Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






ponedjeljak,31.12.2007.

Godina Stara i Godina Nova






U obilju briga, u moru života,
Jedna za drugom, polako odlaze.

I čini nam se, i nije strašno,
Ali iza nas su sve duže staze.

Smjenjuju se tako, Stara, pa Nova,
I tako uvijek, kroz život nas prati.
A svaka Nova sa željom je jednom,
Da loše, iz Stare, se nikad ne vrati.

Iskreno opraštajmo, jer praštati treba,
Sve sto je ružno, zaboravljajmo.
Nesuglasice i sve probleme,
U godini Staroj, svjesno ostavljajmo.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena








Nova godina je na pragu, Stara polako izmiče... i neka izmiče.
Mogla je biti i bolja, ali zato vam svima od srca želim da u ovoj,
nadolazećoj, 2008. godini doživite puno više zdravlja, sreće,
zadovoljstva, ljubavi, blagostanja i vedrine. I neka vam se
sve želje ispune, neka tuga nestane, a sreća zakorači na
velika vrata u vaš život i život vaše obitelji. Želim vam to,
od sveg srca.


Dahlia


update

Nova je godina načeta, neka vam donese obilje zdravlja,
sreće, zadovoljstva, ljubavi, neka vam donese ispunjenje
svih vaših snova i želja i neka se pokaže kao prava dama,
darežljiva i širokogrudna, puna smijeha, sreće i veselja.

Dahlia


U zaboravu zaboravljena




Opet me peru
Dobro poznate tuge.
Dušom se sijeku i lome
Svi vjetrovi ovoga svijeta.
U meni nada dogorijeva,
Na postojećem pepelu
Davno ugašenih radosti.
Zaleđenim krvotokom
Samo se još slutnja probija.
Označena kao ruševina,
Bršljanima ne odolijevam.
Ovako beživotnu, u tami,
I rosna jutra me zaobilaze.
Glečeri mi odavno već
Duboko poštovanje iskazaše.
Ja jedino još trajem
U zaboravu zaboravljena.

Nijemom se molitvom, u očajanju, obraćam:
Može li mali tračak prepoznavanja
Otopiti moju sleđenu auru?
Ako može, vrijeme je da se konačno pojavi,
Nemam više snage da tuđe grijehe okajavam.

stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena






nedjelja,30.12.2007.

Okreni se, barem za kraj






Umornim treptajem
Poslijednju sumnju iskapam.
Gdje li je sve to stalo
U ovo moje oko malo?
Anđeli nebeski,
Čuvari sretnih snova,
Mene i ovaj put preskaču.

Daj, okreni se još jednom,
Zemlju zavrti u suprotnom smjeru.
Ti to možeš, ti utačeš i rastačeš,
Životima našim se igraš.

Zjenicama sam te davno upila,
U splet svojih žila unijela.
Kolaš sada mojim krvotokom
Kao da je tvoj, od iskona.

Daj, okreni se ponovo,
Pogledaj, još ima tebe u meni.
Ne zaboravljaj se u bespućima
Moje duše i uzavrelog tijela.

Kad si me ranio,
Kad si mi ožiljak ostavio,
Uzmi i ovaj kofer uspomena,
Kad budeš odlazio, zauvijek,
Sa stanice životnih neuspijeha.

Daj, okreni se bar na tren,
Da te ispratim osmijehom
I zaleđenom suzom u oku.
Okreni se, za onaj zadnji put,
Što se obično navješćuje
Zalupljenim vratima tuđe duše.

stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena






subota,29.12.2007.

Ako nas razdvoji tišina





Ako nas jednom razdvoji obična tišina,
Uvijek ću moći čuti odjek tvojih koraka
I noćne ptice što ćeš mi ostaviti u naslijeđe,
Iz vremena tvoje vladavine i tvoga boravka.

Pored uspomena, tonova iz sjene i sjećanja,
Ja nikada više ne mogu biti napuštena i sama.
Imat ću jedan treptaj, jedan pokret, klatno sata,
I uvijek će biti prisutna misao i misterija o nama.

Jesmo li mogli bolje, drukčije, sa malo više stila,
Ili je isuviše bijesa i nekontroliranosti bilo u nama.
Kad rastanci prijete, izgovaraju se neke teške riječi
I onda nastupi tišina, tupa bol i sve obavije tama.

I tada proradi moj prkos, moja volja, moja snaga,
Odupirem se samoći i praznini sto u meni vladati želi.
Prizivam zvuke iz nekih boljih, starih vremena,
Nek traju u meni, kad ti odlučiš da nas tišina dijeli.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena







petak,28.12.2007.

Kako god okreneš





Snovi se ne poklanjaju.
Oni se ili ispunjavaju ili ne.
Baš kao i želje,
Što lebde negdje,
Na rubu čekanja i izvršenja.
I balansirajući uvijek,
Taoci su sudbine.

Ako ih ne diramo,
Vječno su nedosanjani
I daleki, nedostižni...
Ali imaju nadu.

Ako ih dirnemo,
Kao da smo
Dirnuli u osinjak.
Zabole, peku, žare
I vječno podsjećaju.

Ako me želiš kazniti,
Ukradi mi snove,
Ili ih samo okrnji...
Neispuniš li ih,
Bacaš me u tamnicu čežnje.
Ispuniš li ih,
Pretvaraš me u roba ljubavi.

stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena







četvrtak,27.12.2007.

Kad se nasluti tuga






Prolaznost se paučinasto
Raširila prostorom nade.
Zaborav, kao prašina,
Zasuo me nespremnu.

Kad se misao pojavila,
Šutnja je progovorila
Jače od bilo koje riječi.
Hladnoća, naseljena
U obje komore srca,
Stegla je i izazvala grč.

Padinom prolaznosti
Klizili su trenuci sreće,
U nezaustavljivom hodu
Izlaska iz mog života.
Neumitnošću vremena,
Dosada je nadvladavala
Osjećaj prvotne zanesenosti.

Rekla sam ti davno,
Nikada neću zaplakati.
Niti kad osjećaj tuge
Bude gušio do bola.

Tvoja nesposobnost
I očita nespremnost
Trajanja u dvoje,
Pomješana sa mojom
Vjerom u vječnost ljubavi,
Možda se jednom sastanu,
Tek u iskonskom dodiru
Pokušaja i spoznaje:

Ti nećeš imati osjećaj grizodušja,
Jer si ipak pokušao, na žalost,
Zbog mene, ne i zbog sebe.
A ja ću još jednom shvatiti
Kako se, nakon velikog zanosa,
Uvijek sve jednako završava.



stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena









srijeda,26.12.2007.

Luzerska




Mjesečinom ispirem oči,
Kao majčinim mlijekom,
Nakon prvog podoja.
Valjda zato još jasno vidim,
Samo one nisu u meni ugasle.
Reci mi, čime ću sprati
Strah i neizvjesnost,
Što mi tijelom haraju?
Čime ću zatomiti vrisak u sebi,
Jer i dalje tuge u meni odboljevaju?
Pomozi mi, da u ruci svojoj,
Ne pronalazim uvijek osušene plodove.
Neka se jednom i listić jedan zametne,
Jer su ga iskrene suze zalijevale.
Pokazi mi put, za makar nadu, u bolje,
Gdje se ruše sva nerazumjevanja, tabui i granice.
Pokaži mi gdje se skrivaju radost i sreća,
I da dođem do njih, sa koje se polazi stanice?

Ja nisam običan gubitnik, kao drugi,
Oni makar imaju što izgubiti.
Ja nemam ništa što bih mogla
Kao neku svoju vrijednost založiti.
U ovoj jalovosti moje nutrine,
Više se ni praznina ne može
Ni oploditi, a ni poroditi.

Jednom, kad se zaplete vjetar,
U krošnji uzaludnih godina,
Zastidjet ću se spoznaje,
Kako se jedna zvijezda
Svome nastanku nije obradovala,
I kako će ugasnuti nezamijećena,
Bez ičijeg imena na usnama,
Nikad spominjana i ojađena.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena







utorak,25.12.2007.

Božićna čestitka




Čestit i blagoslovljen Božić i na dobro
vam došlo sveto porođenje Isusovo!

Neka vam betlehemska svjetlost podari
mir, sreću, radost, veselje; neka vas u životu
prati smijeh, pjesma i polet; neka vas služi
zdravlje, ako ne odlično, a onda najbolje
što može; i neka vam srce protka ljubav i
zadovoljstvo. Sve ono što imate i volite,
neka ostane uz vas i sa vama, a sve što
želite, neka vam se ostvari.

Ispružite ruke prema nebu,
prema ljudima oko sebe i darujte im
svoju ljepotu duše, okrepljujući
na taj način same sebe.

Mir i dobro svim ljudima dobre volje!








"Bog nije obećao dan bez bola, smijeh bez tuge, sunce bez kiše:
ali je obećao snagu za dan, utjehu za suze i svjetlo za put!"


ponedjeljak,24.12.2007.

Uz Badnji dan




Evo, došlo je vrijeme kad se nekako
svode svi računi, kad pokušavamo
svesti godišnji "saldo", ako ne na pozitivu,
a ono makar na pozitivnu nulu. Neka
nije minus, neka nisu gubici, neka
nas služi zdravlje, neka se sve
kreće, jer je u kretanju naše
bivstvovanje i put do istinske sreće.

Sve vam veselo bilo, sve vam se
na bolje promijenilo, zdravlje vas
odlično služilo i sve vas
ono, što donosi budućnost, usrećilo...


a za nekoga posebnog idu i stihovi...


Večeras, na Badnje veče,
U toplini našeg gnijezda
I uz upaljene svijeće,
Srce će moje šaputati
Molitvu, od čežnje - čežnji.
I znat ćemo oboje
Kako nas je
Ista misao dodirnula,
I ista molitva vezala,
I ljubav i strast
Na vječnost
Trajanja obvezala.


Dahlia - Miris dunje








nedjelja,23.12.2007.

Kad tijela zadrhte





Tijelom mi se šire valovi topline,
Probuđeni trenuci jasne požude.
Ni travke pod nama ne spavaju,
Lelujaju se pod naletima drhtaja,
Isčekujući naše uzavrelo sjedinjenje.

* * *

Vrijeme nosim na ramenima,
Godine sklapaju otežale vjeđe,
Ali u duši mi bujaju cvjetne livade
I nezaspali proplanci ozelenjeni.

Drhtajem mi strasnim tijelo poručuje,
Da se ne obazirem na nesklad događaja.
U mojoj ljubavi, vječnoj, ne zamiru,
Treptaji iskrenog zanosa i nage čulnosti.

Odzvanjaju koraci života, po nama razapeti,
Ali je proljeće zadržalo nevinost trenutka.
Prkose poljupci i dodiri beskonačni,
Razjapljenoj nutrini gutajućeg vremena.

I kad anđeoska ruka skine težinu,
Sa lijevog ramena nadirućih godina,
Ti, sa svojom bezvremenom ljubavi,
Napojit ćeš žedno tijelo sladostrašćem.

U meni ne umire želja, niti se gase lampioni,
Zvonkih i dugovječnih primanja i davanja.
Tvoje ruke, rascvjetalim proljećem umivene,
Ne daju godinama da zatvore vrata vječnosti.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena









subota,22.12.2007.

Možda




Moja se duša
Iz očiju neba napaja.
Jutros mi magla
Na prozor zakucala.
Zavrnutim nogavicama
Gazim kaljužom života,
I opet su mi uprljani
I blatom skoreni rubovi.
Svo vrijeme prkosa
Rašivenim šavovima
Curi mi iz džepova,
Što siromaštvom nade
Zjape i odišu.




stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena






petak,21.12.2007.

Riječi





Brže su od svake misli.
Strelovito, poput munje,
A teške, kao kamen,
Na srce ti padnu.

Kad ih izgovoriš jednom,
Nikad se ne vraćaju iste.
Budu i gore i žešće i jače,
I onda se obično plače.

Krenu sa srca,
Kao da je olistalo,
Pa sad otkidanjem,
Svoju jesen dočekuju.

Ubojite, teške, nepromišljene,
U slijepoj želji da povrijede.

Umjesto da stanu,
Na samom izlasku iz duše.
Da se, suzama ovlažene, otrijezne
I da slijepilo bijesa progutaju.
Da same sebe uguše.

Zašto riječi tako jako zaboljeti znaju?


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena









četvrtak,20.12.2007.

Prkosom uspravljena




Ni ponori meni više nisu
Ono što su nekad bili.
Jer ne mogu dalje,
Ne mogu dublje potonuti,
Osim da se dušom spustim
Do nožih prstiju
I onda potpuno dodirnem
Samo dno dna.

* * *

Koliko god krugova imao pakao,
Meni je uvijek jedan više dodan,
Da me steže, da me guši,
I da uništi sve što nosim u duši.

Bio je dovoljan samo
Jedan trenutak tebe,
I ja sam se odronila, rasula,
Ne spojivši, ne slijepivši više nikada
Onu istu, cijelu, sebe u sebe.

Gazio si me, ja sam pjevala,
Srce mi lomio, a ja sve više voljela.
Radost i iskrice iz očiju si mi vadio,
A ja te nisam ni upitala zašto si to radio.
Bože, kako sam ti slijepo vjerovala,
Kad sam ti i oltar svoje duše zavještala.

U svojoj iskrenosti predavanja
Pregazila sam rosna, a trnovita polja, bosonoga.
Vrleti planinske mi stope očeličile,
Ledenjaci istopli sva isčekivanja boljeg.
I evo me, zagazila sam u jezero gorčine,
Tugu zavaravajući sažvakanim pelinom.

Ali ipak, prkosit ću ja ovim promašajima,
Do kojih sam došla prateći te kao sjena.
Sve tuge ću sahraniti, sve dugove otplatiti,
I opet ću pločnikom života hodati uspravljena.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena








Svim vjernicima islamske vjeroispovijesti
čestitam blagdan Kurban-bajram,
uz tradicionalni pozdrav
BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!


srijeda,19.12.2007.

Okus ljubavi





Uvijek sam dobijala mrvice,
Pa mi je kolač tvoje ljubavi,
Punoćom i slašću okusa,
Očarao i obradovao nepca.


* * *

Na godinama odrastanja
Uklesana važna događanja,
Svi naši solsticiji i ekvinociji.
I mjesečeve mijene, ugravirane,
Na dlanu jedne ruke, rođenjem.
Sva ekliptika u znakovima,
Što nam ih zvijezde podariše.

I poznamo samo jedan put,
Onaj zvjezdani, neomeđeni,
Kojim hodaju sva vremena
I u kojima se broje udisaji.
Dani, poredani kao vojnici,
Svi jednako obučeni, uniformirani,
Sa skrovitom nutrinom čežnje.

I na tom putu zvjezdanom,
Poznam samo jedan most.
Onaj dugin, sa spektrom boja,
Što obale naših srca spaja.

Ne plašim se više ničega,
Osim one nebeske grmljavine,
Kad ti uplašena, ulijećem u naručje,
U svoje jedino sigurno utočište.

Uzdrhtalo srce smiruješ tada poljupcem,
Dok cijedim jedinu moguću misao
U čašu života, kao entimemu:
Sladak je okus ove naše ljubavi.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena









utorak,18.12.2007.

Ab imo pectore




"Ab imo pectore!
Etiam sanato vulnere cicatrix manet!"

(Iz dubine duše! Ožiljak ostaje i kad rana zaraste!)


Malo me voliš,
Pa me malo ne voliš.
Pusti zaboga, nek klize,
Razigrani prsti tijelima.
Neka se trnci strasti
Razliju svugdje po nama.
Noćas te ne puštam od sebe,
Ne želim izgubiti i ove snove
Da ostanem ponovo sama.
A netko drugi svojim te zove.


* * *

Zavijao je vjetar, izdajica
Klancima mojih nadanja.
Nespremna sam ga dočekala
Slijepo mu vjerujući na riječ,
Kako neće zalutati i harati
Mojim arhipelagom snova,
Koje je jednom davno poharao već.
.
U lice mi se nasmijao,
Obećanje dano pogazio,
Kao travku me povaljao,
I u konačnici mi krila slomio.

Ali sam ostala na nogama,
U avetinjskoj tišini polumraka,
Nazdravljajući čašom vina
U ime svih pogrešnih koraka,
I za račun svih izigranih istina.

Na izlokanoj stazi života
Nehajno je ostala da treperi,
Nejasna i nedorečena,
Tvoja baklja laži - izdajice,
I moja aureola - istinom osvećena.

stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena









ponedjeljak,17.12.2007.

Vječna ljubav




Večeras mi labudovi
Iz očiju izlijeću,
I na vodi se kočopere.
Jedan tračak svjetlosti
Na put ih je naveo.
To je pogled drag
Uronio u moju dušu
I zauvijek se u njoj,
Zadovoljan, nastanio.

* * *

Kao jeka naših srca,
Kao odbljesak pogleda,
Zajednička se večer
U koprenu ljubavi umotala.

U tvojim rukama nježnim
Rosu sam jutra dočekala,
Onako bestidno ponuđena,
Svim tvojim probuđenim čulima.
U mojim se nabreklim grudima
Sva ljepota doživljenog nadimala,
I neka se nova strast i želja
Još jača i žešća javila.

Zastala u trenutku jednom,
Između dva savršena drhtaja,
U vrisku našeg raspuknuća
Misao je postala uokvirena.

Na jastuku snova začeta,
Vječna se ljubav upravo rodila.

stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena







nedjelja,16.12.2007.

Anepigraf




Ako su bajke
Nekada ostvarljive,
Neka se jedna dogodi meni,
U onih mojih pet minuta.
I neka budemo tada samo
Ti i Ja, zajedno sretni.
Pa neka se onda
Na mene obruši
Cijelo stoljeće nesreće.


* * *

Grebem po prošlosti,
Pod noktima mi samo
Pustinjski pijesak uhvaćen.
Meni se ne može dogoditi
Ni sasvim obična fatamorgana,
Jer moje oči sunce ispija,
A pijesak mi stope prikriva.
Ja čak ne umijem niti zalutati
U nešto što se lijepim čini.
Mene, i kad me škorpion ugrize,
Nikada ne nalaze i ne izliječe beduini.
Kad me ranjavaju, sama rane ližem,
Kad me gaze, po vrelom pijesku gmižem,
Kad me guše, u želji da me nema,
Uz moje se ime veže anekumena.

Noćas sam jednostavno
Sa neke zvjezdane tuge pala,
U pijesak prošlosti se zatrpala,
I meni nema tko da pomogne
Da vratim barem djelić onoga
Koliko sam drugima pružila i dala.

stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena









subota,15.12.2007.

Uvijena u požudu




Otimaš me livadama odrastanja,
Kradeš me prirodi nedirnutoj.
Travkama sam izmigoljila iz krila
Bosonoga trčeći po mahovini želja.
Iz gomolja čekanja sam izazvana
I suncem tvoga pogleda, probuđena,

Paučinasto, prstima me izdvajaš,
Iz ukorijenjene samoće, obnevidjelu,
Oplođuješ me dahom lelujavim
A ja se, cijela ustreptala, prosipam
Otpuhujućim kišobranima maslačaka,
Po livadi, tvojim dodirima uzoranoj.

Ne trebaš više krasti poljupce
Što drhtaje strasti izazivaju.
Ono što si oplodio postojanjem,
U svom pohodu na uspavanu čežnju,
Nakon cvjetanja među butinama,
Krikom proljeća će se sigurno javiti
Ocrtano na našim spojenim dlanovima.

Nakon tvog pobjedničkog pohoda
U meni je jalova, samo tuga ostala.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena








Sreća je u tvojim rukama




Zatvoriš li me u grumen zemlje,
U planinu ću se pretvoriti,
Rastući svom silinom, u obilju,
Odavno nataloženih čežnji.

Kao na ognjištu, iz žara,
Zapucketat će zadovoljstvom,
Raspirena strast u meni,
Jačati, rasti, rasplamsavati se
I postati buktinja u požudnoj ženi.

* * *

Ne stidim se priznati koliko te želim
Prepuštena tebi, u svojoj razgolićenosti.
Pa ja se i klanjam samo tvojim rukama,
Što me odvode u svijet savršenosti.

Nahrani sve moje želje lutalice,
Zadovolji pohotu u bujici isčekivanja,
Titrajima mi odgovori na upite tijela,
I uzvrati snagom zajedničkih eruptiranja.

A onda mi uzdah u krik pretvori
I pusti nek rijeka strasti progovori.
Nijedan vrisak ne može nadjačati,
Pjesmu ljubavi, što tijelo je stvori.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena







srijeda,12.12.2007.

Kazna




Možeš što hoćeš,
Može ti biti.
Znaš kako ću sve
Što kažeš prihvatiti,
Ili odmah oprostiti.

Makar i sve bila laž,
Lagat ćeš samog sebe.
Što god budeš prikrio,
Izjedat će samo tebe.
A ja ću srcem punim
Istine i poštenja,
Sa ponosom i dalje
Podnositi sva poniženja.


* * *

Možeš sve što želiš pogaziti,
Sve zdrobiti, zatrti, uništiti,
Možeš i začeto sjeme
Tek proklijalo, zvjerski isčupati.
Možeš mi čak i nož u leđa,
Onako muški, zabosti,
Sve do same kosti.

Samo jedno sigurno,
Nikada nećeš moći.
Narediti mi kukavički
Da pred istinom zatvaram oči.
Jer ja ću gledati i šutjeti,
A ti ćeš bjesniti, u nemoći...

Svoje ću dostojanstvo i čovječnost,
Sa smješkom na usnama, obraniti.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena







utorak,11.12.2007.

Kad riječ zaboli





Kad riječ ugrize i zaboli,
Uzalud su svi izgovori.
Oprost se možda i može dati,
Ali se ta riječ uvijek
Kao bumerang vrati.

* * *

To večeras nisam ja,
To se odbljesak mjeseca
U ogledalu nazire,
Onako prazan, hladan,
Bezivotnošću obilježen.
Uzalud sam čekala
Jedan smješak daljine,
Jedan dašak topline
Nekih očiju dragih,
Što sve nemire guše
U njihovim začecima.

Čekala je ispružena ruka
Milostinju tvoje duše,
Samo mrvicu tvoje ljubavi,
Što bi me hranila vjekovima.

Šutnja caruje večeras,
Drhtaj srca, umjesto drhtaja tijela.
Kap slana iz oka, umjesto sladostrašća.
Načeta tišina dana, umjesto razuzdanosti....

Večeras, sve upaljene svijeće ne mogu dočarati
Ni blijedi sjaj nekadašnjeg plamena ljubavi.
Jedna je riječ ishitrena, preko usana izletjela,
I sva se modrina pogleda u santu leda pretvorila.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena








ponedjeljak,10.12.2007.

Reci mi




Pitaš me, otkuda dolaze riječi
Što ih njedrim rosnim jutrima...
Nataložile se u širini moje duše.
A ti mi pokušaj reći, ako znaš,
Odmaraju li se nekada bol i tuga
Ili neumorne, stalno muče i guše?

* * *
Reci mi, ako si siguran,
Tko će u ovoj jalovosti
Davno promrzlih nada
Prepoznati moju izgubljenost?
I tko će onda, dahom toplim,
Oživjeti ove beskrvne usne
Koje odavno nitko nije ljubio,
Jer čekaju samo tvoje poljupce?
Tko će inje oko srca otopiti,
Da ponovo poteče rijeka emocija?
Tko će osloboditi stope,
Davno okovane ledom
I zakoračiti samnom
U neko novo proljeće?

Reci mi, ako to želiš biti baš ti.
Jer se na nekome drugom
Moj pogled neće zaustaviti
Niti će srce moje osjećajno,
Za nekim drugim zadrhtati?


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena






nedjelja,09.12.2007.

Moja si zakletva




Ti nikada nisi pjesmom znao
Izreći sve što nosiš u srcu..
O našoj ljubavi ja sam stihove pisala,
A ti si iz riječi stvarao gotova djela.

Ako te proglase svecem,
Bit će to sasvim zasluženo.
Zbog snova pretvorenih u stvarnost,
Zbog sitnica pretvorenih u raskoš,
Zbog riječi utkanih u djela,
Zbog čistoće tvoje duše
I plodnosti tvoga tijela.

Ti nikad nisi umoran.
I kad na trepavicama zaspeš,
Osjetiš moje disanje,
Naslutiš moje prisustvo,
I osvježen se prepuštaš meni.

Uvijena u oblake snova,
Odmara se moja sjena.
I rastaču se po njoj pogledi
Tek stasalih mladića.

Ja zrela, samo tebi pripadam,
Od sada do vječnosti,
Od ovog trena - zauvijek,
Od ovog jutra, svaki dan
I svaku noć razuzdanu,
Što je strasti uzburkaše.

Ni znoj naših tijela
Ne može nikada isprati
Mirise primanja i davanja.
Kao procvjetala voćka
U nevrijeme vremena,
Prkosna je naša ljubav.

Ako te ikada svecem proglase,
Zavještat ću ti svoj oltar srca.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena







subota,08.12.2007.

U tvoju ljubav vjerujem





Čitaj me onako
Kako to ti želiš.
Jer ja i jesam takva,
Dodirnuta prahom
Čarobne ljubavi tvoje.
Zauvijek i jedino tvoja,
Onakva, kakvu si
Oduvijek želio i tražio.

* * *

Čitaj me dušom,
Ne riječima sa usana.
Onako, između redova,
I sve ćeš tada znati.
Ako ti se ponekad učini
Kako sam drugačija nego inače,
Čitaj me srcem
I nećeš pogriješiti.
Jer svaki će ti odbljesak oka
Reći pravu istinu,
A svaki drhtaj tijela
Tu istinu potvrditi.
Čitaj me očima,
Vatrom u sebi,
Ognjem strasti
Raspaljenim u nama.
I miluj me pogledom
Do iskrenja zvijezda,
Što nas u savršenstvo
Bezvremenosti nose.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena








petak,07.12.2007.

Minijatura




To je trenutak u kojem riječi
Prestaju postojati i važiti,
U kojem je rastopljen pogled
Izvor nježnosti među nama,
Početak neke nove priče,
A kraja zapravo i nema...
Tek, razlijeva se ljubav koritom,
Preplavljuje obale želja,
I teče svome moru,
Da se zauvijek sjedine.

stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena








četvrtak,06.12.2007.

Valjda je sve s razlogom




"Sic est in fatis"

Obrušavaju se istine u meni
Kotrljajući se po nemirima.
Okrenut mi pogled od sunca
I sjenka što pada ispod trepavica.
Čije sam fenjere okačila
Da mi osvjetljavaju put,
Jer me u odbljesku suze
Svjetlost dana ubija?
Nije me vjetar nemirom obljubio
Iako se bestidno zavlačio u njedra.
Nije me kiša suzama oplodila.
Pa se one prelijevaju preko rubova-
Nije mi ljubav razum oduzela,
Pa sada gmižem pustopoljinom,
U dronjcima svojih snova.
Sklupčana u utrobi,
Odjednom se razmilila,
Ta bol, što nemilosrdno kida
Sve što traje u meni.
Da mi je samo jednom
Zakoračiti strništima života
Visoko uzdignute glave,
Sa sjenkom od sunca
ispred, a ne iza sebe.
Nek makar netko drugi
U Nedođiju prije mene dođe.

stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena







srijeda,05.12.2007.

U savršenoj nesavršenosti




U beskonačnosti vremena
Dvostruku samoću nosim.
Svoju u duši, zatvorenu,
Tvoju oko vrata, obješenu.
Privid sreće osmijehom stvaram,
Oslonjena na lomljivost stakla,
Poput tla erodiram, ali
Hrabro prkoseći godinama.
Mašem ljubavi, nevjernici,
Onako, tek u prolazu..
Uvijek se mimoilazimo,
Kao paralele, što se
Baš nikada ne sastaju.
Kupujem još jednu kartu
Za stanicu uzaludnosti.
Ja, uglavnom gubitnik,
Vječnim optimizmom prštim.
Misao rotiram nasumce,
Okrećem nadu u svim
Mogućim pravcima,
Hvatam slabe odjeke
Samo svojih snova.
Odboljevam zajedno
Sve tvoje i moje tuge.
Razvlacim se, otupjelo,
Po maglovitim trotoarima
Savršene nesavršenosti,
Primajući udarce trenutka.

Ali trajem, unatoč svemu,
Mojim se rukama razlijeva nježnost,
U mome tijelu eruptira želja,
U mojim očima nada cvjeta,
A na mojim uzavrelim usnama
Samo se tvoje ime ocrtava.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena





utorak,04.12.2007.

Minijatura




Neokrnjene snove sam
Sačuvala za budućnost,
Svu ljubav prema tebi
Pohranila sam u srce,
A kopije sam pustila vani
Među kopce, među strvinare,
Da ih čupaju, razvlače, komadaju,
Da im trag postojanja zatru.
I one, u žaru bjesomučnog uništavanja,
Zaboravljaju kako se
Prave vrijednosti, kao relikvije,
Uvijek na sigurnom čuvaju.


Jer, što mogu ujedi za srce
Onome, što je predodređeno za vječnost.

stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena









ponedjeljak,03.12.2007.

Voljeti nije grijeh





Snovima određujem
Putanju svojih želja.
Lice i naličje htijenja
Mislima sam prepustila.
Srce već odavno ne sluša
Razumom umotane riječi.
I savršeno mi je jasno,
Kako ću se i ovaj put opeći
Na vatri svoje savjesti.

Ali ja moram krenuti
Slijedom svojih sanja,
Moram pokušati ploviti
Na leđima mekih oblaka.
Snove moram odsanjati,
Konačno, jednom do kraja,
Pa ako i pokleknem,
Ako i pogriješim u nečemu,
Neće mi time biti valjda
Zatvorena vrata raja,
Kad jednom dođem
Pred Tvorca, na istinu.

Jer ljubav nije nikakav grijeh,
Grijeh su prešućivanja i laži,
A predaja cijelim svojim bićem
Je nešto što nas izdiže i snaži.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

nedjelja,02.12.2007.

U jednom dahu





Kad zamiriše jutro svježinom
I sunce se zaplete u tvojoj kosi,
Kad oblaci pobjegnu postiđeni
Pred bojom tvojih dragih očiju,
Zagrli me i podari mi osmijeh sreće,
Usnama obriši rosu sa dlana,
I pusti me da te gledam u šutnji,
Sva zanesena i razdragana.

* * *

Doručak izdašan, od uzdaha,
Što i nakon noći navješćuje
Obilje kraljevskih darivanja.
U tvom sam toplom zagrljaju
Gnijezdo zadovoljstva savila.
Talasaju se tijela pod drhtajima
Spremna za nove letove.
Uranjanjima započinjemo
Sladostrasnu igru treperenja.

Okrunjena kraljica tvojih svitanja,
Svojim te Bogom putenosti proglašavam,
Dok u kolopletu zanosnih tijela,
Božanskim nektarom nazdravljamo,
Vječnosti našeg sjedinjenja.

stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena





subota,01.12.2007.

Moja si misao vodilja




Imam te u svim danima života,
U svim tjednima, mjesecima,
I godinama probuđenih želja.
Na grudi si mi naslonjen,
U srcu mi razlijevaš čuvstva.
U ambitusu mog postojanja
Jači si od svih nepravdi svijeta
I nijedna tuga, uz tebe, ne pobjeđuje.

* * *

Moja si jedina misao vodilja,
Dok dan rasplićeš jasnoćom.
Višestruke čvorove razmrsuješ,
Izbavljujući dušu iz okova tijela.
Nepokolebana si snaga razuma,
Što dovoljnu dozu osjećaja ima.
Drhtaj si tijela i nadimanje u grudima,
I nikad molećivo klečanje na koljenima.

Mislila sam kako sreće počivaju uvijek
U istim rukama u kojima tuge umiru.
Spoznala sam potpuno drugačiju istinu,
Gledajući u svoj život i ponuđenu sudbinu.
Sreće se uvijek sa sličnim srećama oplođuju,
A tuge se jedna uz drugu slažu i odumiru.

Znam kako ni tebe vile nisu na rukama nosile,
Hrabro si se borio za svako novo svanuće.
U meni su se tuga i nada međusobno kosile,
A tebe je život odabrao za moje uskrsnuće.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena







Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se