Marketing
Uvijena u požudu
Otimaš me livadama odrastanja,
Kradeš me prirodi nedirnutoj.
Travkama sam izmigoljila iz krila
Bosonoga trčeći po mahovini želja.
Iz gomolja čekanja sam izazvana
I suncem tvoga pogleda, probuđena,
Paučinasto, prstima me izdvajaš,
Iz ukorijenjene samoće, obnevidjelu,
Oplođuješ me dahom lelujavim
A ja se, cijela ustreptala, prosipam
Otpuhujućim kišobranima maslačaka,
Po livadi, tvojim dodirima uzoranoj.
Ne trebaš više krasti poljupce
Što drhtaje strasti izazivaju.
Ono što si oplodio postojanjem,
U svom pohodu na uspavanu čežnju,
Nakon cvjetanja među butinama,
Krikom proljeća će se sigurno javiti
Ocrtano na našim spojenim dlanovima.
Nakon tvog pobjedničkog pohoda
U meni je jalova, samo tuga ostala.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena
Post je objavljen 15.12.2007. u 07:06 sati.