Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






subota,01.12.2007.

Moja si misao vodilja




Imam te u svim danima života,
U svim tjednima, mjesecima,
I godinama probuđenih želja.
Na grudi si mi naslonjen,
U srcu mi razlijevaš čuvstva.
U ambitusu mog postojanja
Jači si od svih nepravdi svijeta
I nijedna tuga, uz tebe, ne pobjeđuje.

* * *

Moja si jedina misao vodilja,
Dok dan rasplićeš jasnoćom.
Višestruke čvorove razmrsuješ,
Izbavljujući dušu iz okova tijela.
Nepokolebana si snaga razuma,
Što dovoljnu dozu osjećaja ima.
Drhtaj si tijela i nadimanje u grudima,
I nikad molećivo klečanje na koljenima.

Mislila sam kako sreće počivaju uvijek
U istim rukama u kojima tuge umiru.
Spoznala sam potpuno drugačiju istinu,
Gledajući u svoj život i ponuđenu sudbinu.
Sreće se uvijek sa sličnim srećama oplođuju,
A tuge se jedna uz drugu slažu i odumiru.

Znam kako ni tebe vile nisu na rukama nosile,
Hrabro si se borio za svako novo svanuće.
U meni su se tuga i nada međusobno kosile,
A tebe je život odabrao za moje uskrsnuće.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena







Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.