Linkovi

mislijedneplavusche

15.03.2017., srijeda

vinkovačka fantazija

nevjerojatno bogatstvo vinkovačkog etnološkog odjela gradskog muzeja. ne samo da su me srdačno dočekali, nego se moram posebno zahvaliti stručnoj i strpljivoj etnologinji koja me je posebno upozorila na vrijedni trud u sakupljanju etnografske građe i tumačenju teme. mr. sc. ljubice gligorević.

cijeli tavanski etažni prostor posvećen je prikazu života vinkovačkog kruga, kako se kaže, od kolijevke pa do groba, sa svim detaljima, opisom djelatnosti, zanata, običaja, legendi, od običnih svakodnevnih događanja, svečanosti, do sezonskih radova na polju i oko kuće. ostala bih tamo do mrklog mraka i divila se, i usput prisjećala divnih dana djetinjstva kod moje baike i djeda u Zagorju. na selu je život uvijek bio sličan, ovisan o urodu, radnim rukama, znanju i umijeću. a posebno o zajedništvu i podršci.







tako se živjelo u obitelji, spavalo na bogato rasprostrtim krevetima, držalo dragocjenosti u škrinjama, i u njima djevojke skupljale dotu. prelo se, tkalo, rašljalo, grebenalo, od tkanja radila odječa, od vunice pokrivači...





bogatstvo prirode i vrijedne ruke izrađivale su bogate vezove, odjeću, od djevojačkih oplećaka, suknji i podsuknji, marama za glavu i oko vrata, rubenine, ženskih skuta i pregača, posteljine...po finoći veza i spretnosti izrade, pa i izboru motiva,, boja i tkanja, djevojke su se natjecale i ponosile svojim umijećem, nadajući se da će što više ugleda steći među udvaračima, i biti na čast svojim obiteljima.





posebno vrijedan je bio zlatovez, najprije "vezen" zlatnim žicama i prišivanim ukrasima na kapicama udatih žena, kasnije posebno izrađenim nitima konca (slično kao i u turopoljskih žena), a sjaj i količina zlatnih i srebrnih ukrasa na kapicama, maramama, porubima, pojasevima, ma svuda gdje se god moglo staviti takav raskošni ukras eek je ukazivalo na blagostanje i bogatstvo, i bilo garancija boljeg života. ostala sam potpuno začarana sanjareći da odjevena u tu raskošnut i ljepotu plešem među naočitim momcima (a moram priznati, zgodni su i plećati ti slavonci, jesu, jesu!cerek





eh, momci su se itekako trudili da padnu u vidokrug kakvoj rumenoj snaši, birali su čizmice, a djevojke cipelice, oblačili vezene košulje i pršnjake, oblačili čarape ukrašene perlicama, je, je, a kad bi zahladilo one divne ogrtače s posebnim crvenim ornamentima na plavoj podlozi. prekrasno! na glavi bi bio škrljak, kojeg su bogatiji iz grada dali po mjeri raditi kod klobučara.

Odjevne predmete zvane rekle, reklje, špenzleti, jankeli i dr. viđali ste uglavnom na tamburašima posljednjih desetak godina. Rijetki su oni koji su i znali o čemu se radi, a još rjeđi oni koji posjeduju isti. Uglavnom, špenzleti su dio odjeće, narodne nošnje sa područja slavonske Posavine koja se raširila po Šokadiji. Zapravo se radi o ostacima vojnokrajiške uniforme u mjestima Slavonije koja su bila pod Vojnom Krajinom i Granicom u vrijeme Austro-Ugarske monarhije. Uz špencle su često nošene i valjane čarape - fusekle. Jedno i drugo nošeno je u paru, kompletirano na jednake šare. Te su šare također od vojnih vremena, ostatak oznaka različitih vojnih jedinica (kumpanija). Danas one razlikuju krajeve Slavonije, zna se od kuda su ako su na srceta (Ivankova do Mikanovaca), na ružmarin (vinkovački kraj), na trišnje ili jabučice ( od Štitara do Broda), te na strike (županjski kraj i ,,cvelferija''). izvor: šokački rodoslovnik





a onda bi sjeli u kola, pucnuli bičemyes, a praporci su zvonili svojim zlatnim i srebrnim tonovima, ili bi skočili u sedlo, na čilaša, uzeli torbake ako bi išli u lov, i usput bi pao koji tajni dogovor s odabranicomdead.






udvaranja su bila pod strogim pogledom roditelja i starih tetaka, bilo je i uhoda u vidu mlađe braće i sestara, no zaneseni poj zaljubljenih pijevaca i razmjena malih darova bila je uobičajeni način dogovaranja ljubavi. uz uvijek prisutnu čuturicu za ohrabrenje, naravno party svečane nošnje u zlatovezu nosile su se prigodom obiteljskih proslava, kirvaja, proštenja, raznih svečanih događajahrvatska,, za vjerske blagdane, a najveća je radost bila kad se zasviralo u tambure, bajsove, gajde...mahmah










- 23:02 - Komentari (53) - Isprintaj - #

10.03.2017., petak

lonac prepun zvijezda... sjaj oriona


fotke s neta, hubble



prvi put sam se s orionom i vučedolskom kulturom susrela uživo na nekoj davnoj izložbi, mimara, klovićevi, ne sjećam se. bio je to zapravo zbirni prikaz prvih postneolitskih kultura na ovim područjima. arheološka istraživanja na području Vinkovaca pokazala su postojanje starije faze starčevačke kulture neolitika, prije 7000 godina. tri autohtone kulture, sopotska i vučedolska kultura, te vinkovačka kultura, nastanjivale su šire područje grada od 4000-1600 g. pr. n.e.

Orion (grčki Oríon, hrvatski: Kosci, Štapci, ) predstavljazviježđe na nebeskom ekvatoru. Ime je dobio po istoimenom lovcu iz grčke mitologije. Smješten je južno od zviježđa Bika i Blizanaca . Najsjajnije zvijezde od nulte do druge veličine na vrhovima pravokutnika su: Rigel, udaljena 900 svjetlosnih godina, Betelgeuse, Bellatrix i Saif. U mnogim starim kulturama (babilonska, egipatska, kao i vučedolska) Orion je predstavljen kao ljudski lik. U sredini zviježđa – ili pojasu toga zamišljenoga ljudskog lika – nalaze se tri zvijezde međusobno udaljene do pet svjetlosnih godina, koje sačinjavaju Orionov pojas (Mintaka, Alnilam i Alnitak), a u narodu nazvane Kosci. U zviježđu postoji i Velika Orionova maglica (M 42 ili NGC 1976), poznata još u antičko doba i vidljiva golim okom, udaljena 1500 svjetlosnih godina, u kojoj se danas formiraju mlade zvijezde. U zviježđu je tamna maglica Konjska glava, plinoviti molekularni oblaci te Bernardova petlja, koja se sastoji od ioniziranog vodika. Orion je u astronomiji poznat od starine.
U grčkoj mitologiji Orion je predstavljen kao lijep i strastven gorostasni lovac, sin Posejdona, boga mora, i njegove ljubavnice Eurijale.



nakon dugo vremena poslovno sam putovala u osijek. naravno, nisam odoljela da ne zavirim u njihov gradski muzej. između prekrasnih povijesnih detalja, u posebnoj prostoriji uz vremensku vrpcu dočekao me je prekrasni prizor, slavna posuda postavljena na počasno mjesto, gostujuća zvijezda uz popratnu pompu i zaslužene počasti. na žalost, nisu bile dobre prilike za sjajne fotografije, stoga se ispričavam na bljesku i nejasnoći.





Desna je obala Dunava u Istočnoj Hrvatskoj, na početku trećeg tisućljeća prije Krista, bila naseljena populacijom Vučedolske kulture. To je vrijeme sumerskoga perioda u Mezopotamiji, Staroga kraljevstva u Egiptu i rane Troje. Dakle, u tom je periodu nastao najstariji indoeuropski kalendar danas poznat kao „Orion“. Cjelokupni je raspon ukrasa na vučedolskim posudama zasnovan na Suncu i astralnom simbolizmu te Veneri i Marsu. Urezani pak ukras na posudi, koja je pronađena na Vučedolskom sloju u Vinkovcima i čiji je nastanak datiran prije 2600. godine pr. Kr., prikazuje najpotpuniji indoeuropski kalendar koji je zasnovan na astralnom simbolizmu s relevantnim zviježđima za sva četiri godišnja doba. Iako je nastao u isto vrijeme kada i sumerski i egipatski kalendar ne predstavlja njihovu repliku jer je utemeljen na sjevernoj 45. paraleli. Klimatski uvjeti koji odgovaraju toj zemljopisnoj širini imaju kao posljedicu četiri godišnja doba.Zviježđa koja simboliziraju pojedina godišnja doba prikazana su u trenutku sumraka kao prva obilježja na večernjem nebu (Orion, Plejade, Blizanci, Ribe, Kasiopeja, Labud). Uobičajeni prikaz Sunca, bez ijednog prikaza Mjeseca, potvrđuje potpunu odsutnost lunarnoga simbolizma što je upravo indoeuropska karakteristika.U Vučedolskoj je kulturi godina započinjala proljetnim ekvinocijem, kada je Sunce simbolično stupalo na mjesto najvažnijega zimskoga zviježđa - Oriona. Odnosno, te se noći Orionov pojas (tri zvijezde) nakratko pojavio po posljednji put na zimskom nebu nestajući na nekoliko mjeseci. Tu podudarnost, nestajanje Oriona na proljetni ekvinocij, koja se danas zbog izmijenjene precesije javlja 50 dana kasnije, zabilježili su stanovnici Vučedolske kulture. Ona im je pomogla pri određivanju prvoga dana u njihovoj godini sa stvarnim brojem dana godišnje revolucije Zemlje oko Sunca.Arheolozi su ovu posudu pronašli 21.03.1978. godine na lokaciji današnjega hotela „Slavonija“. Dvadeset godina kasnije, utvrđeno je da urezani ukrasi prikazuju zviježđa koja dominiraju noćnim nebom iznad Vinkovaca i to:
1. Proljeće: Orion i Sunce
2. Ljeto: Plejade, Kasiopeja i Labud
3. Jesen: Plejade, Blizanci i Ribe/Pegaz
4. Zima: Plejade, Blizanci, Ribe/Pegaz, Kasiopeja i dominantno zimsko
zviježđe Orion

tekst: prof. dr. sc. Aleksandar Durman, Filozofski fakultet, Zagreb



fotografije s ovog niza: Darko Puharić


a onda sam posjetila Vinkovce, i, naravno, odzujala u gradski muzej. uz jednu od najljepših muzejskih postava koje sam ikad vidjela, uz prekrasni etnografski i arheološki dio dočekala me i ova vijest: eksponat "orion" trenutno nije dostupan jer se nalazi na gostovanju u Ulmu! dakle, imala sam sreću da sam ga uopće zatekla igdje u blizini, pa bilo to i "na gostovanju" u Osijeku! no, ono što sam vidjela u Vinkovcima ostavilo me je bez daha. Vinkovci su kontinuirano naseljeni preko 8000 godina. većina prapovijesnih naselja smjestila se na toj visokoj lijevoj obali, a najveće i najdugotrajnije naselje nastalo je na desnom ušću potoka Ervenice u Bosut.
prve zajednice zemljoradnika naseljavaju ovo područje negdje oko 6200. g. pr. Krista donoseći keramiku, pripitomljene životinje i biljke.







a onda sam, nadajući se sudjelovanju u barem malom dijelu događanja oko projekta podunavskih kultura gdje se zadesila naša blogerica lucky, otišla u zagrebački arheološki muzej gdje me je pak dočekala nemila obavijest da su radionice i zbivanja oko toga organizirana u radno vrijeme, meni nimalo pogodno. no, to me nije nimalo smelo, nego sam po ne znam koji put obišla muzej. i tamo naišla na poznate mi prizore, očito se eksponati seljakaju po cijelom svijetu i okolici .




na posebnom je mjestu u istaknutom dijelu jedne velike dvorane jedinstveni predmet-simbol-svetinja. Čemu je služila vučedolska posuda u obliku ptice? Posuda je zapravo “boca” za tekućinu s otvorom na vrhu. Koristila se u vjerskim obredima Vučedolaca. Zbog opasnosti kojoj su se izlagali, Vučedolci su vjerovali da su ljevači bakra vračevi koji imaju posebne moći. Metalurška radionica je bila hram u kojemu su se održavali vjerski obredi posvećeni vučedolskom bogu vatre. Za vrijeme rituala vrač je iz pticolike posude ispijao napitak od halucinogenih biljaka ili gljiva.Vučedolska ptica je simbol koji u isto vrijeme ima dva značenja, a jedno značenje ne treba umanjivati ono drugo. Ona je istovremeno i arheološka jarebica koja priča priču o jednoj naprednoj zajednici bakrenog doba i moderna golubica, simbol mira koji je postao prepoznatljivi hrvatski suvenir u cijelom svijetu. marina miličević-bradač





imam repliku jarebice/golubice kao poklon od jednog dragog prijatelja, branitelja - rođenog Vukovarca, časnog čovjeka koji je u svojem rodnom gradu dočekao najveću tugu od srbočetničkih hordi. i još jedna, gotovo nevjerojatna podudarnost: za dvadesetak dana putujem poslom u - Vukovar!! tamo ću se pokloniti žrtvama koje su u Vukovaru branile cijelu hrvatsku. i vidjeti jednu od kolijevki evrope.




- 19:14 - Komentari (47) - Isprintaj - #

07.02.2017., utorak

colonia iulia parentium na +14 celzijusa




poreč za advent! kao da smo prošli gomilu vremenskih, zemljopisnih i meteoroloških zona...i povijesnih, naravno!
od davnog doba naseljen ilirima, pa su ga kao utvrdu utemeljili rimljani. a onda su preko njega prelazili ostrogoti, bizantinci, slaveni, franci, mlečani, pa nove selidbe iz istočnih krajeva po direktivi iz prošle juge... i sve se to skupilo, ponešto i ostalo, udomilo se... sad je poreč ugodno mjesto za boravak, mjesto gdje se dopunjavaju prošlost i sadašnjost, umjetnost i praktičnost, ljepota i surovost ribarskih sudbina...






evo, stigosmo konačno na more! kao i svugdje, i ovdje se traži parking do beskonačnostino, i u zimi je sezona. i otok sv. nikole preko puta.






i ovdje čuvaju kule i čekaju raskošne palačesretan... male ulice i - kaaad si kuuupim maali motoriiin. naći ću gusarsko blagosmokin.







raspored ulica, čak i nazivi (decumanus, cardo maximus), sačuvali su se još od antike. pripreme za božićne blagdane su u punom jeku, ako treba malo ohanut uvijek se može okrijepiti malo bacchusovim napitkomparty, ako zapivamo lipo otprt tje se ponistresmijeh... iako je malo hm, neobično uz more vidjeti bijeli borić... micika se niš ne boji, a ni ovi leteći štakori... dok ljupki putti strpljivo namače nogice u fontaniyes....







razni arhitektonski stilovi, razdoblja, osvajači, graditelji i stanovnicinut...poreč je živa razglednica i povijesni atlas, od okamenjene antičke civilizacije, preko prekrasne, rijetko sačuvane romanike (romanička kuća bogatog trgovca), gotičkih palača čipkasto nadsvođenih prozora i portala...svjedoci života i snagethumbup





i tiha opčinjenost zlatnom i tirkiznom raskoši eufrazijeve bazilike, moje slike nisu toliko upečatljive kao one od naše blogerice coprnjicecerek, no pozdravljam meluwave i obećajem da ću se drugi put odmaknuti od službenih tokova. teško je izraziti sve što se može vidjeti, počevši od toga da je svaki kapitel drugačiji, a tek sve ostale divote!dead neću sad nabrajati povijesne crtice, valja doći, vidjeti, provjeriti!








...ovo je jedan krasan perivoj, no vrata su zaključana, sve ograđeno, ne može se prošetatinamcor...ali zato s druge strane rive, pored ribara koji se oduvijek bore za koru kruha, postoje i turistički nasljednici austrougarskih snobova, otkad je nadvojvotkinja stephanie uplovila u lučicu na svojoj jahti...wavewave


poreč nije rim, ali osjećala sam se kao na vacanze romanecerekcerekcerekfino










- 09:01 - Komentari (70) - Isprintaj - #

05.02.2017., nedjelja

sisak... magle...




ovaj put sam došla u hladno, mrazovito i maglovito jutro, predbožićno raspoloženje je tek krenulo, još uvijek se pripremaju ukrasi, lampice...sisak je i dalje po istom, kažu da neki silno žele da potone do kraja. ali ljudi se ne daju! uostalom, ovdje se digla prva pobuna u nekom ne/davnom ratu...






još nisu svi ukrasi postavljeni, niti lampice upaljene...no adventske svijeće trepere...još samo konačni praznički štih, raznobojna svjetla i jingle bellssretan...a što se tiče mašte i umjetničkog izražavanja, sisak je poznat po uličnoj umjetnosti, pjesništvu...paviljončić u prekrasnom perivoju kestenova, ovaj put neću recitirati onu kinesku pjesmicu li tai pea: paviljon od bijelog i zelenog porculanabelj... i prekrasno ukrašen izlog knjižnice s haljinama snježne kraljice







obala je tiha...sve osuto injem, izgledaju kao kristalni lampioni...čamci čekaju bolja vremena,još koji crveni listić na grani...pozdrav onima koji su ovdje zauvijek ostali...ooo, temperatura je od jutra porasla popriličnosmijeh...







zlatne godine... netko bi rado sjeo u taj kafić, sigurna samrolleyes...a ovi čamčići, kao da se grle, šćućureni, ozebli...primi me za ruku i preko mosta odvedicerek...ili, još bolje, pusti me da idem dalje, daljesmokin...







usput sretnem labudove, kao da me vode dalje... kroz sivu maglu, putem koji, kažu, vodi do utvrde... dalje, dalje, i ja hodam, hodam, klipsamrofl...pusti putovi, drvoredi...a rekli su mi da nije daleko, ma petnaestak minutaburninmad...ovo je ko iz carpenterovih filmova, čisti horor! ukleto drveće pruža grane da me dograbieek...oko mene močvare...neka je luda patka zazviždala prodorno i zalepetala po vodi...još malo, ne smijem posustati, ta tko bi me našao u toj magli i hladnoći ...






napokon se nazire tvrđavayes...jedna od tri kule...naokolo jarak...puškarnice...na žalost, muzej je zimi zatvoren. bit će da je previše propuha u tim gore dvoranama, zuboha, ha...dakle, odavde su se branili od turaka, kao što su se nedavno morali boriti protiv srbočetničkih otimača i zlotvorahrvatska...u ugodnom restoranu u dvorištu okrijepila sam senjami partypa krenula natrag kući...





između kupe i njenih labudova s jedne strane, a save i rijetkih brodića s druge stranezujo, odlazim dalje...wave







- 11:50 - Komentari (14) - Isprintaj - #

02.02.2017., četvrtak

varaždinska zimska bajka na -14 celzijusa!



po ne znam koji put sam u ovom krasnom gradu, svojevremeno glavnom gradu Hrvatske, raskošnom, bogatom idejama, ljepotom, prirodom, kulturom, poviješćusretanyes... i divnim ljudima cerek. no rijetko sam ga imala prilike vidjeti zimi, pod obilnim snijegom, onak, baš se grdo zmrzlonamcor!





jadni klinci, po ovoj zimi ići u školu, cccno...ne, nećemo sad sjesti i čavrljati, ludha, ha...i granje je otežalo od snijega...a vatroslav se pokrio bijelim šeširom i označio neke, khm, dijelove, valjda toplim šarenim pletivom da ne ozebu smijehrofl





podsjeća li me ovaj meteorološki stup na jedan sličan?...jel ovo vragec ili kajeek??...semumiša, parkiralište za bicikle! pa ovih varaždinaca ima ko kineza, ccc....zar i na minus 14???rolleyes...samo su ftičeki još na ovoj zimi, ovi su poprilično veselog perja, nisu gladnisretan








na glavnom trgu...patačić-sermageova palača s prolazne vizure
cehovski cimeri...cimer morske djevice, za trgovinu prekomorskom robom...
... i mudre izreke i sitnice kao umjetnički eksponat...jesu li ovo nosile djeve ispod kiklji?ne, to je krinolina ljubavi








po magli dvorac izgleda udaljen, opasan, leden....kraljevski doček, otvorena vrata. kula stražarnica, u renesansnom stilu...sve bliže i bliže...iz tog se bunara nekoć napajalo i stoku i narod, i konje i velikaše, vojske i putnike...i neizostavni top!rofl...i ne znam kaj dela taj svetac među topovskim kuglama? možda i nisu topovske, možda se to samo bacalo preko zidina na neprijatelja.smijeh







kroz ove se balkone šetalo...ako dame žele nešto naučiti o modiyes...muzealci me uvijek puste, makar i nije radno vrijeme. ponedjeljak, u cijeloj su evropi muzeji zatvorenismokin....ne bih baš rado da me zatvore ovdjerofl...na ovim je klupama sigurno krasno sjediti ljeti...i šetati perivojem oko dvorca







i ovdje imaju grgura ninskog... i njegov poslovični palacnaughty... a ovaj sat debelo zabušava! treba pozvati urara... ne bi koristilo. sunce je samo blijeda sjenka na nebunamcor...vrijeme je za odlazak, pozdrav sv. nikoli, dragim varaždincima





- 20:36 - Komentari (34) - Isprintaj - #

29.01.2017., nedjelja

puležanske fritule






krenula opet na put. mora se. a usput dogovorila i susret s blogericom Zvonkom, barem da se vidimo na trenutak.
po putu magla, oko nas snijeg posvuda, mračno nebo, sve sivuljavo, friško je padalo pa su ralice tik pred nama očistile cestu. zimska idila.










a onda, kao da se pred očima otvorio neki drugi svijet. sunce što proviruje kroz oblake i osvjetljava more, barke, ljude, ulice...







... koliko god puta bila u puli, svaki put se nekak zmotamnut, zujam po uličicama, kružim, zastajkujem... na svakom kantunu nešto zanimljivoeek, kakvi štiklec, detalj za pogledat, pa me sirota zvonkić morala strpljivo navigavatnamcor, ha, ha, malo ovamo, pa malo tamo, pa gdje si sad, pa zaokreni, pa pređi na drugu stranu, pa pogledaj ovamo, pa zakorači tamo, ha, ha








naravno da sam prošetala i do slavoluka sergijevacayes, digla pogled nad zlatna vrata u visinerolleyes, pa zagrlila jamesa koji i dalje spokojno sjedi oslonjen na svoj ščap...a vidim, dobro sam došla, dijete među djecunut, ha, ha









konačno sam donavigala na mjesto susreta, tamo me dočekala topla dobrodošlica svestrane zvonke (ma morala sam joj tamo na njenom postu napisat sve kaj ju ide, čista istina, i ništa osim istine!sretanyescerek fine fritulice njami kavica party a onda klipiti-klepete, razgovr bez kraja i konca, baš onako kak treba biti među prijateljicama, da joj možeš sve reći, i požaliti se, i nasmijati, i čuti novosti, i prisjetiti se uspomena... krasna vedra žena snažnog karaktera, a meke nježne dušice... i tako se našle vatrena crvenokosa mediteranka i bljedunjava plavuša kontinentalka kisscerekthumbup








na žalost, nije bilo vremena da obiđem još i muzej pomorstvano, a arheološki se već godinama preuređuje, bah, u našem stilu, možda će se otvoriti jednog dana. rofl a povratak...oproštaj s morem...wavewave i natrag kroz sniježne zapuhe do domeka. sretan





ne znam zašto, cijelo vrijeme me pratila u mislima ova pjesma




- 11:21 - Komentari (47) - Isprintaj - #

18.01.2017., srijeda

nikad zaboraviti!













- 18:24 - Komentari (64) - Isprintaj - #

Botticelli nije naslikao jesen





samo je trebalo podići sumorno sivilo ravnodušnog neba
kao roletu nepravde. i tresnuti je.
iskoračiti na dokove.
otploviti.
kažu, ovih je dana sunce na moru i rijekama

i kad sam rekla da se pozdravite
to nije bilo zauvijek, to nije moguće
nikako nije moguće
svjedoci su kasnije birali hamburgere i bili sigurni u konstataciju!

tek da kažeš jedno brzo zbogom
rijetkim pticama i onoj nemirnoj zvjerki koja je motrila iz šipražja
na rubu tamne livade njihala se rijetka visoka trava
i iz kišnog teškog zraka virio je... lisac?... zec?
zec! zasigurno.
trebalo je samo otvoriti zgrčenu šaku
i mahnuti
oprostiti se od mrtve zemlje
viknuti: zbogom! zbogom!
onoliko glasno koliko treba jeki da pokupi horizont, i šumu,
i cvijeće kojemu nije mjesto u jesen.

dobro je opraštati se, ako treba po stoti put,
nikad ne znaš, mogla bi zaboraviti, može te tresnuti auto
ili spriječiti kakav besmisleni zalutali ugrušak
iako se kuneš da nećeš nikad,
da ne bi nikad,
ni govora...

pozdraviš se.
to je ionako samo mjesto na tihoj livadi
gdje više ne stanuje nitko osim zečeva i trčki.

svoje ćeš prozore otvarati kao mirni mjesečar
i dočekivati gosta nujnim smješkom sandrove primavere
a nitko ni slutiti neće
da već si pregrizla nar...




(botticelli: primavera, dijelovi slike; Kris waldherr: persephona)










- 18:15 - Komentari (104) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2017  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (3)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (6)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (8)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (10)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (9)
Travanj 2015 (5)
Ožujak 2015 (10)
Veljača 2015 (5)
Siječanj 2015 (14)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (22)
Opis bloga




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se