Marketing
Luzerska
Mjesečinom ispirem oči,
Kao majčinim mlijekom,
Nakon prvog podoja.
Valjda zato još jasno vidim,
Samo one nisu u meni ugasle.
Reci mi, čime ću sprati
Strah i neizvjesnost,
Što mi tijelom haraju?
Čime ću zatomiti vrisak u sebi,
Jer i dalje tuge u meni odboljevaju?
Pomozi mi, da u ruci svojoj,
Ne pronalazim uvijek osušene plodove.
Neka se jednom i listić jedan zametne,
Jer su ga iskrene suze zalijevale.
Pokazi mi put, za makar nadu, u bolje,
Gdje se ruše sva nerazumjevanja, tabui i granice.
Pokaži mi gdje se skrivaju radost i sreća,
I da dođem do njih, sa koje se polazi stanice?
Ja nisam običan gubitnik, kao drugi,
Oni makar imaju što izgubiti.
Ja nemam ništa što bih mogla
Kao neku svoju vrijednost založiti.
U ovoj jalovosti moje nutrine,
Više se ni praznina ne može
Ni oploditi, a ni poroditi.
Jednom, kad se zaplete vjetar,
U krošnji uzaludnih godina,
Zastidjet ću se spoznaje,
Kako se jedna zvijezda
Svome nastanku nije obradovala,
I kako će ugasnuti nezamijećena,
Bez ičijeg imena na usnama,
Nikad spominjana i ojađena.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena
Post je objavljen 26.12.2007. u 05:05 sati.