipičnom za franjevačke klaustre, uz renesansni portal crkve s kanelirama u obliku školjke. uz prekrasnu crkvu nalaze se veći i manji klaustar, dvorište u čijim su središtima guštirne, spas za okolni živalj u sušno doba i prekrasni dobro njegovani vrt i voćnjak (da, ima i ponešto trsova ).








franjevci su oduvijek bili crkveni red najbliži narodu, bez ikakve pompe i "svete" uzvišenosti brinuli su o svojim župljanima, pa su pod pokroviteljstvom bogatijih građana i obitelji, od kojih su bili najpoznatiji de petris, poučavali domaću mladež gramatici i slobodnim umijećima, a uspjeli su osnovati i svojevrsnu bolnicu, "valetudinarij", što je imalo izuzetno značenje u to doba, na otocima imati mogućnost liječenja. sjetimo se još i dubrovačke karantene, jedne od prvih u svijetu! guštirna u velikom dvorištu ukrašena je grbovima creskih plemenitaša.

jedna od zanimljivih skulptura je nepoznatog autorstva, a prikazuje tzv. tetramorfe: "...pod kojima podrazumijevamo četiri kerubina slikovni su prikaz principa četvornosti. kerubini su u kršćanstvu viši red anđela, i prikazani su kao bića sa krilima i četiri lica – lavljim, bikovim, orlovskim i ljudskim. spominju se u Bibliji u Apokalipsi kao četiri čuvara Božjeg prijestolja. simboliziraju i četiri evanđelista (Matej–krilati čovjek, Marko–krilati lav, Luka–krilati bik i Ivan–orao). također se spominju i u knjizi o Ezekielu. u Stari zavjet ušli su preko drevnih mezopotamskih legendi, vjerojatno u vrijeme židovskog boravka u Babilonu, a pretpostavlja se da vizije četiri bića odražavaju ikonografiju asirske umjetnosti.








u malom je klaustru još jedan bunar na kojem je iskovana kruna obitelji de petris, balli i grb cresa. mirisi mediteranskog bilja i veseli cvrkut čiopa koje su se igrale unutar dvorišta i vrtova, svjetlost i ugođaj ovog posebnog mjesta mira doživljaj je kojeg neću zaboraviti. posebno sam zahvaalna gvardijanu koji je strpljivo i ljubazno otvarao sva vrata, vodio me i pokazivao svu tu ljepotu i neprocjenjive vrijednosti za našu kulturu, povijest i znanje. a onda mi je otvorio i vrata samostanskog muzeja.








a u muzeju mala, ali neprocjenjiva zbirka slika, skulptura, misnog posuđa i ruha, kodeksi, inkunabule, gregorijanski korali s notnim zapisima i minijaturama, namještaj iz kapitularne dvorane. posebno me je fascinirala ikona s likom sv. franje meni nepoznatog italo-kretskog majstora, fascinantna slika, posebne oštrine i misaonosti, nimalo nalik na uštogljeni štanceraj čest kod narudžbi svetih slika, koje su slikane po tadašnjim slikarskim i sakralnim kanonima. i nevjerojatni, sjajni drveni reljef Bogorodice s djetetom, rad majstora Andree da Murana, 15. st.

posebno je vrijedan primjerak misala izdatog u Senjskoj glagoljaškoj tiskari godine 1494., na glagoljici, narodnom pismu na hrvatskom jeziku. od te serije preostala su samo tri primjerka, jedan u budimpešti, drugi u st. petersburgu, a treći, evo, ovdje u creskom franjevačkom muzeju. samo 28 godina od tiskanja prve knjige na gutembergovom tisku (zanatu od naših starih nazvanom "črna meštrija") Biblije u mainzu, i jedna od prvih u svijetu koja nije tiskana na latinskom pismu i tuđinskom jeziku. i pouzdano je utvrđeno da je tiskana baš na hrvatskom tlu. u doba početaka tiskane riječi kod nas je vrlo brzo nastalo nekoliko važnih tiskara (kosinj, modruš, senj), što je bila osnova za širenje pismenosti, znanja i kulture.









a onda me obuzelo... moooreeee....






- 11:12 - Komentari (21) - Isprintaj - #

08.08.2016., ponedjeljak

samoborci...piju vino z lonci




mali krug po samoborskom gorju, žumberku, plešivici, pa natrag do samoborasretan.









nakon lagane šetnje kojekuda...nut (ne, ne, nismo išli vinskim cestama ovaj put!rofl)




krenuli smo na petranje do starog grada...





u osvježavajućoj hladovini...put je dosta strmeek...još par takvih grbavih metaranut...pa lagani odmor u sjencinut...nekaa mala skromna ciklamica, nisam ih još vidjela ove godinecerek...još malo...preko korijenja i mahovine...headbang










još u 13. st. češki kralj otokar dao je sagraditi tvrđavu koja se kasnije stalno dograđivala, pregrađivala. tamo je i kula s kapelom sv. ane, možda odatle ona lijepa pjesma.cerek







vlasništvo je prelazilo iz ruke u ruku, grofovi celjski, frankopani, babonići, ugarski kraljevi, tahy, erd¨edi, kulmeri...dok nije dopao u državno vlasništvorolleyes.prilično živopisno izgledarofl.pa evo ga sad.na žalost, nema sredstava da se barem očuva što je ostalono.






ovdje bi bilo dobro...snimit neki......hororeek...poprilično je zastrašujuće, sam čekaš da iskoči neko čudolišterofl...









.. neki ogromni pozojrofl...ili da se kroz vrata pojavi kakav vitez na kojnekucerek...pa ide spašavat kroz mnoge opasne pustolovine neku zlatokosu djevu......zarobljenu u visokoj kulinaughty...






pogled odozgora...pogled v sredinu kroz sredinu...pogled na trejtu stranzujo...izvor potoka vugrinščak, malo pitko, malo nepitko, ovisno o padalinamarofl...a prek potoka debela raca...koje ni...u gradu, pa, naravno, na klopu, na kremšnite...njamiparty wave






- 17:56 - Komentari (29) - Isprintaj - #

17.07.2016., nedjelja

tehnička izvedba, umjetnički dojam i ostale trice









jedna stvarca pisana pred puno godinica, no mislim da još uvijek ponešto vrijedifinorolleyes



tehnička izvedba, umjetnički dojam i ostale trice

ima jedna uzrečica: ako je seks dobar, čini 10% dobre veze. ako je loš, onda čini 90%. i to nema veze toliko s kvalitetom visuljka, nego sa sposobnošću upotrebljavanja. no, hm, dobro, ponekad i s dimenzijama i drugim detaljčićima. obostrano, ne uvijek zbog jednog u paru.

"pamet" se tu odnosi samo na sposobnost prezentiranja onih znanja, vještina i kvaliteta koje nosimo u sebi. pa mi se čini da se to poistovjećuje s načitanošću, kulturom, obrazovanjem, lijepom manirom, ono kak bi zagrebačke frajle rekle: sa šlifom. a taj famozni šlif ti daje i sve navedeno, ali je poprilično varljivo ako tih konkretnih osobina nema. imala sam prilike dužiti se s vrhunskim osvajačima, koji su znali lijepo pričati, lijepo se, suptilno i maštovito ponašati (naravno da sam kao kronična šupendara išla po još, uživajući površno u obećavajućem flertu), a na kraju je ispalo da je to samo ljuska, jer u sebi nisu imali ni znanja, ni kulture, ni načitanosti, ni razumijevanja onog što su učili. šarmer bez pokrića. tad se vidi jel čovjek zaista ima pamet, ili se to odnosi samo na sposobnost krasnog upucavanja.

no, mi, blentave kokoši, osupnemo se kad tip pokaže još i stvarnu pamet. kad je umješan u razgovoru, kad se vidi da zdušno misli ono što govori, odmah nam se upale nekakve lampice i hoćemo još više. naravno, obično takvi ne stanu na verbalizmu i kisdihand stadiju.

eh, kad se u toj fazi pokaže još i kao dobar jebac (a na sve to upućuje senzualnost, empatičnost i, dakako, poštovanje granica do kojih dopušta dama, a koje su sposobni svojim genijalnim talentom pregaziti kao običnu formalnost) onda smo gotove!

hja, druga stvar je da nakon duuugo vremena se mijenjaju odnosi, mijenjaju se ljudi u samoj vezi, ili ostaju isti kad treba i dalje njegovati tu biljku, ili naprosto dolazi do situacija kad se ispoljavaju i one osobine koje ne smatramo baš sjajnima. i kaj si onda dama pomisli? ma gle, ipak nije tak savršen kak sam si mislila. tko zna koliko mu je trebalo da sakrije ove gadne stvari. hm, da, dobar je u krevetu. hm, da, a da li je to jedino što može održati vezu. hm, naravno da ne. otkantat.







i, eto, onda se pomalo zaboravljaju sve one dobre stvari, zanemaruju se zbog onih loših. pa se na kraju za takvog može reći: tehnička izvedba:10, umjetnički dojam: 10. ali nije za po doma (za stalno, zauvijek, votever).




i, nemoj si misliti, em, da je ono što nas veže tehnička izvedba i umjetnički dojam malog visuljka, jer onda su stvari potpuno jasne. ugodna potrošnja, ništa više. no mi (barem govorim u ime sebe i još nekih meni poznatih žena) možda ne bismo ni pristale na to da nema onog šarma, pametno upotrijebljenih divnih sposobnosti i znanja koje pokazujete. ponekad smo svjesne da osim te divne ljuske i dobrog seksa ne možemo imati još i vas cijele, pa smo prihvatile ono dobro što se nudi. ali to ne može trajati dugo. obično trebamo nekog za po doma! i ne pamtimo isključivo zbog te vrhunske izvedbe, nego zbog cijelog paket-aranžmana, ma što se u njemu još naknadno otkrilo.














- 22:38 - Komentari (47) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2017  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Siječanj 2017 (2)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (6)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (8)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (10)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (9)
Travanj 2015 (5)
Ožujak 2015 (10)
Veljača 2015 (5)
Siječanj 2015 (14)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (22)
Opis bloga




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se