MODESTI BLEJZ

Norveška Katolička crkva pumpala broj vjernika, dobili novčanu kaznu

"Norveška Katolička Crkva kažnjena je s više od 110 tisuća eura jer je preuveličavala broj svojih članova kako bi od države dobila veću financijsku potporu. Biskupija Osla, odgovorna za praćenje broja katolika, pretraživala je telefonske imenike u potrazi za imigrantskim imenima koja bi mogla proći kao katolička, te ih upisivala kao članove bez njihovog znanja."

Boris Dežulović: Na vama je

"Iako je riječ o jednom od strašnijih zločina iz ratova devedesetih, iako ga je počinila jedinica jedne regularne vojske u pomno isplaniranom i izvedenom napadu, iako se znaju i naziv jedinice, i imena počinitelja, i imena njihovih zapovjednika na terenu - iako su i zapovjednici imali nadređene s imenom, prezimenom, činom i funkcijom, koji su znali za napad i masakr - do dana današnjeg, više od dvadeset godina nakon te strašne srijede, nitko za nju nije odgovarao, nitko nije izveden na sud i osuđen.

Nitko. Nikada.

Pitanje je stoga razmjerno jednostavno: mislite li da bi za ukupno pedesetak surovo mučenih, umrlih, silovanih, ubijenih i iskasapljenih netko na koncu ipak trebao odgovarati?

Razmjerno jednostavnih potpitanja ima i više."

"Recimo: biste li pozdravili odluku da jednog od ovih dana neki sud, negdje, nečiji, podigne optužnice protiv ubojica koji su te srijede ljudima rezali genitalije i starcima kundacima razbijali glave, pa pohapsi i njih, i njihove zapovjednike, i generale koji su sve to blagoslovili?

Ili vam za odgovore na ta pitanja ipak treba još informacija?

Recimo: tko su bili, koje su nacionalnosti bili mučeni, ubijeni i silovani? (...) I čijoj su točno vojsci pripadali ubojice? Čiji su, najzad, generali?"

Hrvoje Šimičević: Pivnica Hrvatska

"Uzme li se u obzir činjenica da su ove riječi izgovorene u Matici hrvatskoj, te da je Matica i suorganizator događaja, bio je to spoj visoke hrvatske kulture – koju predstavlja velebno Matičino zdanje – i njenih najnižih strasti – koje utjelovljuju velebni huškači. Ima, uostalom, i neke logike u tome da je u utrobi institucije koja počiva na kultur-političkoj reprodukciji ugroze od Drugih začeta ideja o prelasku na njihov organizirani progon.

Iako će teza možda biti shvaćena kao pretjerivanje – ne ova o idiotima, to je jasno kao dan, već o pozivu na orkestrirani nasrtaj na konkretne javne osobe - ona ne može biti preciznija i jasnija: devetog studenog 2016. godine, pred nekoliko stotina razgaljenih Hrvata, u Matici je hrvatskoj najavljen projekt fizičkog i svakog drugog obračuna s pojedinim predstavnicima srpske manjine, medija i liberalne demokracije.

Mjesecima su Jurič, Hrvatski novinari i publicisti, etički suci te brojni drugi učesnici ovog događaja huškali na pojedince i cijele skupine, upozoravajući na ugroženost većine od manjina, kroz zrcalni odraz njihovih intelektualnih i moralnih doprinosa hrvatskoj javnosti. Blistavi sukus takve tupe inverzije stvarnosti i, zapravo, krajnji doseg ovdašnje desnice, možda je najbolje prikazan one večeri u Matici: na tribini pod nazivom ‘Medijsko nasilje i politička kultura u Hrvatskoj’, glavnu su riječ imali notorni medijski nasilnici, šoveni i revizionisti. Unatoč svemu, njihovi apeli dosad su završavali tek na pokojoj pljuvački, psovki, prijetećim pismima u sandučićima ‘neojugoslavena’, pa možda i sabotiranim automobilskim kotačima ‘srbočetnika’.

‘Projekt’ poput ‘Velebita’ utoliko je odgovor na neostvarene krajnje žudnje hrvatskih nacionalista, i svih onih koji im se žele pridružiti u platformi za djelovanje u totalitetu – od otvorenog preuzimanja uloge anonimnog forumaškog polusvijeta, do konkretnih batinaških akcija na terenu, po uzoru na romantizirane teroriste.

Blaćenje tako pronalazi mlaćenje, kao jasnu i neminovnu posljedicu HDZ-ove politike i medijske te intelektualne baze koju su u zadnjih godinu dana doveli u mainstream, uz šutnju MOST-a i insajderskih umjerenjaka kao što je Andrej Plenković.

Nasuprot svemu tome, stoji ona stara dilema: treba li se uopće baviti frustracijama desničarskog mulja, budući da im se tako daje na važnosti? Možda i ne. Ali prije nego što prestanemo pisati o njima, vrijedi se obratiti državi i dati joj razuman rok da odgovori na prijetnje. Ako ne naprave ništa, zadržavamo prirodno pravo da ih se svakodnevno naziva fašistima koji imaju službeno i prešutno pokroviteljstvo Matice i Republike Hrvatske."

Pod trailerom za Jodorowsky's Dune (2013) je navedeno:

"In 1973, film producer Arthur P. Jacobs optioned the film rights to Dune but died before a film could be developed. The option was then taken over two years later by director Alejandro Jodorowsky, who proceeded to approach, among others, Peter Gabriel, the prog rock groups Pink Floyd and Magma for some of the music, artists H. R. Giger and Jean Giraud for set and character design, Dan O'Bannon for special effects, and Salvador Dalí, Orson Welles, Gloria Swanson and others for the cast.

Frank Herbert traveled to Europe in 1976 to find that $2 million of the $9.5 million budget had already been spent in pre-production, and that Jodorowsky's script would result in a 14-hour movie ("It was the size of a phonebook", Herbert later recalled). Jodorowsky took creative liberties with the source material, but Herbert said that he and Jodorowsky had an amicable relationship. The project ultimately stalled for financial reasons. The film rights lapsed until 1982, when they were purchased by Italian filmmaker Dino DeLaurentiis, who eventually released the 1984 film Dune, directed by David Lynch."

Irska stručnjakinja: "Šokirana sam, HTV lažima reklamira otrove kao lijek"

"Hrvatska nacionalna televizija nedavno je dosegnula novo dno u antiznanstvenom dezinformiranju javnosti pustivši u eter emisiju u kojoj se mješavinom sastavljenom od nešto znanstveno utemeljenih činjenica, dosta poluistina, ali i mnoštva blatantnih neistina, širi neutemeljeni strah od cijepljenja, cjepiva se povezuju s autizmom, a kao lijekovi nude se otrovi čija je promocija i prodaja obeshrabrena ili zabranjena u brojnim uređenim zemljama.

Na problematičnu emisiju redakciju Indexa upozorila je Fiona O'Leary, irska aktivistica za prava autistične djece. O'Leary, koja je 2014. diplomirala na temu autizma na University College Cork, i sama ima tzv. Aspergerov sindrom iz autističnog spektra, a slično je i s njenom djecom.

U spornoj epizodi emisije 'Društvena mreža', posvećenoj autizmu, u dokumentarnom prilogu sudjeluju brojni vjerodostojni stručnjaci – psiholozi, neuroznanstvenici, genetičari, psihijatri i defektolozi koji iznose vrlo zanimljive i korisne informacije o tom sindromu, njegovim uzrocima, epidemiologiji i suvremenim terapijskim mogućnostima.

No nažalost, nižu se još brojnije tvrdnje koje nemaju nikakve veze sa znanošću."

Viktor Ivančić: Pozni pisac

"U doba komunističkoga mraka, ukratko, veliki hrvatski književnik bio je manji od makova zrna, skupa s alegorijama i aluzijama što su se cijedile iz takva usuda. Stoga je u sutonu života predan udarničkom poslu: svoju je aktualnu književnu veličinu prisiljen graditi strpljivim retuširanjem nekadašnje mizerije. Da bi polučio puni uspjeh, Aralica treba biti ne samo prozni, već i pozni pisac.

‘Anastazija’ će u tom smislu očito predstavljati novi prilog u iznimno bogatoj kolekciji autorova retroaktivnog samoosvješćivanja. Na djelu je, kao i u ostalim njegovim poznim prozama, kategoričan literarni obračun s vlastitim kukavičlukom, odlučna redefinicija osobnoga intelektualnog i moralnog stava što se u konkretnome historijskom trenutku – u trenutku kada se radnja realne pripovijesti događala – iskazivao kroz karakter crva. Sada taj crv, zahvaljujući prednostima tranzicije i književne imaginacije, postaje zmaj koji riga vatru iz svih šupljina, dovoljno krupna zvijer da nasrne na golemu crvenu neman."
"Daleko od toga da je akademik Ivan Aralica bio jedini među današnjim antikomunističkim jurišnicima koji je disciplinirano gmizao unutar partijskih struktura, pa mu se ‘to licemjerje utisnulo u psihu’. Naprotiv, bio je tipski uzorak, dostojan reprezentant impresivna mnoštva."
"Punih pedeset i pet godina sistematskoga socijalističkog mrcvarenja nije bio dovoljno dug period za ove muževe da skupe hrabrosti i štogod kritički zucnu o komunizmu, da bi po okončanju toga mučnog razdoblja otpustili iz pluća nesnosnu količinu decibela, postajući korifeji naknadnoga disidentstva. Postkomunistički antikomunizam hrvatske nacionalne inteligencije vrijedilo bi valjda sagledati i iz rakursa koji bi uzimao u obzir anksiozne poremećaje, kao erupciju kuraže što je nekoć bila tragično zatomljena.

Iz Ivana Aralice, primjerice, pršti sve što je svojedobno čuvao duboko u sebi (piščev kritički naboj, naime, raste po krivulji smanjenja rizika), pa će i ‘Anastazija’ – priča koja je čišćenjem od alegorija, aluzija i hermetičnosti nabujala do romana – odjeknuti kao agresivni prosvjed protiv davne autorske ustrašenosti, ali bez bilo kakvih katarzičnih ambicija, usmjeren na sistem, a ne na kukavelja što se tome sistemu majstorski prilagodio, trpeći teror na način da se uglavio u režimsku mašineriju moći, tj. u ideološku komisiju Partije."
"Valja imati petlje i suprotstaviti se poretku koji više ne postoji, vjerojatno je razmišljao pisac. A dok je dotični režim bio u punome zamahu, književnik se alegorijsko-hermetički skutrio i skupljao snagu kako bi mu, od momenta kada ovaj ne daje nikakve znake života, mogao zadavati smrtne udarce.

Akademik je time izložio samu bit postkomunističkog antikomunizma hrvatske inteligencije. Taj žar nije antitotalitaran, on nema u primisli ništa slično demokratskim raspletima, već nastupa iz zapanjujuće partikularne perspektive, a ta perspektiva je samo i isključivo nacionalistička. Hrvatski antikomunizam, drugim riječima, totalitaran je upravo u svojoj protutotalitarnoj laži.

Aralica u svojoj poznoj prozi ne svjedoči o istini naše prošlosti, nego o istini svoga straha i svog sluganstva, o istini jedne oportunističke avanture koja je potrajala desetljećima. Zbog toga on ima urgentnu potrebu da crvenoj bandi napokon ‘saspe istinu u lice’, radi toga u mrtvom komunizmu prepoznaje tekući problem, poput pljuvačke na svojoj fotografiji iz mladosti."

Boris Dežulović: Spasiba Rusija ili kratka povijest hrvatsko-ruske ljubavi

"Ivan je Pernar, jasno, veličanstveno nevažan tip, s rokom trajanja kraćim od ruskog voćnog jogurta od grožđa i smokava, pa svojim epskim „Zlamenjima dijela i česti Vladimira Vladimiroviča Putina, cara isamodršca rusinskoga“ ne bi stao u istu rečenicu niti sa zaboravljenim Stijepom Rusićem, a kamoli s Josipom Brozom. Taj je mali Putinov pionir, naime, važan samo kao avatar vulgarnog, histeričnog antiamerikanizma kojega Hrvati očito ne mogu artikulirati bez protuteže u nekritičkom, histeričnom rusoljublju i putinofiliji: tek dakle kao glas istog onog sezonskog oduševljenja Hrvata Majčicom Rusijom, tradicionalno negdje u ovo doba stoljeća, oko godine šesnaeste.

Američka sranja službeno su najveća izmjerena sranja u suvremenoj povijesti ljudske vrste, ali hrvatski pernari mogu ih vidjeti samo vireći iz ruskoga šupka. Kao što će već sutra Sibir vidjeti tek u imbecilnim hollywoodskim filmovima, vireći iz američkog dupeta. Duguljasta tijela, a kratke pameti, takvi su bjelosvjetski pernari iz pokreta svrstanih upravo i točno ono što Americi i Rusiji treba za održivi Hladni rat, i podjelu pustog, oglupjelog svijeta između njih."

'Htjeli su me smijeniti jer sam odbila nebodere u Maksimiru'
"Ljetos na 10 dana u ruke mi je došao jedan predmet. Riječ je o zahtjevu izgradnje četiri nebodera na međi s parkom Maksimir, koji je štićen kao kulturno dobro - kaže Paladino..."

Umjesto RIZ-a, na rubu Maksimira planirali dva naselja s neboderima

"Paladino je ispričala kako je ljetos, mimo njezinog odobrenja, tvrtki VMD projekt dozvoljeno da sagradi četiri nebodera od devet katova na samoj granici s parkom Maksimir. Takva gradnja nije dozvoljena, pa nije izdala odobrenje.
Kako je pojasnila u emisiij, "riječ je o zamjenskoj izgradnji na prostoru nekadašnje industrije RIZ u Kraljevićevoj ulici, na zapadnom ulazu u Maksimir, jednom od najvrednijih u gradu Zagrebu. To je prostor koji je ograničen jednokatnom izgradnjom s maksimalno tri etaže pa sam odbila taj projekt, tražeći radikalno preuobličenje, manje visine, očuvanje zelenila", rekla je Paladino, koja se ubrzo doznala da je njena, negativna ocjena preinačena u pozitivnu."

EKSKLUZIVNO Jutarnji list donosi izgled osporavanog projekta u Maksimiru: Zgrade s osam katova gradi VMD, vodi se bitka za susjednu parcelu
"Međutim, zamjenica pročelnika Paladino je gostujući u HRT-ovoj emisiji skrenula pažnju na dvije parcele u Maksimiru: na jednoj VMD Standard gradi nebodere, a na drugoj ambicije imaju poduzetnici Ljubas i Vujnovac... Na obje parcele je, naime, izmjenama GUP-a odobrena gradnja nebodera, no zainteresirani investitori tvrde da im je tim izmjenama zapravo smanjena izgrađenost parcele. Paladino je na HRT-u iznijela svoju stranu priče, prema kojoj je VMD Standard tražio izmjene GUP-a u svoju korist, što mu je Grad Zagreb, odnosno Gradski ured za gospodarstvo, blagoslovio. Navela je kako je ovog ljeta mijenjala pročelnika Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Silvija Novaka te kako joj je na ruke došao zahtjev za gradnju četiri nebodera na prostoru nekadašnje industrije RIZ u Kraljevićevoj ulici. Taj projekt je odbila, doduše ne u cijelosti, jer je smatrala da je taj prostor ograničen gradnjom obiteljskih zgrada s maksimalno četiri kata. Investitoru je napisala kako se, među ostalim, treba smanjiti visina nebodera i očuvati zelenilo.

Uskoro je otišla na godišnji i tada joj je predmet oduzet. Nakon samo jednog dana, tvrdi Paladino, jedna službenica, po nalogu pročelnika, izdala je pozitivno mišljenje VMD-u, kako je kasnije objasnila, bez ijednog uvjeta i u prilog investitoru."

"No, zamjenica pročelnika Paladino navela je kako se i na parceli pokraj spomenute planiraju graditi još tri nebodera te dodala kako je prvotni plan bio sagraditi 12-katne nebodere, od čega se kasnije ipak odustalo. Zamjenica pročelnika Paladino smatra da se odustalo zbog činjenice da bi se u tom slučaju morao provesti javni urbanistički natječaj. Prilikom izmjena GUP-a dozvoljena je i preparcelacija na dvije čestice koje se zapravo novim planom mogu obuhvatiti kao cijelina. Riječ je o parceli koju je VMD Standard kupio lani od tvrke Auto Maksimir d.o.o. te o susjednoj parceli kojom je nekad upravljalo Ortopedsko poduzeće Banija Zagreb."