Hrvoje Šimičević: Pivnica Hrvatska
"Uzme li se u obzir činjenica da su ove riječi izgovorene u Matici hrvatskoj, te da je Matica i suorganizator događaja, bio je to spoj visoke hrvatske kulture – koju predstavlja velebno Matičino zdanje – i njenih najnižih strasti – koje utjelovljuju velebni huškači. Ima, uostalom, i neke logike u tome da je u utrobi institucije koja počiva na kultur-političkoj reprodukciji ugroze od Drugih začeta ideja o prelasku na njihov organizirani progon.
Iako će teza možda biti shvaćena kao pretjerivanje – ne ova o idiotima, to je jasno kao dan, već o pozivu na orkestrirani nasrtaj na konkretne javne osobe - ona ne može biti preciznija i jasnija: devetog studenog 2016. godine, pred nekoliko stotina razgaljenih Hrvata, u Matici je hrvatskoj najavljen projekt fizičkog i svakog drugog obračuna s pojedinim predstavnicima srpske manjine, medija i liberalne demokracije.
Mjesecima su Jurič, Hrvatski novinari i publicisti, etički suci te brojni drugi učesnici ovog događaja huškali na pojedince i cijele skupine, upozoravajući na ugroženost većine od manjina, kroz zrcalni odraz njihovih intelektualnih i moralnih doprinosa hrvatskoj javnosti. Blistavi sukus takve tupe inverzije stvarnosti i, zapravo, krajnji doseg ovdašnje desnice, možda je najbolje prikazan one večeri u Matici: na tribini pod nazivom ‘Medijsko nasilje i politička kultura u Hrvatskoj’, glavnu su riječ imali notorni medijski nasilnici, šoveni i revizionisti. Unatoč svemu, njihovi apeli dosad su završavali tek na pokojoj pljuvački, psovki, prijetećim pismima u sandučićima ‘neojugoslavena’, pa možda i sabotiranim automobilskim kotačima ‘srbočetnika’.
‘Projekt’ poput ‘Velebita’ utoliko je odgovor na neostvarene krajnje žudnje hrvatskih nacionalista, i svih onih koji im se žele pridružiti u platformi za djelovanje u totalitetu – od otvorenog preuzimanja uloge anonimnog forumaškog polusvijeta, do konkretnih batinaških akcija na terenu, po uzoru na romantizirane teroriste.
Blaćenje tako pronalazi mlaćenje, kao jasnu i neminovnu posljedicu HDZ-ove politike i medijske te intelektualne baze koju su u zadnjih godinu dana doveli u mainstream, uz šutnju MOST-a i insajderskih umjerenjaka kao što je Andrej Plenković.
Nasuprot svemu tome, stoji ona stara dilema: treba li se uopće baviti frustracijama desničarskog mulja, budući da im se tako daje na važnosti? Možda i ne. Ali prije nego što prestanemo pisati o njima, vrijedi se obratiti državi i dati joj razuman rok da odgovori na prijetnje. Ako ne naprave ništa, zadržavamo prirodno pravo da ih se svakodnevno naziva fašistima koji imaju službeno i prešutno pokroviteljstvo Matice i Republike Hrvatske."
In continuo: iste cvjetke ekstremističkog desničarstva, isti deficit razuma, u višoj brzini.